S profesorom Ivom Josipovićem, neovisnim saborskim zastupnikom i potpredsjednikom Kluba zastupnika SDP-a, razgovarali smo o najaktualnijim političkim događajima.

• Je li u sadašnjim okolnostima moguća »velika koalicija« HDZ-a i SDP-a?
- Koalicija dviju najvećih stranaka, dva različita pola relevantne hrvatske politike, nije realna. Reprezentanti su legitimnih, ali različitih političkih opcija. Biračka tijela su im jasno odijeljena i ne očekuju »miješanje« s nekompatibilnom političkom opcijom. Velik dio oba biračka tijela lako bi koaliciju mogao doživjeti kao političku izdaju i okrenuti leđa stranci za koju je do sada glasovao. Ali, kakva izvanredna okolnost, primjerice, izborni rezultati koji onemogućavaju sastavljanje vlade, uz volju javnosti da se uspostavom »velike koalicije« riješi problem, dovela bi do toga da koaliciju ne treba sasvim isključiti.

• Koji su ključni razlozi za koaliciju, a koji protiv nje?
- Jedini razlog bio bi prevladavanje političke krize s ozbiljnim posljedicama za Hrvatsku. U takvom bi slučaju dvije najveće stranke morale, vjerojatno kratkoročno, pokazati slogu i pokušati pronaći izlaz iz krize. Uz to, bilo bi lakše povući neke poteze na putu prema EU. Loša strana koalicije bila bi marginalizacija dijela spektra političkih stranaka i urušavanje jasnih kriterija razlikovanja različitih političkih koncepcija vođenja društva. Oslabio bi se parlamentarizam i umrtvio politički život. Koalicija dviju najvećih stranaka i najvećih političkih oponenata oslabila bi prirodni nadzor vlasti koju jaka oporba obavlja i u interesu cijelog društva.
 

• Kad bi SDP-u za pobjedu bila potrebna suradnja s drugom strankom, koja bi opcija bila realnija - HSP ili »ucjenjivački« HNS?
- Prirodni saveznik SDP-a je HNS. »Ucjenjivačka« politika HNS-a je ne osobito uspjela predizborna taktika. Siguran sam da će obje stranke u uređivanju odnosa poći od elementarne demokratske postavke: stranka koja dobije više glasova ima veći utjecaj na vlast. One su se do sada dovoljno demokratski legitimirale da bi se sumnjalo u njihovo poštivanje demokratskih standarda.

• Ako bi jedina mogućnost za silazak HDZ-a s vlasti bila postizborna koalicija između SDP-a i HNS-a, pod uvjetom da Radimir Čačić bude premijer, što biste savjetovali Ivici Račanu?
- Demokratski standardi se moraju poštivati. Ako HNS bude imao više mandata od SDP-a, premijer će biti Čačić. U suprotnom, premijer će biti Račan. Stranka koja ne bude poštivala to demokratsko načelo neće biti dugog vijeka u visokoj politici i bit će detektirana kao politički ucjenjivač. Vjerujem da su i HNS i SDP zrele demokratske stranke koje će znati dobiti izbore i formirati vladu. Zaboravlja se da SDP potencijalne partnere nema samo u HNS-u. Tu su HSS, IDS, Stranka umirovljenika, zastupnici s lista nacionalnih manjina, neke regionalne stranke, pa i poneko iznenađenje. Važno je da se ne zaboravi kako izbore tek treba dobiti, da je HDZ s mogućim partnerima respektabilan politički protivnik.

• Koliko Čačićeva kampanja minoriziranja Račana šteti SDP-u?
- Čačić ne minorizira Račana, nego porukom da je glas za njega glas za SDP želi iskoristiti veću političku snagu SDP-a i Račana od one kojom sam raspolaže. Na kratku stazu to može odnijeti nešto glasova SDP-u, ali ne bitno. HNS i Čačić imaju svoje vrline i svoje glasače i otimanje glasova »na sitno« neće dati značajan rezultat. Ključ pobjede postizborne koalicije SDP-a i HNS-a nije u međusobnom otimanju glasova, nego u tome da kao korektni partneri ostvare što bolji rezultat. Kada bi izborna strategija HNS-a bila sažeta u citiranoj poruci, onda je i odgovor SDP-a da je glas za Čačića glas protiv SDP-a točan. Ali, taj tip prepucavanja je nepotreban.

• Što kažete na napise da je Čačić lider bez stranke, a SDP stranka bez lidera?
- To je teza i protiv Čačića, i protiv Račana, i protiv SDP-a i protiv HNS-a. Prije svega, ona je netočna. Iako nisam član stranke, vidim da je u SDP-u Račan lider u pozitivnom smislu riječi. S druge strane, netočno je da Čačić nema stranku. HNS je respektabilna stranka i po članstvu i po izbornim rezultatima. Posebno bih se osvrnuo na dobro orkestriranu kampanju koja Račana želi prokazati kao onemoćalog političara bez autoriteta i odlučnosti uspoređujući ga s premijerom Sanaderom kao oličenjem odlučnosti. Smatram da je Sanaderu lako biti autoritativan i izgledati odlučno kad upravlja jednostranačkom vladom u kojoj nema osobito jakih pojedinaca. Uz to, sadašnja je oporba, za razliku od HDZ-a u opoziciji, kooperativna u glavnom strateškom interesu, priključenju Hrvatske EU i NATO-u. Račan je održavao široku koaliciju više stranaka s jakim pojedincima. Opozicija nije bila kooperativna u provođenju reformi. I bez obzira što smo svi željeli više od koalicijske vlade, usporedimo Hrvatsku koju je ta vlada preuzela i onu koju je predala Sanaderovoj. Ta usporedba sigurno daje drugu sliku o Račanu od one koju neki mediji sustavno žele izgraditi. Mislim da su i nedavni nastupi Račana i Sanadera u emisiji »Otvoreno« pokazali da stereotipi koji se o njima nastoje izgraditi ne odgovaraju stvarnosti.

• Je li realna postizborna koalicija SDP-a i HNS-a?
- Svakako. Bilo bi veliko iznenađenje da te dvije stranke, ako to izborni rezultati omoguće, ne stvore koaliciju, same ili s drugim kompatibilnim strankama.

• Kakvu predizbornu kampanju očekujete?
- Ne bih volio da bude prljava. Građanima je dosta blata. Političari koji se njime ne nabacuju na političke oponente, nego promišljaju o problemima i nude rješenja, sve će više dobivati na cijeni. Vrijeme sirove demokracije, ponekad i vulgarne, ostat će za nama. Ipak, dio političke scene uvijek je sklon ekscesu. Politika ne mora biti »krvavi« obračun neistomišljenika. Razumna argumentacija, uz uvažavanje oponenata sve se više uvažava. Bez obzira na moju opredijeljenost za socijaldemokraciju i SDP, u svim strankama, pa i u HDZ-u nalazim ljude koje cijenim i s kojima surađujem. U tri godine saborskog mandata u raspravama ili javnim istupima nastojao sam nikoga osobno ne uvijediti.

• Što SDP osim inzistiranja na brojnim i nedokazanim aferama o HDZ-u mora ponuditi biračima ako želi uspjeh na izborima?
- Opoziciji po prirodi stvari nisu dostupni mehanizmi kojima može do kraja rasvijetliti »nedokazane afere« vezane za vlast. Kad se pojavi ozbiljna sumnja u funkcioniranje vlasti, a to se na žalost često događalo, vlast je ta koja bi transparentnošću i nepristranim radom policije i pravosuđa morala uvjeriti javnost da nema nezakonitosti. Neke od afera ostale su »u zraku«. Manje je važno što vlast nije uvjerila oporbu da je sve čisto. Ankete o podršci Vladi pokazuju da nije uvjerila javnost. Ali slažem se da opozicija, pa ni SDP, svoj izborni uspjeh ne mogu izgraditi samo na prokazivanju vlasti. SDP ima nekoliko strateških točaka političke pa i izborne platforme. SDP inzistira na gospodarskom rastu i mjerama koje će ga stimulirati. Vjerodostojnost SDP-a na tom planu je neupitna. Gospodarski rast za vrijeme Račanove vlade bio je veći nego što je za sadašnje. Od plaća i mirovina moglo se bolje živjeti nego danas. SDP kani u predizbornoj godini izaći s preciznim gospodarskim projektima koji podrazumijevaju rokove realizacije, viziju gospodarskih učinaka, utjecaj na zaposlenost i odgovornost za provedbu. SDP jamči bolja vremena za sve one koji žive od vlastita rada. SDP-u se prigovara da za svoje vlade nije učinio dovoljno. Možda radnici i ne moraju prihvatiti objašnjenje da su mnogi potezi tadašnje vlade bili iznuđeni potrebom restrukturiranja gospodarstva i rješavanjem naslijeđenih problema. Zar je sadašnja vlada za radnike učinila više? Došlo je vrijeme da Hrvatska izađe iz divljega kapitalizma i da razvoj temelji na poduzetništvu koje je razuman kompromis interesa rada i kapitala. Ulaganja u zdravstvo, znanost i obrazovanje važan su dio SDP-ova izbornog projekta. Posebno važna odrednica SDP-ove politike je težnja da Hrvatska zaista postane država vladavine prava. I još više, ona mora postati i država pravednosti i socijalne sigurnosti. To podrazumijeva velike promjene, posebno u pravosuđu. Država mora biti servis, a ne gospodar svojih građana. U tom je kontekstu i ispravljanje kapitalnih nepravdi i bezakonja iz vremena pretvorbe i privatizacije kao i onih proizišlih iz ratnog profiterstva. Relativno skoro će biti objavljen i izborni program pa će građani moći ocijeniti je li SDP dobra opcija na izborima.
 

• Kako, kao autor nacrta ustavnog zakona o kažnjavanju ratnog profiterstva i pljačke, komentirate kritike da Račanova vlada tu nije ništa učinila i da je SDP-ova inicijativa sada jeftino skupljanje političkih bodova?
- Netočno je da prethodna vlada nije ništa učinila kao i to da u javnosti prevladava negativno mišljenje o inicijativi. Podsjetit ću, pokrenuti su neki od »velikih« kaznenih postupak vezanih za pretvorbu i privatizaciju i teška kaznene djela gospodarskoga kriminaliteta. Na žalost, neki se od tih postupaka provode na način koji trpi ozbiljne kritike. Donesen je Zakon i o reviziji pretvorbe i privatizacije na temelju kojeg su vrlo jasno u velikom broju detektirane nezakonitosti. No, mnogi slučajevi ostali su nerasvijetljeni. Temeljem nalaza Državne revizije trebalo je postupati dalje, a to se nije činilo. Za to je odgovorna prijašnja, ali još više i sadašnja vlada. Sadašnja je čak ukinula Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Da je inicijativa predizborni trik, ne bismo je nudili sad svim strankama na konsenzusno usvajanje nego bismo s njom mahali kao s obećanjem za novi mandat. Ipak bih da otklonimo neke iluzije. Ako promjena Ustava bude prihvaćena i tad će ostati problem funkcioniranja pravne države. Oduvijek je postojao zadovoljavajući pravni okvir za sankcioniranje ratnog profiterstva i nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji, ali nije bilo političke volje i sposobnosti da se to učini na pravi način. Naš prijedlog to omogućava bez vremenskih limita. Realizacija će i dalje ovisiti o tijelima otkrivanja i kaznenog progona. Zato, tko god bio na vlasti, čeka ga težak posao da uspostavi sustav koji će ostvariti zakonitost i pravednost, ne otvarajući pritom lov na vještice ni hajku na poštene poduzetnike. Uvjeren sam da SDP želi nastaviti tamo gdje je stao i da nije riječ o triku. Građani će svoj sud o tome dati na biralištima.

Zoran Mil

anović