Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, za Vjesnik komentira aktualne braniteljske prosvjede, rezultate posljednjih ispitivanja javnog mnijenja prema kojima HSLS ne prelazi izborni prag, napise koji HSLS predstavljaju kao koalicijskog partnera HDZ-u, te budućnost liberalnih stranaka u Hrvatskoj

• Presuda generalu Mirku Norcu izazvala je revolt braniteljske populacije - prosvjede i balvane na cestama. Kako to komentirate?
- Sudske presude treba poštivati. Na politici nije da komentira sudske presude, koje zapravo ne bi trebao nitko komentirati. U posljednje je vrijeme nekoliko sudskih presuda izazvalo kontroverze - presuda u »slučaju Lora«, u »slučaju Slobodna Dalmacija« te posebice u »slučaju generala Norca«. HSLS, a i ja osobno, nikad nismo komentirali ni jednu presudu, osim one generalu Blaškiću pred Haaškim sudom. No, komentar presuda Haaškog suda je nešto posve drugo, budući da hrvatska politika na njih ne može utjecati.
 

Razumljivo je da ljudi koji su dali doprinos Domovinskom ratu, a posebice general Norac, i sve što se s njima događa, izaziva snažne emocije kod građana, pogotovo kod braniteljske populacije. To se vidjelo i kad je bio izdan nalog za uhićenje generala Norca, jer su reakcije bile još dramatičnije. Sada razmjeri nisu bili toliko dramatični i izražavam zadovoljstvo što više nema barikada na cestama jer je to, najblaže rečeno, neprimjeren oblik reagiranja na sudske odluke.
 

Naravno da i ja žalim što je general Norac dobio 12 godina zatvora. I ja bih želio da se na drugom stupnju pokaže da činjenično stanje eventualno nije dobro utvrđeno. Međutim, sudske odluke ne smiju zavisiti od ničijih priželjkivanja. One moraju biti utemeljene na činjenicama. Neosporna je činjenica da je pedesetak civila srpske nacionalnosti u Gospiću ubijeno. Uvijek treba, što je i pravno stajalište, voditi računa o kontekstu, koji je element tzv. olakšavajućih okolnosti.
 

No, kontekst nikad ne može opravdati počinjeno zlodjelo. Pravnici kažu da je i bolje da se donese kriva presuda, nego da o presudama sudi politika. U »slučaju Norac« ide se s pretpostavkom da je politika zapravo i odredila kaznu, ali to je također određen oblik političkog pritiska na sud. Još sam 7. rujna 2000., kad sam vodio delegaciju HSLS-a na razgovor sa SDP-om, na prvom i jedinom sastanku koalicijskih partnera predlagao da nekoliko tamnih točaka iz Domovinskog rata sami riješimo pred institucijama hrvatske države. Radi sebe samih, radi naše legitimacije pred svijetom i radi odnosa s Haagom. To je tada prihvaćeno, ali se kasnilo.
 

Da smo bili efikasniji, vjerojatno se ne bişmo našli u neprilikama u kojima smo se našli s Haagom. Moram napomenuti da se ograđujemo i od svih postupaka koji su vezani uz pritiske na sud, a pogotovo od zaprečavanja prometnica, kao i izjava koje su manje-više izravna prijetnja ili se tako mogu razumjeti, u kojima se prijeti državnim dužnosnicima, kakva je bila izjava predstavnika sinjske HVIDR-e.

• Branitelji kažu da je suđenje pripadnicima pobjedničke vojske u svijetu nepoznato. Postoji li neki modalitet da se braniteljsku populaciju uvjeri kako je nužno »očistiti« tamne mrlje Domovinskog rata?

U »slučaju Norac« ne vodi se računa o kronologiji zbivanja

- Kad se uspoređuju razmjeri prosvjeda izazvanih uhićenjem generala Norca i ovih koji su se dogodili ovoga tjedna, pokazuje se da sada dobar dio branitelja drugačije razumijeva stanje stvari. Emocije koje nastaju same su po sebi razumljive, a posebice osjećaj nepravde s obzirom na činjenicu da na drugoj strani još nitko nije osuđen za ono što je činio.
I sama je Vlada imala stav, kasnije je od njega odustala, u zahtjevima prema Haaškom sudu, da se tijekom procesuiranja mora voditi računa o kronologiji događaja. U »slučaju Norac« toga nije bilo i to dodatno podiže tenzije. Moj stav je jasan - tamna mjesta iz Domovinskog rata treba razriješiti. Presudom se ne poništavaju ničije zasluge u Domovinskom ratu. Držim da treba imati povjerenja u institucije pravne države, u sud i mislim da bi svaka drukčija politika bila vrlo opasna. Kad se u jednom slučaju dovede u pitanje sudska odluka, onda se postavlja pitanje zašto to ne činiti i u drugom slučajevima. To je onda kraj Hrvatske kao pravne države.

• Haaški sud je zatražio da se uruči optužnica generalu Janku Bobetku, a ako se to dogodi, povući će nalog za uhićenje. Banski dvori to tumače svojevrsnim reteriranjem Haaškog suda u slučaju Bobetko. Jeste li i Vi tog mišljenja?
- Koliko znam, sud je zatražio i liječničko vještačenje. Liječnički konzilij Haaškog suda konstatirao je da general Bobetko ne može zbog zdravstvenog stanja sudjelovati u procesu. Moj je stav da svaki čovjek koji se nađe u situaciji da je optužen ili osumnjičen pred Haaškim sudom, prije svega sam bira način na koji će se postaviti. I tu odluku treba respektirati.

• HSLS je donio izborni program koji je raspravljen na stranačkim tijelima. S čime HSLS izlazi pred birače uoči sljedećih izbora?
- Još je prerano o tome govoriti, jer smo naš izborni program usvajali kao nacrt na zatvorenoj sjednici Velikog vijeća. Na dokumentu se još radi, ali smo usvojili osnovne političke stavove. Bili smo motivirani da što prije usvojimo osnove izbornog programa, između ostalog i da bismo na temelju tog političkog programa mogli voditi razgovore i s drugim strankama. Jer, na temelju dosadašnjih koalicijskih iskustava, koja su za HSLS bila nepovoljna, danas mislimo da mnoge stvari moraju biti unaprijed definirane i da svaka eventualna suradnja s drugim strankama podrazumijeva i programsku suglasnost na temeljnim pitanjima, da ne bi kasnije dolazilo do sukoba. Još nismo odlučili u kojoj ćemo formi i u kojem trenutku program prezentirati javnosti. Mislim da je za to još prerano, iako su neke stranke i službeno krenule u kampanju pa je grad Zagreb već oblijepljen stranačkim posterima. Prije nekoliko dana uputio sam pismo našim županijskim organizacijama u kojem sam tražio da počnu postupak kandidiranja za HSLS-ove liste. To sam učinio u trenutku kad je postalo jasno da ćemo imati isti izborni zakon kao i do sada. Držim da bismo negdje do lipnja ili srpnja, pod pretpostavkom da su izbori na jesen, završili i taj dio posla.

• Trenutačno postoji nekoliko stranaka s liberalnim predznakom. Mislite li da će u budućnosti doći do okrupnjavanja liberalne scene?
- U većini europskih zemalja liberalne stranke su treća politička snaga, ali ipak politička snaga koja bitno zaostaje za ljevicom i desnicom. Ima i zemalja u kojima su liberali snažniji, ali nekadašnji rezultati HSLS-a, kada smo osvajali četvrtinu biračkog tijela, bili su više posljedica činjenice što je HSLS bio najčvršća oporbena stranka prema HDZ-u, nego zato što bi 25 posto građana dijelilo liberalnu opciju.
 

Iza tog našeg čvrstog stava prema HDZ-u, pod našim kišobranom, širile su se i druge stranke, tako da smo njihovim rastom gubili dio birača. Iz današnje mi se perspektive čini da je to bio posve logičan politički proces. Kako inače objasniti činjenicu da je za SDP na prvim izborima glasalo 35 posto glasača, a na drugima pet do šest posto? Sasvim je sigurno da se jedan dio njihovog biračkog tijela priklonio HSLS-u, jer je u nama prepoznao čvršću oporbenu stranku u odnosu na HDZ. Što se tiče liberalne scene, nikad ne bih liberalizam svodio u institucionalni politički okvir. On je puno širi. HSLS nije stupio na scenu s idejom ekskluzivnog liberalizma. To široko i neekskluzivno shvaćanje liberalizma, nije karakteristično za one koji su kasnije otpali od HSLS-a i formirali posebne stranke. Razlazi u HSLS-u često su se prikazivali kao političko-ideološki sukob, iako su oni često imali interesno-psihološke osnove, a ne ideološke, koje su se naknadno »nakalemile« kao obrazloženje sukoba.
 

Ne smije se zaboraviti da su dvije liberalne stranke koje su nastale iz HSLS-a, stvorene nakon što je jedna politička grupacija izgubila izbore unutar stranke. Za mene je sigurno da bih u HSLS-u ostao, ma koje izbore izgubio. U tom pogledu nikad nisam razmišljao o alternativama. Nedavno sam u listu »Zarez« iznio tezu da su polemike na liberalnoj sceni zapravo prenesene polemike iz političke ljevice na prostoru koji nije lijevi. Težnja k čistom »prodestiliranom« liberalizmu, to stalno nastojanje da se sebe stavi u prostor čistog i nepomućenog liberalizma, a sve se drugo smatra problematičnim, više je karakteristično za političke borbe na ljevici od tzv. desnih skretanja, nego što je karakteristično za samu liberalnu scenu. HSLS, za razliku od naših dojučerašnjih kolega, ne osporava njihov liberalni stav.

• No oni HSLS-u osporavaju liberalni stav.
- Kad bi se pogledala povijest naše stranke i vidjelo s kakvim je sve stavovima HSLS izlazio na sve dosadašnje izbore, bilo bi drugačijih zaključaka. Danas je na primjer, karakteristično da je tema zastupljenosti dijaspore u Saboru tema za koju se kaže da su prema njoj rezervirane lijeve ili liberalne stranke, dok desnije ili konzervativnije to zastupaju. HSLS se nekada, u programima koje ja nisam potpisivao, zalagao da Sabor bude dvodomni parlament, u kojem bi jedan dom bio namijenjen dijaspori. To se događalo dok su u HSLS-u bili Slavko Goldstein i Vlado Gotovac (Vladimir Gotovac), kao i svi današnji HSLS-ovi disidenti. Kad bismo danas izašli s tom tezom, ona bi se uzela kao krunski dokaz našeg desnog skretanja i s pravom bi mnogi rekli da smo izgubili vezu s realnošću. Ništa stranije i gore nema za liberalnu ideju nego što je dogmatski liberalizam.

Dada Zečić