Ivica Račan |
|---|
 |
Nisam konzultiran o odluci da se jedan splitski trg nazove imenom Franje Tuđmana, nemam čak ni sve informacije o tome. Shvatio sam jedino da je to dio cjelovite odluke, čiji prvi dio sadrži brisanje imena Ulice Mile Budaka. Htjelo se, dakle, postići nekakvu ravnotežu, a ne spadam u pristaše takvih metoda u politici * Ne može se govoriti o detuđmanizaciji izvan vremena i prostora. Ona traži zrelo javno mnijenje, koje je sposobno samostalno rasuđivati i imuno je od svih manipulacija, a to znači imati demokratsku tradiciju, koju mi, ma koliko tepali sami sebi, nemamo. Dio ljudi još želi svoga japu, i toga se ne možemo osloboditi preko noći
“Mi smo prisiljeni praviti rezove i po cijenu da nam zbog toga pada popularnost na lokalnoj razini.” “Nitko ne bi bio sretniji od mene da se kao socijaldemokrat i ljevičar mogu posvetiti raspodjeli u korist radnika i pravednijoj socijalnoj politici.”
“Da bih se mirio s gospodinom Mesićem, morao bih se prethodno s njim posvađati, a svađe nije bilo.”
tekst
* na ovaj intervju čekali smo dva mjeseca, koliko se tražio termin da nas primite. Doduše, prije izbora 3. siječnja bilo je i gore, jer ste dugo praktički izbjegavali dati intervju Feralu. Znači li to da je ovaj tjednik i dalje na repu vaših zanimanja kada je riječ o pisanim medijima?
- Ne, nije. Jednostavno sam odlučio davati manje intervjua, pogotovo za novine, i glavninu komunikacije s javnošću obavljati kroz ono što kao premijer svakodnevno radim. U prvo vrijeme čak nisam uopće davao intervjue, a i sada to činim rijetko, tako da, ako baš hoćete, vi dođete prije kao neki izuzetak.
* Kako izuzetak?! U ovih dva mjeseca dali ste šest-sedam intervjua, najviše za televiziju i radio, a bila su i dva novinska intervjua.
- Pustimo televiziju, televizija i novine nisu direktna konkurencija. Ondje sam se pojavljivao jer nam manjka dobrih medijskih istupa koji bi objasnili neke od ključnih poteza koje je dosad poduzela Vlada. Što se tiče novinskih intervjua, ono malo što sam ih dao, a radi se o četiri intervjua, bilo je na čekanju otkako sam stupio na dužnost. U ovom trenutku još petnaest njih čeka slobodan termin, a mnogi od njih sigurno neće biti realizirani prije jeseni. Eto, to je moja situacija, između goleme zauzetosti poslom koji obavljam i svjesne odluke da intervjui ne budu jedini način komuniciranja s javnošću.
KORMILAR NA TANKERU
* Dakle, nema više ideoloških sporova između vas i Ferala? Ili ih ne možete više sebi priuštiti otkako, uz stranačku, obavljate i visoku državnu dužnost?
- Nikada nisam imao ništa protiv kritičkih komentara ili duhovitih “spuštanja” u Feralu, ali ni Feral meni ne može oduzeti pravo da se ne složim s nekim njegovim tekstovima koji su bili gotovo presuda politici koju zastupam.
* Nedavno ste dali ocjenu prvih sto dana Vlade, koja je vrlo povoljna, ali stjecajem okolnosti nju su zatim dali i birači na nekoliko ponovljenih lokalnih izbora. Ta ocjena znatno je lošija, a lošiji su i rezultati vaše stranke u odnosu na one od 3. siječnja.
- Ne, naša ocjena prvih sto dana nije bila vrlo povoljna. Samo smo rekli da smo u prvoj petnaestini mandata postigli više od petnaestine onoga što je trebalo napraviti. Što se tiče ocjene koju izriču građani, prirodno je da se od nove vlasti mnogo očekuje, ali za temeljite promjene koje moramo provesti potreban je cijeli naš četverogodišnji mandat, vjerojatno i više od toga, a ne pet-šest mjeseci, koliko je prošlo od izbora. Mnogi to ne razumiju, a i oni koji su proteklih deset godina pokazivali puno strpljenja za HDZ, sada bi htjeli da se u nekoliko mjeseci sve promijeni.
* Bilo je i onih koji nisu bili toliko strpljivi...
- Znam, i takvima dajem više prava da sada budu nervozni i traže brže promjene. No, i njima moram reći da politika koju sada vodimo sliči na tanker, kojim može kormilariti i iznimno vješt kormilar, no njemu ipak treba vremena i prostora da se okrene. Imao sam prilike razgovarati o tome dva puta s češkim premijerom Zemanom. Jednom koncem pretprošle godine, kada je došao na vlast i kada mi se žalio da mora povlačiti poteze zbog kojih neće dobivati aplauze, nego batine, i ovih dana, kada mi se pohvalio da počinje osjećati prve plodove promjena.
Česima je, dakle, trebalo pune dvije godine da ugledaju svjetlo na kraju tunela, i to je dobra pouka i za nas. Jer, ako se stvari mogu promijeniti u samo pet-šest mjeseci, onda nešto nije u redu s ocjenama da je Hrvatska u dubokoj krizi, a s takvom ocjenom većina građana se slaže. I u pravu su, jer kako drukčije okvalificirati to da obezvrijeđena i opljačkana privreda danas dnevno stoji ovu zemlju 2,2 milijuna maraka.
Mi smo, dakle, prisiljeni praviti rezove, i po cijenu da nam zbog toga pada popularnost na lokalnoj razini, ali vjerujem da građani ipak znaju da se ovo što sada radimo mora napraviti.
POTREBA ZA VOĐOM
* Možda vas birači sada kažnjavaju baš zato što ocjenjuju da se šestorka u cijelosti mora predati tome, a ne baviti se sobom i prepucavati se oko toga kako osvojenu vlast međusobno podijeliti.
- Da, ali nisu li upravo mediji ti koji ove teme tretiraju kao nešto od prvorazredne važnosti?! Ne kažem da prepucavanja među šestoricom nema, ali generalne ocjene toga tipa ne stoje. Osobno, te stvari doživljavam kao nešto nepotrebno i neproduktivno, a dovoljno sam iskusan da ne nasjedam nametnutim i perifernim temama, čak i kada zbog toga imam neugodnosti u vlastitoj stranci. Svjestan sam da je naša zadaća da izvučemo Hrvatsku iz duboke krize i napravimo od nje normalnu zemlju sa zadovoljnim građanima. Ljudi će nas prosuđivati ponajprije po tome, i zato upozoravam na glavno obilježje ovih lokalnih izbora. To je golema apstinencija, što znači da građani iščekuju kakvi će biti rezultati politike za koju su se i sami izjasnili.
* Postoji još jedan mogući razlog za loše izborne rezultate. To je ne samo spora detuđmanizacija zemlje nego u posljednje vrijeme čak i obnova Tuđmanova kulta na simboličkoj razini. Jedan od najprestižnijih splitskih trgova ovih je dana dobio ime Franje Tuđmana, a što je najvažnije, za to su odluku glasali i svi vijećnici iz vaše stranke.
- Nisam konzultiran o toj odluci, nemam čak ni sve informacije o tome. Shvatio sam jedino da je to dio cjelovite odluke, čiji prvi dio sadrži brisanje imena Ulice Mile Budaka. Htjelo se, dakle, postići nekakvu ravnotežu, a ne spadam u pristaše takvih metoda u politici. No, moram također reći da je detuđmanizacija dubok i složen proces, u kojem nije dovoljno samo ukinuti jedan autokratski i voluntaristički model vlasti. Potrebno je podignuti i razinu odgovornosti najšireg kruga ljudi koji na ovaj ili onaj način sudjeluju u svim razinama vlasti, a to nije jednostavan proces.
* Hoćete reći da Hrvatskoj manjka “ljudski materijal” za detuđmanizaciju?
- Tko misli da je detuđmanizaciju lako obaviti, neka objasni zašto je proces tuđmanizacije Hrvatske u devedesetima obavljen onako brzo i bez većih teškoća. Ne može se govoriti o detuđmanizaciji izvan vremena i prostora. Ona traži zrelo javno mnijenje, koje je sposobno samostalno rasuđivati i imuno je od svih manipulacija, a to znači imati demokratsku tradiciju, koju mi, koliko god tepali sami sebi, nemamo. Dio ljudi još želi svojega japu, i toga se ne možemo osloboditi preko noći. Srećom, u ruralnim područjima, gdje je to najviše ukorijenjeno, toga je sve manje, ali potrebno je napraviti i korak dalje, kada građani više neće osjećati potrebu ni za kakvim vođom, ni za namrgođenim, ni za nasmiješenim, svejedno.
NISMO PASIVNI!
* Ipak, nameće se dojam da se SDP-ovom odlukom Split svjesno prepušta konzervativnijemu HSLS-u, koji ima sve vidljivije ambicije da ondje širi utjecaj na svim područjima, uključujući medije (Slobodna Dalmacija) i sport (Hajduk).
- Ne mislim da je baš tako, premda ne branim unaprijed potez nijednog lokalnog rukovodstva SDP-a, pa ni onoga splitskog. Stjecajem okolnosti, upravo ovih dana imat ću ovdje u Vladi razgovor sa splitskim gradskim čelništvom. Nijedna tema, pa ni ova, nije bila tabu. Planiram i posjet Splitu, ali unaprijed ću vam reći da će naš prioritet biti iznimno teška ekonomska situacija u ovom gradu, a ne odluke o imenovanju ulica i trgova. Loše odluke o imenima ulica i trgova mogu se u krajnjoj liniji i ispraviti, ali lošu gospodarsku situaciju ne možete promijeniti preko noći.
* Ali ne pogoduje li takav pristup događajima kakav je onaj s podizanjem spomenika Juri Francetiću? Nedavno sam o tome razgovarao s dvojicom kolega i odmah smo se složili da takvo što vjerojatno ni Tuđman ne bi dopustio. Ova vlast, međutim, nemoćno ostaje po strani, a vi izjavljujete da je to djelo marginalaca.
- Ne, rekao sam da je nonsens da na početku dvadeset i prvog stoljeća netko glorificira jednu povijesno poraženu i odbačenu ideologiju, a da je to za demokratsku Hrvatsku sramota i težak uteg. Vjerujem, međutim, da to nije dominantan odraz političkog raspoloženja ljudi u ovoj zemlji, i samo u tom smislu govorio sam o marginalnosti ovog događaja.
Ne stoji vaša tvrdnja da mi samo pasivno promatramo što se događa, iako zbog poznatih problema koje imamo u funkcioniranju pravne države ne sankcioniramo sve slučajeve kako bi trebalo. U ovom slučaju radi se o jednoj odluci bez legalnog pokrića, isprovociranoj u velikoj mjeri dolaskom u Slunj samozvanih emisara sa strane. Srećom, oni ni među domaćim stanovništvom nisu doživjeli veliku podršku, premda su tu odluku na neki način progurali.
NE VOLIM PARADE
* Iz LS-a stižu zahtjevi da se ozakoni zabrana propagiranja naci-fašističkih ideja, a HNS najavljuje i saborsku inicijativu u tom pravcu. Hoće li šestorka stati iza toga?
- Učinili smo već korak više, samo što ja ne volim velike verbalne parade, kao što ih vole neki drugi, pa to evo tek ovih dana objavljujem. Vlada već stoji pred donošenjem zakonskog prijedloga kojim bi se zabranilo glorificiranje fašizma i prijetnji koje se s tih pozicija šire. Eto, to je pristup koji ja preferiram. Napraviti bez puno pompe ovakvu zakonsku regulativu za mene se čini puno prihvatljivijim negoli držati vatrene tirade protiv ekstremista i tako im davati nepotrebnu reklamu, pa čak im i nehotice pomagati da naprave gužvu u Hrvatskoj.
* Međutim, u novoj euro-američkoj doktrini “trećeg puta”, kojoj i vi pripadate, ima jedno problematično mjesto, a to je uvjerenje da ljevica i desnica nestaju sa scene, jer se sve ulijeva u taj vaš središnji tok. To jednostavno ne odgovara sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj. Štoviše, to pomaže desnici da prođe neopaženo, tim više što se istodobno diže silna galama protiv navodne krajnje ljevice koju nitko ne vidi.
- Pa mogu se složiti s time da se kod nas na desnicu i ljevicu često gleda previše površno. Uzme se nekoliko test-tema i na osnovi toga se prave ambiciozne sheme, a to nije dovoljno. Potrebno je analizirati i koliko su patrijarhalnost, konzervativizam i druge slične vrijednosti rasprostranjene u Hrvatskoj, a mislim da su one puno zastupljenije od stranaka koje formalno smatramo desnima. To znači da su te vrijednosti uklopljene i u nekim drugim strankama, ne samo desnim, tako da bih se barem jednim dijelom mogao složiti s mišljenjem koje se sada čuje, da je ova vlast, grubo uzevši, ljevija od hrvatskih birača.
No, ne treba ni to generalizirati jer se na nju često “puca” i iz ideoloških busija sasvim različitog predznaka. Zato, ne bih htio da se sada u meni probudi bivši sociolog i ostavio bih ove analize zasad po strani. Tim prije što sam uvjeren da su pitanja kako izaći iz krize i Hrvatsku napraviti normalnom zemljom sada ispred tih ideoloških rasprava. Onaj tko tome pridonosi, apsolutno je na pravom putu i uopće nije važno hoće li ga se smatrati ljevičarom ili desničarom. Tako je to barem u ovom trenutku. Za stranačka svrstavanja i podjele lijevo-desno-centar bit će prilike u nekim sređenijim vremenima.
GORKA ZADAĆA
* Želite li reći da se hrvatski socijaldemokrati svjesno odriču svoje lijeve pozicije? To bi proizlazilo i iz doktrine “trećeg puta”, koja je znatno više pod utjecajem liberalne negoli socijaldemokratske ideje, što se jasno osjeća i u politici Vlade, posebno u odnosu prema stečajevima.
- Nitko ne bi bio sretniji od mene da se kao socijaldemokrat i ljevičar mogu posvetiti raspodjeli u korist radnika i pravednijoj socijalnoj politici. Ali, mene i sve nas u Vladi zapala je puno gorča zadaća, da izvučemo ova hrvatska kola s ruba provalije i pokrenemo razvoj. Sada stvarno nije vrijeme za uskogrudno razvijanje stranačkih zastava. No, ne mislim da smo se mi zbog toga odrekli socijaldemokracije. Puno je točnije reći da je hrvatske socijaldemokrate zapao veliki dio odgovornosti za nešto što je moglo zapasti i neku drugu stranku.
To je spasiti ekonomiju od kolapsa tako što će se zatvoriti poduzeća koja nemaju šansu za opstanak i samo druge vuku za sobom u provaliju. Mi nemamo pravo u ime neke lažne socijaldemokracije spašavati takva poduzeća, jer to ne bi bilo ništa drugo negoli neodgovorno bacanje novca poreznih obveznika u bunar bez dna. Ako bismo tako učinili, samo bismo nastavili raditi ono što je radila Tuđmanova vlast, koja je novac iz privrede uzimala što je više mogla, a onda ga dijelila kako joj se prohtjelo. Tako su joj ljudi doslovce dolazili na noge po plaću, koja je zapravo bila milostinja.
* Ipak, jedan istaknuti član vaše stranke je prije izbora jezgrovito opisivao SDP kao stranku rada – nasuprot HDZ-u, koji je stranka krupnog kapitala – a danas je postao takav zagovornik zatvaranja radnih mjesta da ga već zovu Slavko Stečaj. To je ipak malo preslobodna interpretacija izbornih obećanja.
- Slavko Linić se ubio dokazujući da stečajevi nisu bauk i da se njima samo prevenira kolaps. Ali, od početka je od stečajeva napravljena takva mistifikacija da ispada kako je krenuo čitav val zatvaranja poduzeća, a stečajeva praktički još i nema. Ta psihoza sigurno nekome odgovara, jer da smo pravno i demokratski dobro uređena zemlja, ne bi se moglo dogoditi da poslodavci drže radnike i po osam mjeseci bez plaće, jer bi jednostavno morali doći pod udar stečaja. Kod nas se događa sasvim obratno. Ti isti neplaćeni radnici štrajkaju protiv stečaja, iza čega ponekad stoje korumpirani sindikati i uprave, ali prije svega sami vlasnici, koji lukavo guraju radnike da im Vlada osigura plaće.
BAUK STRANČARENJA
* Ne čini li vam se da bi radnici bili manje nezadovoljni kada bi se raščistilo s privrednim podzemljem kojem su cijelo desetljeće bili prepušteni na milost i nemilost?
- S tim se mogu složiti. I ja sam katkad revoltiran kada vidim što se sve nekažnjeno radilo tim ljudima, ali te stvari mora riješiti pravna država. Ne smijemo podleći tome da ovo prelamamo preko koljena, nekakvim revolucionarnim metodama. Reći ću vam to iz primjera koji mi se baš danas dogodio. Vidio sam da se ministru bivše Vlade koji je sada u istražnom zatvoru i dalje uredno šalje plaća i reagirao sam grubo, dok mi nije objašnjeno da je to po zakonu. Stao sam. Gdje ćemo stići ako se i Vlada počne ponašati suprotno zakonu, ma koliko ponekad izgledalo jednostavnije pa i pravednije učiniti drukčije.
* Vratimo se još malo nezadovoljnim radnicima. Bi li njihovo nezadovoljstvo bilo manje da u vladajućoj šestorki ne primjećuju ovoliku jagmu za rukovodećim mjestima? Ne mislim biti advokat IDS-a, ali, recimo, ni u jednoj od trinaest bolnica u Istri ravnatelj nije iz te stranke. Ne bi li takav uzdržani apetit trebala pokazati i cijela šestorka?
- I s tim se mogu složiti, ali opet samo djelomično. Ne mislim da se stranke vladajuće koalicije baš jagme za rukovodeća mjestima, kako vi kažete, a pogotovo ne mislim da pri tome radi revanšistička metla, kako nam spočitavaju iz HDZ-a. Ali, strančarenja doista ima, nesretan sam kada ga vidim oko sebe u koaliciji, i zato i po cijenu nezadovoljstva u svojoj stranci nastojim da se takve kritike što manje mogu čuti na račun SDP-a.
Štoviše, moja osobna preokupacija je da se donese i poseban zakon koji će regulirati ta pitanja, kako bi se razgraničilo gdje u podjeli rukovodećih funkcija smije vrijediti politički kriterij, a gdje su stručne kvalifikacije koje će se provjeravati na natječaju jedino od čega će se polaziti. Treba prevenirati stranački karijerizam i pretjerano strančarenje. Mogu razumjeti da stranke počinju voditi svoju kampanju šest mjeseci prije izbora, ali da se to radi šest mjeseci poslije, to ipak nije shvatljivo.
RAZLIČITI POGLEDI
* Zašto onda otvoreno ne kažete da u tome prednjači HSLS, nego su stalno na meti male stranke i već dežurni krivac Damir Kajin?
- Ne bih dijelio stranke koalicije na veće i manje, a pogotovo, ne bih, iz razumljivih razloga, komentirao pojedine stranke. Reći ću samo da sve stranke u koaliciji moraju nositi svoj dio tereta u radu Vlade i svoj dio odgovornosti za njezine rezultate. To sada nije slučaj i žao mi je što to moram reći, jer duboko vjerujem da je Vlada u ovom sastavu spremna ispuniti sve postavljene ciljeve. Ako dođem do zaključka da to nije moguće, sam ću prvi snositi konzekvence i otići.
* Iako ste na početku kazali da ne volite tu vrstu priča, recite za kraj je li istina da je došlo do velikog pomirenja između vas i Stjepana Mesića, što između redaka znači i do zahlađenja odnosa s Draženom Budišom?
- Ne, nije istina. To što se piše, uzimam kao dio slobode novinara da analiziraju odnose u državnome vrhu, ali temeljna informacija od koje se pošlo nije točna. Da bih se mirio s gospodinom Mesićem, morao bih se prethodno s njim posvađati, a svađe nije bilo. Bilo je različitih pogleda na otvorena pitanja, ali izvlačiti iz toga zaključak o razornim konfliktima opasnim za zemlju, daleko je od istine. Ja u takvim stvarima jednostavno ne bih sudjelovao, niti ću ikada sudjelovati.
Marinko Čulić
|
||||||||
