RADOVAN ORTYNSKI, BIVŠI GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIK, ODGOVARA NA POLICIJSKE OPTUŽBE DA JE OPSTRUIRAO PREDISTRAŽNE RADNJE O NESTALOM DRŽAVNOM NOVCU

Nikad nisam izazivao sukobe s policijom i ništa nisam op-struirao, ali policajci jednom moraju naučiti da su oni ser-vis tužilaštva, a ne obratno. Ne mogu se ljudi iz policije dogovarati s nekim potencijalnim osumnjičenicima koji su otišli u inozemstvo kako će se oni vratiti u Hrvatsku: to nije posao policije, a oni su to učestalo radili. I dobro znaju što su mi još radili iza leđa...

- U prošlom broju Ferala ravnatelj policije Ranko Ostojić kazao je da ste opstruirali policijske radnje vezane uz net-ransparentno trošenje iseljeničkih donacija i novca zarađe-nog prodajom tzv. društvenih stanova, pod HDZ-ovom vlašću početkom devedesetih. Je li to istina?
- Naslov Ostojićeva intervjua je “Na tragu smo nestalom dr-žavnom novcu”. Ako je netko na nekom tragu, to znači da se vodi nekakva predistraga i onda takve stvari ne idu u medi-je. Ili se postavlja pitanje: zašto idu u medije? I ovo, na-ravno, nije prvi slučaj da se takve stvari daju novinari-ma...

- Ne daju se nikakve stvari, nego je gospodin Ostojić dao intervju Feralu.
- Dobro, prije toga je u Feralu izišao jedan drugi članak, u kojemu se govori o detaljima slučaja o kojemu je ovdje ri-ječ. Takve informacije nisu smjele izići iz policije, a znam da su izišle iz policije, jer ih samo ona ima. Meni je poz-nata cijela ta priča, ali koliko ja znam,

Odvjetništvo još nije podnijelo istražni zahtjev i sve je još u fazi predis-tražnih radnji. Stoga mi je besmisleno da sve to skupa, kao građanin, komentiram...

- Ne tražim da sve to skupa komentirate, nego vas pitam jes-te li, kako vas optužuje Ranko Ostojić, opstruirali predis-tražne radnje u slučaju mutnih HDZ-ovskih poslova s državnim novcem?
- Po sadašnjem Zakonu o kaznenom postupku i po tome kako se vodi policijski dio predistražnog postupka, Državno odvjet-ništvo – sve kad bi i htjelo – tu ne može ništa blokirati. Policija tu postupa samostalno, ali su, naravno, dužni upoz-nati Odvjetništvo sa stvarnim činjeničnim stanjem i zatraži-ti od nas da im ishodimo međunarodnu pravnu pomoć, a mogu od nas tražiti i da im, preko suda, provjerimo određene bankov-ne račune u Hrvatskoj. Policija, međutim, nama mora dostavi-ti pametne i dobre razloge za ishođenje pravne pomoći, jer mi s tim onda moramo ići pred istražnoga suca koji potpisuje zahtjev za pružanjem međunarodne pravne pomoći.

- Gospodin Ostojić vam zamjera upravo to da niste htjeli od Austrije zatražiti pružanje međunarodne pravne pomoći u slu-čaju bankovnih računa na koje su odlazili hrvatski proračun-ski novci?
- Ono s čime državni odvjetnik dolazi pred istražnog suca mora sadržavati sve relevantne podatke: moramo, dakle, znati o kojem se kaznenom djelu radi i o kojim se osumnjičenicima radi, jer istražni sudac u protivnome neće prihvatiti naš prijedlog za pružanje međunarodne pravne pomoći. Nema tu ni-kakvih prijateljskih veza, nema tu nikakvih telefonskih po-ziva i usluga...

- Ravnatelj policije kaže da, u predmetima kao što je ovaj, nije nužno držati se samo sistema i formalnih kanala?
- Sigurno je da postoji suradnja između policija i sad je pitanje hoće li austrijski policajci udovoljiti zahtjevu za pomoć hrvatske policije. Sumnjam da će policija Austrije sa-mo na temelju zahtjeva iz Hrvatske početi prekopavati po bankovnim računima u vlastitoj zemlji. No, opet ponavljam, govorimo o predistražnim radnjama koje moraju biti obavijene velom tajne i, po onome što sam učio, detalji tih radnji ne smiju dospijevati u novine. To govorim na temelju trideseto-godišnjeg pravnog iskustva i taj posao sigurno bolje znam nego neki ljudi koji su postavljeni na čelna mjesta polici-je.

- Dobro, jeste li ili niste opstruirali te predistražne rad-nje?
- Ono što je od policije stizalo u Odvjetništvo bilo je na-lik anonimnim prijavama. Ne možete na temelju nekakve ano-nimne prijave ići provjeravati bankovne račune. Postoje li tu uopće elementi kaznenog djela i koje je to kazneno djelo? To je, ponajprije, potrebno utvrditi...

- Zašto onda ravnatelj policije kaže da je nakon dolaska Mladena Bajića na mjesto Glavnoga državnog odvjetnika stvar krenula s mrtve točke?
- Mi ne znamo što se na kraju dogodilo i što se pokrenulo s mrtve točke. Činjenica je da je Državno odvjetništvo surađi-valo i surađuje s policijom na temelju onoga što policija dobije: nije tužilaštvo servis policije, nego je policija servis tužilaštva. Ono što je policija, u moje vrijeme, da-vala tužilaštvu nije bilo dovoljno da se krene u provjeru određenih bankovnih računa. Policija mora znati o kakvoj će se inkriminaciji raditi, morate znati tko su osumnjičenici, o kakvim se transakcijama radi...

- Ali kako ćete to znati ako se ne otvore sumnjivi bankovni računi?
- Ali ne možete zadirati u bankovne tajne ako nemate dovolj-no opravdanih i argumentiranih sumnji da je počinjeno kazne-no djelo. To što smo mi dobivali bile su nekakve poluinfor-macije...

- Kako ste, međutim, vrlo elegantno uspostavili suradnju i pravnu pomoć s vlastima u Bosni i Hercegovini u istrazi o Hercegovačkoj banci?
- Između Hrvatske i Austrije postoji ugovor o pružanju među-narodne pravne pomoći, a sličan ugovor postoji i između Hr-vatske i BiH. No, treba znati da se u BiH nalazi Ured viso-kog predstavnika i ja sam tamo odlazio na njihov poziv, ve-zan, među ostalim, i uz istragu o Hercegovačkoj banci. Pri-likom jednog susreta rekli su mi što se sprema s Hercegovač-kom bankom: ja sam bio zainteresiran za tu istragu zato što se radi o velikom novcu koji je iz hrvatskog proračuna oti-šao u BiH i tamo je zatim netransparentno potrošen. Razlika između Austrije i BiH jest u tome što je, u slučaju Hercego-vačke banke, BiH pokrenula istragu i tražila je pomoć od Hr-vatske, a ne mi od njih. Odlučio sam pomoći Uredu visokog predstavnika u BiH zato što smatram da Hrvatska ima pravo tražiti povrat novca koji su porezni obveznici – neki i mimo svoje volje – poslali u Hercegovinu i koji je zatim završio na nečijim privatnim računima i računima nekih privatnih tv-rtki. I onda se mene optužuje da sam Pašalićev čovjek i da štitim Pašalića, a takve optužbe stižu i od ministra unutar-njih poslova. Ja mogu samo reći da nisam ni Pašalićev ni Račanov čovjek... I možda sam upravo zato bio izvrgnut nevje-rojatnoj seriji laži koje su plasirane kroz različite medi-je. Doslovno su se izmišljale afere da bi me se uklonilo s mjesta glavnoga državnog odvjetnika.

- Tko je u javnost plasirao afere za koje kažete da su dos-lovno izmišljene?
- Sve je krenulo kad sam počeo raditi na slučaju tzv. zloči-načke organizacije. Tada se počelo pisati i pričati da sam policijski batinaš iz 1971., izmišljena je moja izjava u Sa-rajevu...
 

- Dobro, tada je već uvelike trajao vaš – što tajni, što javni – sukob s vodstvom policije. Što je uzrok tom sukobu?
- Ja nikom nisam rekao ono što su policajci rekli meni, a rekli su – Ortynski laže. Državnom se odvjetništvu spočita-valo da smo išli u postupak protiv jedne zločinačke organi-zacije da bismo zaštitili drugu, a zaboravlja se da smo sve radili na temelju onoga što nam je policija donijela. Minis-tarstvo unutarnjih poslova jednostavno mora shvatiti da je dio izvršne vlasti, dok je Državno odvjetništvo treća - sud-bena - vlast, samostalna i nezavisna. MUP, kao ni ostala mi-nistarstva, ne može biti ravnopravan tužilaštvu zato što tu-žilaštvo autonomno ocjenjuje kvalitetu dokaza koji se dos-tavljaju uz kaznenu prijavu. Državno odvjetništvo je, jed-nostavno, tijelo koje je kvalificiranije za pokretanje kaz-nenoga progona nego što je slučaj s policijom. Druga stvar, ako neki ljudi iz policije izigraju vaše povjerenje i rade vam iza leđa – a oni dobro znaju što su mi radili iza leđa – onda je logično da tim ljudima više ne možete vjerovati.

- Što su vam to policijski šefovi radili iza leđa?
- Neka se oni sami prisjete toga... Novinari koji su najviše pisali o meni najviše su se družili upravo s vodećim ljudima iz MUP-a. Ne može glasnogovornica MUP-a izjaviti da je Dr-žavno odvjetništvo odbacilo policijsku kaznenu prijavu u slučaju “Grupo”, kad to nije istina. Istražni sudac je izja-vio neslaganje s tužiteljskim istražnim zahtjevom, a Vrhovni sud se složio s tim neslaganjem. No, glasnogovornica MUP-a nije snosila posljedice za neistine koje je izgovorila. Kao što ravnatelj policije, vjerojatno, neće odgovarati za izno-šenje podataka iz predistrage u javnost. Nitko iz policije nije snosio odgovornost za svoj rad, a za to postoji sasvim jasna pozadina: Državni odvjetnik ne pripada nijednoj stran-ci, a ako dođe do sukoba, stranka će zaštititi svoje ljude.

- Mislite li na vodeće ljude MUP-a koji su članovi SDP-a?
- Ma, može se biti u stranci, ali posao se mora obavljati pošteno i korektno. Međutim, ako vam se nešto pakira i svi znaju da vam se pakira a, ipak, šute, onda to nije pošteno i korektno obavljanje posla. Nikad nisam izazivao sukobe s po-licijom i ništa nisam opstruirao, ali policajci moraju jed-nom naučiti da su oni servis tužilaštva, a ne obratno. Ne mogu se ljudi iz policije dogovarati s nekim potencijalnim osumnjičenicima koji su otišli u inozemstvo kako će se oni vratiti u Hrvatsku: to nije posao policije, a oni su to uče-stalo radili. I dobro znaju što su još radili...

- Što bi bio cilj tih policijskih poslova koji su se događa-li vama iza leđa?
- A što je cilj svih onih laži koje su o meni iznesene u no-vinama?

- Kako je, nakon vašeg odlaska iz Odvjetništva, ipak bloki-ran državni novac koji je iz Villacha 1998. prebačen na ra-čun HDZ-ove Zaklade hrvatskog državnog zavjeta?
- U vrijeme dok sam bio državni odvjetnik nisam raspolagao svim relevantnim podacima. Kad je došao kolega Bajić, kojega vrlo cijenim, dočekali su ga svježi podaci. Nisam ništa sak-rio i nisam imao namjeru bilo što skrivati, niti bilo koga štititi. Isto tako, nikom ništa nisam pakirao, niti sam imao ikakav motiv da to radim. No, mene se svejedno i dalje napa-da po novinama, premda me je država bacila na ulicu i odba-cila kao krpu, bez ikakvih beneficija na koje sam, navodno, imao pravo.
 

Ivica ĐIKIĆ