Ministar gospodarstva, Ljubo Jurčić, za Vjesnik govori o aktualnoj temi privatizacije, o situaciji u Hrvatskom fondu za privatizaciju, o stanju u brodogradnji i budućnosti brodogradnje, te o prodaji 25 plus jedne dionice INA-e, rezultati čega bi uskoro trebali biti objavljeni javnosti.

• Od premijera ste zatražili da se usuglasi proces privatizacije do kraja mandata ove Vlade. Je li napravljen popis poduzeća koja idu u privatizaciju?
- Tražio sam od premijera da se s koalicijskim partnerima dogovori kako će teći proces privatizacije do kraja mandata, odnosno do kraja ove godine. Tim više što se pokazuje da se svaka odluka Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju komentira od strane političkih stranaka, pa čak i stranaka koalicije, a time se blokira privatizacija. Tu odluku sam tražio jer je potpuno jasno da je privatizacija dominantno političko pitanje. Ako ne postoji politička suglasnost, taj se proces ne može obavljati. U ovom trenutku se izgubio cilj privatizacije između vladajućih stranaka. Sastavio sam popis poduzeća koja će biti privatizirana. Ne radi se o nekom posebnom popisu, već o izvatku iz plana privatizacije kojeg je napravio HFP, o kojem su krajem prošle godine raspravljali Vlada i Sabor. U popisu su izdvojeni procesi koji su u tijeku - tenderi i licitacije koje su otvorene, a proces pregovaranja nije dovršen i oni koje su u planu do kraja godine. Želim da se o svim tim grupama, o svakom poduzeću pojedinačno, donese odluka, kako bi UO HFP-a imao političku suglasnost, jer inače nema svrhe ni UO HFP-a, čiji sam predsjednik.
 

• O kojim je poduzećima riječ?
- U kategoriji gdje su zaključeni tenderi, a nije izabran najbolji ponuđač su hotelska poduzeća »Vodičanka« i »Jelsa«, zatim Kutjevo i Đakovština, PIK Vrbovec, te tekstilna industrija »1. maj«. Od poduzeća gdje je izabran najbolji ponuđač, a nije potpisan ugovor su hotel »Srebreno« u Mlinima. Tenderi koji su otvoreni za MK Slavoniju, hotele »Podgora« i »Živogošće«, Koteks, Iločke podrume Grand hotel »Park« i hotel »Neptun« iz Dubrovnika, hotel »Mlini«, Kaštelansku rivijeru iz Kaštel Starog, hotele »Kompas« i »Lero«, te turističko poduzeće Sumartin. Pripremaju se tenderi za hotel i apartmane »Medena«, Hotel »Lapad«, Bizovačke toplice, HTT »Picok« iz Đurđevca, i za »Jadroplov« Split. Na kraju su tenderi koje treba ponoviti, a to će se dogoditi tek na jesen. Radi se o Geotehnici, hotelima Makarska, Agrolaguna, hotelu »Split«, Slobodnoj Dalmaciji, hotelu »Belvedere«, PP Orahovici i Željezari Split, za čiju se privatizaciju pripremamo.

• Kakav je plan za Slobodnu Dalmaciju?
- Zbog osjetljivosti i značenja medija, te uzimajući u obzir medije koji su već privatizirani, ovom se problemu mora malo pažljivije pristupiti. U Ministarstvu gospodarstva pripremamo prijedlog za privatizaciju Slobodne Dalmacije, kojeg ćemo idući tjedan uputiti na politički dogovor, da se vidi u kojem se smjeru može razvijati koncept privatizacije. Za Slobodnu Dalmaciju će biti malo drugačiji nego što su bile prethodne privatizacije. Bit će malo složeniji, gledat ćemo da se ne ide na jednog vlasnika, odnosno na jednog kupca. Razradit ćemo model po kojem taj mediji ne bi trebao biti dominantno pod utjecajem niti jedne grupe, niti jednog izdavačkog poduzeća ili regije, već bi zapravo pokušali na maksimalni mogući način taj medij vratiti novinarima. Ne u vlasništvo, već smo razradili model da te novine ne pripadaju nikome, a da budu privatizirane. Za desetak dana će se o toj temi moći podrobnije razgovarati.

• Kakva će biti daljnja sudbina HFP-a, obzirom na neprestane prijepore u koaliciji oko njegovog koncepta?
- Hrvatska zbog nedovršenog tranzicijskog procesa ne može bez Fonda za privatizaciju, bez obzira kako se on nazivao - Hrvatski imovinski fond, fond za upravljanje imovinom ili fond za privatizaciju. U Hrvatskoj još postoji preko 2500 trgovačkih društava čije dionice nisu u potpunosti u privatnim rukama, ali ne pripadaju ni državi. U tom prostoru se mora pojaviti institucija koja će se brinuti o tim dionicama. To je ponovo stvar političke odluke u kojem smjeru i kojom brzinom proces treba voditi. Ako se odredi smjer i brzina, onda to struka sve može vrlo brzo realizirati.

• U kojem smjeru bi ta institucija trebala raditi?
- Udjeli u poduzećima i dionice raspoređeni su između različitih institucija države: mirovinskog fonda, zdravstvenog osiguranja, DAB-a, nešto je direktno pri Vladi, dok je najveći dio nominalno, ali ne i vrijednosno, u HFP-u. Sve je to izravno ili neizravno u vlasništvu države, te zbog toga cijeli taj portfelj treba smjestiti u fond. Fond treba stavljati naglasak na upravljanje imovinom. Mora se definirati vrsta imovine, a onda se mora odlučiti o strategiji upravljanja imovinom. Nakon toga, fond definira tehniku svog rada. To sada nije cjelovito riješeno, jer se HFP u posljednjih desetak godina, nakon svake faze transformirao. Sada smo zreli za fond koji bi imovinom upravljao, koji bi je definirao i klasificirao. Sabor donosi odluku o generalnoj politici fonda, dok Vlada donosi mjere kako to riješiti, a fond treba predložiti kako operativno te mjere realizirati. U svakom slučaju, ima puno posla, jer ima puno poduzeća. Čitava ekonomika se i sastoji od upravljanja imovinom, jer na kraju sve završi da li je vrijednost te imovine povećana ili nije. Svako društvo i svako poduzeće se s ekonomskog gledišta nakon nekog vremena ocjenjuje na način da li je povećalo vrijednost svoje imovine. Ako nije, mora dokazati koji su drugi, socijalni, regionalni i slični efekti postignuti.

• HSS je zatražio da se smijeni uprava HFP-a. Jeste li o tome, kao predsjednik UO HFP-a razgovarali s premijerom?
- Nismo razgovarali. Kada sam postao predsjednik UO HFP-a namjeravao sam napraviti inventuru fonda, snimku organizacije i postupaka koji se provode, te u okviru postojećeg cilja predložiti reorganizaciju rada i sadašnjih procedura. One nisu loše, ali su ponekad zbunjujuće, te ih treba pročistiti. Nažalost, zatekli su nas tekući poslovi koji su se pokazali problematičnima, te nismo imali vremena da nultu fazu mog posla kao predsjednika UO HFP-a odradimo. Što se tiče smjene uprave, na to postoje različiti pogledi ovisno koliko je tko uključen u neki posao. Naravno ako neka institucija ne funkcionira dobro po vanjskim pojavnim oblicima, onda se prvo kaže, što je logično, da vodstvo ne valja. Budući da sam predsjednik UO-a, mislim da treba još puno napraviti i da se iz postojećih resursa u HFP-u može napraviti puno efikasniji fond. U okviru te reorganizacije treba izabrati upravu. Ne bih dalje komentirao, jer postoji puno više posla od promjene uprave, koja je i treba biti sastavni dio redizajniranja procesa privatizacije.

• Kako će biti riješena prodaja Kutjeva?
- Veći dio posla se vjerojatno odigravao mimo HFP-a. Gledajući poslovno, te u cilju da se malo smiri situacija i događaji oko Kutjeva, bio sam uvjeren da smanjenje s 94 posto na 76 posto udjela koji se prodaju, tu apsolutno ne znači ništa. Jer, 76 posto udjela u nekom društvu jamči sva vlasnička i upravljačka prava. Vodeći se tom činjenicom, mislili smo da što se ponuđača tiče, neće biti problema. S druge strane, ako se pojave bilo kakvi zahtjevi koji se kreću do 18 posto, onda bi država to elegantno riješila iz ostatka svog portfelja, tako da u budućnosti ne bi komplicirali situaciju. No nakon naše odluke investitor je za sada odustao, pod izgovorom da je bio zainteresiran za 94 posto udjela. Zapravo je njihova namjera bila preuzeti poduzeće, a ono se može preuzeti i s 76 posto udjela. Razgovarao sam s ponuđačem, poduzećem »Božjakovina«, te sam im predložio da se vratimo razgovorima, kroz koje bi utvrdili da li možemo ponovo pregovarati. To su obećali, no zbog moje zauzetosti proteklog tjedna, nismo se sastali. Pregovori su naravno mogući, nakon čega bih sve vratio na UO HFP-a da se odluka o »Kutjevu« izmjeni.

• Ministar poljoprivrede govori da je u sanaciju jednog brodogradilišta uloženo više sredstava nego u sanaciju svih PIK-ova. Kakva je budućnost brodogradnje u Hrvatskoj i što se namjerava napraviti?
- Brodogradnju polako usmjeravamo u pravom smjeru i ona će pokazati korist za hrvatsko gospodarstvo i hrvatsko društvo. Ove godine je moguće proizvesti 650 milijuna dolara vrijednosti brodova, što je u odnosu na prethodnu godinu, na 420 milijuna, zapravo 50 posto povećanja. Brodogradnja dugoročno ima realan trend takvog rasta. No svaka reorganizacija pomalo usporava proces, tako je i novi način izdavanja jamstava usporio njihovo izdavanje za tri mjeseca, što će proizvesti dodatne troškove brodogradilištima. Prema programu Vlade, sva brodogradilišta su iz tekućeg poslovanja, uz subvenciju od deset posto, trebala ostvariti prvi puta u povijesti pozitivan rezultat od nekoliko milijuna kuna. Uljanik je ostvario do 50 milijuna dobiti, tako da se može reći da sada imamo konkretne pokazatelje da se brodogradnja usmjerava u pravom smjeru, što bi do kraja godine trebalo biti i ostvareno. Zabluda je da brodogradnja može jamčiti za svoje velike poslove. Brodogradilišta se nalaze na pomorskom dobru, pa nemaju imovine koju mogu davati pod hipoteku, a i do sada su njihove balance bile negativne, zbog čega nisu mogli dobivati jamstva. Ni jedna banka to ne može samostalno pratiti bez jamstava države i to je razlog zbog kojeg država izdaje jamstva brodogradnji. Osim oportunitetnog troška, jer izdaje jamstva, pa je na neki način zadužena, državu jamstvo ništa ne košta ako se ne naplati.

Javnost je stekla krivi dojam da preko milijarde kuna jamstava brodogradilištima pada na državni trošak. Kako sada stvari stoje, niti jedna kuna po trenutačno izdanim jamstvima ne bi trebala pasti na trošak države. Radi se o jamstvima koja brodogradilišta koriste da uzmu kredit za materijal i proizvodnju. Kada završe brod oni ga naplate i vrate kredit, a jamstva se vrate državi. U posljednjih devet godina, samo je dva posto jamstava došlo na naplatu, a radi se o poslu u vrijednosti od oko tri milijarde dolara. Jamstva koje je država ove godine izdala bila su samo jednim dijelom za financijsko restrukturiranje brodogradilišta. Ne radi se o sanaciji gubitaka. Ako ih je i bilo, oni su financijski restrukturirani, prebačeni su na iduće razdoblje, da bi ih brodogradilišta tada mogla pokriti. Financijska konsolidacija brodogradilišta je završena i ona će imati dovoljno sredstava za pokriće troškova proizvodnje broda. Na brodogradilištima je pak da brod proizvedu u što kraćem roku.

Cilj je da sva brodogradilišta, osim Uljanika, smanje rok proizvodnje broda za 20 posto, a troškove proizvodnje za 10 posto. U tom smislu smo odobrili dodatna jamstva za kredite koje će koristiti za tehnološku obnovu, kako bi to mogli to postići. Namjeravamo posjetiti sva brodogradilišta i lokalne samouprave na čijem se području brodogradilišta nalaze, jer će slijedeći korak dominantno ovisiti o ponašanju lokalne zajednice i uprave brodogradilišta. Više nećemo financirati brodogradilišta u kojima lokalna zajednica »zapakira« sve što nije mogla riješiti na drugi način, pa onda financiranje ide kroz brod. Toga ćemo se striktno držati. Osnova čitavog plana je financiranje izgradnje broda, a ne brodogradilišta.

• Koliko je Hrvatska konkurentna u brodogradnji?
- U proizvodnju jednostavnih brodova, kakvi se proizvode kod nas, ulaze Kinezi, koji imaju jeftinu radnu snagu i proizvode vlastiti čelik. Nemamo šanse u konkurenciji s njima. Nemamo ni šanse u kratkom razdoblju preorijentirati proizvodnju na putničke brodove, što nije ni interes, jer nemamo ni opreme za to. Brod je zanimljivo proizvoditi u onolikoj mjeri u kojoj se u njega ugradi opreme. Ne bi smjeli proizvoditi brodove koji koštaju manje od 3,5 američkih dolara po kilogramu. Sada imamo ugovorena dva broda, za koje znamo da će proizvesti gubitke zbog cijena. No odustanak bi nam štetio zbog ugovora koje ćemo izgubiti, a ta bi šteta bila veća od spomenutog gubitka. No za sve ostale brodove povećavamo tzv. složenost broda, tako da se kroz te brodove može ostvariti povoljan ekonomski rezultat, čak i pozitivan rad brodogradilištima. Nadamo se i da ćemo ove godine ugovoriti izgradnju desetak brodova koji su po svom tipu složeniji. Ako brodogradilišta dobro reorganiziramo, do 2010. godine možemo ostvariti dobar poslovni učinak. U tom vremenu trebamo donijeti plan što je budućnost hrvatske brodogradnje, s tim da po svom znanju i tehnologiji Uljanik ima osiguranu budućnost u slijedećih desetak godina. U budućnosti trebali bismo graditi složenije brodove, primjerice brodove koji voze živu stoku, koje trenutačno projektira i ugovara Uljanik.

• Uskoro će biti objavljene najbolje ponude za kupnju 25 plus jedna dionica INA-e. Možete li nešto reći o tome?
- Proces privatizacije INA-e zasad držimo sto posto pod kontrolom. Pregovori s tri ponuđača su završeni. Posljednji su održani ovog tjedna i trenutačno radimo fino podešavanje transakcijskih dokumenata. Transparentnost postupka, koliko je to u okviru zakona o privatizaciji INA-e, jer je to državna tajna, nije upitna. U procesu sudjeluje tridesetak sudionika, od kojih svaki ima sve dokumente i upoznat je sa svim koracima u pregovorima.

Stvar je u svakom sudioniku hoće li poštivati državnu tajnu, no ja sam to i zahtijevao. Ne zbog toga da se nešto sakrije, već da se očuva pregovaračka pozicija Hrvatske prema ponuđačima. Da se nametne natjecanje između partnera, a ne natjecanje s hrvatskom stranom. Želimo partnera koji će biti potpuno svjestan i koji će znati u što ulazi, kako bi dao što kvalitetniju ponudu i što dulje ostao u INA-i. Javnost treba znati da se ne pregovara o cijeni, već se radi o proceduri i načinima budućeg upravljanja.
 

Ponuđači će 10. srpnja u poslijepodnevnim satima reći koliko za njih vrijedi 25 plus jedna dionica INA-e uz uvjete koji su u najvećoj mjeri dogovoreni. Postoje još neki uvjeti, jer ponuđačima nismo otvorili sve dokumente. Dok ponuđač ne postane partner, on je nama konkurent i ne može imati uvid u sve. Ako će razlika u ponudama biti velika, onda će cijena biti dominantna, a ako ne, onda će odlučiti dodatni uvjeti. To se naravno neće odnositi na uvjete koje ne dozvoljava zakon. INA se ne prodaje u cijelosti, već se prodaje 25 plus jedna dionica, što znači da se traži strateški partner, uz čiju ćemo suradnju povećati vrijednost INA-e. U budućnosti Sabor će odlučiti o daljnjim koracima privatizacije INA-e.

Dada Zečić