Mate Granić |
|---|
 |
MATE GRANIĆ, BIVŠI ŠEF HRVATSKE DIPLOMACIJE
Nakon silnih napora mojih najbližih suradnika angažiranih oko Washingtonskog sporazuma i diplomatskih aktivnosti što su uslijedile nakon Oluje i Bljeska, gospoda Sanader i Pičuljan te gospođa Živković predložili su mi da sredstva koje smo prikupili konzularnim pristojbama stavimo u banku kao polog i pomognemo da se za 20-ak osoba koje su se najviše angažirale na tim poslovima osiguraju krediti
“Podržavam oštriju kontrolu svih troškova MVP-a, ali osobno ne bih smanjivao sredstva za npr. obilježavanje Dana državnosti ili se odricao pristojnog službenog automobila.”
tekst
Dodjela dvadesetak stambenih kredita zaposlenicima Ministarstva vanjskih poslova po uvjetima o kakvim tek mogu sanjati građani Hrvatske, tek je jedna u nizu priča koje su nakon 3. siječnja izašle pred uglađenu fasadu MVP-a. Bivšeg šefa hrvatske diplomacije Matu Granića zamolili smo za pojašnjenje tko je i po kojim kriterijima odredio ljude koji su dobili kredite.
- Nakon silnih napora mojih najbližih suradnika angažiranih oko Washingtonskog sporazuma i diplomatskih aktivnosti što su uslijedile nakon Oluje i Bljeska, gospoda Ivo Sanader i Pičuljan te gospođa Živković predložili su mi da sredstva koje smo prikupili konzularnim pristojbama stavimo u banku kao polog i pomognemo da se za 20-ak osoba koje su se najviše angažirale na tim poslovima osiguraju krediti. Time bi se nekima riješilo, a nekima popravilo stambeno pitanje. Kako nam je za razliku od MUP-a ili MORH-a, koji su godišnje za svoje djelatnike rješavali i po 200 kredita s kamatom od 2 posto, prijetio odlazak dijela ljudi, suglasio sam se s tim prijedlogom. Radi se, dakle, o kadrovskim listama, o čemu smo obavijestili i predsjednika Franje Tuđmana. Svi su dobili kredite s deviznom klauzulom i uz 4 posto kamata i svi ih redovito otplaćuju.
* Nisu li pojedini diplomati dobivali kredite i od Vlade?
- Jesu. I to nakon što je Vlada 1996. godine, također kako bi zadržala neke stručne osobe, donijela odluku o odobravanju kredita. Među tim ljudima je i petero istaknutih diplomata.
* Koji su to diplomati?
- Ne bih ih sad navodio.
* Navedite barem nekoga.
- Pa, recimo, kredite su dobili Hido Biščević i Joško Paro.
* Po vašem mišljenju ništa nije sporno u dodjeli tih kredita?
- Ne, ni s moralnog ni s pravnog stajališta. Meni je puno interesantnije da je nekome dodjela tih kredita sporna, iako im je cilj bio zadržati kvalitetne ljude, a koji, ponavljam, uredno otplaćuju svoje obveze.
* Pa kredit veleposlanika Zvonimira Markovića vratili su porezni obveznici?
- Da, njemu je odobren kredit, ali MVP nije ništa imao s rješavanjem njegovog povrata.
* Čija je ideja da Hrvatska otvara tolika diplomatsko-konzularna predstavništva, poglavito u situaciji kad smo bili gotovo izolirani?
- To je uvijek politička odluka. MVP je predložio određenu koncepciju, broj veleposlanstava, misija, a konačnu je riječ dao predsjednik Tuđman. Slažem se da se može razmišljati o smanjenju određenog broja konzulata i općenito broju zaposlenih, ali mislim da je Hrvatska po broju svojih veleposlanstava i akreditiranih stranih veleposlanika postigla optimalan odnos – mi imamo 46 veleposlanstava, a 40 ih je u Zagrebu.
* Prema podacima koji su dostupni javnosti uočljivo je da su određeni ambasadori trošili mnogo više od odobrenih sredstava. Jesu li kad bili upozoreni da manje troše ili da npr. nađu skromnije rezidencije?
- Podržavam oštriju kontrolu svih troškova MVP-a, ali osobno ne bih smanjivao sredstva za npr. obilježavanje Dana državnosti ili se odricao pristojnog službenog automobila. To je pitanje stila, no ne bih volio da se politika štednje zadrži samo na MVP-u.
* A je li pitanje stila rastrošnost poreznog novca?
- Ne, naravno da nije. I te rastrošnosti, izuzev dva-tri slučaja i nije bilo. Ja sam to pokušavao rješavati razgovorima, upozorenjima, a neki su iz tih razloga ili zato što se nisu snašli bili vraćeni u zemlju. Ali o tome se nije javno govorilo jer to nije u skladu s diplomatskim običajima.
* Zamjera vam se zapošljavanje po babi i po stričevima?
- Pa vjerojatno je i toga bilo. Nisam mogao sve kontrolirati. Ali moram reći da ni jedan moj rođak ili rođak moje supruge nije zaposlen u MVP-u.
* Nije li Darinko Bago u srodstvu s vašom suprugom?
- Jest, ali zaboravljate da je on godinu dana prije mene došao u MVP na poziv Zdenka Škrabala. A odluka o tome tko će biti veleposlanik u Sarajevu bila je isključiva odluka predsjednika Franje Tuđmana.
G.Simonović
|
|||
