Razgovor s novim šefom države otvorili smo recentnim kompromisom s Karamarkom oko osiguranja.

Jesu li riješeni nesporazumi s ministrom Karamarkom oko osiguranja? Jeste li vi pristali na pojačano osiguranje ili je on »popustio«?

– I ta razilaženja oko osiguranja, kao i navodna nesnalaženje oko suradnika, smatram doista beznačajnim, marginalnim stvarima u cijelom kontekstu, pa sam malo iznenađen količinom publiciteta i pridavanjem cijeloj priči nekih dalekosežnih političkih konotacija kojih tu zaista nema.

Kriju li se iza tog sukoba vaše sumnje da vas ministar Karamarko želi špijunirati putem osiguranja? Vaš bivši stranački kolega Šime Lučin procjenjuje da u pozadini spora oko osiguranja leži želja Karamarka da vas nadzire. Dijelite li njegovo mišljenje?

– Ne, mislim da je nešto drugo u pitanju, a priča o tome tko koga špijunira koju su objavili neki mediji čine mi se kao potpuni promašaj. Ali postoji tu jedno drugo, koncepcijsko razilaženje oko toga kako predsjednika države treba pozicionirati u društvu. Jedna je škola, koja možda čak i nije političke naravi nego je negdje u policijskoj struci, za to da se oko štićene osobe digne veliki kineski zid. Ta škola smatra da je to pravi način zaštite ali i šalje poruku da je Predsjednik neka institucija koju treba izdvojiti od ostatka društva. Moja je koncepcija sasvim drukčija, zalažem se za: maksimalno-minimalno. Dakle, želim najmanji mogući angažman zaštite, ali da bude u okviru onoga što je nužno s aspekta sigurnosne procjene nadležnih službi. Zašto to tako postavljam? Zato jer Predsjednika vidim kao prvog među jednakima, osobu koja mora biti maksimalno prisutna među ljudima. Hrvatski građani su me izabrali da čujem njihove probleme, da s njima dijelim i brige i veselje, i ja želim da takvih trenutaka bude što više.

Dakle, ne mislite da vas ministar Tomislav Karamarko želi uhoditi?

– Ne. Kad bi on to i htio, ne bi mogao. Predsjednik Republike ima dovoljno mehanizama i ovlasti, pa ako hoćete i opciju da vlastito osiguranje organizira preko oružanih snaga, da to spriječi. Dakle, ja to ne mislim nego mislim da je stvar u jednom konzervativnijem poimanju funkcije predsjednika Republike Hrvatske i njegove zaštite i razlici u odnosu na ono kako ja to vidim, i ne samo ja. Bio sam nedavno u Austriji i austrijski predsjednik ima identičan sustav osiguranja kao ja.

I postigli ste dogovor s Karamarkom da sustav osiguranja ostane takav kakav je sad?

– Da, ostat će takav, naravno uz mogućnost struke da u određenim situacijama, kada to procjeni, nešto pojača ili smanji. No, što se tiče ovog osnovnog pristupa, tu smo se složili da ostane kako jest.

Kada su vas u kampanji pitali o tome jeste li zadovoljni stupnjom depolitizacije policije i tajnih službi, odgovarali ste potvrdno. Nakon mjesec dana kao Predsjednik sigurno imate bolji uvid: mislite li još uvijek tako?

– Da, sada je moj uvid bolji. Gledajte, činjenica je da je na čelu Ministarstva osoba koja je došla, na temelju izbornih rezultata, iz određenog političkog miljea i da to daje jednu političku notu, ali to je tako po prirodi stvari. No, bitno je da je funkcija policije depolitizirana. Važno je da policija u svom svakodnevnom djelovanju nije pod utjecajem političkih odnosa, bez obzira što je na čelu ministarstva političar.

Mislite li da je to načelo u Hrvatskoj zaživjelo?

– Pa ono se sprovodi, vjerojatno nema niti jednog društva koje u tom aspektu ne bi imalo još nešto za dodati, za popraviti.

Iz SDP-a, vaše bivše stranke, izrazili su sumnju da postoji političko dirigiranje policijom nakon što su tri visokopozicionirana SDP-ovca u kratkom vremenu završila s kaznenom prijavom policije.

– Pa vidjet ćemo što će se tu događati. Doista jest neobično, tri člana predsjedništva SDP-a u kratkom vremenu s policijskim prijavama. No, treba pričekati i vidjeti rezultat tih prijava. Za konačnu procjenu o tome je li na djelovanje policije u ovim slučajevima utjecala i politika svakako će važno biti hoće li ti slučajevi na kraju završiti pokretanjem istraga od strane DORH-a, te na kraju i sudskom odlukom.

Kad je riječ o tajnim službama, tu mislim da je vidljiv značajan pomak u depolitizaciji a posljednji dokaz u prilog toj tezi jesu i rezultati istrage o aferi sustavne difamacije predsjedničkih kandidata iz predizborne kampanje. U saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost ovoga tjedna je raspravljeno izvješće tajnih službi koje dokazuje da sam bio u pravu kada sam govorio da postoji paraobavještajno podzemlje koje ugrožava demokratske institucije. To mi je posebno važno jer se u dijelu medija to interpretiralo kao nekakav moj hir. Uz to, važno mi je da se pokazalo kako nisu istinite insinuacije u dijelu medija da smo bilo ja, bilo moj savjetnik Saša Perković kršili zakon ili prekoračili ovlasti.

U zaključku Odbora stoji i da su izvješća koja su paraobavještajci sastavljali i širili sačinjena od javno dostupnih i ranije objavljivanih podataka. Što je u tome tako opasno ako je riječ o javnim podacima?

– Ne, to je krivo razumjevanje priče. To što su korišteni podaci iz javnih izvora ne znači da nije bilo djelovanja protiv ljudskih i demokratskih prava kandidata. Primjerice, podatak da je netko viđen na određenom mjestu, »nakitio« bi se različitim neistinama, insinuacijama, podvalama. Mislim da je nakon ovog zaključka jasno da su bile ugrožene demokratske institucije i da ništa što se protiv toga poduzimalo nije bilo nezakonito. I taj posao se nastavlja – očekujem najprije od sigurnosnih službi, a potom i Državnog odvjetništva da se priča nastavi, ne zato što je oklevetan netko od nas jer to uopće nije bitno, nego zato jer su ugrožene demokratske institucije.

Ali to je predizborna kampanja, slobodni izbori su također demokratska institucija! Uobičajeno je pa i logično da kandidati jedni druge u izbornoj kampanji pokušavaju ocrniti, izvući im iz ormara prljavštine, toga ima svugdje!

– Ne, nije logično ni primjereno da se krše ustavna prava kandidata na privatnost, a nije ni logično ni zakonito da se pokušava difamirati jedna tajna služba jer to je ono što se pokušalo u ovoj predizbornoj kampanji. Ta su izvješća rađena tako da se pokuša prikazati kao da ih je radila SOA. Dakle, mora se povući granica tome: jučer ste vi novinari bili žrtva takvih struktura, danas su predsjednički kandidati a sutra će biti netko drugi. Tome treba stati na kraj.

Je li za vas problematična činjenica da je ministar unutarnjih poslova osoba koja dolazi iz tog obavještajnog miljea, koja je godinama bila na čelu tajnih službi? U jednom dnevnom listu »doznaje se« da ste vrlo zabrinuti zbog stupnja koncentracije moći u Karamarkovim rukama, te da zajedno s Milanovićem i Sanaderom radite na njegovoj demontaži...

– To je političko-medijska znanstvena fantastika koja se povremeno javlja, i to naprosto nema smisla. Ne, ne vidim ništa sporno u tome što je gospodin Karamarko ministar. Izbor ministra je demokratski proces u kojem sudjeluju birači na izborima, premijer kao mandatar i Sabor.

Isticali ste kako Vam je jedan od prioriteta u prvih mjesec dana uspostaviti dobru suradnju s premijerkom Kosor i Vladom. Kako ste zasad zadovoljni tom suradnjom? Stječe se dojam da to i ne ide sasvim glatko.

– Pa ja bih rekao da se polako uigravamo. Bilo je u početku problema. Teško je reći zbog čega ali na svaki moj potez je stizala reakcija iz Vlade ili od ljudi povezanih s Vladom.

Iz HDZ-a su vam poručili da vas još uvijek doživljavaju kao političkog protivnika?

– Da, i ja mislim da je to posve pogrešno. Svi dolazimo iz nekog političkog miljea, pa ja nikoga iz Vlade sada ne smatram političkim protivnikom. Možemo različito misliti, imamo i različite ovlasti, ali moja je obveza, uz vanjsku politiku i obranu, skrbiti i o urednom funkcioniranju sustava a to je vrlo široka ovlast. Uključivao sam se a namjeravam to činiti i nadalje, kada god sam mislio da svojim djelovanjem mogu doprinijeti da država bolje funkcionira. Ne vidim ništa loše u tome da idući za tim ciljem ponekad hvalim ili kritiziram Vladu i njene poteze, i ja ću to i dalje činiti. Ali, evo, mislim da je nakon te »jež faze« u suradnji s Vladom došlo do razvoja odnosa u boljem smjeru: evo, upravo iz Vlade i od premijerke Kosor je došla inicijativa da me pojedini ministri upoznaju sa najvažnijim aspektima rada svojih ministarstava i ja mislim da je to odlična praksa.

Iz Vlade su vam zamjerili miješanje u njihove dogovore s poljoprivrednicima i to usred najžešćih prosvjeda, u vrlo osjetljivom trenutku.

– Ja sam ponosan na taj svoj prvi »okršaj« na unutarnjem planu. Umiješao sam se u trenutku kada su barikade bile podignute i kada se spremao ozbiljan »rat« jer su pregovori bili propali. Seljačke druge su tražile sastanak, primio sam ih i tu smo nekoliko sati razgovarali. Moja je jedina intencija bila da te ljude vratim za pregovarački stol, da im kažem da maksimalistički zahtjevi ne mogu proći i da moraju i oni biti spremni na kompromis. Rezultat je bio dobar: pregovori su nastavljeni i završeni uspješno. To je ogledni primjerak kako bi predsjedni države u kriznim situacijama trebao postupati, i tako ću činiti i dalje.

Znači li to da namjeravate posredovati i između radnika i Vlade ako se danas-sutra dogode masovni prosvjedi koje najavljuju sindikati?

– Ne mislim biti svakom loncu poklopac, ali ovo je bila krizna situacija, prijetilo je ozbiljno nasilje i nisam želio dozvoliti da Hrvatska potone u val nasilja. Prema tome, uvijek kada to bude potrebno radit ću na smirivanju tenzija.

Nosi li se po vama Vlada dobro sa gospodarskom krizom?

– Sadašnje stanje pokazuje da Vladu još čekaju ozbiljni napori da se kriza riješi. Sada kada više nisam stranački političar nego Predsjednik Republike, ne mogu i neću komentirati gospodarske odnose na način da podržavam ili osporavam neku pojedinu mjeru. Samo ću reći da od Vlade očekujem cjelovit gospodarski program, sustavni skup mjera koje će Hrvatsku izvući iz krize. Zasada ne vidim cjelovit program Vlade za izvlačenje države iz krize, ali donešene su neke mjere koje u stručnim krugovima ocjenjuju kao dobre.