Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu, prigodom Međunarodnog dana djeteta za Vjesnik govori o stanju dječjih prava u Hrvatskoj, najčešćim kršenjima te položaju djeteta u obitelji, školi i medijima. U intervjuu najavljuje i inicijativu Ureda za besplatnu pravnu pomoć onim roditeljima koji ne mogu utjerati alimentaciju.

• Približava se Međunarodni dan djeteta. Kako kao predstavnica institucije pravobranitelja za djecu ocjenjujete stanje dječjih prava u Hrvatskoj?
- Na to pitanje nije moguće jednostavno odgovoriti jer položaj djece zaslužuje širu opservaciju. Međunarodni dan djeteta svakako je vrijeme u kojem smo dužni, ali jednako tako i svakoga drugoga dana, govoriti o djeci, štititi njihova prava i poduzimati sve mjere koje će poboljšati njihov položaj u vrtiću, školi, na ulici. Doista, mislim da dan dječjih prava, posebice nama koji se bavimo djecom, mora biti svaki dan. Važno je da svi pokažemo senzibilitet prema djeci, koja, prema posljednjem popisu, čine oko 20 posto stanovništva. Riječ je o vrlo respektabilnoj brojci, ako želimo govoriti o brojkama. No, djeca nisu brojke, a svako dijete treba i zaslužuje pažnju.
Ujedinjeni narodi su 20. studenoga 1989. godine prihvatili dokument o djeci. Donijeli su ga odgovorni ljudi koji su shvatili kako je važno da taj dokument bude otvoren za pristupanje svima koji poštuju njegove standarde. Tim su dokumentom svakodnevne potrebe djece pretvorene u njihova prava, i to je njegov najveći značaj. Države koje su potpisale Konvenciju obvezale su se time na minimum poštivanja dječjih prava ispod čega se ne može ići. Može se, dakako, ići iznad i taj je prostor neograničen. Autoriteti koji prate provođenje Konvencije to će zasigurno pohvaliti, ali će jednako tako i zamjeriti onima koje to ne čine.
 

• U kojoj mjeri međunarodna zajednica uopće nadzire dječja prava u Hrvatskoj?
- Kontrola, odnosno uvid u stanje, praksu i propise, postoji. I mi smo, kao i svi ostali, pod budnim okom Odbora za prava djeteta UN-a. Oni razmatraju sve što se s djecom i o djeci događa. Hrvatska je nakon pristupanja Konvenciji 1991. podnijela dva izvješća, inicijalno 1994. i još jedno 2003. Članovi Odbora imaju pravo tražiti dodatna objašnjenja, ali i paralelno izvješće nevladinog sektora koje im služi kao korektiv. Odbor za prava djeteta tada dobiva jasniju sliku.
Praćenje primjene Konvencije očekuje se i od Ureda pravobranitelja za djecu, na to nas obvezuje i zakon, a u godišnjima izvješćima Hrvatskom saboru ukazujemo na probleme, teškoće, suradnju, nesuradnju, navodimo i dobre i loše primjere.

• S kojim ste sektorom najnezadovoljniji, u kojem području je najviše pritužbi i problema?
- Mogu govoriti o tome prema pokazateljima koje ima Ured i do kojih je došao ili na temelju prijava djece i roditelja, ili naših odlazaka među djecu ili ljude koji se bave djecom. Kršenja dječjih prava najprisutnija su u domeni osobnih prava djece. U toj skupini prvo mjesto zauzima nasilje nad djecom i nasilje među djecom. Prema statističkim podacima kojima raspolaže Ured to je tako, a nemam razloga sumnjati da je riječ o odrazu stanja u društvu. Naravno, nemamo ukupne podatke, jer druga tijela prate pojavnost i prikupljaju statističke podatke u svome resoru. Međutim, iz pozicije pravobraniteljice za djecu mogu reći da nam se djeca, roditelji i druge osobe najčešće javljaju upravo zbog problema nasilja. Drugi vrlo veliki problem jesu odnosi u obitelji, ponajprije odnosi između djece i roditelja s kojima ona ne žive. Tu mislim i na međusobne kontakte, nerazumijevanje, ali i odlučivanje o skrbi nad djetetom. Na trećem mjestu je veliki problem naplate alimentacije. Naime, velik je broj roditelja koji prestankom bračne zajednice zaboravljaju na svoje obveze i na taj način krše prava djeteta. Ne želim govoriti da su to uvijek očevi, jer ima i jednih i drugih.
Možda je zanimljivo spomenuti da se posljednjih godina povećava broj očeva koji skrbe o djeci. Takvih je u posljednjih godinu-dvije čak 15 do 17 posto. Naravno da možemo raspravljati o tome je li ta broj mali ili nije, ali on je u porastu, što na neki način ukazuje da su i očevi spremni preuzeti roditeljsku ulogu i odgovornost, te da se uvriježena stajališta mijenjaju.

• Ured je pokrenuo inicijativu koja bi mogla olakšati naplatu alimentacija. Kako se to razvija?
- U lipnju smo dali preporuke Hrvatskoj odvjetničkoj komori i predstavnicima gradova. Tražili smo da u sljedećem proračunu planiraju i stavku za plaćanje odvjetnika koji bi pomogli roditeljima da naplate alimentaciju.
Naime, mnogi roditelji koji žive s djecom i sami skrbe za njih, svakoga dana imaju hrpu dilema i poteškoća, mnogo toga s čim se nije jednostavno nositi, a uz to još od drugog roditelja moraju ishoditi novac. Čini mi se da je to opasnost za roditeljsku ulogu općenito i da briga za preživljavanje narušava skrb o djetetu. S HOK-om smo razgovarali, očekujemo još jedan sastanak i nadamo se da ćemo dobiti listu odvjetnika ili pojedince, ovisno o potrebama sredine, u svim hrvatskim gradovima koji bi se bavili alimentacijama.

• To znači da bi gradovi financirali odvjetnike koji bi roditelje zastupali besplatno?
- Da. Mislimo da je svakom gradonačelniku važno kako žive ljudi u njegovom gradu, u prvom redu djeca, te da se trebaju i moraju uključiti u njihove živote. Znam da neki gradovi vrlo aktivno sudjeluju u nekim socijalnim programima i da građanima pomažu na mnoge načine. Evo, ovo je naš pokušaj da se pomogne roditelju kojemu nije lako i koji pred sobom ima velike zadaće.
Ti bi postupci za odvjetnike bili razmjerno lagani, a roditeljima bi bili od velike pomoći. U tom smislu napisali smo i poslali pismo svakom gradonačelniku u Hrvatskoj.

• Jeste li dobili odgovore?
- Dobili smo od jednog dijela. Neki su prihvatili našu sugestiju da se u proračunu za 2007. predvidi i ta stavka. Vidjet ćemo kako će to dalje teći.

• U Zagrebu živi barem četvrtina Hrvatske, Zagreb ima najveći proračun, a Općinski sud mu je najzatrpaniji i najsporiji u zemlji. Jeste li postigli dogovor o besplatnim odvjetnicima za samohrane roditelje sa zagrebačkim gradonačelnikom?
- Razgovarali smo sa službenicima Grada koji su zamolili za strpljenje dok ne vide što će biti s gradskim proračunom nakon fiskalne decentralizacije, jer ne mogu odustati od obveza koje već imaju. Međutim, imamo informaciju da će se razmisliti o tome i voditi računa. Naravno, bili bismo jedino zadovoljni kada bi grad u potpunosti preuzeo financiranje odvjetnika za naplatu alimentacija. Također, s obzirom da je u izradi zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, Ured je predložio i da se besplatna pravna pomoć osigura u postupcima uzdržavanja.

• Riječ je o zakonu koji moramo donijeti i zato što je Europska komisija tijekom dubinske analize poručila da nam takav dokument nedostaje?
- Tako bismo omogućili da se samohrani roditelji rasterete takvih opterećenja i opuštenije se posvete svojoj roditeljskoj ulozi.

• Osigurava li država dovoljno novca za djecu?
- Moram vjerovati da država osigurava za pojedine korisnike pa tako i za djecu onoliko novca koliko može u određenom trenutku. No, sigurna sam da se dobrom preraspodjelom i manirom dobrog gospodara mogu namaknuti dodatna a nužna sredstva za djecu. Zato smo resorima preporučili i na tome ćemo ustrajati da se osigura tzv. dječji proračun.

• Često se govori da je škola izgubila svoju odgojnu zadaću. Je li to točno i jeste li zadovoljni time kako je djeci u školi?
- Djeci u školi nikad nije bilo lako, a nije ni sada. Stoga smatram da je nužno povećati i pojačati stručni rad koji bi pomogao djeci u smislu prevencije i programa koji bi se provodili od najranije dječje dobi. Tako bismo imali odgovor na brojne slučajeve nasilja nad djecom i među njima. Ni nastavnicima nije lako, mora im se osigurati redovita edukacija, pomoć u obliku stručnog osposobljavanja kojim bi ih se osnažilo. Nije se lako u razredu nositi s tridesetak djece iz različitih sredina i obitelji, gdje su vrijednosti drukčije.
Znam da nastavnici rade vrlo odgovoran posao. Međutim, i njihova je odgovornost veća i zato apeliram da im se osigura dovoljno stručnog kadra, psihologa, defektologa, socijalnih radnika, pedagoga, koji će raditi s djecom, ali i s njima. Naime, mislim da nijednoj profesiji, pa ni nastavnicima, znanje nije na odmet i da ga trebamo nadograđivati i obogaćivati jer se život mijenja iz dana u dan, a nastavnici najbolje znaju kako ga odgovorno moraju pratiti.
Naravno, svima koji rade s djecom moraju se osigurati optimalni uvjeti kako bismo od njih mogli tražiti rezultate. No, ovdje je korisno pratiti i europske tendencije vezane uz samovrednovanje, unutrašnje vrednovanje i vanjsko vrednovanje u svakoj profesiji pa tako i učiteljskoj.

• Uskoro otvarate tri regionalna ureda.
- Na to sam vrlo ponosna. Ustav nas obavezuje da osiguramo jednake mogućnosti svima pa smo i mi s namjerom da približimo naše djelovanje djeci koja žive diljem Hrvatske pokrenuli otvaranje tih ureda. Dobili smo suglasnost za troje ljudi koji će raditi u Splitu, Osijeku i Rijeci. Naime, ulogu Ureda doživljavam kao približavanje djeci i pružanje jednakih mogućnosti i onima koji žive izvan Zagreba, da dođu, izraze svoj stav ili se potuže ako za to ima potrebe. O početku rada naših ureda u navedenim središtima javnost ćemo na vrijeme obavijestiti.

Branka Valentić