O neizvjesnosti koju nosi prilagodba hrvatskoga poljoprivredno-prerađivačkog sektora onome u Europskoj uniji i o tome zašto su poljoprivrednici među najvećim euroskepticima razgovarali smo s Petrom Čobankovićem, ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Teme razgovora bile su i bolje povezivanje poljoprivrede i turizma, planovi za poticanje ruralnog razvitka i poljoprivredne proizvodnje, ali i nedavni sastanak 15 poljoprivrednih udruga s članovima Vlade zbog neisplate poticaja.

• Kakva će biti prilagodba hrvatskog poljoprivredno-prerađivačkog sektora onome u Europskoj uniji?
- Hrvatska neće imati velikih problema s prilagodbom standardima Unije, bilo da je riječ o kvaliteti, odnosno ispunjavanju higijensko-sanitarnih uvjeta, ili zaštiti autohtonih proizvoda kao što su kulen, pršut i šunka i njihova geografskog podrijetla. U sklopu približavanja Uniji, hrvatska je vlada prihvatila programski cilj da započne dugoročnu strateška preorijentaciju kako bi se tehnološki poboljšala proizvodnja i kakvoća proizvoda za vlastite potrebe i izvoz.

• Kako to izgleda u praksi?
- Ovih je dana potpisan memorandum za provedbu projekta pod nazivom »Poticanje gospodarstva i zapošljavanje u prehrambenom sektoru«, koji s milijun i pol eura financira njemačka vlada u sklopu bilateralne tehničke suradnje s Hrvatskom. Želimo potaknuti veće sudjelovanje prerađivača, odabranih projektom, na tržištu i ostvarenje dodatne dobiti kroz plasman poljoprivrednih proizvoda u turizam, zatim povećanje izvoza i kvalitete proizvoda, kao i zaposlenosti.
U travnju će hrvatski poljoprivredni proizvođači ići na studijsko putovanje u Njemačku kako bi se upoznali s tamošnjim načinom proizvodnje. Domaći poljoprivredni sustav, ponajprije prerađivački dio, sukladan je u većoj mjeri onome u Uniji. Nije nevažno da imamo višu razinu potpora u poljoprivredi u odnosu na zemlje koje su lani ušle u EU, osim Slovenije.
U većoj mjeri imamo i uspostavljenu logističku potporu poljoprivrednoj proizvodnji - od savjetodavne službe, stočarskog centra, do zavoda. Moramo još osnažiti zavode za tlo, bilja i voćarstvo.
 

• Zašto su poljoprivrednici među najvećim euroskepticima?
- U procesu prilagodbe nužno je strukturirati poljoprivredno gospodarstvo, ne samo kad je riječ o veličini posjeda. Naravno, poljoprivredno zemljište je osnovni potencijal za tu proizvodnju. No, bez obzira na veličinu posjeda, smatram da za sve poljoprivredne proizvođače ima prostora.
Oni moraju promijeniti strukturu sjetve - dakle umjesto pšenice, orijentirati se na uljarice, voće i povrće, te cvijeće, pogotovo na manjim gospodarstvima, gdje se po jedinici površine ostvaruje znatno viši prihod. Primjerice za hektar voćnjaka dobije se više nego za hektar pšenice. Na takvim gospodarstvima znatno je veći udjel ljudskog rada, dakle i zaposlenosti.

• Koje su to proizvodnje kojima bi se više trebali okrenuti domaći poljoprivrednici?
– Moramo osnažiti razvoj stočarstva, jer je to preduvjet za povećanje prihoda, a time se osigurava tržište za ratarske kulture. Imamo mogućnosti povećati gotovo sve grane poljoprivredne proizvodnje, jer na domaćem tržištu nedostaje domaćih proizvoda. Osim toga, domaći se proizvođači hrane ne moraju »tući« na svjetskom tržištu, gdje više nema jeftinog mesa i žive stoke, jer prije svega imaju osigurano tržište kod kuće. Dakle, bitno je zadovoljiti vlastite potrebe za hranom.
Ako se proizvodi za domaće turističke potrebe, riječ je o izvozu bez izvoza ili najjeftinijem izvozu. U tom dijelu domaća poljoprivreda ima velikih i još nedovoljno iskorištenih mogućnosti.

• Kako rade četiri povjerenstva osnovana nakon nedavnog sastanka 15 poljoprivrednih udruga i Vlade?
– Povjerenstvo za zemljište postiglo je najveću suglasnost i sljedeći tjedan na Vladu ide izmijenjeni Zakon o poljoprivrednom zemljištu. U tom pogledu, s udrugama seljaka neće biti nikakvih problema. Isto tako, mislim da neće biti problema s povjerenstvom za mlijeko iako ćemo krenuti u poboljšanje proizvodnje mlijeka. Povjerenstvo za uvoz neće imati problema s uvozom po dampinškim cijenama, jer se i stanje na vanjskim tržištima promijenilo.
Dobro je da je Hrvatska u najvećoj mjeri izuzeta iz subvencioniranog izvoza iz zemalja Unije, kao što je slučaj s izvozom pšenice.

• Kako zaustaviti poremećaje u opskrbi tržišta koji najčešće pogađaju potrošače?
– Domaći proizvođači, koristeći se zaštitnim carinama, mogu biti konkurentni stranim. Uz to, oslanjanjem na domaće sirovine, domaći proizvođači mesa i mlijeka uvidjeli su da im proizvodnja može biti stabilnija i profitabilnija. Domaća mesna industrija i pojedine mljekare aktivno sudjeluju u obnovi stočarstva, krenulo se s obnovom reprodukcijskih centara, kooperantima...
Moramo osigurati stabilnost cijene stočne hrane kako bi se izbjegli skokovi, a time će biti stabilna i cijena žive stoke. Tako bi se postigla konkurentnost domaće proizvodnje i sigurnost za proizvođače, ali i potrošače.

• Zašto su proizvođači nezadovoljni s potporama poljoprivrednoj proizvodnji?
– Stvorilo se takvo javno mnijenje da nema poljoprivredne proizvodnje bez državnih poticaja, što nije točno. Naime, novac od poticaja ne bi trebao biti jedina motivacija nekome da se bavi poljoprivredom. Potpora pomaže poljoprivrednoj proizvodnji, odnosno konkurentnosti među domaćim poljoprivredno-prehrambenim proizvodima. Ali, više se ne mogu stvarati veće obveze od proračunskih mogućnosti, jer bismo došli u situaciju da isplata poticaja kasni i po pola godine, a onda bismo morali otpisivati neisplaćene poticaje.
Bivša je vlast prije dvije godine isplatila 550 milijuna kuna više za poticaje nego što je bilo predviđeno. Od početka ove godine isplaćeno je 940 milijuna kuna za poticaje, što je iznos jedne i pol žetve pšenice. Nažalost, dio poljoprivrednih proizvođača nije zadovoljan s tim.

• Kako pokrenuti zapuštenu poljoprivrednu proizvodnju?
– Znatno smo ojačali model investicijskih potpora za podizanje višegodišnjih nasada i govedarske proizvodnje, kakav ne postoji drugdje u Europi. Riječ je o vrlo atraktivnim kreditima s kamatama do četiri posto, višegodišnjim počekom i dugotrajnim rokom otplate. Primjerice, može se dobiti do 25 posto nepovratnih sredstva za investiciju do dva milijuna kuna kojom se može podići mliječna farma sa 70 do 100 grla.

• Kako oživjeti zapuštena ruralna područja?
- U sklopu Unijinih pretpristupnih fondova Hrvatska može računati na izdašniju novčanu pomoć za ruralni razvoj. U Ministarstvu smo ustrojili Upravu za održivi razvoj seoskog prostora, koja ima zadaću pomoću programa oživjeti takva područje kao što je ono između Karlovca i Splita. Izvan većih naselja uglavnom, nema stanovništva, a postoje dobri uvjeti za razvoj stočarstva, povrćarstva i voćarstva. Tako je i s područjem uz smjer Vojnić-Glina-Petrinja.
Model potpore ruralnom razvitku osigurao je novac, koji će se i povećavati u nadolazećem razdoblju, za spas hrvatskog sela. Tu nije riječ samo o seoskom turizmu ili vinskim cestama, odnosno razvoju poljoprivredne proizvodnje. Na velikim ruralnim područjima, nažalost, nema ljudi.

Rekordan lanjski uvoz hrane

• Lani je uvoz hrane u Hrvatsku bio rekordan dosegnuvši gotovo milijardu i pol dolara. Kako to zaustaviti? S druge strane, što se dogodilo na početku ove godine da je izvoz počeo rasti?
- Rekordan lanjski uvoz hrane, kako kažete, bio je posljedica enormne suše u 2003. godini, ali i zbog toga što se stoku nije stavilo za tov.
U poljoprivredi postoji povezanost ne samo između pojedinih grana proizvodnje, nego i između godina, dakle što jedne godine posijete, druge požanjete...
Vlastita proizvodnja najbolji je izlaz za stabilnu opskrbu tržišta. Na početku ove godine, u siječnju, izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bio je 40 posto viši nego lani u isto vrijeme.
Ponajprije je riječ o većem izvozu tune i šećera, ali i sve druge stavke izvoza bile su više. Za mene to nije iznenađenje, jer sam nešto takvo najavio još u rujnu prošle godine.
Uvoz je bio osam posto viši u odnosu na siječanj 2004., a u prvom redu radilo se o uvozu žive stoke i mesa.
Pokrivenost uvoza izvozom iznosi zadovoljavajućih 77 posto. Naš je cilj da iduće godine ta pokrivenost bude 80 posto.

Marinko Petković