Nakon što je niz godina bio doministar, Zdenko Mičić je reorganizacijom turističkog ministarstva postao državni tajnik za turizam. Za razliku od svog resornog ministra, Mičić dosta zna o turizmu, no suočen je s klasičnom hrvatskom boljkom, a to je da je za svaku promjenu u našoj zemlji potreban strahoviti napor.
Tako se i ove godine na Jadranu ponavljaju iste stvari - mnogo je neprijavljenih gostiju, stranci iznajmljuju na crno i to više nego ikad, privatni iznajmljivači vode svoju politiku izvan su svake kontrole, turizam je razjedinjen. Mičić ima dosta konkretnih planova, ali činjenica je da su glavni problemi i ove godine ostali nepromijenjeni.

• Je li se mogla izbjeći gotovo dvomjesečna sezonska rupa?
– Mogla se ublažiti strategijom cijena. Hrvatski turistički proizvod, pogotovo kada su hoteli u pitanju, dosegnuo je cjenovni plafon i po prvi puta ove godine nije bilo stop bukinga, odnosno overbukinga. To znači da su potraživanja bila ispod razine ponude, a toga nije bilo prošlih sezona. Lanjskih godina, nakon što bi hotelijeri objavili da su puni, odnosno kada bi oglasili stop buking, veliki dio gostiju prelijevao se u privatni smještaj. Ove sezone hotelijeri i sa 90 postotnom popunjenošću imaju izvrsne financijske rezultate. Privatnici su nezadovoljni i revoltirani jer nije bilo spomenutog prelijevanja gostiju, a oni se uvijek pune zadnji.
 

• Jesu li hotelijeri prekasno krenuli s popustima?
– Direktori prodaja su pod određenim pritiskom uprava, odnosno vlasnika. Direktori su vjerojatno na vrijeme predložili da se krene s popustima, ali to njihovi gazde nisu prihvatili. Tek kada su shvatili situaciju išlo se u drastične popuste što opet nije dalo efekta jer se zakasnilo.

• Kakve cijene vi očekujete, odnosno predlažete za slijedeću sezonu?
– Predlažem da svako povuče iskustva iz ove godine. Cijene se formiraju na osnovi sezone koja je u tijeku. Sada se definiraju za sezonu 2005., ali pogoditi stopostotne omjere je u sferi znanstvene fantastike. Moram, međutim, istaknuti da su apartmanske cijene probile sve kriterije. Usporedimo li polupansion u hotelu s tri zvjezdice vidjet ćemo da je on nerijetko jeftiniji od najma apartmana. Stoga smatram da posebno u apartmanskom dijelu ne smije biti dizanja cijena, štoviše predlažem da oni pojeftine. Privatnim iznajmljivačima predlažem i da se usmjere na organizirani turizam, na agencije, da potpisuju što više fiksnih ugovora, da se cijenom vrate dva koraka unatrag.

• Predsjednik Hrvatske udruge hotelijera, Franco Palma, tvrdi kako se Hrvatska mora ugledati na turski model poslovanja jer ćemo samo tako moći parirati cijenama aranžmana od 199 eura? U Turskoj svi sudionici turističkog businessa participiraju u poslu pa Turci i mogu ponuditi tako male cijene. Kod nas svatko radi za sebe.
– To je definitivna potreba, ali mislim da će u tom dijelu priče biti dosta problema. Mi nismo navikli na model javno-privatnog partnerstva. Interesne sfere javnog i privatnog sektora moraju se dogovoriti na lokalnim razinama, a turističke zajednice bi trebale biti koordinatori svega toga. Pitanje je, međutim, koliko će se u to uključiti ostali segmenti iz privatnog sektora - trgovci, bankari, ugostitelji, vlasnici štandova i sl. Nikoga se ne može prisiliti na suradnju, možda kroz njihove udruge i cehove možemo pokušati objasniti što nam je zajednički interes.

• Postoji mogućnost da se uz Turke ubrzo pojavi još netko iz kruga naših konkurenata tko će nuditi sedmodnevne avioaranžmane po cijeni od 199 eura. U tom slučaju Hrvatska lako može ostati bez izvansezonaca?
– Mislim da Turska nije naš direktni konkurent, Turska je aviodestinacija. Prije bi se bavio Italijom, Španjolskom, Grčkom ili Portugalom. Izgradnjom autocesta, Hrvatska, s druge strane, ima priliku motivirati i autobusere i individualce na dolazak na naš dio Jadrana. Potrebno je pronaći pravu formulu motivacije, možda i popustima na autocestama izvan sezone.

• Možete li pretpostaviti koliko na Jadranu trenutačno ima neprijavljenih turista?
– Mi smo jedinstveni, imamo više modela skrivanja gostiju. Postoje kategorije apsolutnog neprijavljivanja, vikendaši, rodbina i prijatelji, iznajmljivači koji zbog straha od inspekcije od sedam dana goste prijave dva ili tri dana. Ta je zona ove godine drastično velika djelomično i zbog manjka gostiju u predsezoni. Događalo se, naime, da zbog manjka posjetitelja iznajmljivači nisu željeli prijavljivati ni ono malo turista što su uhvatili. Tu jako zamjeram Državnom inspektoratu.

• Je li, bez obzira na sve njegove propuste, barem za ovu sezonu trebalo zadržati Branka Jordanića? Njega su se barem svi bojali.
– To je odluka Vlade, i svako snosi odgovornost za svoje postupke. U svom dijelu posla Državnog inspektorata Jordanić je dobro funkcionirao. Mi smo izvanredno surađivali. Lani smo medijskom kampanjom najavljivali dolaske njegovih inspektora što je dalo velikog rezultata.

• Opet se događa, za što međutim nije kriv Državni inspektorat već naši čudni zakoni, da stranci masovno iznajmljuju na crno i da im nitko ništa ne može?
– Svjestan sam da se to mora iskorijeniti isključivo zakonskom regulativom. Veliki su nam problemi neprijavljivanje gostiju, ali i standard usluge kod privatnih iznajmljivača. Riječ je o kapacitetu od gotovo 500.000 kreveta koji se iz godine u godinu povećava. Umjesto u gradnju, ljude ćemo početi usmjeravati na usavršavanje postojećeg proizvoda, da kroz kredite poboljšaju uslugu, srede fasade i vrtove, urede parkinge... Uskoro ćemo izraditi i pravilnik za privatni smještaj kojim ćemo sortirati, srediti taj golemi broj privatnih kreveta. Sada imamo veliki raspon od iznajmljivanja apartmana sa pet zvjezdica s bazenom do garaža. Najveća briga mi je uvođenje reda u privatni smještaj.

• Kako se moglo dogoditi da takva »armija« od gotovo 500.000 kreveta ostane izvan kontrole? Među tim iznajmljivačima ima mnogo kvalitetnih, ali i onih koji se reklamiraju i posluju u stilu 50-ih godina prošlog stoljeća?
– Zaista, ljudi skaču na haube automobila i hvataju goste za rukave kako bi ih odveli u svoje sobe. Ne razvoze ih samo svojim kućama, jedan čovjek ponekad pokriva cijelo selo. S druge strane postoje agencije koje uredno plaćaju poreze i ostaju bez gostiju jer im ih pokradu ovi kraj ceste. Zanima me zašto policija to mirno promatra. Kada bi ja parkirao kraj ceste i tamo stajao satima naplatili bi mi kaznu. Povrh toga, javna je tajna da djelatnici ureda turističkih zajednica, pogotovo u mjestima gdje nema agencija, preuzimaju agencijski posao. Imaju besplatan prostor, telefone i na crno, proslijeđujući goste u kućnu radinost, ostvaruju veliku zaradu.

• Gdje je rješenje?
– Razmišljali smo o formiranju državne putničke agencije koja bi se specijalizirala za hrvatski privatni smještaj, no to je naišlo na otpor postojećih agencija. Postoji velika mogućnost da privatnike prisilimo da ubuduće posluju preko agencija, jednostavno ne vidim drugog načina da se riješe nagomilani problemi u privatnom sektoru. Problem je što privatnici uglavnom ne žele ući u neki organizirani posao.

• Slažete li se da je rušenje bespravne gradnje najbolja stvar koja se ove godine događa hrvatskom turizmu?
– Apsolutno podržavamo sve napore resornog ministarstva, odnosno Marine Matulović Dropulić. Čim sezona završi nastavlja se rušenje bespravno sagrađenih objekata. Razvoj hrvatskog turizma vidimo u promjeni strukture kapaciteta. To je osnova svega, a trenutačno imamo katastrofalne omjere jer imamo samo 10 posto hotela, a ostalo otpada na kampove i privatni smještaj. To se mora drastično mijenjati u mandatu ove Vlade. Cilj nam je do 2010. dobiti 100.000 novih kvalitetnih kreveta.

• Kako biste ocijenili dosadašnji tijek sezone?
– Sezona je izuzetno teška, kompleksna i nespecifična. Mnogo toga odražava se na ovu godinu - i recesija u Europi, i loše vrijeme i odnos eura i dolara. Posljedica je da svi naši konkurenti imaju minuse, osim onih država koje su išle s krajnje niskim cijenama.
Davor Verković