Trenutačni favorit svih anketa, SDP-ov predsjednički kandidat Ivo Josipović, uvjeren je kako one prilično izvjesno ukazuju na ishod predsjedničkih izbora. Jedina briga i nedoumica koju još nije razriješio eventualna je kandidatura stranačkoga kolege Milana Bandića. Na primjedbe kako Hrvatskoj u jeku žestoke gospodarske krize treba čelnik države ekonomskog profila uzvraća primjerom Baracka Obame koji je izabran za predsjednika SAD-a, kolijevke recesije, unatoč tome što je pravnik, baš poput njega.

Vaš program ‘Nova pravednost’ uključuje obračun s ‘herojima’ pretvorbe i privatizacije, ratnim profiterima i korupcionašima. Vidite li u tim skupinama neke od vaših protukandidata na predsjedničkim izborima, poput Nadana Vidoševića i eventualno Milana Bandića s obzirom na to da se za njima vuku neke afere tog tipa?

Nemoguće je uspostaviti pravednost u Hrvatskoj i profilirati je kao prosperitetnu državu ako se ne riješe repovi iz pretvorbe i privatizacije. Pod tim ne podrazumijevam vraćanje kotača povijesti unatrag, nego završetak priče o tadašnjoj korupciji i ratnom profiterstvu. Obrazac je jednostavan – ako je bilo kriminala, kaznit će se. Ali još je važnije da se umjesto načela “tko je jamio, jamio je”, uvede načelo “ili plati, ili vrati”. Za svakoga u ovoj zemlji moraju vrijediti ista pravila igre.

Kako biste to proveli s mjesta predsjednika države?

Mehanizmi i alati koji se koriste u borbi protiv korupcije standardni su i poznati i Hrvatska ih uglavnom ima. Ali nedostaje politička volja. Ja ću donijeti tu volju za obračun s korupcijom. Predsjednik ima jak politički utjecaj, i Stjepan Mesić ga je koristio. Upravo je predsjednik nadležan za vrlo važne državne institucije kojima je zadaća upravo borba protiv korupcije i organiziranoga kriminala. Korupcija je udar na sigurnost države i sigurnosne službe se njome moraju početi ozbiljno baviti.

Kako namjeravate sanirati posljedice pretvorbe i privatizacije, kazniti ratne profitere kada nema naznaka da bi SDP u Saboru uskratio potporu novom Ustavu, ne budu li u njega ugrađena rješenja kojima bi se ukinula zastara za ta kaznena djela, a po svemu sudeći neće biti?

Ne čudi me da Vlada, kao predlagatelj ustavnih promjena, ne želi kopati po pretvorbi i privatizaciji. Upravo je politički milje iz kojega ona proizlazi kreirao nemoralne gospodarske procese koji su omogućili nezakonitost i nepravdu. Kada sam pisao prijedlog ustavnih promjena, nisam predvidio samo ukidanje zastare, nego i mogućnost poreznih intervencija te niza pravnih mjera koje bi oživotvorile načelo “ili plati ili vrati”. To načelo skinulo bi hipoteku koja se često nepravedno stavlja cijelom poduzetništvu, a ono je temelj gospodarstva i razvoja. Tada sam rekao kako je moguće da HDZ-ova većina neće pristati na to, ali i obećao, kao i svi u SDP-u, da ćemo iz godine u godinu ponavljati isti prijedlog, sve dok ne prođe. Što se izglasavanja novog Ustava tiče, SDP će na svojim zahtjevima maksimalno inzistirati, a norme o pretvorbi i privatizaciji bit će najvažniji dio političkih pregovora.

Je li krizni porez u koliziji s vašom ‘Novom pravednošću’?

Krizni porez je duboko nepravedna mjera koja nije funkcionalna, ponajprije s aspekta razvoja naše ekonomije. Služi isključivo krpanju proračuna koje će se teško pokazati dovoljnim. S druge strane navedene porezne mjere smanjit će kupovnu moć stanovništva i negativno utjecati na proizvodnju i prodaju. U ovako dubokoj krizi nije pravedno matematički razmjerno snašanje tereta krize. Glavninu tereta moraju ponijeti oni najbogatiji jer su oni s nižim primanjima toliko niska životna standarda da je svako zadiranje u njihove prihode ozbiljna nepravda s teškim socijalnim implikacijama. Posebno zaprepašćujuće da neke kategorije građana tim porezom uopće nisu obuhvaćene, što je drastična nepravda i kardinalni propust zakonopisca i zakonodavca. Krizni porez trebali su plaćati samo najbogatiji, a oni nižih primanja nisu uopće smjeli biti dirani.

U predsjedničkoj ovlasti je diplomacija, time i ona gospodarska. Na kojim biste tržištima tražili njezin pojačan angažman? Mesić je, primjerice, forsirao tržišta izvan EU gdje bismo mogli biti konkurentniji?

Riječ je o iznimno važnom dijelu diplomacije, ali pogrešno je samo potrpati gospodarstvenike u avion i povesti ih sa sobom. Ta putovanja potrebno je prethodno do u detalje razraditi. Nedavno je u Hrvatskoj boravila velika kineska delegacija i bilo bi dobro kada bi poslovni odjeci bili puno konkretniji. Mesić je puno toga napravio, ali mislim da gospodarstvo nije dovoljno iskoristilo vrata koja im je otvarao. Logično je da se jače angažirao na tržištima izvan EU, koja više odgovaraju našoj ekonomskoj snazi jer je nerealno očekivati da ćemo masovno pokoriti američko, talijansko ili njemačko tržište. To, naravno, ne isključuje važno nastojanje da što više proizvoda prodamo u EU. Ali za znatniji izvoz trebamo gledati sva tržišta. Ne vidim zašto bismo sami sebi rezali granu na kojoj sjedimo i unaprijed se odricali nastupa na nekom od svjetskih tržišta.

Mesić je sa sobom na putovanja često vodio široke gospodarske delegacije. Koga biste vi vodili, odnosno za koje hrvatske privredne grane i tvrtke mislite da imaju šanse na inozemnim tržištima?

Puno više bismo mogli napraviti za turizam. Nedavno sam bio u Kini, i to nam je neistraženo tržište s kojeg možemo osjetno povećati broj turista. U konkretnom slučaju, manjkavi su agencijski kontakti, a i vizni režim treba prilagoditi, olabaviti. Moramo respektirati Kinu kao golemu zemlju sa snažnim ekonomskim potencijalom i, za naše pojmove, prebogatim ljudima koji žele putovati i puno potrošiti. Ima puno prostora i za izvoz našega građevinskog znanja i operative, ali i poljoprivrede i brodogradnje, drvne industrije i mnogih drugih područja gospodarstva.

Za kampanju mislite prikupiti i milijun kuna donacija od fizičkih i pravnih osoba. Među onima koji podmiruju obveze prema zaposlenima i državi, što je vaš uvjet za primanje donacije, od koga očekujete sponzorstvo?

Dolaze u obzir svi koji podržavaju moj program pravednije Hrvatske i koji se nisu ogriješili o zakon i prava radnika.

Teško je ne primijetiti vaše distanciranje od SDP-a, od premještanja izbornog stožera izvan stranačke centrale preko nesuglasica s vrhom stranke zbog suradnika i agencije koja će vam voditi kampanju do podilaženja Crkvi i dijaspori? Osim toga, ističete kako su dva visokopozicionirana HDZ-ovca sudjelovala u izradi vašeg programa?

Predsjednik mora biti predsjednik svih građana. Stranke u izbore idu s drugom logikom. Predsjednik mora biti spreman prihvatiti i različitost u okviru temeljnoga političkog pravca, u mom slučaju, lijevog centra. Priča o mom distanciranju od SDP-a je smiješna jer mi je cijelo Predsjedništvo SDP-a u stožeru. No drago mi je da su i ljudi s desnog centra izrazili spremnost da podrže moj program, a time sam očito otvorio dijalog. S uskom stranačkom potporom predsjednički izbori se ne mogu dobiti, a ni ispuniti predsjednička uloga.

Koliko vam ulazak Milana Bandića u kampanju može naštetiti?

Ni za stranku ni za mene ne bi bilo dobro iz istog miljea da dolazi više kandidata. Vjerujem i da neće. Sigurno bi dio glasova otišao Bandiću, ali sva ozbiljna istraživanja pokazuju da to ne bi ozbiljno naškodilo mojoj kandidaturi.

Očekujete li da se Vesna Pusić i Damir Kajin povuku u vašu korist?

Oni su respektabilni političari, nitko ne može tražiti da odustanu. Ali zbog vjerodostojnost, bilo bi bolje da buduća koalicije ima zajedničkoga kandidata koji bi imao veće izglede. Na njima je da odluče. Očito je da javnost od buduće koalicije očekuje dogovor koji potvrđuje njezinu snagu.

Vaš program ‘Nova pravednost’ bi od Hrvatske trebao stvoriti zemlju u kojoj se plaća porez. Što biste s predsjedničke pozicije poduzeli, primjerice, prema Ini koja državi duguje dvije milijarde kuna za poreze i doprinose?

Potaknuo bih prijeboj s mogućim Ininim potraživanjima prema državi i državnim tvrtkama koje duguju Ini. Zaista nije pravedno da se i moguća potraživanja Ine ne uzmu u obzir. Ako se nikako ne bi mogli namiriti dugovi prema državi, dugovani bi se iznos mogao zamijeniti za vlasničke udjele u Ini. Sigurno ne bih tjerao Inu u stečaj, to bi bilo ludo opasno za hrvatsku ekonomiju.