U Hrvatskoj se od 15. do 21. ožujka po deveti put obilježava Tjedan mozga posvećen promicanju i popularizaciji tema vezanih uz mozak i živčani sustav. O dostignućima u otkrivanju uzroka kognitivnih i neuroloških bolesti te prioritetima znanosti 21. stoljeća koje je proglašenom stoljećem uma, razgovaramo s akademikom Ivicom Kostovićem, profesorom neuroznanosti i anatomije, direktorom Hrvatskog instituta za istraživanje mozga i predsjednikom Hrvatskog društva za neuroznanost.

• Ovogodišnji Tjedan mozga u prvi je plan stavio teme poput razvoja kreativnosti i umjetnosti. Kad se govori o mozgu, obično se spominju istraživanja o uzrocima različitih bolesti, kao i način kako pomoći bolesnicima pri ozdravljenju. No, bit neuroznanosti je i istraživanje mogućnosti mozga.
- Upravo tako, želimo pokazati da predmet neuroznanosti nije samo istraživanje bolesti. Povezanost strukture mozga s kreativnošću izazov je kojim se posljednjih godina bave mnogi neuroznanstvenici. Samo u SAD-u na deset sveučilišta postoje projekti koji proučavaju što se događa u mozgu tijekom kreativnog stvaralaštva. Uz pomoć magnetske rezonancije možemo vidjeti sliku građe mozga koja nam omogućuje da pratimo normalni razvoj tog organa, bolesti poput tumora, moždanog udara, multiple skleroze, te da procijenimo očuvanost bijele tvari pomoću koje naše živčane stanice komuniciraju, ali i da saznamo ulogu pojedinih dijelova mozga, od toga koji je dio zadužen za pomicanje ruku i nogu, kojim dijelom mozga prepoznajemo lica i donosimo odluke, ali i koja su područja aktivna kad osoba pleše, sklada, svira...
 

• Suvremena istraživanja funkcija ljudskog mozga omogućuju bolje razumijevanje biološke osnove kreativnosti. Možete li nam reći nešto više o tome?
- Umjetnost i kreativnost povezane su s evolucijom ljudskog uma. Dokaz tome je što za razliku od ljudi, životinje ne stvaraju. Iako je vrhunska kreativnost povezana sa specifičnim neuronskim krugovima u mozgu, ne može se postati vrhunski umjetnik samo zahvaljujući talentu bez edukacije. Bit neuroznanosti je dokučiti kako se sinapse u mozgu koje smo naslijedili po genetskoj osnovi, razvijaju u interakciji s okolinom. Mozak se razvija do 25. godine, stoga je i većina umjetnika svoja velika djela ili započela ili već napravila u mladosti. Iako se starenjem kreativnost smanjuje, to se ne događa zbog manjeg broja neurona, već zbog manje sinapsi, čime se povezanost među neuronima također smanjuje.
 

Proučavanje biološke osnove uma i kreativnosti osnova je mnogih studija koje su pratile i umjetnički izričaj duševno poremećenih osoba. Iz njihovih djela, primjerice likovnih, znanstvenici su mogli jasno iščitati neke poremećaje. U jednom su istraživanju znanstvenici pratili rad slikara s početnom fazom Alzheimerove bolesti. Dogovoreno je da slika uvijek isti motiv kad ga stručnjaci promatraju. Njegov su rad pratili dvije godine, a motiv mu je bio most u Veneciji. U početku bolesti slikar je naslikao vrhunsko djelo, a kako je ona napredovala, umjetnik je slikao samo fragmente. To je egzaktni dokaz da o asocijativnim vezama moždane kore ovisi i kreativnost. Kad je došlo do razgradnje stanica, dakle teških strukturnih promjena mozga, umjetnik je prestao biti kreativan. Razgradnja u patologiji mozga pratila je razgradnju kreativnosti.

• U europskim zemljama za liječenje bolesti mozga potroši se 35 posto zdravstvenog novca. Je li razlog tome što su te bolesti možda najviše neistražene, što njihovo liječenje zahtijeva najviše novca i vremena ili nešto treće?
- Činjenica jest da na te bolesti otpada 35 posto zdravstvenih troškova, no to je zato što neurologija i psihijatrija obuhvaćaju cijeli spektar bolesti. Uz to, riječ je često o kroničnim, degenerativnim bolestima koje traju cijeli život, a često pri njihovu liječenju nema spektakularnih rezultata. Cerebralna paraliza je stanje koje pacijenta prati cijeli život, jednako kao i teži duševni poremećaji, a istodobno ti bolesnici iziskuju skupa liječenja. Najveći broj bolesnika liječi se u psihijatrijskim bolnicama.
 

Moždani udari su pak među najčešćim uzrocima smrtnosti žena u Hrvatskoj. Kad se u neurološke bolesti ubroje i migrene, koje osim što pogađaju velik broj ljudi, predstavljaju i najčešći uzrok bolovanja, brzo uviđamo zašto ima toliko troškova.

• Znanstvenici su prošle godine objavili nekoliko studija u kojima su otkrivene genske mutacije koje bi mogle dovesti do novih pristupa autizmu. Na što su se usredotočili u istraživanjima?
- Ono što znanstvenike trenutno okupira jest zašto autizam započinje baš u djetetovoj drugoj godini. Dotad je ono naizgled normalno, a onda počinju problemi. Autizam zahvaća sve faze djetetova kognitivnog razvoja, a zanimljivo je da je otkriveno da je u 50 posto djece s autizmom mozak veći. Po jednoj teoriji, u autizmu ima previše veza u mozgu, a po drugoj premalo. Autizam je biološki poremećaj mozga, po učestalosti pojave odmah nakon mentalne retardacije i cerebralne paralize. Njegovi uzroci i patologija još uvijek nisu poznati, kao ni dijagnostički test koji bi potvrdio tu bolest u ranoj fazi. Autizam je zasad zagonetka jer je vrlo teško istraživati abnormalne veze koje dovode do poremećaja u funkcioniranju mozga.

• Što je s Parkinsonovom i Alzheimerovom bolesti, ima li pomaka u razumijevanju i liječenju tih bolesti?
- Zahvaljujući velikom interesu za Alzheimerovu bolest koje traje još od osamdesetih godina, tek sad ubiremo rezultate tih istraživanja. No, još nema ključnih naznaka kako ta bolest počinje. Potvrdu dijagnoze Alzheimerove bolesti dobivamo tek kad pacijent umre. Znamo što je abnormalno no pitanje je hoćemo li jednom u budućnosti moći oboljelom sačuvati ili vratiti ono što mu propada. Matične stanice o kojima se toliko govori, još nemaju terapijsku primjenu u liječenju tih bolesti. Prioritet je kako otkriti oboljenje u što ranijem stadiju. Istraživanja pokazuju da se u rizičnih pacijenata za Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest u 70 posto slučajeva vide fine promjene sive tvari čak nekoliko godina prije prvih simptoma.

Znamo da neuroni imaju na stotine mogućnosti kompenzacije, pa bi se propadanje možda moglo zaustaviti kad bi se počelo dovoljno rano s ireverzibilnim procesom. No, kad neuroni propadnu, proces se više ne može promijeniti, već tek omogućiti preostalim neuronima da koliko-toliko funkcioniraju. Mozak je kao i bankarski sustav - ne možete ga sačuvati ako propadnu velike banke, a tako ni mozak ne možete sačuvati ako odumru glavne veze. Zasad nema idealnog lijeka za Alzheimerovu bolest.

• Jesu li neuropsihijatrijske bolesti, poput depresije, anksioznosti i shizofrenije doista u porastu ili se sad samo otvorenije priča o njima?
- Broj oboljelih od shizofrenije se ne povećava, jedan posto stanovništva i u New Yorku i među Aboridžinima boluje od nje. No, čini se da se povećava broj oboljelih od depresije i posttraumatskih poremećaja, što zbog bolje dijagnoze i pristupa tim bolestima, što zbog porasta razine stresa u društvu. Ne znamo još je li porast broja autističnih posljedica bolje dijagnoze ili veće raširenosti bolesti. Činjenica je da su neke bolesti konstantne i povezane samo s ljudskim mozgom, neke su poput Alzheimera i senilne demencije vezane uz stariju dob, a imamo i sve više bolesti poput cerebralne paralize i ostalih poremećaja kao posljedicu većeg perinatalnog preživljavanja neurorizične djece.
 

Na porast neuroloških poremećaja utječe i uzimanje psihotropnih lijekova koje je vrlo rašireno. Liječe depresiju no istovremeno mijenjaju druge funkcije u mozgu, ublažavaju simptome jedne bolesti, no izazivaju druge. Lijek protiv shizofrenije mijenja, na primjer, ekstrapiramidalnu motoriku. Ipak, ne mislim da su te bolesti u toliko dramatičnom porastu kako se prikazuje. Kromosomskim analizama mogu se otkriti neke bolesti poput Downova sindroma u nerođene djece. Iako veliki svjetski instituti ulažu milijarde kako bi otkrili je li moguće liječenje neuroloških i duševnih bolesti matičnim stanicama zasad se nigdje u svijetu one ne primjenjuju rutinski u terapiji.

Nataša Gajski Kovačić