Nakon što su prije tjedan dana otvoreni i odmah zatvoreni pregovori o znanosti i istraživanju, glavni pregovarač iz tog područja, dr. Pero Lučin, u razgovoru za Vjesnik govori o potrebi bolje informiranosti građana, o EU i o dosadašnjem tijeku pregovora.
»Sve bitne informacije o pregovorima u poglavljima znanosti, obrazovanja i kulture bile su objavljene u medijima, i to u nekoliko navrata, no to je očito premalo. Barem što se tih poglavlja tiče, potrebna je znatno intenzivnija rasprava, s daleko više detalja i razjašnjavanja mogućnosti koje pruža priključivanje EU«, tvrdi Lučin.
• Što predlažete, kako građane bolje informirati?
- Dosad je intenzivno informiranje o priključivanju EU provodila Vlada i pregovarački tim, no to je očito premala skupina koja bi trebala velikom broju građana rastumačiti najsitnije detalje koji ih zanimaju. Mislim da institucije koje su izravno zainteresirane za ono što donose pregovori (škole, fakulteti, sveučilišta i instituti) nisu počele razrađivati i raspravljati o detaljima i obvezama koje su pred nama.
Tek kada se one uključe, razina informiranosti moći će se znatno poboljšati. Zbog toga smatram da bi se u informiranje građana trebala uključiti sva ministarstva i sva tijela državne uprave koja bi kroz institucije kojima upravljaju mogla značajno proširiti sve važne informacije. Osim toga, mislim da bi političke stranke kroz svoje organizacije trebale sustavno otvarati teme vezane uz pristupanje EU i približavati ih građanima. Tek kad se upoznaju svi detalji, moguće je prosuđivati o mogućim teškoćama u provedbi te prednostima i nedostacima pristupanja EU.
Pred nama je golem posao u podizanju istraživačkih kapaciteta te izrada nacionalnog akcijskog plana kojim ćemo značajno povećati ulaganja u istraživanja
|
• Pregovori u vašem području teku dobro?
- Na konferenciji u Luxembourgu, 12. lipnja, otvorili smo 25. poglavlje pregovora (znanost i istraživanje) i na istoj konferenciji ga zatvorili. Europska komisija i europske države su procijenile da su hrvatska znanstvena politika i hrvatski znanstveni kapaciteti u ovom trenutku dobri i da omogućuju kvalitetno uključivanje u programe EU-a. No to ne znači da su vrlo dobri ili izvrsni. Drugim riječima, pred nama je golem posao u podizanju istraživačkih kapaciteta, izrada nacionalnog akcijskog plana kojim ćemo značajno povećati ulaganja u istraživanja, okrupnjivanje istraživanja i uvođenje europskih standarda u organizaciju istraživanja. Sličan razvitak događaja očekujemo i u poglavlju obrazovanje i kultura. Hrvatska je pokrenula reforme u svim sektorima obrazovanja, no procesi su tek otvoreni i trajat će do priključivanja EU, a vjerojatno i nakon toga. Ciljevi i pravci promjena u obrazovnom sustavu postaju sve jasniji, obrazovanje postaje temelj razvojne strategije, otvaraju se modeli za značajnija investiranja u kvalitetan obrazovni sustav, počeo je rad na izradi novih kvalifikacijskih okvira, a počelo se razgovarati o modelima cjeloživotnog učenja. To znači da je moguće razmišljati o otvaranju i zatvaranju pregovora i u ovom poglavlju. No to ne znači da se posao završava. Zapravo, tek počinje.
• Koji nas problemi čekaju?
- Najveći problem će biti mijenjanje navika i izgrađivanje povjerenja u sustav. Naime, procesi koje sam naveo zahvaćaju sve dijelove hrvatskog društva i znače promjene u ponašanju na svim razinama. To znači da je potrebno izgraditi vrlo jasnu sliku o tome kakvo naše obrazovanje treba biti i kako će ono osigurati bolji život svim građanima. Jasno da su u središtu tako važnog procesa nastavnici i jasno je da ga nije moguće pokrenuti bez ulaganja u njihovu izobrazbu, podizanje radnog standarda i društvenog položaja. Drugim riječima, bit će potrebno dodatno investiranje u obrazovni sustav, prije svega u ljude koji u njemu rade. To znači da je za procese promjena koje predstoje u obrazovnom sustavu potrebno postići politički konsenzus i izgraditi povjerenje u vlastiti obrazovni sustav koji će biti otvoren i spreman odgovoriti na potrebe društva i hrvatske ekonomije.
• Je li ulaganje u znanje najbolji put za Europu?
- Nema drugog puta. Hrvatska je mala zemlja koja se može brzo prilagođavati mogućnostima i izazovima koje donosi uključivanje u veliku zajednicu europskih država.
Upravo u tome treba tražiti i očekivati veliku korist od priključivanja EU. Mogućnosti koje nam se otvaraju možemo iskoristiti samo ako imamo kvalitetno obrazovane ljude koji su poduzetni i spremni iskoristiti prilike koje će se otvarati u sljedećih deset godina.
100.000 zaposlenih godišnje uključiti u cjeloživotno učenje
• Što je najveći izazov u obrazovanju?
- Najveći izazov koji trenutačno vidim jest kako razviti sustav kroz koji će se barem 100.000 zaposlenih godišnje uključiti u cjeloživotno učenje. Naime, to je minimum koji je potreban da bi se ostvarilo ono o čemu sam maloprije govorio. Prije svega, važno je razvijati kulturu učenja, što podrazumijeva da se obrazovanje počne tretirati kao investicija, i na razini svakog pojedinca i na razini sustava, odnosno institucija ili poduzeća. Težište u obrazovanju potrebno je prebaciti s nastave na učenje, odnosno na ishode učenja.
Posebice je bitno sustavno i dobro promišljeno razvijanje osobnih i profesionalnih kompetencija, uz znanja i vještine, koje će biti korisne ne samo poslodavcima nego i cijeloj društvenoj zajednici. Prema tome, najveći sadržajni izazov je promijeniti obrazovne programe u programe učenja temeljne na mjerljivim ishodima učenja.
Osim toga, velik je izazov i izgrađivanje transparentnog sustava za osiguranje kvalitete koji će jamčiti stalna poboljšanja i prerasti u kulturu kvalitete.
|
Miroslava Rožanković |
