IVAN PAULETTA, JEDAN OD OSNIVAČA IDS-a, NOSITELJ LISTE SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE U ISTARSKO-RIJEČKOJ IZBORNOJ JEDINICI, O SVOJEMU POVRATKU U POLITIKU

Hrvatsko društvo nije zrelo za Evropu. To dokazuju i priče poput: “Nećemo u Evropu ako će u Evropu i Srbija!” To je isto kao da kažete: “Neću u vatrogasno društvo jer je tamo član i moj susjed!” Pa onda ta stalna rabijatnost, stalna proizvodnja mržnje. Svi su nam nešto krivi, sve mrzimo… Dok ta snaga koja se troši na mržnji svega oko sebe ne splasne, mi još dugo nećemo biti spremni za Evropu

Što su bili glavni motivi vaše odluke da budete nositelj liste Šuvarove Socijalističke radničke partije?
Dugo sam godina bio u Savjetu SRP-a, dakle, ne član, to nisam ni danas, zatim, gospodina Šuvara poznam već godinama, ali onaj krucijalni razlog što sam pristao biti nositeljem SRP-ove liste jest što se želim vratiti u politiku. Dvije godine sam izvan IDS-a, a kako sam prije toga bio na nekakvoj crnoj listi u IDSu, nisam bio aktivan. Smatram da imam snage i volje još jedan put se okušati u politici. Ja imam saborsku penziju, i nije mi osnovni cilj doći do saborske plaće. Dakle, prvi razlog je što sam se htio vratiti, drugi je što su ti ljudi časni, jer se nisu odrekli svoje vizije socijalizma, i u bivšem sistemu nitko od njih nije se okoristio time. Osim toga, SRP u svom programu ima istaknutu notu za organizaciju hrvatske države po regionalnom ustroju, a to je leitmotiv cijele moje politike. I treći razlog je što nisu zaraženi crvom nacionalizma.

Nije li možda na vašu odluku da se pojavite na jednoj listi koja, objektivno gledano, nema prevelikih šansi u ovom trenutku, utjecao faktor rezignacije zbog vaših dosadašnjih iskustava u politici?
Da, ali, ponovit ću ono što sam već jednom rekao: ako se baš mora izgubiti, onda ću radije izgubiti sa časnim ljudima nego da pobijedim s ljudima sumnjive etičke kvalitete! Ipak, sama stranka i gospodin Šuvar posljednjih su godina doživjeli jedan vidljiv preobražaj, pa vjerujem da ćemo i na izborima nešto malo više napraviti. Mislim da su na loš imidž te stranke najviše utjecali političari iz drugih stranaka koji su imali potrebu za unutarnjom katarzom spram onoga odakle su i sami potekli, pa su i samo spominjanje pojma “socijalistička” željeli satrti i reći sve najgore, eda bi sami, u očima svih drugih, ispali čisti. Jer, nema nigdje tako velikih bivših komunista kao u HDZ-u!

Kako vi, kao evropejac i kozmopolit, vidite trenutačnu političku atmosferu u Hrvatskoj?
Ne želim više ni spomenuti ime određenog generala, jer mislim da je već probio uši svakome u ovoj državi, ali taj način ponašanja vlasti, medija, to sve skupa pokazuje da ovo društvo očito nije zrelo. Koncentrirat ću se samo na onaj moment kad su, tobože značajni hrvatski ljudi iz svijeta sporta, komentirali zašto Hrvatska nije dobila Mediteranske igre. Tu je bilo toliko krivaca, toliko krivnji – da je to naprosto žalosno. Jer, u civilizaciji i životu je tako da ako netko izgubi na nekom natjecanju, onda je osnovno da se čestita onome tko je dobio. Sada su nam i arapske zemlje krive, zamislite, kriva je Libija jer je ona bila kolonija Italije, pa... mislim, stvarno izvan zdrave pameti! Sve to pokazuje, na moju veliku žalost, da hrvatsko društvo nije zrelo za Evropu. Također, priče koje smo često čuli bile su “Nećemo u Evropu ako će u Evropu i Srbija!” To je isto kao da kažete: “Neću u vatrogasno društvo jer je tamo član i moj susjed!” Pa onda ta stalna rabijatnost, stalna proizvodnja mržnje. Svi su nam nešto krivi, sve mrzimo… Dok ta snaga koja se troši na tome da se mrzi sve oko sebe, dok to ne splasne, mi još dugo nećemo biti spremni za Evropu.

Što je po vašem mišljenju razlog tolikoj frustraciji, koja je očito jedan od generatora mržnje?
Mislim da je ponajprije problem u kulturi. Naime, ja smatram da u društvu na prvome mjestu ne moraju biti privreda i ekonomija, nego kultura. A ta kultura je jako lijepo uočljiva u našem političkom životu – vi nikada niste osjetili duh ljudi koji se bave općim dobrom, da imaju jednu distancu od svakodnevice, odnosno da planiraju i misle na višoj razini. I to pokazuje mizeriju onih koji bi trebali nekamo odvesti ovo društvo.

Jednom ste prilikom svoju prijašnju stranku, IDS, okarakterizirali kao “trgovačko društvo koje radi isključivo u vlastitu korist”. Primijetila bih da je ta definicija primjenjiva i na veliku većinu drugih političkih stranaka u Hrvatskoj.
Slobodno bi se mogla primijeniti na golemu većinu drugih. Evo, kada je riječ o koaliciji u osmoj izbornoj jedinici, onoj između SDP-a i IDS-a, to su u biti dvije potpuno iste stranke. Obje su jako puno obećale i obje nisu napravile ništa. To, naravno, nije samo njihova karakteristika, ali prvenstveno je njihova. Politika bi trebala postaviti pitanje, a narod o tome razmisliti, zašto kad imamo tako divne uvjete u cijeloj Hrvatskoj, i geopolitičke i geostrateške, i sirovinske i energetske dakle, ako imamo toliko toga, zašto tako bijedno živimo? Naime, otkud taj nesrazmjer između mogućnosti i stvarnog stanja? Ako si postavimo to pitanje, vidjet ćemo da nam drugi nisu toliko krivi, koliko smo si sami krivi!

Kako gledate na svježe trgovanje istarskim zemljištima, na planove za njihovu preobrazbu u golfterene i jahtingklubove?
Nažalost, o tome se mnogo govori, ali građanin nema mogućnost da sazna preko medija, preko predavanja, vizualizacija, gdje se uistinu što misli napraviti. Mene zanima zašto se u Hrvatskoj nitko nije sjetio, kao da je to neka mudrost, da se ti tereni daju u koncesiju. Kako mi imamo pravo prodavati zemlju koja nije naša - to nije floskula - nego pripada budućim generacijama? Dakle, mi rasprodajemo zemlju na koju oni imaju pravo. Osim toga, po brzini kojom se izgrađuje ta naša obala, ispada da buduće generacije neće imati pravo na gradnju jer neće imati gdje graditi.

Kada ste nedavno govorili o hrvatskoslovenskom sukobu oko granica, rekli ste jednu zanimljivu stvar – da su, u vrijeme kada je srušen Berlinski zid, granice kod nas postavljene užasno tvrdo i čvrsto, da se vlasti prema svojim stanovnicima ponašaju poput okupatora...
Naime, u vrijeme rušenja jednog zida, odnosno granice, Hrvatska i Slovenija su tek napravile granice tamo gdje nikada u povijesti nisu postojale, ni za vrijeme Rimljana, Venecije, AustroUgarske… nikada. I sada je netko, da bi pokazao da ima državu, napravio tu granice. Te granice su još danas sporne, ali što je najbitnije, one se ukrućuju. Svagdje u svijetu granice se otvaraju, a Hrvatska i Slovenija, ta dva pikavca od država, u svakom pogledu pikavci, nađu si za potrebu da baš na tim granicama dokazuju da su države... Meni je, kada već pričamo o državi, fenomenalan jedan pasus iz Ustava Švicarske, gdje u preambuli stoji rečenica: “...jer želimo slobodno živjeti i uživati u našoj različitosti.” I drugo, oni tamo konstatiraju da se “jačina države određuje prema ekonomskoj snazi ekonomski najslabijeg stanovnika”. Dok, recimo, u našem Ustavu imate članak koji kaže “dozvoljava se humanitarna pomoć izvana”… i onda poslije: “...tu humanitarnu pomoć ne može nitko zabraniti”! Ma je li to visina jednog Ustava? Pa to je Bogu za plakati!

SRP u svojem programu inzistira na regionalnom ustroju Hrvatske. Vi inače niste zadovoljni načinom na koji su regije oblikovane?
Ovoga časa Hrvatska je i u tom pogledu daleko od Evrope. Način na koji su formirane i nazvane županije nešto je vrlo nakaradno, umjetno. Ličko–senjska, Zadarska, zatim neki dijelovi Istre pripadaju Primorsko–goranskoj… Nitko da se sjeti da te regije trebaju biti što prirodnije! Postoji izreka koja kaže da je krug u kojem se koristi ista psovka kad se čovjek udari čekićem po prstu, krug jedne regije. Regiju upravo definira način govora, kultura života... Da otok Pag bude podijeljen na dvije županije, to je u najmanju ruku neprirodno... A svi govore o veličini država, kao da se veličina država ne mjeri upravo po snazi tih lokalnih jedinica.
 

Tatjana GROMAČA