ŽELJKO PECEK, ČELNI ČOVJEK IZNIMNO USPJEŠNOG MINISTARSTVA OBRTA, MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA, KOJE, MEĐUTIM, NEKI ŽELE UKINUTI

Stalno govorimo da je "malo generator razvoja", da je "malo generator zapošljavanja", ali vjerojatno bi se tu puno više napravilo da je bilo novca. Meni bi trebalo dvjesta godina da napunim proračun onom količinom novca koja stoji na raspolaganju nekim drugim ministarstvima! No, unatoč tome, u dvije posljednje godine pokrenuto je 13 tisuća obrta, a samo u obrtništvu imamo 35 tisuća novih radnih mjesta

U Hrvatskoj su moguće i stope rasta veće od deset posto! Štoviše, one su već na sceni, ali u sferi obrta, malog i srednjeg poduzetništva. Neke regije bilježe čak i veće brojke. Stručna javnost hvali rad resornog ministarstva koje pokriva ovaj dio hrvatskog gospodarstva, kao i njegova čelnog čovjeka, ministra Željka Peceka, jer su svojim djelovanjem svakako pridonijeli za hrvatske prilike posve atipičnoj privrednoj dinamici. Ministarstvo, naime, vrlo agilno kreira nove kreditne linije, osmišljava programe, potiče poduzetnike, mijenja zakone, radi, dakle, svoj posao, što drugdje možda i ne bi trebalo isticati, ali je u Hrvatskoj još uvijek kuriozitet vrijedan bilježenja. U svakom slučaju, to i takvo ministarstvo netko neprestano želi ukinuti, po svemu sudeći, zbog stranačke konkurencije.

"Nedavno je netko opet spomenuo mogućnost ukidanja ovoga ministarstva", kaže Pecek. "Usporedimo li naš rad sa slikarstvom, moglo bi se reći da bi se prava vrijednost našeg rada kao i kad je riječ o slikarima, koje se točno ocjenjuje tek kad su mrtvi pokazala tek tada. Pokrenuli smo niz projekata koji se razvijaju i koji će živjeti i nakon nas: to su te slike koje ostaju. Prilagodili smo sve zakone i propise evropskim normama. Donijeli smo i novi Zakon o malom gospodarstvu koji je prvi puta jasno definirao pravni okvir i normirao neke temeljne pojmove. Donijeli smo program razvoja malog gospodarstva koji, na našu sreću, mijenjamo jer smo neke ciljeve već ostvarili i sada definiramo krupnije zalogaje"
 

Zvučite pomalo ogorčeno?
Nisam zadovoljan načelnom podrškom koju imamo. Stalno govorimo da je "malo generator razvoja", da je "malo generator zapošljavanja", ali vjerojatno se tu moglo puno više napraviti da je bilo novca. Meni bi trebalo dvjesta godina da napunim proračun onom količinom novca koja stoji na raspolaganju nekim drugim ministarstvima! O stotinjak milijuna kuna koliko imamo na raspolaganju u proračunu, dugo bi se dalo raspravljati.
I s takvim budžetom, osim promjene zakona i pravne infrastrukture, uspjeli smo osnovati i Agenciju za malo gospodarstvo, koja će se fokusirati na taj sektor. Osnovali smo Hrvatski savez zadruga, definirali smo ceh. Mijenjali smo i Zakon o obrtu, dali smo mogućnost otvaranja sezonskog obrta. Svi ti mali koraci zapravo su veliki, jer daju rezultate. Uspostavili smo obrtni registar u kojemu, prvi put, imate sve obrtnike na jednome mjestu. Također smo uspostavili i zadružni registar. Samo u posljednjih godinu dana osnovano je stotinu novih zadruga. U posljednje dvije godine pokrenuto je 13 tisuća obrta, samo u obrtništvu imamo 35 tisuća novih radnih mjesta. Mogu reći da je stopa rasta na primjer, u Međimurju kod malih poduzeća prošle godine bila 20 posto!

To je najpropulzivnija regija?
Da. Srednji su rasli po stopi od osam i pol, a veliki po 1,7. No, to je pravilo u cijeloj Hrvatskoj. Ne možete čuti da je sektor velikih tvrtki učinio nešto u pogledu zapošljavanja. Možda kod autocesta, no to je nekoliko tisuća ljudi. Zapošljavanje se događa upravo u obrtu, zadrugarstvu i u malim trgovačkim društvima. Vjerujem da se taj sektor može razvijati po stopi od deset posto godišnje. Lani je to sigurno ostvario, ove godine je na najboljem putu da ostvari taj rezultat, a čini se da će to biti izvedivo i iduće godine. No, moramo učiniti još dosta toga, kako na promjeni zakona, tako i na poboljšanju poticajnih uvjeta.

Dosta ste govorili o nekretninama u vlasništvu Fonda za zapošljavanje koje se mogu iskoristiti za poticanje poduzetništva. Što će biti s njima?
Da, neke od njih, u vlasništvu Fonda za zapošljavanje, predstavljaju višak u Ministarstvu. Tu nismo još ništa napravili. Očekujem da ćemo tokom godine ipak nešto napraviti. Često volim reći kako u Fondu imamo stotinu karaula, stotinu svjetionika, sto škola u kojima nitko nije bio i po nekoliko godina. Nema nikakva razloga da ih, u roku od mjesec dana, ne stavimo u funkciju. Poduzetnik upravo treba nekretnine, infrastrukturu na dobrom položaju, gdje se u kraćem roku može pokrenuti neki biznis. U svim tim objektima to je zamislivo. Moguća je proizvodnja, lovni turizam, ribolovni, robinzonski turizam na svjetionicima. U tom sektoru nismo dovoljno napravili, makar smo računali na više.
S nama je, svojedobno, u kreditnu liniju krenulo 27 gradova, općina i županija. Sljedeće godine bilo ih je 66, u trećoj 104. Dakle, praktično 25 posto gradova, županija i općina ušlo je u naš projekt. Kad govorimo o realizaciji, podaci kažu da su kreditne linije realizirane s tri milijarde i 300 milijuna kuna! To je fantastična brojka. Kada sam najavljivao "Grudu snijega", rekao sam da ćemo imati realizaciju od oko milijardu i sedamsto milijuna kuna u iduće četiri godine. To je izazvalo salve podsmijeha, kao i naziv projekta, "Gruda snijega", koji smo dali imajući na umu mogućnost da jedna gruda za sobom povuče cijelu lavinu.
No eto, i to se dogodilo. Projekt je uspio, i postao dvostruko veći. To znači da smo imali dobar proizvod, od nekoliko banaka na početku sada smo ih u projekt uveli više od dvadeset. Do kraja prošle godine putem naših programa usvojili smo, u više od 50 posto tvrtki, ISSOstandard, što je jako važan podatak ako znamo da smo u kontekstu tranzicijskih zemalja još uvijek pri dnu.

Često se čuje kritika da u Hrvatskoj nema grienfield-investicija?
To nije točno. Imamo 150 zona za poduzetništvo. Grienfield-investicije su upravo u tim zonama. Nedavno sam bio u Međimurju, u koprivničkoj županiji, i vidio dvadesetak objekata vrednijih od milijun eura. Njih grade upravo mali poduzetnici. Slične zone imate u Koprivnici, u Dugopolju... Efekti su mjerljivi. Kad se odobri kreditna linija, a mi ih imamo već oko pet tisuća, bilance će biti dobre već za godinu dana, a za dvije godine još i bolje. Nije važno hoću li ja tada biti ministar ili netko drugi: neke slike će ostati na zidu.

U našem kontekstu malo i srednje poduzetništvo očito je zdravije od ostatka privrede, no ono je još uvijek znatno slabije u odnosu na konkurenciju iz tranzicijskih zemalja?
Hrvatska, na žalost, nema novih proizvoda. Krenuli smo zato s inovatorima, koje pratimo već tri godine. U prvoj godini oni su trebali razviti ideje, u drugoj prijeći put od razvoja patenta do probnog proizvoda. Sad smo u trećoj godini, kada organiziramo proizvodnju. Imamo 17 novih, jako dobrih proizvoda, za koje sam uvjeren da ćemo ih moći plasirati i na domaćem i na stranom tržištu. Uvjeren sam da ne možemo graditi budućnost na tradiciji, do kraja, niti na prirodnim resursima. Moramo graditi budućnost na znanjima i saznanjima, našim spoznajama i onima koje uzimamo izvana.
Mi u Hrvatskoj imamo dovoljno znanja pa i više u usporedbi s konkurencijom, primjerice Mađarskom, koja izvozi znatno više od nas no mi smo pokrenuli razvoj koji se temelji na unutarnjoj potrošnji. Mi sada moramo krenuti ne samo u povećanje izvoza nego i u supstituciju uvoza. Dosta je uvoznih proizvoda koje možemo supstituirati našima, za koje sam uvjeren da su, često, bolji. No, moramo stvoriti i tehničke prepreke uvozu: u zemljama Evropske unije neke proizvode možete postaviti na policu tek nakon mišljenja niza instituta, stručnih i zdravstvenih institucija, i sl. To je jedan dio rješenja. No, moramo čuvati i ono što vrijedi, poput, recimo, obrtnika u Samoboru i Zagrebu, itd.

Vanjski dug zemlje narastao je na 15 milijardi dolara. Jeste li zabrinuti zbog te brojke?
Važna je struktura tog duga. To nije samo dug države nego i dug banaka, gospodarstva, itd. Taj dug nije zabrinjavajući ako novac bude uložen u razvoj, a ne u nabavu potrošne robe. Analizirao sam mjere HNBa kojima se želi ograničiti rast plasmana, i one smjeraju upravo na takvu korekciju. Potrošne robe i plasmani prema građanima trebali bi biti manji, i bit će, a investicije u proizvodnju trebale bi biti veće. Ja očekujem da će banke prepoznati potrebu financiranja proizvodnje, a ne samo potrošnje u Hrvatskoj.
 

Boris RAŠETA