Novi Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji samo što nije stupio na snagu. Nakon toga, u roku od 60 dana, najavio je ministar Antun Vujić, trebalo bi biti formirano novo Vijeće HRT-a, koje će potom izabrati nove programske i poslovodne čelnike. Mirko Galić u protekle je tri godine ravnatelj nacionalne televizijske kuće i iza njega su značajni poslovni rezultati. Crnu je mrlju na cijelom tom razdoblju, međutim, ostavila prošlogodišnja nemila epizoda vezana uz sukob ingerencija, a glavni su joj akteri bili upravo Galić, te glavna urednica HTV-a Jasna Ulaga Valić. O tome, ali i o novom Zakonu, razvojnim mogućnostima i spremnosti HRT-a za nadolazeću konkurenciju, porazgovarali smo s ravnateljem Galićem.

• U Hrvatskom saboru usvojen je novi Zakon o HRT-u. U kakvu Vas je poziciju doveo, napose s obzirom na amandman HSS-a kojim je do izbora novog Vijeća zapravo zamrznuto postojeće stanje. Osim Vas, dakle na svojim mjestima, do izbora novog Vijeća HRT-a ostaju i svi urednici programa, zajedno s glavnom urednicom Jasnom Ulagom Valić.
- Svi ostajemo na istom mjestu samo s nešto promijenjenim ulogama i ovlastima. Meni se čini da su novim Zakonom odnosi između programskog i poslovodnog vodstva usklađeniji, normalniji, prirodniji. Ranijim zakonom oni su bili dovedeni u stanoviti sukob interesa i ovlasti, pa se dogodilo da je program omeđio svoje područje i da je poslovodstvo bilo isključeno iz prava sudjelovanja u odlučivanju. Kako odgovarati za poslovanje bez ikakvog utjecaja na temeljni proizvod?
 

• Mislite li da to treba promijeniti?
- Samo je po sebi razumljivo da programski ljudi, dakle uredništvo, suvereno odlučuju o pitanjima sadržaja i orijentacije programa. U tome se oslanjaju na Vijeće HRT-a i surađuju s njime. Ne mislim da to treba mijenjati. I novi Zakon zadržava autonomiju i neovisnost programa i u tom smislu definira ulogu i odgovornost Vijeća. Poslovodstvo međutim ne može voditi kuću koja, iako ima status javne ustanove, u konačnici funkcionira kao poduzeće, ako nema stanovite utjecaje na kvalitetu i raspored programa. Nikada mi, bez obzira na moje novinarsko iskustvo i na novinara koji čuči u meni, nije bilo do toga da nekome određujem redoslijed vijesti u Dnevniku ili naređujem kojega će gosta tko i kada pozvati. Nisam to nikad činio, ne činim to i ne priželjkujem to činiti iz pozicije u kojoj se nalazim. Ali ravnatelj, bio to ja ili netko drugi, mora imati mogućnost utjecaja na program, kako bi zajedno osigurali kvalitetu koja će se vidjeti i u gledanosti i u marketinškim prihodima.

• Zbog čega ste se onda sve ovo vrijeme sukobili s glavnom urednicom i smatrate li sebe u bilo kojem smislu za to odgovornim?
- Obično se kaže da za sukob, kao i za ratove trebaju dvije strane, ali ja bih u ovom slučaju gotovo mogao postaviti sebe kao iznimku koja potvrđuje pravilo. Nikome nije nepoznato da nisam konfliktna osoba i da iza sebe gotovo i nemam sukoba. Tko bi se htio baviti mojom biografijom, kada bi imao previše vremena i tome se posvetio, vidio bi da ja sukobe izbjegavam, da ih ne stvaram i da ih prihvaćam tek onda kada ih ne mogu izbjeći. Ne mislim, dakle da sam ja proizveo sukob, niti da je on bio neizbježan.
Osim toga, mnoge su se stvari dizale na rang sukoba iako su bile obični nesporazumi u poslu. Jedno je sigurno: zakon je stvorio izvore sukoba, jer je postavio dvije vlasti koje teku paralelno. Cijela programska i kadrovska ovlast bila je dodijeljena uredništvu i Vijeću HRT-a, poslovodstvo je bilo sasvim isključeno, što je slučaj kakav u Europi ne postoji. To, naravno nije logično i sve ovisi o tome kako će onda ljudi interpretirati svoje ovlasti. Hoće li svatko omeđivati svoj prostor i nastojati da mu drugi na njega ne ulazi, dok će si on dopuštati stalne pogranične prekršaje u smislu kršenja zakonskih okvira. Ja ih nisam prelazio i u program se nisam petljao.

• No, od strane glavne urednice bilo je takvih optužbi.
- Za njih su potrebni dokazi. Kada ih budete imali, ja ću na njih odgovoriti, a ja ne vidim ni ozbiljnih indicija, a kamoli dokaza da sam to činio. Pokušavao sam intervenirati post festum, dakle kada je nešto već napravljeno, isključivo s pozicije čovjeka koji je odgovoran za uspješnost poslovanja i za poštivanje zakona. I ako sam negdje procijenio ili naslutio da je bilo što od toga ugroženo, tada sam reagirao. Ali to je naknadno djelovanje i nije predstavljalo nikakvu namjeru, a još manje moć da određujem program, nego da o njemu raspravljamo i da ga eventualno mijenjamo u skladu sa zakonom. To je nešto sasvim drugo.

• Koliko je Vijeće HRT-a u sadašnjem sastavu krivo za produbljavanje sukoba između Vas i uredništva?
- Ne bih htio suditi Vijeću kojemu su izbrojani dani. Nije nepoznato što sam o tome mislio, ali neću sada preuzimati ulogu i tužitelja i suca u istoj osobi. To mi ne priliči. Jedno mi se čini nedvojbenim: konstitucija Vijeća, njegova impostacija, položaj i uloga su bili izvedeni na način koji je faktički dizao vijeće na najviše katove kad je riječ o odlučivanju i ovlastima, a istodobno ga zadržalo u prizemlju kad se radilo o odgovornosti.
S druge strane, velike ovlasti Vijeće nije do kraja ispunjavalo. Primjerice, imali su vrlo čvrste kriterije za razrješavanje i postavljanje urednika, što u nekim slučajevima nisu poštovali. Na tu nezakonitost upozoravali smo ih i ja i pravne službe, no oni su se oglušivali. U programskom vodstvu blokada traje već četiri mjeseca, a koja bi bila nedopustiva i u nekakvom tvorničkom listu, a kamoli u kući kao što je HRT. Tamo su uvijek ljudi koji međusobno ne komuniciraju, ili to rade preko medija, često puta optužbama ili čak vrijeđanjem. Vijeće nije razriješilo tu situaciju, a jedino je za to imalo ovlasti. Da sam ih ja imao, ja bih to učinio.

• Možete li prokomentirati ostavku koju je prošlog petka akademik Vlatko Silobrčić podnio na mjesto predsjednika Vijeća HRT-a?
- Nemam komentara. Ako ne mislite da je i to također komentar.

• Je li novo zakonsko rješenje glede Vijeća sretnije?
- Ovim se zakonom Vijeću daje uloga koje ono ima u gotovo svim europskim javnim televizijama i demokratskim zemljama. Ono je predstavnik javnosti, štiti njezine interese i nadzire program i programsku orijentaciju u ime te iste javnosti. U njega nisu vraćeni političari, što neke zemlje nota bene imaju, pa i Poljska iz koje su nam dolazili drukčiji prijedlozi. A Sabor je postao posljednji filter kroz koji prolaze vijećnici.

• Upravo u toj činjenici mnogi vide mogućnost političke majorizacije i manipulacije.
- Takva mogućnost postoji u načelu svugdje. Politička je manipulacija moguća na različite načine pa i kroz tijela koja uopće nisu političkog karaktera. Ja ne bih galamio na Sabor jer mi se čini da bih lajao na Mjesec. Sabor je demokratski najreprezentativnije tijelo koje hrvatska država i društvo imaju. A optuživati Sabor da je sastavljen od nesposobnih, neodgovornih, nezrelih ljudi, u najmanju mi ruku izgleda nepristojno. Time se ne dodvoravam Saboru, koji me je jednom izabrao konsenzusom, na što sam, naravno, ponosan. Na kraju, to tijelo iza sebe ima tri milijuna hrvatskih birača.
A koga iza sebe imaju Vijećnici koji danas sjede u Vijeću HRT-a? Koji je to civilni karakter primjerice Sveučilišta ili Akademije koji žive na državnoj dotaciji, Matice hrvatske koja je također na državnoj dotaciji, ili Crkve koja, između ostaloga, također živi na državnim dotacijama. Nabrojio bih desetak drugih institucija koje uopće ne spadaju u krug civilnih udruga i civilno društvo. I sad mi kažemo - ugrožena je demokracija, ugrožene su civilne udruge, ugroženo je civilno društvo. Zato što nas više tamo nema.
Malo me to podsjeća na jednu rusku anegdotu o koleri. Kad je ta bolest počela harati po selu, svaki put bi pop s oltara rekao: »Umrla je ova babuška, umrla je ona babuška...« Ali kad je došao red na popadiju, s oltara se začuo popov uzvik: »Upomoć narode, pomre selo!« Čini mi se da neki naši vijećnici rezoniraju poput ruskog popa. Ali ja mislim da, na sreću, ovdje nema kolere.

• Mislite li da je dobro što je broj vijećnika prema novom Zakonu bitno smanjen?
- S velikim brojem ljudi, posebice u jednom heterogenom društvu uvijek se povećavaju mogućnosti nesporazuma, sukoba i neefikasnog rada. Meni se činilo da je trebalo smanjiti broj vijećnika, ali ono što je važno jest da to Vijeće doista bude reprezentativno i da u njemu budu prije svega pojedinci koji će čuvati i braniti vlastiti integritet. Volio bih da u tome vijeću dobijemo ljude koji neće htjeti iznevjeriti sebe i onda nemojmo brinuti kome će služiti.
• Hoće li biti problema oko njihova odabira, s obzirom na širok raspon mogućih kandidata?
- Sve će ovisiti o tome tko će se javiti na javni poziv i kakva će biti daljnja procedura selekcije konačnih 11 kandidata. Nemojte sumnjati u to da će na površinu izbiti različiti interesi pa i politički koji su se osjetili i u svakoj raspravi o zakonu o HRT-u i to će se vjerojatno ponoviti. Ne bi valjalo da to uspori cijeli proces i izbaci na površinu loš i nereprezentativan izbor.

• Zbog sukoba na HRT-u koji su javnosti proteklih mjeseci i predobro poznati, došlo je i do nekih financijskih gubitaka. Jesu li oni preveliki i nepovratni?
- Teško je upotrijebiti izraz gubitci. Mi još nemamo konačnu poslovnu bilancu za 2002. godinu. Sigurno je da ćemo nakon 2000., koja je bila pozitivna u znaku sanacije prethodnog stanja, te nakon još pozitivnije 2001. koja je bila u znaku stabilizacije stanja, i 2002. godinu završiti pozitivno i u znaku razvoja. Lani smo, naime, uložili gotovo sto milijuna kuna u digitalizaciju informativnog programa Radija i Televizije, u nastavak izgradnje novih studija, kupljene su 22 digitalne kamere, više od tisuću PC-ja... Organizirali smo školu za obrazovanje novinarskih i nenovinarskih kadrova koji će raditi na novoj tehnologiji. Sve smo to napravili u prošloj godini, koja je u cjelini bila pozitivna, ali se dijeli na dva dijela. U prvoj polovici godine prihodi su rasli, dok su u drugoj polovici stagnirali. Razloge za to još treba utvrditi, ali je sigurno da među ostalim treba uzeti u obzir i promjenu programske sheme, stanoviti pad naboja u našem programu, rast konkurencije, koja će sigurno koristiti neke naše slabosti, ali i pokazati znake vitalnosti HRT-a.

• Upravo ovih dana Nova TV počinje emitiranje vlastitog informativnog programa...
- Svaku konkurenciju treba poštovati, ali se ni jedne ne treba bojati. Treba vjerovati u sebe, ova kuća ima i tehničkih i kadrovskih potencijala koji joj daju prednost, ima arhiv koji je također njena velika komparativna prednost, ima tradiciju, ime. Ja se ponekad više bojim naših slabosti, nego stvarne snage konkurencije, iako respektiram njezine vrijednosti. Ako bi došlo do rušenja sustava HRT-a, onda će se to dogoditi iznutra, zbog vlastite slabosti i loše organizacije. Jasno je da dok postoje stanoviti sukobi ingerencija ključnih ljudi iz programa da će naši konkurenti sigurno igrati na tu kartu, misleći da smo u stanju raspada i slabosti. I vi često, možda i olako, upotrebljavate izraze kriza, kaos, nered. Ja ne priznajem da postoji išta od toga sve dok kuća stabilno posluje, dok ispunjava svoju funkciju.

• Spremni ste, znači, za taj izazov.
- Naravno. Naši konkurenti kreću sa svojim ispitom istine. Tek kad netko pokuša napraviti puni informativni program i to popodnevni, večernji i kasnovečernji kao što to sad kani Nova TV, vidjet će se i snaga i slabosti i jedne i druge strane. Osobno sam optimist, jer u ovoj fazi mi imamo svu logistiku i sve uvjete koje uprava ili ravnateljstvo može osigurati. Na programskim je ljudima da to iskoriste. Ako mi zakažemo, dajemo šansu konkurenciji. Izgubimo li zbog toga ovu utakmicu, morali bismo ispostaviti račune onima koji bi za to bili krivi. A sasvim sigurno ni ravnatelj ne bi bio za to nedužan, bez obzira što interno govorio i poduzimao.

• Ove godine dogodit će se i privatizacija treće frekvencije HRT-a. To će izazvati dodatni odljev ljudi, što se već dogodilo prelaskom nekih poznatih novinarskih imena na Novu TV.
- Ne prijeti nam samo opasnost bijega zvijezda, koji je karakterističan za sve javne televizije, kada se kao konkurencija pojavi ozbiljna privatna televizija. Pred nama je možda još opasniji gubitak novca od reklama. Ni jedno ni drugo nećemo moći spriječiti, jer privatne televizije uvijek imaju mogućnost da pokupe vrhove. Ne viškove, nego vrhove javnih televizija, odnosno da oglašivačima plate više nego što to mi možemo.
No, budući da se ponešto i u to razumijem, mogu reći da ni jedna privatna televizija ne može osigurati profesionalne uvjete koje može osigurati javna. Pod jednom jedinom pretpostavkom, da je javna televizija poslovno stabilna i politički samostalna, što ova kuća jest. I izazivam sve one koji govore suprotno da dadu argumente za takve tvrdnje. Uostalom i istraživanje koje je objavljeno ovih dana pokazuje da smo mi medij kojemu se najviše vjeruje, čak više nego novinama, što je koliko znam prvi put i prava rijetkost, ne samo u hrvatskim, nego i širim europskim razmjerima. Stoga, nema panike. Ima samo razumnog straha. Da bismo se od toga zaštitili, nastojat ćemo našim ljudima osigurati najbolje uvjete, a oglašivačima ponuditi kvalitetan program.

• Spomenuli ste političku samostalnost. Jesu li u Hrvatskoj stvoreni uvjeti za to, odnosno je li se danas bilo koja vlast spremna odreći kontrole nad najjačim medijem?
- Ova je kuća dugo živjela u jednom autarkičnom okruženju, pa je i sama tako funkcionirala jer je bila zaštićena. Uvijek je iza sebe imala moćnu partiju ili moćnu državu ili moćnu vlast, koji su je doživljavali kao svoju ispostavu. Hrvatska televizija mora ostati velik i značajan dio nacionalne kulturne i medijske baštine, ali za to je potrebna potpuna politička neovisnost i profesionalnost. Zbog toga mora imati poslovnu filozofiju, ali i praksu u kojoj će njeni prihodi i rashodi biti uravnoteženi i ovisiti o pristojbi koju plaćaju gledatelji i reklamama, ili pak o državnom proračunu. No, ni jedan od tih načina ne smije je dovoditi u servilan odnos prema vlasti.

• Mnogi zamjećuju izostanak političkih intervencija u informativnom programu posljednjih mjeseci. Međutim, ta se zasluga uglavnom pripisuje glavnoj urednici Jasni Ulagi Valić, dok se Vama spočitava da ste »Račanov čovjek«.
- Kad sam ja još u vremenu jednopartijskog sustava i komunizma pokretao »Danas«, i s njime otvarao neke demokratske mogućnosti koje do tada nisu postojale, od tih velikih prvoboraca nije bilo ni »p«. Kad sam s grupom svojih suradnika deset godina kasnije stvarao svojevrstan pokret za javnu televiziju, kroz Forum 21, od tih velikih prvoboraca za slobodu i neovisnost medija također nije bilo traga. Sad su oni došli na gotovo. I hvale se da su oni dali sve. A ja sam vezan uz ovu ili onu vlast. Nisam vezan ni uz koga, ni uz Ivicu Račana, ni uz Stjepana Mesića ili Zlatka Tomčića, kao što jučer nisam bio ni uz Franju Tuđmana, a niti ću sutra biti uz nekog trećeg. Uvijek ću funkcionirati kao profesionalac, po pravilima svoje struke. Mene, prije svega, obvezuje odanost profesiji u kojoj sam 35 godina, koju nisam napustio niti jednog jedinog dana i koju, nadam se da ću imati tu sreću, neću napustiti do posljednjeg dana moga radnog vijeka.
To je moj kredo i moja ovisnost. Priznajem, dakle, da sam ovisnik, ali o profesiji. A neki su ovisnici o nečemu drugom, a pri tome govore o svojoj političkoj neovisnosti.

• Vratimo se kratko trećoj frekvenciji. Njezinom privatizacijom izgubit ćete i dobar dio marketinškog prostora, a time i značajne prihode.
- To je istina, međutim, nama je Zakon, predviđajući tu privatizaciju omogućio da možemo raditi tematske programe u digitalnoj tehnologiji. Kada dovršimo proces digitalizacije, dobit ćemo mogućnosti da emitiramo neograničeni broj takvih programa i na taj ćemo način moći kompenzirati gubitak Treće frekvencije. Zato je vrlo bitno i na tome insistiram, da nastavimo i ubrzamo digitalizaciju proizvodnje i emitiranja i radijskog i televizijskog programa.

• Je li HRT na sigurnom putu transformacije u istinski javnu ustanovu?
- Kad ljudi počnu vjerovati u to da su poput nekih kraljeva koji su sami sebe postavljali, onda nije teško da počnu vjerovati da s njima počinje i televizija.
Nikad nisam mislio da televizija sa mnom počinje i srećom, neće sa mnom ni završiti. Svi smo mi ovdje prolaznici. A javna televizija je zapravo, koliko god to neki proglašavali marksističkim umotvorinama ili izmišljotinama, samo jedan način političkog osamostaljivanja i kvalitetnog dizanja našeg programa. Pokret stvaranja politički neovisne televizije u Hrvatskoj je nepovratan. Sa Galićem ili sa Valićem, sasvim svejedno. Nitko ga neće zaustaviti i nitko nije za nj specijalno zaslužan. Stvorene su okolnosti, domaće i vanjske, da imamo televiziju koja može samostalno funkcionirati i ne prisvajam sebi nikakve velike zasluge pionira javne televizije u Hrvatskoj.

• Na koji način dvovlašće poslovodnog i uredničkog vrha kuće funkcionira trenutačno, u ovom svojevrsnom zrakopraznom prostoru, dok novi Zakon još nije stupio na snagu i dok se ne formira novo Vijeće HRT-a koje će potom odabrati nove čelnike ravnateljstva i programa?
- Sve dok je na snazi jedan zakon, mi koji smo njegove »sluge« moramo ga poštovati. I ja poštujem njegove odredbe. Novi će Zakon zaživjeti za četiri dana, jer je prošlog četvrtka objavljen u Narodnim novinama. U međuvremenu, sve što bi netko učinio kako bi situaciju iskoristio u svoju korist, bilo bi nepošteno i tendenciozno i mislim da bi više diskriminiralo onoga koji bi to činio, nego onoga na koga bi se to odnosilo.

Dženeta Čokić