Koalicijska vlada premijera Ivice Račana dospjela je u četvrtoj godini mandata pod kombiniranu baražnu vatru nestrpljive oporbe i nezadovoljnih članica koalicije. Neki se ministri već bave predizbornom kampanjom dok se stranke koje čine vladu pokušavaju dogovoriti o prioritetnim zadacima koje još treba obaviti do izbora. Vladajuća je koalicija postigla neke neosporne rezultate ali nije sigurna je li ih na pravi način uspjela predstaviti javnosti. Predsjednik Vlade Ivica Račan govori za Vjesnik o pomacima ostvarenim od 2000. godine i kraja desetogodišnjeg razdoblja HDZ-ove vladavine, o neslaganjima u koaliciji i izgledima SDP-a i opcije koju on može okupiti na izborima koje najavljuje najvjerojatnije za kraj studenoga ove godine.

• Neki tvrde da se u posljednje vrijeme ponašate kao da ne želite dobiti izbore. Želite li uopće još jedan mandat u ovom ili sličnom sastavu koalicije i Vlade?
– Ponašam se odgovorno. Ni ja, ni moja stranka još nismo, za razliku od drugih, u predizbornoj kampanji. Ali, u izbornoj kampanji ćemo biti sasvim jasni: da, želimo drugi mandat. No iz činjenice da još nismo ušli u kampanju, a nismo mogli, jer posao u Vladi nije završen i vrlo je težak, ne može se izvoditi zaključak da ne želim ili ne želimo dobiti drugi mandat. Suprotno. Želimo odraditi ovaj mandat do kraja i reći ljudima da smo mi jamstvo da će i u nastavku posao biti odrađen dobro kao dosad. Premda smo svjesni gdje smo kiksali i gdje nismo uspjeli.
 

• Mislite li da su vaši koalicijski partneri već u kampanji i kako mislite riješiti sukob s HSS-om oko marketinga Vlade?
– S činjenicom da se neki već nalaze u kampanji, neću polemizirati. A navodni sukob s HSS-om oko promidžbe rezultata rada Vlade jednostavno ne vidim. Čak sam od ljudi iz HSS-a čuo da ono što je objavljeno u medijima u ime njihove stranke ne izražava njihov stranački stav. Ne znam zašto se Vladi prigovara što sada, na kraju mandata, želi koristiti pravo i obvezu da javnosti ukaže na rezultate rada, što mislimo da jesmo a što nismo dobro napravili. Ali ne može proći da se zasluge Vlade privatiziraju za pojedinca, za pojedinu stranku ili ministarstvo, a ono što je loše, što nismo uspjeli napraviti ili smo pogriješili, da se prepusti kao »rezultat« Vladi. Možda se nekima u posljednje vrijeme ne sviđa što sam nešto energičniji i što ne dozvoljavam takav razvoj događaja. Važno je da promocija rada Vlade bude odvojena od stranačkih funkcija. Na tome ću insistirati dokle god budem mogao. Ne mogu radni i materijalni resursi pojedinih ministarstava biti, direktno ili indirektno, u promidžbi pojedine stranke.
Prije izbora moramo usvojiti više od tridesetak krupnih zakonskih projekata, reformirati radno zakonodavstvo, gdje smo na kraju posla i teških dogovora sa socijalnim partnerima. Moramo kvalitetno odgovoriti na nekoliko tisuća pitanja EU-a, jer će od njih ovisiti jesmo li i formalni kandidat za EU. Priželjkujemo da se to odluči u travnju iduće godine. Bilo bi nacionalno neodgovorno sada kiksati. Ukrcate se u vlak, a onda iz njega ispadnete. Ljudi koji žele da tim vlakom dođemo u Bruxelles do 2007. godine to ne bi oprostili. Zbog toga sam energičan i pokušavam zaustaviti pad radne koncentracije u Vladi jer su ljudi sve više upregnuti u stranačke aktivnosti. Insistiram da se članovi Vlade okrenu rješavanju prioritetnih zadaća Vlade. Inače neću podmetnuti leđa ispod posla koji ne možemo završiti i neću preuzeti odgovornost za neuspjeh jer mislim da moramo uspjeti.

• Osim ispunjavanja uvjeta za ulazak u EU i dogovora sa sindikatima i HUP-om oko Zakona o radu što želite još napraviti u ovom mandatu i koliko vam vremena za to treba?
– Riječ je o krupnim izmjenama i dopunama barem jedanaest zakona. Ne samo Zakona o radu, već o kompleksu mjera koje čine tu zahtjevnu reformu. Idući ćemo tjedan napraviti reviziju našeg programa i kao prioritete naglasiti zadaće vezane uz EU. Vlada je od pojedinih ministarstava dobila preko stotinu tema koje bi trebali odraditi do kraja mandata. Svest ćemo to na maksimalno deset-petnaest tema koje ćemo odraditi do kraja mandata.

• Je li se počelo raditi na odgovorima na pitanja koja dolaze iz Bruxellesa, pošto je dio pitanja tipiziran za sve zemlje - kandidate?
– Znamo većinu pitanja i pripremamo odgovore. Bit će vjerojatno i pitanja koja će biti specifična za Hrvatsku. Normalno je da će među najvažnijim pitanjima na koje odgovor mora biti kvalitetan, biti odnosi s Haagom, ali i položaj i prava nacionalnih manjina, povratak izbjeglica i slično. Na sva pitanja moramo odgovoriti ne samo na papiru nego i u stvarnosti.

• Ima li u koaliciji konsenzusa oko posla kojeg Vlada treba obaviti do kraja mandata i datuma izbora?
– Nadam se da ima. Ima barem načelno. A pitanje ima li konsenzusa oko izbora neovisno od posla kojega moramo obaviti nije korektno pitanje. Valjda je važniji posao kojega moramo obaviti od izbora. Ako obavimo dobro posao, onda i datum izbora nije sporan. Stjecajem okolnosti mi ovaj posao moramo odraditi do kraja listopada. Prema tome, sve se poklapa: ukoliko uspješno obavimo taj posao do kraja listopada, to znači da možemo osloboditi kraj studenoga za izbore. Dogovor oko posla je u ovom trenutku važniji a o njemu ovisi i datum izbora. Prema tome, ukoliko uspješno obavimo ovaj posao - a kao predsjednik Vlade ću nastojati da ga obavimo - ne vidim razloga da se izbori ne održe krajem studenoga ove godine.

• Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader tvrdi da će on uvesti Hrvatsku u Europsku uniju. Mislite li da bi HDZ sa svojom koalicijom bio u stanju to napraviti ili držite da je to posao za koaliciju na čelu s SDP-om?
– Strateški nacionalni interes je ulazak Hrvatske u EU. HDZ je uvelike odgovoran za naše kašnjenje u EU, a ova je Vlada to kašnjenje uveliko nadoknadila i pokazala da smo jamstvo brzog puta i sigurnog ulaska Hrvatske u EU. Oko toga nema pogađanja. Slušam tvrdnje HDZ-a: »da, mi ćemo uvesti Hrvatsku u EU«, ali onda na nekim pitanjima zauzmu stav kojim dokazuju da oni to ne mogu učiniti. Ne može se dovoditi u pitanje suradnja sa sudom u Haagu i istovremeno vikati da ste za Europsku uniju. To može proći kod neupućenih kakvih je sve manje u Hrvatskoj, jer je opći interes ulazak u EU. A što nam drugo preostaje? U kojem bi se to društvu trebali naći kada ne bi željeli ući u EU? Prema tome, HDZ jest deklarativno za EU i da može Hrvatsku uvesti u EU, ali svojim konkretnim ponašanjem i stavovima o vrlo konkretnim pitanjima od kojih zavisi ulazak u EU, oni dokazuju da nisu jamstvo za to. Nas svakodnevno Europa testira i mi znamo o čemu se radi. Taj test će i nakon izbora Vlada odmah polagati – ova ili ona. Europa će moći, ne kroz nekoliko mjeseci, već za nekoliko dana, testirati spremnost nove Vlade za suradnjom.

• Globus tvrdi da NATO i EU ne žele čuti da bi izbori bili sljedeće godine i da se kampanja ne bi smjela voditi na pitanjima približavanja EU-u i NATO-u. Kako tumačite tu informaciju?
– O predstavništvima stranih predstavništava u našim medijima ne želim previše govoriti. Dakako, ovo je mala crna šala, ali ponekad pročitam u našim medijima ono što neki predstavnici ponekih zemalja misle i to se prodaje onda kao stav čak i cijele EU ili NATO-a. Nismo kalkulirali, kada je riječ o izborima i datumu izbora, s ovim ili onim stavom EU-a prema nama ili prema izborima. Javno sam rekao da će Europska unija o tome jesmo ili nismo kandidati odlučiti nakon izbora.

• U sklopu posla oko ulaska u EU spomenuli ste zakone koje trebamo usvojiti. No mogao bi se pojaviti problem dinamike njihovog usvajanja u Saboru.
– Unatoč tome što je predizborna kampanja prerano počela, nama na vlasti valja sačuvati radnu koncentraciju na poslu kojega moramo obaviti i u Vladi i u Saboru. To je test zrelosti vladajuće koalicije i mi ćemo ga ili položiti ili pasti. Mislim da bi bilo skandalozno da ga ne položimo i da u tom slučaju nemamo što govoriti o uspješnosti svoga posla.

• Je li, kao što se tvrdi, biranjem gospodarskih prioriteta učinjena kolateralna šteta vanjskim zaduživanjem zemlje, što oporba sada ističe u prvi plan, a vi kao vladajuća koalicija niste znali instrumentalizirati sve ovo što ste nabrojali?
– Ne podcjenjujem problem inozemne zaduženosti Hrvatske, ali nasuprot medijske halabuke i onih koji Argentinu već više godina predviđaju u Hrvatskoj, a ona nikako da se dogodi i neće se dogoditi. Nasuprot tim katastrofistima, mi problem vanjske zaduženosti ne dramatiziramo. U 16,5 milijardi dolara inozemnog duga, manji dio te sume je državni dug, kojeg bi država mogla sanirati i s deviznim rezervama. Ostalo je dug banaka i poduzeća. Točno je da je za vrijeme naše vlasti dug nešto veći nago što je bio ranije. S opaskom da se u tom povećanju nalaze tri stvari: podmirenje unutarnjeg duga, obeštećenje obavezne štednje građana, dok se dio duga se odnosi na investicije i razvojne projekte. Za razliku od prethodne vlasti, mi nismo uzimali sredstva u inozemstvu da bi ih trošili u tekuće svrhe, već isključivo u svrhu razvoja. S time, da razvojni projekti o kojima sam govorio trebaju sami sebe isplaćivati, što znači da se neće isplaćivati iz proračuna. Tipičan primjer su ceste koje ćemo isplaćivati trošarinama i cestarinama. Problem duga ne podcjenjujemo, ali ni precjenjujemo. Ono o čemu se manje govori je ukupan dug države, odnosno unutarnji i vanjski dug. On je i po međunarodnim standardima takav da nema razloga za paniku i zabrinutost.

• Rekli da ste čovjek evolucije, a ne revolucije. Jeste li se predugo držali evolucije - jer državno je odvjetništvo tek sad angažirano u rješavanju problema iz prošlosti? Niste li mogli više naglasiti razliku između vremena vladavine HDZ-a i ovoga otkad ste vi na vlasti?
– Možda smo mogli nešto više napraviti da kažemo ljudima da kontinuiteta nema i da postoji radikalniji rez s atmosferom i vlašću i tijekovima u Hrvatskoj prije našeg dolaska na vlast. No možda se tada ne bi mogli pohvaliti s gospodarskom i političkom stabilnošću zemlje. Možda bi se više potrošili na političkim sukobima i možda ne bi polučili ovako visoku stopu rasta i možda ne bi dobili visoki financijski i politički kredibilitet u Europi i u svijetu koji nam je omogućio razvojni zamah. Možda neke stvari koje smo uspjeli napraviti, tada ne bi napravili.
Volio bih da smo se brže uspješno uhvatili u koštac s problemom nezaposlenosti. I da se ne možemo pohvaliti da nezaposlenost kontinuirano pada samo 13 ili 14 mjeseci, već da se to događa u posljednje tri godine. Nažalost, trebalo je vremena da one koji su formalno zaposleni, a to nije stvarna zaposlenost, iskažemo kao nezaposlene. Tako da se broj nezaposlenih povećao. Željeli smo poštenu, a ne pretjeranu evidenciju. Trebalo je vremena da prekinemo privid da je broj nezaposlenih manji zato što godišnje šaljemo pedeset-šezdeset tisuća ljudi u prijevremenu mirovinu.
 

Ljudi su s pravom očekivali da, ukoliko ono što je opljačkano ne možemo vratiti, barem kaznimo one koji su to napravili. To razumijem i ljut sam što to nismo uspjeli. Nismo uspjeli zbog više razloga. Prvo, zato što se pokazalo da je teško biti legalist i kao legalist kazniti odgovorne. Poznate su bile slabosti u istražnom aparatu, pa i oportunizam u pravosuđu. Nismo imali dovoljno savezništva u borbi za odgovornost za pljačku. Nije bilo ni dovoljno političke volje da se napravi sve što se moglo napraviti. Mogli smo makar za pljačke u privatizaciji zbog poreznih malverzacija neke najodgovornije »strpati« u zatvor. Oduzeti im imovinu, stečenu preko noći, bez zasluge i uz političku pomoć. To nismo napravili i to smatram našim neuspjehom.
 

Razumijem i one koji u bijesu misle da se možda moglo i prekoračiti granicu legalnosti, ali mi se na to nismo odlučili. Paradoks je da neki u HDZ-u, kada ne znaju što bi, u argumentu protiv nas će spomenuti čistke. A to upravo nismo radili. Da smo eventualno u nekim odgovornim službama promijenili one koji su pružali otpor da se neke stvari raščiste, i one koji nisu bili sposobni za obavljanje tog posla, možda bi imali bolje rezultate. Sasvim sigurno da je prigovor od strane onih koji kažu da nismo dovoljno učinili na tom planu argumentiraniji, nego prigovor iz HDZ-a.

• Hrvatska se nalazi u osjetljivoj situaciji, jer s jedne strane postoji supremacija SAD-a u svijetu, dok je s druge strane Hrvatska orijentirana Europi, kako bi se što brže priključila EU-u i NATO-u. SAD pritišće zbog nepotpisivanja ugovora o neizručivanju njihovih državljana Međunarodnom kaznenom sudu. Kako se Hrvatska može postaviti i ima li Hrvatska odgovor na američke zahtjeve?
– Nije lako odlučiti o najboljem potezu, jer on mora biti takav da Hrvatskoj nanese najmanju štetu. No, nekog dobrog poteza teško da ima. Mala zemlja kao što je Hrvatska, što oslikava i ovaj primjer, je stiješnjena. SAD traži jedno, EU očekuje drugo. Veliki se s delikatnom situacijom u Hrvatskoj ili s Hrvatima previše ne bave. U ove tri i pol godine bilo je više situacija koje su prijetile ozbiljno nas zaustaviti, ali smo ih ipak rješavali. Ponekad s modricama, s ponekim udarcem, ali smo ih rješavali. Pokušavamo razgovarati s našim prijateljima, među njih ubrajam i SAD, ne bi li dobili njihovo razumijevanje za složenu situaciju u Hrvatskoj oko ovog pitanja. Kako prihvatiti da se ne izruče sudu za ratne zločine američki državljani a u isto vrijeme prihvatiti pritisak svih, pa i SAD-a, da bez pardona tom sudu izručujemo hrvatske državljane? Moramo se izboriti za razumijevanje naše situacije, a ako ne bude išlo, podmetnuti leđa i biti spremni platiti ceh zbog tog stava.

• Sigurno ste imali viziju socijaldemokratskog puta kao vodeća stranka u koaliciji, kada ste formirali koaliciju i Vladu. Mislite li da ste se u stalnom natezanju s ostalim partnerima držali tog socijaldemokratskog koncepta i bi li vam na tom planu HNS mogao preoteti birače na slijedećim izborima?
– Ne. Moram reći da ne vidim nikakvu socijaldemokratsku konkurenciju SDP-u. Vidim je samo na razini političke retorike, odnosno vidim neke političke stavove o nekim pitanjima koji su slični stavovima moje stranke. Ali drugu socijaldemokratsku snagu ne vidim, a ne vidim je niti u HNS-u. Da smo preuzeli vlast u sređenim prilikama i da smo u Hrvatskoj otvorili političku bitku kako određena sredstva upotrijebiti, mogli smo pokazati socijalnu dimenziju. Ali, mi tu situaciju nismo imali. Mi smo se morali boriti da Hrvatsku izvučemo s ruba provalije, da osiguramo razvoj, da stabiliziramo gospodarstvo, da potrošimo snagu na uvjeravanje onih koji su dominantno prije tri i pol godine tvrdili da Hrvat nije mogao počiniti ratni zločin i da prema tome, ne može ni biti suđen. Postigli smo da se shvati kako je i Hrvat u našem opravdanom, obrambenom, Domovinskom ratu mogao počiniti zločin i da može i mora biti suđen. To nisu bile isključivo socijaldemokratske zadaće, ali su nas zapale i nismo mogli birati i u tim okolnostima.
 

Ja se kao socijaldemokrat, osjećam dobro. Jer, i u tim suženim okolnostima napravili smo ono što smo mogli. Uvjeren sam da dvogodišnji posao u reformi radnog zakonodavstva ide u korist hrvatskog radnika i rada. Uvjeren sam da visoka stopa rasta osigurava prosperitet radu i radnicima ove zemlje. Uvjeren sam da će na višem stupnju razvoja biti moguće izboriti i neka veća prava radnika.
 

Napokon, u stečenim okolnostima pokazali smo da nismo zaboravili ni na umirovljenike, koji su svojim minulim radom doprinijeli da se mnogo toga, što je nažalost u pretvorbi i privatizaciji uništeno, izgradi u ovoj zemlji. Nemojmo zaboraviti da upravo ova vlast godišnje izdvaja za umirovljenike blizu četiri milijarde kuna više nego bivša vlast. To je mnogo za zemlju koja je u teškoj gospodarskoj situaciji. Možda je vraćanje duga umirovljenicima sporno, jer nije dovoljno brzo, ali to je maksimalno što smo mogli napraviti. Volio bih da se možemo pohvaliti s 50 posto višom mirovinom, a ne s 24 posto višom, no u tri godine to nije bilo moguće napraviti. U uvjetima siromaštva može se pokušati činiti ono što je nužno za preživljavanje, a s razvojem se može osigurati da se određene snage u zemlji izbore da zemlja bude socijalno pravedna.
 

Mislim da smo na dobrom putu. Zato sam i kao socijaldemokrat, svjestan da nismo dovoljno učinili, ali da smo učinili ono što je bilo nužno - da Hrvatska ide putem onih europskih zemalja koje se s pravom kvalificiraju socijalnim državama. Pretpostavka za to je izlazak iz gospodarske krize i gospodarski razvoj, te zaštita rada i radnika, a to je ono što smo učinili. Stoga ću biti malo prepotentan: pomalo mi je žao opozicije. Što oni mogu ponuditi Hrvatskoj? Jedino da idemo trasom koju je upravo ova vlast trasirala. Ne vidim ništa drugo.

• Koliko ćete u predizbornoj kampanji insistirati na socijaldemokratskim vrijednostima i hoćete li ići na obećanja socijalnog tipa ili ćete se distancirati od nasljeđa HDZ-a i toga što ste od tog nasljeđa odmaknuli državu?
– Moram podsjetiti na ono što smo pisali i govorili prije tri i pol godine. S ponosom mogu reći da smo većinu toga ostvarili. Nismo obećavali med i mlijeko, jer smo bili svjesni da će biti teško. Moja najčešća rečenica je: neće nam biti lako, rezultat neće doći preko noći, ali Hrvatska ima snage i ima moći prekinuti s gospodarskim kolapsom, s gospodarskom i političkom destrukcijom u koju je dovedena. Stoga, ono što nismo uspjeli napraviti u ove tri i pol godine, želimo napraviti u drugom mandatu. Što znači, da na dosad postignutim rezultatima želimo postići i neke rezultate koje nismo postigli u ovom mandatu. To će biti bez sumnje ono što smo naznačili: rast standarda i socijalna pravda. Na tome se može raditi kada se ostvari socijalna perspektiva društva, a to smo ostvarili. To se može raditi kada je zemlja integrirana, kad je definirana perspektiva Hrvatske u Europu. Zato ne mislim da sam prepotentan kada kažem da smo mi napravili ono što smo morali i da smo vrlo jasno definirali trase kojima će Hrvatska morati hodati iduće desetljeće.

• Ako SDP pobijedi na izborima, s kime planirate koaliciju i kako bi trebao izgledati budući koalicijski sporazum?
– Ovo je prva koalicija koja se dogodila na hrvatskom tlu i vjerujem da neće biti posljednja, jer su koalicijske vlade vjerojatna perspektiva Hrvatske. Valjda smo se definitivno udaljili od potrebe za »japom« ili gazdom, mada treba biti uvijek oprezan. Ne vjerujem da će druge koalicije imati tako dugi vijek kao što je imala ova. I to zato jer više neće trebati izbjegavati oštrije političke konzultacije unutar koalicije, kao ni prijevremene izbore, jer takav oblik političke krize stabilnijoj Hrvatskoj koju smo sagradili i doprinijeli da se sagradi, neće štetiti kao što je moglo štetiti prije godinu, dvije ili tri. Iduća koalicija imat će kvalitetniji koalicijski ugovor. No kvalitetnije koalicijske ugovore imale su i koalicije u Europi koje su se raspadale nakon nekoliko mjeseci. Sam ugovor nije jamstvo trajnosti koalicije. A partner SDP-u će biti onaj s kojim budemo mogli surađivati i napraviti neophodni kompromis. Ne želim unaprijed definirati odgovor na to pitanje. Ono što mogu reći jest da će se u svim daljnjim kombinacijama morati računati sa SDP-om. Žao mi je, ali tu po svoj prilici nećemo moći pomoći.

• Računate li sa sadašnjim koalicijskim partnerima i mislite li da ćete možda mijenjati glavnog partnera?
– I u trajnim brakovima ima kriza i problema pa iz kuta jedne krize ne smije se gledati na trajnost veze. Velika nagađanja oko promjene glavnog partnera nisu realna. Mislim da će politički izbor biti vrlo oskudan, jer u političkoj samoposluzi neće biti velikog izbora. Respektiram zahtjev stranaka, koje imaju veliku ambiciju da ojačaju i rastu ali će sami na izborima vidjeti jesu li im te ambicije bile realne. Jedino što mogu reći i tu pomoći nema, morat će se i dalje računati s jakom socijaldemokratskom opcijom u Hrvatskoj.
Zoran Vodopija/Dada Zečić