S ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Petrom Čobankovićem razgovarali smo o ovogodišnjoj žetvi pšenice, izmjenama Zakona o poticajima, uređenju tržišta, nepoljoprivrednom stanovništvu na ruralnom prostoru te ribarima koji traže trenutnu primjenu Zaštićenog ekološkog ribolovnog pojasa (ZERP).

• Kako su seljaci prihvatili europski model otkupa pšenice?
- Pod sloganom »Ili kuna ili buna« kod nas već desetak godina protječu žetva i otkup najvažnije krušarice. I baš kad bi morali na kombajne, seljake se odvodilo na cestu gdje su uglavnom uspijevali izboriti tu »famoznu« kunu. Seljacima kuna, kupcima naknada za izvoz. Naizgled svi zadovoljni, osim ministara financija koji su morali financijski pokriti dogovore jednih i drugih. Licitiralo se i urodom i potrebama Hrvatske za pšenicom. Tako se moglo čuti da nam treba i milijun tona pšenice. No, već dvije godine nemamo takvu sliku i žetva protječe kako treba, bez velikih predstava.
 

• Što ste prvo učinili?
- Prvo što je trebalo učiniti je steći uvid u stvarnu proizvodnju i potrebe. Zato je država 2004. otkupila cjelokupni urod pšenice. Možda je moglo i jeftinije, ali to je bio najrealniji način. Nakon otkupa točno znamo koliko sijemo i koliko nam pšenice treba. Lani smo imali prijelazni model otkupa s minimalnom financijskom pomoći države. Ove godine pšenica će biti u cijelosti prepuštena tržištu.
 

• Zašto se to nije napravilo ranije?
- Takve poteze nije se moglo povući odmah kad sam postao ministar jer se nije znalo kolika je proizvodnja, ali ni potrebe, a ni poticaj se nije mogao odmah povećati da bi dosegnuo sadašnju razinu. To je način otkupa koji je omogućilo povećanje poticaja na europsku razinu, a to je bilo moguće učiniti s obzirom na cjelokupna makroekonomska kretanja u Hrvatskoj. To je način na koji država vodi računa o temeljnom poljoprivrednom proizvodu. Utvrđivanje zaštitne ili minimalne cijene također je jamstvo da se po toj cijeni pšenica uvijek može prodati.

• Zašto nitko nije bio zadovoljan s otkupnom cijenom pšenice?
- Reguliranje cijene u samoj žetvi donosilo je skupu pšenicu i seljacima i mlinarima, i u konačnici nitko nije bio zadovoljan. Tržišni pristup toj proizvodnji značajnije će povezati i proizvođače i otkupljivače. Sasvim je sigurno da će oni pri sljedećoj sjetvi ugovarati i potrebe i proizvodnju. Već iduće godine nećemo ni znati da je žetva bila jer se o njoj neće razgovarati niti na cestama niti na traktorima, a ministar ne mora znati kolika je cijena pšenice. Možete li zamisliti situaciju da ministar pita seljake kolika je cijena pšenice?
 

• Što donose izmjene Zakona o poticajima u poljoprivredi i ribarstvu?
- Postojeći Zakon o poticajima nije u procesu usklađivanja s Europskom unijom, odnosno imamo mogućnosti još uvijek voditi autonomnu politiku isplate poticaja. Izmjenama tog zakona stvorili smo europske uvjete (poticaji su povećani sa 1650 na 2250 kuna) te otkup pšenice više nije političko pitanje. Imali smo na umu da pšenica ima tradicijsko, pa i psihološko značenje za naše poljoprivrednike.
Nadalje, poticaji za tov junadi sad iznose 1800 kuna, čime korisnik poticaja na taj način postaje konkurentan mesarima u kupnji teladi. Prijašnji model se nije pokazao dobrim u praksi. Više ne potičemo žensku telad ili ždrebad već smo vratili model prvotelke te uveli nove poticaje za niz rasplodnih domaćih životinja. Uvedeni su i poticaji za preradu školjkaša te su poticaji u ribarstvu razvrstani prema fazama dorade. Uz to, bolje su definirane kaznene odredbe za zloupotrebu potpora. Korisnik poticaja u vinogradarstvu mora biti upisan i u Upisnik proizvođača grožđa i vina.

• Seljaci su tražili i mogućnost kupnje državnog poljoprivrednog zemljišta. Kako je to riješeno?
- Nakon prvotnog prijedloga o izmjeni Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim se model prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta zamijenio dugogodišnjom koncesijom, to će biti prolongirano. Na traženje javnosti, a i poljoprivrednici su dio te javnosti, da Vlada zaštiti nacionalne vrijednosti od rasprodaje predložen je model dugogodišnje koncesije. No, poljoprivrednici još određeno vrijeme traže prodaju, pa je dogovoreno da se u idućem razdoblju izradi poseban zakon za dugogodišnju koncesiju koji će se primjenjivati od 1. siječnja 2008. godine.
U povjerenstvu za izradu spomenutog zakona sudjelovat će tri predstavnika poljoprivrednih proizvođača koje će kandidirati njihove udruge. Do tog datuma na snazi ostaje postojeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Dakle, sad imamo vremena da prodajom državnog poljoprivrednog zemljišta okrupnimo obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

• Zašto zapinje prodaja zemlje?
- Vlada će svim akterima u procesu prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta uputiti požurnicu kako bi se prodaja ubrzala. Uz to, Vlada će oštro kontrolirati kočenje prodaje državne zemlje. Primjerice, od pola milijuna hektara državnog poljoprivrednog zemljišta namijenjenog prodaji od strane jedinica lokalne uprave i samouprave, gradova i općina, zasad je prodano samo 14 tisuća hektara.

• Što će biti s nepoljoprivrednim stanovništvom na ruralnim prostorima?
- Taj bi prostor trebao imati najveće koristi od pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Naime, Unija je spoznala važnost ruralnog prostora i zbog tog ima izvrsne potpore za ruralni razvoj. Hrvatska će stvoriti pretpostavke da kroz pretpristupne fondove povuče što više sredstava za rješavanje pitanja ruralnog prostora, a kasnije kroz fondove EU-a. Dakle, nije riječ samo o poticanju poljoprivredne proizvodnje već svih aktivnosti, od turističkih do malog i srednjeg poduzetništva. U Sloveniji se, primjerice, svako ulaganje u ruralni prostor vraća investitorima u iznosu od 50 posto od uloženih sredstva. Tu će biti najveći iskoraci u smislu poticajnih mjera, a bilo bi dobro kad bi se i Grad Zagreb uključio u sufinanciranje određenih mjera u ruralnom prostoru kako bi se spriječila potreba ljudi da dolaze u Zagreb.

• Kako se ostvaruje govedarski program?
- Oživljavanje stočarske proizvodnje napreduje. Moja osnovna zadaća je uspostaviti stabilnost ciklusa. Idemo u pravcu povećanja proizvodnje pa svi oni koji nisu ostvarili poticaj po predanom mlijeku (6000 litara) mogu ga ostvariti po kravi. Na taj se način neće smanjiti broj krava. Osim toga, najčešće se radi o staračkim domaćinstvima.
To je dalo i pozitivne učinke u otkupu mlijeka gdje već ostvarujemo vrlo dobre rezultate - otkup mlijeka je lani porastao za više od 15 posto, a ove godine za dodatnih 5-6 posto u odnosu na 2005. godinu. No, uvoz žive stoke i mesa još je uvijek velik, na njega otpada gotovo cijelo lanjsko povećanje uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od oko 10 posto. Istodobno, imamo veliko povećanje izvoza mesnih prerađevina, što pokazuje da naša mesna i općenito prehrambena industrija ima potencijal i proizvode koje može plasirati za izvoz. Lani smo u tim proizvodima ostvarili suficit od gotovo 10 milijuna dolara.
 

• Kako komentirate rast izvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda?
- Zacrtao sam si do kraja mandata, možda preoptimistično, da bismo trebali dosegnuti gotovo 80 posto pokrivenosti uvoza izvozom, u usporedbi sa 49 posto iz 2004., ali to se temelji na pokazateljima koji ukazuju na to da je plan ostvariv. Lani je pokrivenost uvoza izvozom bila 56 posto, a ova godina, odnosno prva tri mjeseca, pokazuju fantastične rezultate u usporedbi s istim lanjskim razdobljem.
U prvom kvartalu ove godine izvoz je porastao za čak 35,7 posto, dok je uvoz bio veći za svega 4,9 posto. Ako se to izrazi u novčanoj vrijednosti, onda je izvoz veći za 75 milijuna dolara, a uvoz je veći za manje od 18 milijuna dolara. Time je deficit u odnosu na prošlogodišnji prvi kvartal smanjen za 57 milijuna dolara, pokrivenost uvoza izvozom za prva tri mjeseca 2006. godine iznosi čak 75 posto, a u prvih pet mjeseci desegnula je 66 posto. U ožujku je prvi put naš izvoz premašio 100 milijuna dolara u jednom mjesecu. Svi ti pokazatelji govore o sve jačoj konkurentnosti poljoprivrednog sektora, ali isto tako i o sve većoj primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji naših poljoprivrednika.
 

• Kako napreduje uređenje sivog tržišta?
- Stvaramo temeljne pretpostavke za eliminiranje sivog tržišta. Moram kazati da svatko tko o tome samo priča, a ništa ne učini - ispada smiješan. Naime, sivo tržište nije nastalo preko noći pa preko noći ne može ni nestati. Nakon uvođenja reda na tržištu mlinarsko-pekarskih proizvoda te markica na kavu, kod mesa smo uveli jedinstven sustav obilježavanja domaćih životinja i obilježavanja goveđih trupova u klaonicama. Treći korak će biti uvođenje registra prometa mesa na malo. Dakle, bit će poznat put proizvoda od farme do potrošača koji imaju pravo znati sve o podrijetlu proizvoda.
Kod sumnjivog slučaja na kravlje ludilo, kojeg na sreću nema, otkrilo se i dosta manjkavosti u sustavu jer ga pojedinci žele izigrati. Stoga ćemo prenijeti najbolja iskustva iz EU-a u našu praksu. Analitikom ćemo utvrditi deklaraciju robe na tržištu. Također ćemo nastaviti s inspekcijskim nadzorima svih sudionika u prometu mesa, od proizvođača, mesara, klaoničara, sajmova...

Marinko Petković