ZAGREB, 31. kolovoza - Prof. dr. Slavko Sakoman u očima stručnjaka jedna je od najpozvanijih osoba za područje suzbijanja zloporabe droga u nas. Kao autor Nacionalne strategije zalagao se za koncepciju hvaljenu i prihvaćenu u svjetskim stručnim krugovima. Danas mu angažmanom u Ujedinjenim narodima nude da vodi antiaids program za istočnu Europu i jugoistočnu Aziju prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, što će vjerojatno i prihvatiti.

Na početku razgovora za Vjesnik, pitamo Sakomana kako nakon svega ocjenjuje domaću ovisničku scenu.
- Uskoro će biti objavljeni rezultati paneuropskog istraživanja ESPAD-03 u organizaciji Vijeća Europe. Bit će to najbolje izvorište ocjena o promjenama i događanjima među adolescentima i očekujem da će se potvrditi nepotrebno veći porast broja ovisnika u odnosu na teško razdoblje od 1995. do 1999. godine, kad se stvarao Nacionalni program. Novi porast ovisnosti posljedica je fragmentacije programa.
Marginalizirani su najbolji, kao i sustav stvaran ne samo od Nacionalnog programa, nego od Hudolinovog vremena, gdje sam i sâm bio i pionir i najiskusniji lider svih inicijativa. Kolege i ja ipak nismo dopustili da se taj sustav razori. Nova struktura s imenima koja su izronila posredovanjem Barbira i njegovih političkih mentora iz dijela političke elite, nije svojim načinom rada mogla zaustaviti nepovoljne trendove.
 

• Možete li to poduprijeti brojevima?
- U usporedbi triju godina Barbira i Bernardice i onog što sam ja zagovarao, vidljivo je da je nužan stalan rad države i njenih institucija, od represije i aparata protiv narko-kriminala do prevencije koja mora biti integrirana u školski sustav i tretmana kao sastavnih dijelova zdravstva. Mi smo razvili 15 centara po županijama koji su, prema zakonu, trebali dobiti poseban status za rad s ovisničkom populacijom, što nikako nije prolazilo iz poznatih razloga. Podrazumijeva se otkrivanje i stalna briga o ovisnicima, provođenje metadonske terapije, suzbijanje aidsa i hepatitisa, zamjena igala i šprica, itd. Udar na taj model rada je bio tako temeljit da sam ostao bez sredstava i četvero stručnih suradnika. Pad u evidenciji liječenih ovisnika Barbir je, međutim, protumačio poboljšanjem...

• Očekujete li, ako se možda promijeni vlast, ponovnu potporu vašem programu?
- Ovisnost je teška bolest, jedina gdje neprestano interferiraju razni interesi, gdje politika na neki čudan način miješa svoje prste. Je li tako stoga što su u pozadini narko-kriminal kao najveći izvor »crnog« novca i koruptivne sprege koje stvaraju konfuziju i razbijaju društvena nastojanja u borbi s drogom, ne znam. Ako negdje nakon novih izbora prevlada poštenija opcija, pri čemu nije bitna politika nego ljudi koji će uvažavati struku i ne pačati se u njen posao, tada će biti i poboljšanja u suzbijanju ovisnosti.

• Što to znači kad je riječ o financiranju, pogotovo nakon spoznaja o mogućoj korupciji u nevladinim udrugama?
- Dok sam bio na čelu stručne komisije, savjetodavnog i koordinativnog tijela bez posebnih ovlasti, u njoj su bili najvažniji ljudi iz ministarstava koji su sve »gurali«. Tada se osjetilo blagotvorno djelovanje u cijeloj Hrvatskoj, a imali smo na raspolaganju od 900.000 do najviše 2,5 milijuna kuna za sve.
Nakon političke smjene, apsurdno, preko politike iz Splita u Zagreb dolazi 28-godišnja pravnica Sanja Ožić i postaje predsjednica Povjerenstva za suzbijanje droge u gradu Zagrebu, dobije 6,000.000 kuna - više nego je ranije davano za cijeli nacionalni program - godišnje za prevenciju, a od toga samo za izdavačku kuću »Rabus-medija«, za tiskanje nebrojenih i nepotrebnih tzv. preventivnih materijala izdvaja 30 do 40 posto. A tamo radi njen muž.
U cijeloj priči je i Zvonimir Šostar iz Gradskog ureda za zdravstvo. Istodobno nije bilo ni pokušaja da se razgovara s onima koji drže anti-ovisničku scenu u gradu, ni u stručnom niti u organizacijskom smislu. Sad se dodjeljuje i veći novac, a Vladin ured kupuje »trakice«.

• Kako komentirate te praktične pokušaje suzbijanja ovisnosti?
- Dijagnostiku putem »trakica« radimo već 15 godina i nije to ništa novo. Ali provoditi obavezno testiranje studenata apsolutno je nedopustivo iz etičkih, a i ekonomskih razloga. Nema tu govora o tretiranju, samo bi se stigmatiziralo mlade. Kriju se tu i komercijalni interesi. Testiranje vozača je projekt Vijeća Europe koji sam u nas pokrenuo u dogovoru s MUP-om i u programu je od 2000. godine, a Barbir ga promovira kao nešto novo.

• A financiranje terapijskih zajednica?
- Paradoksalno je da državno zdravstvo reducira krevete i bolno-opskrbne dane tako da ovisnik dolazi u bolnicu i mogu ga zadržati tri tjedna, a istodobno otvara programe u kojima će ovisnik moći »ležati« dvije, tri i četiri godine, za što država plaća po 2500 kuna mjesečno po štićeniku. U svijetu to nije temeljna državna briga za ovisnike, jer je to preskupo. Kad bi se 2,5 milijuna kuna, koliko je Bernardica dobila za nekoliko štićenika, uložilo u ekipu sa 15 stručnjaka, da se u izvanbolničkim centrima bave ovisnicima, svaki bi mogao pod kontrolom držati 100 ovisnika i barem 300 apstinenata. Od Bernardičinih 80 štićenika za 2,5 milijuna, od kojih će se pola ubrzo vratiti drogi, bit će samo 20 apstinenata. Jesam za komune, ali takve koje će se financirati svojim radom.

• Biste li se, ako vas pozovu, vratili u neko državno tijelo za borbu protiv ovisnosti?
- Na položaj dužnosnika kojeg bi odredila politika, ne. Ali kao stručnjak, prihvatio bih u idućih nekoliko godina do mirovine rad na provođenju programa. Što se tiče Vladina ureda, ja bih ga odmah ukinuo. I Slovenci su odlučili ukinuti takav ured koji su osnovali, jer je tamošnji čelnik samo izazvao konfuziju, a stručnjak želi biti autonoman. Slično je i Barbir meni radio kad mi je u lice rekao »nemate se vi što baviti strateškim pitanjima, to je sada moj posao«, a trebaju godine stručnog rada da bi se shvatio fenomen ovisnosti. Njega politika stavi na čelo, drži tribine i kao glavni strateg odgovara na pitanja na način na koji bi moj student bolje odgovorio... Kad se shvatilo da ne zna struku postao je menadžer.
Mislim da bi umjesto Ureda trebalo osnovati odsjek pri Ministarstvu koji bi tehnički servisirao državnu komisiju koja bi ponovno trebala postati krovno tijelo suzbijanja ovisnosti.

• Što za program možete učiniti u sadašnjoj poziciji?
- Sâm sam gotovo izgorio od pritiska bolesnika u KB Sestre milosrdnice, ali nemoguće je odande otići i sve ostaviti. Ono što bih trebao raditi je daljnji razvoj centara na terenu i provođenje stručne supervizije te mreže. Ako se to ne dogodi, i ovo što smo stvorili će se raspasti.

Biserka Lovrić