Davorko Vidović |
|---|
 |
DAVORKO VIDOVIĆ, MINISTAR RADA I SOCIJALNE SKRBI, OBRAZLAŽE NA KOJI ĆE SE NAČIN PENZIONERIMA ISPLATITI 22 MILIJARDE KUNA DUGA
Kada bi se iznos od 22 milijarde kuna duga umirovljenicima, prema modelu koji gospodarstvo realno može izdržati, ravnomjerno rasporedio na svakog umirovljenika, obeštećenje bi iznosilo 5 tisuća DEM, a neki će dobivati i znatno više * Povećanje će u prosjeku iznositi od 14 do 20 posto, odnosno u apsolutnim iznosima od 250 do 350 kuna * Ne radi se o desetogodišnjem razdoblju isplate duga, nego o doživotnim naknadama. Kako je prosjek dobi naših umirovljenika relativno nizak, oko 60 godina, a znamo da je životna dob treće generacije od 75 do 80 godina, većina će primati obeštećenje gotovo 20 godina
"Hrvatska će i ovim modelom postati svjetski prvak po razini izdvajanja bruto nacionalnog dohotka za mirovine"
tekst Najavili ste povrat duga od 22 milijarde kuna umirovljenicima. Kako se, uopće, došlo do tog iznosa?
- U gospodarskoj situaciji kakvu nam je ostavio HDZ i kad je svaka kuna bitna za pokretanje razvojnoj ciklusa i novog zapošljavanja, nije bilo lako donijeti odluku o obeštećenju umirovljenika. Vlada se na taj korak odlučila jer su umirovljenici, zaslugom bivše vlasti, doista oštećeni. Dvojbe su se jedino javile oko iznosa. Mehanički zbroj svih dugova nastao odlukom Vlade Nikice Valentića da se prekine usklađivanje mirovina s rastom plaća iznosi 36 milijardi kuna. Pribroji li se tome i devizna klauzula, ukupni je iznos 42 milijarde kuna.
* Ali Vlada se obvezala na povrat dvostruko manjeg iznosa. Zašto?
- Pri izračunu pošlo se od činjenice da su mirovine u odnosu na plaće bile u tri puta povoljnijem položaju za obračun poreza. Sada je taj omjer dva prema jedan.
POREZNE OLAKŠICE
* Što to konkretno znači?
- Da su umirovljenici tada imali tri, a sada dva puta veće porezne olakšice od zaposlenih. To znači: da su od 1994. godine mirovine usklađivane s rastom plaća, nužno bi poskupjela cijena rada jer bi se morali povećati mirovinski doprinosi, sporije bi rasle neto plaće, odnos zaposlenih i umirovljenika bio bi još nepovoljniji nego što je sada, kad je gotovo izjednačen broj radnika i umirovljenika. Sve to također znači i da bi se još teže naplaćivali mirovinski doprinosi, čija se ubiranje sada kreće na razini od 70 posto. Sve se to moralo uzeti u obzir pri izračunu obeštećenja umirovljenika.
* U istom razdoblju, koje ste tako plastično oslikali, za sanacije banaka potrošeno je 50 milijardi kuna, dok Svjetska banka tvrdi da je iz Hrvatske “isisano” 16 milijardi dolara. Zašto bi samo umirovljenici platili ceh razaranja gospodarstva?
- Pa baš zato da oni ne budu najveće žrtve cijele te pljačke, mi smo i prije dolaska na vlast razrađivali moguće modele obeštećenja umirovljenika. Sada, suočeni s daleko većim razmjerima pljačke od indicija koje smo imali, pripremili smo model koji gospodarstvo realno može izdržati. Prema njemu, kad bi se taj iznos ravnomjerno rasporedio na svakog umirovljenika, obeštećenje bi iznosilo 5 tisuća DEM, a neki će dobivati i znatno više.
* Nije li, s obzirom na dob umirovljenika, ipak cinično određivati desetogodišnje razdoblje za isplatu odšteta?
- Ne, ne radi se o desetogodišnjem razdoblju, nego o doživotnim naknadama. Kako je prosjek dobi naših umirovljenika relativno nizak, oko 60 godina, a znamo da je životna dob treće generacije od 75 do 80 godina, većina će primati obeštećenje gotovo 20 godina. Deset godina je, dakle, uzeto samo aproksimativno, radi izračuna naknada, koje predstavljaju zbir obeštećenja i usklađenja s rastom plaća i primaju se doživotno.
NOVA NEPRAVDA
* Koliko će iznositi mjesečno povećanje?
- Prosječno od 14 do 20 posto, odnosno, u apsolutnim iznosima, od 250 do 350 kuna. Valja naglasiti da su iz tog povećanja isključene sve privilegirane mirovine, od političkih zatvorenika do saborskih zastupnika, baš kao i najviše i najniže mirovine.
* Zašto najniže?
- Radi se o tzv. zaštićenim mirovinama. Onim osobama koje nisu odradile dovoljan broj godina za stjecanje prava na mirovinu određena je naknada od 300, 400 kuna. No, sistemom solidarnosti primaju 1200 kuna, što znači da su im dvije trećine naknade već dodane.
* Bilo je i prijedloga da se 22 milijarde tretiraju kao dio duga, a da se druga polovica isplati kroz podjelu dionica. Zašto vam je taj prijedlog neprihvatljiv?
- Već sada je samo vanjski dug Hrvatske premašio devet milijardi dolara. Mislite li da je pošteno buduće generacije još dodatno zaduživati, i to u situaciji kada djeca mnogih od tih umirovljenika ne mogu doći do svog prvog posla u životu? Uz to, stvorila bi se nova nepravda, jer bi “stari” umirovljenici, u odnosu na one koji su otišli u mirovinu od sredine 90-ih i koji će tek odlaziti, bili u daleko povoljnijem položaju. Hrvatska će i ovim modelom postati svjetski prvak po razini izdvajanja bruto nacionalnog dohotka za mirovine.
* Zvuči prilično hvalisavo...
- Nije hvalisanje, nego realnost koju vam navodim kako bi i umirovljenici i svi građani shvatili s čime se suočavamo. Hrvatska sada izdvaja 14,5 posto bruto nacionalnog dohotka za isplatu mirovina, a nakon ovog povećanja taj će udio narasti na 15,5 posto. Usporedbe radi, treba reći da se kritičnim opterećenjem za gospodarstvo smatra kada mirovinska izdvajanja prelaze 10 posto godišnjega nacionalnog dohotka. I zato u ovom trenutku nema prostora ni za lipu dodatnih povećanja. Za nekoliko godina, kada se poveća broj zaposlenih a ja sam u tom smislu optimist, stvorit će se bolje okolnosti i za moguće povećanje mirovina.
* Prijeti li opasnost da se umirovljenike sada anatemizira kao kočničare gospodarskog rasta, otvaranja novih radnih mjesta,...?
- Sigurno me to pitate zbog podataka prema kojima su 80-ih četiri radnika izdvajala doprinose za jednog umirovljenika, u 90-ima taj je omjer bio tri naprema jedan, a sada na jednog radnika dolazi jedan umirovljenik ili preciznije 1,36 prema jednom. To je, također, primjer gospodarske realnosti u kojoj živimo, ali smatram da umirovljenike treba obeštetiti jer su upravo oni stvorili ono što je dobrim dijelom opljačkano. Ne smijemo zaboraviti i da 350 tisuća nezaposlenih, od kojih je oko 40 posto onih u dobi od 20 do 40 godina, traži pomoć društva.
TVRTKE-DRAGULJI
* U ovogodišnjem budžetu nisu planirana sredstva za povrat duga umirovljenicima. Kako ćete osigurati novac?
- Prije svega, iz prodaje poduzeća u državnom vlasništvu.
* Ali pomoćnik Vlade Slavko Linić i direktor Fonda za privatizaciju Hrvoje Vojković najavljuju nove stečajeve, prije svega poduzeća u državnom vlasništvu.
- U ovom trenutku u državnom je vlasništvu 1800 poduzeća, od čega je Mirovinsko-invalidski fond vlasnik 607 tvrtki, od kojih su mnoge i pravi dragulji, čija će se stvarna vrijednost tek vidjeti.
* Koja su to poduzeća, primjerice?
- Jadranski naftovod, tvrtka koja zbog rata na ovim prostorima i nepovezanosti s drugim sustavima nije donosila učinke za koje sigurno ima kapacitete. Ili Hrvatske telekomunikacije, HEP i ini sustavi. Radikalna privatizacija za koju se Vlada odlučila donijet će još prihoda, ali ovaj put u džepove onih koji su te tvrtke stvarali, jer radnici i umirovljenici dosad nisu ništa dobili od privatizacije. Time će se ispraviti i dio socijalnih nepravdi.
* Najveći dio pljačke obavljen je s imovinom dodijeljenom mirovinskim fondovima. Jesu li inicirane krivične odgovornosti?
- Dosadašnja revizija pokazala je da je Mirovinski fond iskorišten za tajkunizaciju Hrvatske i da je to bila službena politika dirigirana sa samog vrha vlasti. Kao primjer “gospodarenja” imovinom navest ću slučaj dionica Istarske banke, koje je država kupila za 1600 kuna po dionici, a potom ih deset dana kasnije Miroslavu Kutli prodala za 600 kuna. I cijela je priča o Večernjem listu ilustrativna za tretiranje MIORH-a kao tajkunskog samoposluživanja.
AUTOR: Gordana Simonović
|
||||
