Gospodine Jelušiću, kako to da ste bili izaslanik predsjednika Ive Josipovića na otvorenju Zubakove tvornice autobusa. Je li to nagrada ili kazna, s obzirom na nabavu novih automobila?

- Biti izaslanik ovakvog predsjednika za mene je nagrada. Predsjednik je bio spriječen pa sam bio njegov izaslanik kao dogradonačelnik zadužen za gospodarstvo. Riječ je o najvećem industrijskom projektu ove godine u Hrvatskoj koji će zaposliti tristotinjak radnika u tvornici i oko 700 kod kooperanata.

I koji već zagađuje okoliš u Sesvetama?

- Da, upoznat sam s tim problemom i to se upravo rješava. Sada je to u ingerenciji Ministarstva zaštite okoliša od kojeg ćemo zatražiti da se poštuju najstroži ekološki standardi. Što se tiče auta, dobro je što je smanjen njihov broj, ali ne trebaju nam preskupi i prejaki automobili. Natječaj će pokazati koja će tvrtka dobiti leasing.

Priča se da biste mogli uskočiti u novi auto, i to onaj predsjednika Skupštine Holdinga?

- Gradonačelnik bi trebao poštovati odluku Gradske skupštine i Ustavnog suda. Ako gradonačelnik i dalje bude odbijao suradnju, Gradska će skupština biti prisiljena imenovati novog predsjednika. Kao neposredno izabrani dogradonačelnik imam legitimitet obnašati izvršne funkcije u gradu.

Opa, pa vi to kao da prijetite. Možemo i ovako. Jeste li izdali Milana Bandića?

- Nikoga nisam izdao, niti sam koga napustio, i nikuda nisam otišao. Ostao sam gdje sam uvijek bio, u SDP-u. Nisam ja, ni mi u SDP-u bili s njim, nego on s nama. On je otišao, a mi koji smo u SDP-u bili zbog stranke, tu smo i ostali.

5I sad bi se moglo dogoditi da ga zamijenite na njegovim funkcijama. I gradonačelničkoj?

- Kandidata za gradonačelnika izabrat će članstvo zagrebačkog SDP-a neposrednim i tajnim izborom. Jednako onako kako je izabralo i pobjedničkog predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića.

A kako biste bili dobar kandidat za tu funkciju, kandidirali ste se i za predsjednika Zagrebačkog SDP-a. Koji su vaši aduti pred protukandidatima?

- Nisam se kandidirao za gradonačelnika, već za predsjednika zagrebačkog SDP-a. Moj je slogan: Pobjednički dalje. Dakle, želim nastaviti desetogodišnji pobjedonosni niz u Zagrebu, ali na drukčiji način. Ne treba nam više lidera i vođa, umorni smo od toga. Nama trebaju ljudi koji će stručno, iskustveno upravljati političkim procesima i poslovima, a ne ljudima. Treba nam više tolerancije, timskog rada u kojem će se uvažavati pluralizam mišljenja. Ne želim govoriti o protukandidatima, oni su moji kolege i ne kandidiram se protiv njih, nego za SDP.

Kad već spominjete vođe, recite mi je li Zagrebački holding postao svojevrstan talac Milanovićeve pripreme nove nacionalne koalicije? Dovode se...

- Ne! U Zagrebu treba stvarati nukleus buduće koalicije na državnoj razini. To je koalicija lijevog centra koja neće koketirati s desnim strankama i opcijama.

Gdje će lijevi centar slaviti Praznik rada? Na prosvjedima ili proslavama?

- Na oba mjesta, jer su i prosvjedi i proslave za mene kao SDP-ovca prihvatljivi. Rad treba slaviti, ali i učiniti sve da se zaštiti njegov dignitet. Zašto ne i prosvjedom?

Da. U javnosti je sve više tih odlučnih političara s imenom Ivo. Od Ive Lole...

- Lolu ne pamtim, Sanadera nažalost da, a s Josipovićem sam puno radio i vjerujem da ću slijediti njegov pobjednički put.

Ovim parolama sjetili ste me na Cibonu i Dinamo. Zašto ste otišli iz Cibone, kakav nam stadion treba?

- U Ciboni sam se osjećao usamljeno u pokušaju da spasim klub. Od Cibone su digli ruke davno prije mene mnogi koji su imali daleko više razloga da se o njoj brinu. A što se tiče stadiona, moj stav je jasan: ne trebaju nam dva stadiona. To je skupo, a i pitanje je može li stadion uopće biti prioritet u vrijeme krize. Zagrebu treba pristojan stadion, koji će udovoljavati potrebnim standardima, biti dobro prometno povezan. Ne, ne mora to nužno biti Maksimir.

Autor: Zlatko Šimić