DAMIR VRHOVNIK, DIREKTOR BRODOGRADILIŠTA “VIKTOR LENAC”

Zašto bih dao svoju vilu za spas brodogradilišta? Uostalom ta kuća nije moja. Prije dvije i pol godine sam doživio tešku prometnu nesreću, zbog čega sam kuću, prije niza operacija, prebacio na kćer. Ne shvaćam zašto bih ja morao dati svoju kuću? Biste li vi svoju dali za Feral?

Gospodine Vrhovnik, je li posljednjim događanjima oko Viktora Lenca došao kraj brodogradilištu koje više od godinu dana grca u problemima?
Nije došao kraj. Problemi su započeli jer se s kreditorima nismo mogli dogovoriti o financiranju projekata koje smo započeli još 2000. godine. Imali smo ogromne teškoće i velike investicije koje su bile bez efekta. Takvoj situaciji pridonio je i raskid ugovora za preinaku broda Kraka s Alcatelom, do kojeg je došlo zbog krize na tržištu telekomunikacija. Zbog toga je Lenac izgubio povjerenje dijela klijenata i kreditora. Ipak, posljednja događanja i postignuti dogovor među vjerovnicima pokazuju da neće doći do stečaja.

Ipak, Uprava brodogradilišta je izradila svu potrebnu dokumentaciju za pokretanje stečaja.
Moja zakonska odgovornost kao predsjednika Uprave je da u slučaju insolventnosti predložim stečaj društva.

Za opstanak Viktora Lenca, osim dogovora dioničara i vjerovnika, koji je zasad tek načelno postignut, potrebna su još 2,5 milijuna dolara koje treba odobriti Vlada?
Stečaj za sada ne bi imao smisla. Kreditori su se dogovorili, a vjerujem da će Vlada dati potreban novac, odnosno kredit, kako bi se osigurala daljnja egzistencija brodogradilišta.
 

Činjenica da se Vlada opet pojavljuje kao spasitelj poduzeća pretvorila je slučaj Viktora Lenca u prvorazrednu političku aferu. Pritom prije svega mislim na vašu prijateljsku vezu sa Slavkom Linićem i Ivicom Račanom?
Spasitelj? Mislim da koristite preteške riječi. Vlada je Lencu pomogla u dva navrata na bazi državnih jamstava za dizanje kredita koje sada vraćamo. Nitko ne spominje da su druga brodogradilišta, uz državna jamstva za kredite, dobila ,5 milijardu dolara u kešu.

Ali to su državna brodogradilišta, a ne privatna kao što je Viktor Lenac.
U ovoj državi se valjda brodogradilišta više ne dijele na privatna i državna. Bez obzira na vlasništvo, treba podržati brodogradnju u Hrvatskoj.

U pismu koje ste uputili dioničarima i vjerovnicima upozorili ste da su vam zbog nedostatka obrtnih sredstava ugroženi poslovi remonta dvaju ruskih brodova...
Zbog nepovjerenja klijenata i dioničara počeli smo kliziti prema propasti, ali, kao što i sami vidite, još uvijek postoje kompanije koje nas cijene. Zbog toga sam upozorio na činjenicu da nam je novac potreban što prije.

Isto tako, u pismu ste naveli da će za realizaciju ovotjednog dogovora, odnosno do dolaska novca u poduzeće, proći najmanje 60 dana. Kako mislite preživjeti do tada? Pokriva li uopće dogovor vjerovnika sve dugove?
Sve novodospjele obveze Lenac bi trebao plaćati uredno. Problem je u starim dugovima, zbog čega će cijela priča uvelike ovisiti o dobavljačima i njihovom interesu da podupru Lenca. Mi ćemo im predložiti da dvadesetak posto svojih tražbina dobiju čim mi dobijemo novac od banaka, a ostatak u 2 mjesečnih rata.

Jeste li kao direktor poduzeća pogriješili što ste uzimali kratkoročne kredite za dugoročne investicije, što je također jedan od razloga zbog kojih ste upali u probleme?
Nismo pogriješili, jer nam je taj novac trebao za tekuće poslovanje. Međutim, da imam ovu pamet i iskustvo, sigurno se ne bih ponašao kao što sam se ponašao. Ali opet, tko je mogao vjerovati da će IFCu trebati dvije godine za odluku o investiciji. Da me netko prije 4 godina, kada smo još živjeli u socijalizmu, uvjeravao da je kapitalizam ovako neefikasan i da vodeće svjetske banke sa svojim fondovima, poput IFCa, ne znaju i ne mogu riješiti problem ne bih mu vjerovao. Uostalom, mi nismo prvo poduzeće u svijetu koje je zapalo u probleme zbog njihove neodlučnosti.

Možete li navesti neki primjer?
Ne bih govorio napamet o imenima, ali znam da postoje.

Neki glavnog krivca u propasti brodogradilišta vide u vama i vašoj megalomaniji zbog koje ste krenuli s proizvodnjom brodova, umjesto da ste se držali poslova remonta na kojima ste uspješno zarađivali?
To govore najčešće političari koji ništa ne razumiju, a misle da sve znaju. Tako su me napali HNSovci iz Rijeke koje ljudi iz ovog kraja jako dobro znaju, ali nisam siguran znaju li ih po dobrome. Jedan od njih je liječnik koji se uvijek gura s nekim u kombinaciji na izbore, ali nikad sam. Tajnik županijskog HNSa Antun Grego je jedriličar kojeg su zbog nestručnosti otjerali iz Croatia linea. On se sada bavi šivanjem jedara i, valjda je kroz to postao priznati ekspert za brodogradnju, kao što ga predstavlja HNS.

To ništa ne govori o planu poslovanja poduzeća koji se pokazao pogrešnim.
Koncepciju razvoja Lenca napravio je menadžment zajedno sa prof. dr. Želimirom Sladovljevim sa zagrebačkog Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju. Nakon toga je IFC, dio Svjetske banke, napravio studiju i razvojni program brodogradilišta u obliku informacijskog memoranduma koji je svakom dostupan. Povjerenje tom programu dale su i banke poput Raiffeisena i velikih njemačkih banaka. Da taj program vrijedi, dokazuje i činjenica da smo za njegovu realizaciju ponovno dobili podršku tih istih banaka. Mene se može kriviti za preambiciozne ideje, ali ne i za programe.

U pismu koje ste uputili navodite da će vaše osobno ulaganje od dva milijuna dolara plus pola milijuna dolara od Tankerske plovidbe direktno ovisiti o vašem utjecaju na poslovanje Lenca?
Naslov koji je Novi list objavio uz faksimil pisma u najmanju ruku nije korektan. Dva milijuna dolara dajem jer vjerujem u započeti projekt, inače se ne bih zaduživao. Ja taj novac nemam, a činjenica da se mogu zadužiti na ime programa Viktora Lenca govori da institucije imaju povjerenja u poduzeće i u mene.

Koja institucija će vas kreditirati?
Hrvatski investicijski fondovi. Ako netko ulaže svoje novce, logično je da ima povjerenja u projekt u koji ulaže. Zar nije tako?

Biste li vi s ta dva milijuna dolara povećali svoj dionički udio u poduzeću?
Taj novac bi najvjerojatnije ušao kroz dokapitalizaciju, ali koliko bi to bilo dionica teško je sada reći, jer je riječ o zaista kompliciranoj matematičkoj operaciji, s obzirom na pretvaranje dugova banaka u vlasničke udjele.

Uvjetujući ulaganje zatražili ste i utjecaj na upravljanje brodogradilištem?
Naravno, ako postoji rizik sigurno je da želim kontrolirati ono što se događa s poduzećem.

Od radnika ste zatražili da rade, a da do 26. srpnja ne pitaju za plaću?
Ne mogu dopustiti da većina radnika radi, a njih 35 sjedi. Ako neće raditi, neka ne dolaze u poduzeće. U ovih 6 godina koliko sam direktor u Lencu plaće su do prije par mjeseci bile redovite i najviše u hrvatskoj brodogradnji. Do sada je isplaćeno 37 posto plaće za svibanj. Kasnimo s ostatkom za svibanj i akontacijom za lipanj.

Biste li za spas brodogradilišta dali i svoju vilu u Rijeci?
Zašto bih je dao? Uostalom, ta kuća nije moja. Prije dvije i pol godine sam doživio tešku prometnu nesreću, zbog čega sam kuću, prije niza operacija, prebacio na kćer, tako da nije moja. Ne shvaćam zašto bih ja morao dati svoju kuću? Biste li vi svoju dali za Feral?
 

Goran BORKOVIĆ