O nagomilanim problemima visokog obrazovanja, skorim promjenama na Sveučilištu, reviziji studijskih programa, tehnološkim viškovima, nužnoj racionalizaciji poslovanja te zaradama pojedinih fakulteta, razgovarali smo s rektorom Sveučilišta u Zagrebu Aleksom Bjelišem, koji je prije desetak dana dobio novi četverogodišnji mandat.

Je li glas za vas bio glas za nepromjene na Sveučilištu?
- Ne bih se složio s takvim tvrdnjama. Promjene su bile prisutne tijekom cijelog mog mandata i bit će intenzivnije u sljedećem razdoblju, pogotovo strukturalne. Nažalost, dosadašnje djelovanje djelomično je bilo zapriječeno različitim vanjskim i unutarnjim uvjetima i ograničenjima, ali smatram da nije utemeljeno reći da su promjene izostale.

Očekujete li ponovo policiju na fakultetima?
- Nadam se da za to neće biti potrebe ni povoda, no zbog nemogućnosti uvida u cjelokupno funkcioniranje sustava zbog ograničenih ovlasti rektora, ne mogu biti siguran da je Sveučilište i sada u svim svojim dijelovima potpuno transparentno. Problem rektora je taj što i dalje nema potpuni uvid u sva zbivanja na Sveučilištu u opsegu i na razini u kojoj bi to morao imati. Držim da nam je potreban transparentniji sustav.

Koje vas područje najviše zabrinjava?
- Financijsko. Zabrinjava me netransparentnost u tom dijelu funkcioniranja Sveučilišta.
 

Na kojim konkretno fakultetima?
- Ponajprije u sredinama u kojima se javljaju veći prihodi od ugovora s partnerima iz javnog sektora, uključujući i ugovore koje pojedini sveučilišni djelatnici izravno sklapaju privatnim kanalima, kao i prihodi od školarina. Nemam puni uvid u sadržaj projekata na fakultetima, niti u njihovu realizaciju i financijsku stranu. Naravno, rektor nije policajac, niti se tako treba ponašati, no ako Sveučilište kao javna ustanova odgovara za svoje poslovanje, rektor kao čelni čovjek te ustanove mora biti upoznat s cjelokupnim poslovanjem.

Imate li ikakve dokaze da zaposlenici Sveučilišta ostvaruju privatnu dobit kroz projekte pod krinkom fakulteta?
- Takve pretpostavke i takve pokazatelje tek treba do kraja analizirati. Nemam puni uvid u aspekte sukoba interesa, odnosno odvijaju li se neke djelatnosti privatnim kanalima. Svaki put kad otvorim temu sukoba interesa, postavlja se pitanje imam li kao rektor zakonske i statutarne ovlasti za rješavanje tog problema. S aspekta zakona i sveučilišnog statuta imam pravo pitati je li pojedinac sa Sveučilišta ušao u angažman s privatnom tvrtkom i je li se našao u sukobu interesa, ali praktično nemam mogućnosti i mehanizama na takvo pitanje dobiti odgovor. U takvim situacijama sudaram se s praktički nepremostivim zaprekama. Zadaća Sveučilišta nije odrađivati rutinske projekte, nego pratiti potrebe društva i gospodarstva u privatnom i javnom sektoru, s ciljem pokretanja novih inicijativa i inovacija temeljenih na istraživanjima. Nije svaki dodatni prihod redovito dobrodošao i koristan za Sveučilište, pogotovo nije takav onaj koji ne stimulira i ne pospješuje misiju Sveučilišta. O tome može ovisiti istraživačka produkcija. Generalno nisam zadovoljan s istraživačkom produktivnošću Sveučilišta u Zagrebu, a jesu li zadovoljni pojedini dekani, to biste njih trebali pitati. Uključujući i kandidate za rektora na proteklim izborima.

Vaš protukandidat Vedran Mornar predlagao je da fakulteti više sami zarađuju, a manje se oslanjaju na državni proračun. Mogu li se fakulteti više angažirati na tržištu i koliko to sada čine?
- Omjer financiranja iz proračuna i iz vlastitih prihoda na našem sveučilištu iznosi dvije trećine naspram jedne trećine, i riječ je o standardnom omjeru kakav približno imaju mnoga europska sveučilišta. No, prihod iz proračuna u Hrvatskoj nije dostatan za financiranje redovite djelatnosti Sveučilišta, za osiguranje uvjeta za istraživački rad i provedbu studijskih programa. Naravno da bi bilo dobro imati veći dio proračuna iz drugih izvora, no smatram da to moraju biti poslovni projekti koji su u skladu sa sveučilišnim djelovanjem i njegovom misijom.

Vidite li tu određene opasnosti?
- Bio bih zadovoljniji kad bi Sveučilište ostvarilo bolju suradnju i kvalitetnije programe s privatnim sektorom, te kad bi uspjelo realizirati veći broj zajedničkih projekata s predstavnicima iz gospodarstva. No, i dalje moramo znatnije biti oslonjeni na izvore iz javnih poduzeća i javnih fondova. Za takve projekte bih želio da ih ostvarujemo na kompetitivan način i s visokim stupnjem odgovornosti, kako onih koji ih financiraju, tako i onih koji ih provode.

Zašto Sveučilište samostalno donosi upisne kvote, bez konzultacije s budućim poslodavcima?
- Nacionalno planiranje kadrova u Hrvatskoj je vrlo nerazvijeno i kad govorimo koliko i kojeg kadra trebamo, možemo reći da za to pitanje nije odgovorno samo Sveučilište, nego i država i društvo u cjelini. Svaka je struka odgovorna za definiranje ishoda učenja i to ne mogu poslodavci sami određivati. Dakle, potrebna nam je kvalitetnija zajednička suradnja, koje je bilo i do sada, ali često nije bila dovoljno intenzivna. No, i tu treba razlikovati pojedine struke i studijske profile.

Sveučilište je odgovorno za studijske programe. Gdje su novi studiji?
- Studijski programi se stalno obnavljaju. Pred Sveučilištem u Zagrebu je velika inventura postojećih programa i na tom području očekujem velike zahvate. S obzirom na pokazatelje kojima raspolažemo, Bolonjski proces ipak je doveo do ozbiljnijeg pristupa studiranju i bez obzira na poteškoće i kritike upućene na račun novog sustava studiranja, čini se da se stvari kreću u pozitivnom smjeru. Prije pet godina studijski programi usklađivali su se s bolonjskim sustavom studiranja na brzinu, iako smo i tada za to imali na raspolaganju gotovo jednu i pol godinu. Moram priznati da cijeli studijski paket nije bio usklađen na sveučilišnoj razini i ministar znanosti Radovan Fuchs to s pravom kritizira. Upravo se zbog toga sada suočavamo s dosta paralelizama.

Hoće li revizija ukinuti pojedine studije?
- Ne bih isključivo govorio o ukidanju pojedinih studijskih programa. Studiji će se povezivati kako bi se povećala horizontalna mobilnost, a njihov broj na preddiplomskoj razini morat će se smanjiti. Ne bih zasad želio izdvajati ni jedno područje, govorim generalno, ali moram reći da je istina da su nam sada programi previše rascjepkani. Uz to ćemo pri određivanju ishoda učenja morati osigurati više općih kompetencija, prije svega informatičkih i komunikacijskih, jer je takav opći trend u Europi.

Kako će se na Sveučilište odraziti najava smanjenja broja zaposlenih u javnom sektoru?
- Često se govori kako bi dovoljno bilo smanjiti broj fakulteta pa bi time sve bilo riješeno. Ne slažem se s takvim razmišljanjima. Sadašnji broj fakulteta nije prevelik i mogao bi biti i veći, no potrebno je uravnotežiti pojedine sadašnje disproporcije i pronaći bolji stupanj međusobne povezanosti. Možda bismo umjesto sadašnjih sedam, mogli imati deset do dvanaest organizacijskih grozdova. Naime, pojedine dijelove Sveučilišta u svrhu boljeg funkcioniranja trebalo bi organizirati u grozdove ili klastere koji se međusobno prožimaju. Jedna od glavnih motivacija u ovim nastojanjima je i promjena načina financiranja, odnosno organizacija proračuna. Postojeći proračun ne ostavlja Sveučilištu gotovo nikakvu slobodu razvoja i kreiranja. Sada imamo zadane stavke koje moramo manje-više mehanički realizirati. Takav način pojedinim dekanima ne ostavlja mogućnost odlučivanja i promišljanja o tome imaju li možda previše kadra i bi li im možda bilo racionalnije objedinjavanje s drugim sastavnicama u, primjerice, administrativnom pogledu, pratećim službama i, naravno, samoj provedbi istraživačkih projekata i studija. S obzirom na trenutne najave premijerke Kosor, jasno je da će doći do izmjena uvjeta rada u javnom sektoru. Sukladno tomu, više nećemo automatski zapošljavati i plaćati nove ljude, nego će se vjerojatno pojaviti tehnološki viškovi ili pak neuravnoteženosti koje prema dosadašnjim razmišljanjima nije bilo moguće locirati.

Koliko bi moglo biti viškova na Sveučilištu?
- Teško je procijeniti jer istodobno osjećamo i viškove i manjkove. O neracionalnosti u poslovanju najbolje govori jedan mali primjer iz usporedbe sa Sveučilištem u Beču. Beč ima četiri puta veći proračun i približno jednak broj zaposlenika i studenata kao naše sveučilište. No, s druge strane, Sveučilište u Beču ima zajedničku financijsku službu koja funkcionira kao dobra banka s jakom informatičkom podrškom. Bilo koja financijska transakcija obavlja se preko tog servisa i fakulteti nemaju svoje zasebne financijske službe.
S takvom organizacijom, jedan zaposlenik u financijskom poslovanju na bečkom sveučilištu servisira oko 20 milijuna eura godišnje, dok kod nas danas jedan takav zaposlenik servisira oko milijun eura. Mi tek trebamo doći do zaključka da su nam potrebne zajedničke studentske referade, pravne, računovodstvene, knjigovodstvene ili zaštitarske službe i to bi bila izravna ušteda koja se onda može preusmjeriti u podizanje kvalitete. Slične su racionalizacije moguće i u samom istraživačkom i obrazovnom djelovanju. Sve dok su nam plaće osigurane iz državne riznice, a da nitko ne pita što tko radi, odgovorni na svim razinama neće osjetiti potrebu da bi u mnogim slučajevima morali početi razmišljati o racionalizacijama. No, to nije samo problem sustava visokog obrazovanja nego cijelog društva.

Državnu maturu treba bolje organizirati

Što zamjerate provođenju državne mature?
- U operativnom smislu maturu će trebati bolje organizirati. To govorim prvenstveno zato što je zbog provođenja pojedinih ispita u sklopu državne mature došlo do poremećaja srednjoškolskog kalendara u izvođenju nastave u drugom polugodištu za maturante. Isti problem pojavio se i na Sveučilištu zbog velikog broja kandidata koji nisu učenici i pojedine ispite mature polažu u našim prostorima, što remeti provedbu ljetnog semestra. Smatram da nije dobro kada se realno vrijeme žrtvuje na račun virtualnog i želje za što većom informatičkom učinkovitošću. Ako srednja škola traje četiri godine, onda neka traje četiri, a ne tri i pol godine. I sam pristup maturi također je neuobičajen. Državna matura smatra se nečim izuzetnim za što se učenici dugo i sustavno moraju dodatno pripremati. To samo pokazuje da sustav nije uravnotežen. Matura bi trebala biti normalna, nestresna provjera znanja za koju nisu potrebne organizirane višemjesečne pripreme. Ako su pak one doista potrebne, onda bi srednja škola morala trajati pet godina.

Borongaj nije nakupina fakulteta

Zašto fakulteti koji nemaju dovoljno prostora ne presele na Borongaj?
- Mnogi misle da je Borongaj neatraktivan i dalek prostor. Iako ideja kampusa tek treba sazrijeti, već sada nisu u pravu, a kasnije, možda prekasno, toga će biti sve više i više svjesni. Držim da će se mnogi od njih kasnije sa žaljenjem sjetiti ovoga razdoblja i propuštene dobre prilike. Ne pretendiram da na Borongaj odmah i sada moramo preseliti većinu fakulteta, no mislim da tamo treba dovoditi nove sadržaje te misliti na buduće planiranje. Vjerujem da će se atraktivnost Borongaja kao kampusa na pravi način prepoznati već za nekoliko godina.

Možda da date primjer ostalima i preselite Rektorat na Borongaj?
- Možda i hoću. To je izvrsna ideja koju smo već imali na umu, treba je samo dobro realizirati. Prostor zgrade sadašnjeg Rektorata Sveučilišta u Zagrebu u središtu grada uvijek će ostati tradicionalan i povijesni, ali na Borongaju bi se vrlo lako mogao pronaći radni prostor za rektora, prorektore i odgovarajuće službe.
Mirela Lilek