O ovogodišnjoj žetvi pšenice te problematici otkupa i poticaja za pšenicu, pretpostavkama za smanjenje uvoza i povećanje izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i ključno važnim programima u sklopu priprema za članstvo u EU, razgovarali smo s ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petrom Čobankovićem.

•Kako je protekla žetva i koliko se pšenice očekuje?
- Površine zasijane pšenicom su oko 25 posto manje nego lani, a prinos je oko 15 posto slabiji. Kvaliteta pšenice, iako slabija nego lani, nije alarmantna kao što se moglo pretpostaviti s obzirom na jake oborine. U silose je smješteno oko 450.000 tona, a uz prošlogodišnje zalihe od oko 250.000 tona, neće biti nestašice. Znači, i stabilnost opskrbe i stabilnost cijena su osigurane. Najbitnije je to što smo prvi put donijeli uredbu o tržnom redu za pšenicu. Regulirali smo zajamčenu cijenu od 75 lipa, što je nešto više nego u okruženju, i minimalnu cijenu od 92 lipe, od čega je 10 lipa subvencija države prema otkupljivaču. Bez tih 10 lipa otkupljivači ne bi plaćali više od 80 do 82 lipe jer po toj cijeni pšenicu mogu uvesti. Slijedi provjera i upis referentnih prinosa i očekujemo da ćemo nakon toga početi isplatu poticaja od 1650 kuna po hektaru. Dakle, uzme li se u obzir slabiji prinos, krajnja cijena pšenice je čak i nešto viša nego što bi bila da je cijena iznosila jednu kunu uz poticaje jednake prošlogodišnjima. Znači, proizvođači nisu oštećeni.
 

•Ne vidite, dakle, razlog za prosvjede seljačkih udruga?
- Jasno je da postoje udruge poljoprivrednih proizvođača koje za svoje članstvo pokušavaju izboriti za što bolje uvjete, i ni najmanje im ne zamjeram. Ali, situacija se stabilizirala i Ne očekujem prosvjede niti za njih ima razloga. Godina 2004. je bila početak procesa koji ide prema tome da pšenica što više bude podložna tržištu, iako pšenica jest osjetljiva roba i nećemo je nikad moći apsolutno prepustiti tržištu. U interesu Hrvatske je isključivo zadovoljavati vlastite potrebe, jer za izvoz pšenice nismo konkurentni. U skladu s tim definirat ćemo ukupan iznos poticaja, i to prije sjetve. Očekujem da će ove godine biti jasno naznačeno koliki se poticaji i cijena pšenice mogu očekivati, tako da proizvođači mogu odlučiti što će sijati i koliko.

•Ove godine ne bi trebalo biti viškova.
- Eventualne viškove ćemo početi otkupljivati nakon 1. rujna. Potrebe se kreću između 550.000 i 600.000 tona. Lani smo prvi put imali točnu snimku stanja pšenice koja je pokazala da potrebe nisu 650.000 tona, kao što se ranije iskazivalo. Cilj je povećanje prinosa i može se očekivati da će Hrvatska poticati negdje 100 do 110 tisuća hektara pšenice. Poruka proizvođačima je da ćemo povećavati referentne prinose jer poticaji moraju prestati biti socijalna kategorija i postati ono što jesu - razvojna kategorija povećanja konkurentnosti naše proizvodnje. Nije logično poticati proizvodnju od dvije do tri tone po hektaru.

•Može li se povećanje referentnih prinosa očekivati već sljedeće godine?
- I pitanje referentnog prinosa, koji je ove godine 4,2 tone po hektaru, dio je procesa s nekoliko međufaza koji je počeo lani. Naravno, uvažavat ćemo vremenske uvjete, kao što ove godine nismo išli na maksimalan referentni prinos jer bi tako velik broj proizvođača ostao izvan sustava poticaja.

•Možemo li biti zadovoljni programima povećanja stočarske proizvodnje i mljekarstva?
- Oživljavanje stočarske proizvodnje mi zadaje puno više problema. Od 1992. su postojala razdoblja u kojima se sustavno povećavalo matično stado i stočarska proizvodnja, da bi se potom zbog poremećaja - uključujući nedostatak hrane radi suše i trenutni višak stoke, što rezultira slabim otkupom i niskim cijenama - u godinu ili dvije uništilo ono na čemu se radilo tri ili četiri godine. Moja osnovna zadaća jest uspostaviti stabilnost ciklusa. U mljekarstvu već ostvarujemo rezultate - otkup mlijeka je porastao oko 15 posto. Međutim, uvoz žive stoke i mesa je još uvijek velik, na njega otpada gotovo cijelo ovogodišnje povećanje uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od oko 10 posto. Imamo veliko povećanje izvoza mesnih prerađevina, što pokazuje da naša mesna i općenito prehrambena industrija ima potencijal i proizvode koje može plasirati za izvoz.

•Kako komentirate rast izvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda?
- U prvih šest mjeseci 2005. izvoz je u odnosu na isto razdoblje lani porastao 31 posto i Hrvatska će ove godine dosegnuti gotovo milijardu dolara izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, kod kojih imamo i najveću stopu pokrivenosti uvoza izvozom. Bitno je povećanje izvoza u EU od 68 posto, dok je, primjerice, izvoz u BiH porastao za 14 posto. Rast izvoza u zemlje europske petnaestorice je pritom veći od 80 posto. Ne može se zanemariti ni broj turista - turizam znači izvoz bez prelaska granica, i držim kako bi se, uračuna li se taj čimbenik, pokazalo da hrvatska ima puno manji vanjskotrgovinski deficit za poljoprivredno-prehrambene proizvode. Zacrtao sam si do kraja mandata - možda preoptimistično - da bismo trebali dosegnuti gotovo 80 posto pokrivenosti uvoza izvozom, u usporedbi s lanjskih 49 posto, ali to se temelji na pokazateljima koji ukazuju na to da je plan ostvariv.

•U kojoj je fazi određivanje kvota za izvoz hrvatskog šećera u EU?
- Nultoj. Pregovori još nisu počeli.

•Imaju li naši proizvođači šećerne repe i šećera razloga za zabrinutost?
- Ne moraju uopće biti zabrinuti. Ovo ministarstvo i Vlada znaju da je to naš glavni izvozni proizvod u EU i sukladno tome ćemo voditi pregovore. Osim toga, proizvodnja šećerne repe se kroz politiku poticaja maksimalno potiče. To su najviši poticaji - od 3000 kuna po hektaru. Ono nad čim se proizvođači šećerne repe i šećera moraju zamisliti jest reforma u EU, najava da će zaštitna cijena šećera u EU pasti za 39 posto u dvije godine.
Petra Bulić