ZAGREB, 23. travnja – Jozo Radoš, predsjednik Libre i bivši ministar obrane, za Vjesnik govori o posljedicama slanja Šuškova arhiva u Haag, o imenovanju ravnatelja sigurnosnih službi i o najnovijoj aferi u Ministarstvu obrane, navodnim spornim ugovorima čijim je potpisivanjem MORH u posljednje dvije godine oštećen za 30 milijuna kuna.

• Dovodi li se u pitanje Deklaracija o Domovinskim ratu nakon što je Vlada Haagu poslala dokumentaciju bivšeg ministra obrane Gojka Šuška, kojom se navodno može dokazati umiješanost Hrvatske u rat u BiH?
– Libra podržava Deklaraciju o Domovinskom ratu kao obrambenom i pravednom ratu. Moram priznati da ne razumijem one koji žele gotovo dokazati da je Hrvatska bila agresor u BiH. Hrvatska politika u BiH bila je u mnogim elementima pogrešna, mogla se razumjeti kao dvostruka, stvarala je iluzije kod tamošnjih Hrvata i za njih je bila najštetnija. No sve to nije dovoljno za tezu o Hrvatskoj kao agresoru. Treba znati da je dio naših operacija, recimo za oslobađanje Dubrovnika, uključivao i djelovanje na teritoriju BiH te da je između ondašnje hrvatske vlasti i bošnjačkog vodstva bilo različitih faza obilježenih i nekim sporazumima, koji su uključivali i vojnu potporu, kao što je Splitski sporazum. Završne operacije oslobađanja zapadnog dijela BiH su izvođene zajedno, na temelju sporazuma, s Armijom BiH.
Osim toga, hrvatski je narod u jednom trenutku u BiH bio pred kataklizmom i istrebljenjem, što je dovelo u pitanje opstanak Hrvata. I prema Ustavu, Hrvatska je mogla pružiti zaštitu Hrvatima u BiH, prema tome, mislim da teza o agresiji Hrvatske na BiH ne stoji, a to pogotovo nije naš nacionalni interes. Oni koji to tvrde ne mogu razlikovati političke sporove unutar Hrvatske i nacionalni interes zemlje.
 

• Može li se pomoću Šuškova arhiva, odnosno korespondencije između Šuška i tamošnjeg vodstva, dokazati da je Hrvatska u Herceg-Bosni financirala institucije koje su djelovale protiv Muslimana?
– Korespondencije u tom smislu nije bilo. Financiranje se u ranim ratnim godinama zbivalo bez dokumentacije i odgovarajućih odluka. Ono u drugoj polovici devedesetih postaje sve transparentije, da bi nakon 2000. godine bilo smanjeno, a zatim i ukinuto. Sve se to može podvesti pod pomoć Hrvatima u BiH. Ono što je najproblematičnije jest da je financiranje bilo nejasno i da nije temeljeno ni na kakvim dokumentima, iz čega su se mogla izvoditi razna politička stajališta i zaključci. A u takvim okolnostima se, jasno, javlja i zloporaba tih sredstava, jer je to pravi okoliš za cvjetanje kriminala, što je drugi veliki problem.

• Mislite li da bi Haag na temelju tih dokumenata mogao podići konkretne optužnice?
– Tužiteljstvo će vjerojatno pokušati postaviti tu tezu, ali mislim da ona u konačnici neće moći biti dokazana i da je sud neće prihvatiti. Sigurno je da će doći do optužbi koje će biti usmjerene prema najvišim vrhovima vlasti Republike Hrvatske, od ministara obrane i financija te njihovih pomoćnika, kao i predsjednika vlada. No to su optužbe političkog karaktera. Kriminalno se raspolaganje tim sredstvima može eventualno ispitivati na nižim razinama, no bojim se da će to, zbog nedostatka dokumentacije, biti dosta teško dokazati.

• Uskoro bi trebali biti imenovani novi-stari ravnatelji Obavještajne i Protuobavještajne agencije. Zašto se toliko oteže s imenovanjem, pogotovo jer je riječ o formalnom imenovanju starih kadrova, i jesu li se ipak mogli naći drugi ljudi za ta mjesta?
– Koalicija s imenovanjem ravnatelja sigurnosnih službi nema veze, niti je zbog koalicijskog stava došlo do kašnjenja. Riječ je o isključivoj odgovornosti i nadležnosti predsjednika Vlade i Republike. Jedan i drugi su o radu tih službi iznosili vrlo negativne ocjene, a te su službe dale i vrlo mali doprinos suzbijanju kriminala, kao i otkrivanju nelegalnih puteva novca iz Hrvatske. Mislim da u tom smislu nije ništa učinjeno i da njihovi ravnatelji ne zaslužuju biti imenovani. Osim toga, u tim dvjema službama nije bilo ni formalnih reformi, kao što je smanjenje broja ljudi, što se najavljivalo. Jedina služba u kojoj je došlo do unutarnje reforme i smjene čelnog čovjeka je Vojnoobavještajna agencija, što se dogodilo dok sam ja bio ministar obrane. Uvjeren sam da formalno imenovanje dosadašnjih čelnih ljudi za ravnatelje sigurnosnih službi nije dobro rješenje, ponajprije zbog loših rezultata koje su te službe postigle.
Dada Zečić