Ministar kulture Božo Biškupić u proteklih mjesec dana bio je u središtu dvaju kulturnih skandala. Prvo su ga izdavači zbog politike prema knjizi optužili za kulturocid, nakon čega ga je predsjednik PEN centra i jedan od uglednijih hrvatskih povjesničara umjetnosti Zvonko Maković optužio kako ga je je samovoljno skinuo sa rada na postavu Muzeja suvremene umjetnosti i da se nijedan političar ne petlja na tako primitivan i bahat način u pitanje nacionalnih muzeja kao što to radi Biškupić.  Biškupić na prigovore opušteno odgovara kako ne vidi u čemu je problem, kako krize knjige nema i da on s dobrom voljom radi svoj posao. 

• Što smatrate glavnim problemima knjige u Hrvatskoj?

- Problem hrvatske knjige i izdavaštva vrlo je složen. Puno je čimbenika koji su u ovih 15 godina utjecali na to - od rata u kojem je uništena knjižarska mreža, tiskare, neselektivnog poticanja izdavaštva, malo tržište, a i novonastali tržišni odnosi u kojima se baš svi nisu najbolje snašli. Zbog obilate državne potpore došlo je do zamaha nakladnika, koje nije bilo popraćeno adekvatnim razvojem tržišta. Stoga sam rješenje vidio u cjelovitoj reformi, a ne iz godine u godinu povećanjem državne potpore. To je sigurno bolni put za nakladnike, ali garantira dulji život knjizi i njezinu autoru.

• Kažete da vaše Ministarstvo provodi reformu politike prema knjizi. Od čega se točno ta reforma sastoji i koje je rezultate do sada polučila?

- Osnovao sam radnu skupinu za reformu politike prema knjizi još u prosincu 2004. godine. Od tog vremena Ministarstvo je predložilo niz mjera. Po prvi put je raspisan Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnoga stvaralaštva, na koji se sa svojim projektima javilo 150 autora. Dodijelili smo 25 potpora i time smo pomogli autorima. Za iduću godinu mogu najaviti da će broj potpora za autore biti udvostručen. Isto tako zalažemo se za provedbu “prava javne posudbe” u knjižnicama, (da autor dobiva postotak od posuđenog primjerka knjige) čime će se pridonijeti poboljšanju statusa književnika. Ustanovili smo i godišnju nagradu i nagradu za životno djelo “Iso Velikanović” za najbolje prevoditelje. U suradnji sa Zajednicom nakladnika i knjižara radimo na prijedlogu uvođenja jedinstvene cijene knjige, što će koristiti stabilizaciji knjižarske mreže. Moramo raditi na povećanju interesa hrvatskih čitatelja za knjigu, posebno za domaće autore. U tome važnu ulogu danas igraju mediji na koje apeliram da pomognu hrvatskoj knjizi.

• O jedinstvenoj cijeni knjige, prema kojoj izdavači cijenu knjige ne smije mijenjati tijekom godinu dana od njena izlaska, raspravlja se već barem dvije godine. Hoće li biti uvedena i kada?

- Ministarstvo ne može nametati jedinstvenu cijenu knjige. Ona se treba uvesti uz dogovor izdavača. Sadašnje stanje na tržištu knjige u Europi pokazuje da je fiksna cijena knjige standardna mjera većine zapadnoeuropskih zemalja i pokazuje dobre rezultate.

•Koliko je vaša reforma učinkovita? Nezadovoljnika je sve više, a prema nekim objavljenim podacima NSK, s 2107 naslova objavljenih u 2005. godini Hrvatska ima manje od pola knjige na tisuću stanovnika, dok je prosjek EU jedan novi naslov na tisuću stanovnika. Podaci govore da se broj tiskanih knjiga smanjuje. Kako mislite popraviti prosjek?

- Podaci koje vi navodite nisu službeni podaci NSK-a. Prema izvješću NSK koje je nedavno prezentirano na sjednici Vlade, izdano je tri puta više naslova, odnosno cip je dobilo 6624 naslova u 2005. godini, što je za skoro 700 naslova više nego 2004. godine kada je 5944 naslova dobilo cip. Proračunska sredstva koja se ulažu u knjigu i to ne samo iz resora kulture nego i iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, nisu mala i imaju svoju granicu, no tu ne smijemo zaboraviti lokalnu samoupravu. Naime Ministarstvo kulture izdvaja 20 milijuna kuna za otkup knjiga u knjižnicama, a s tom istom svotom prati ih i lokalna samouprava . Iz cijelokupnog državnog proračuna se u knjigu godišnje ulaže preko sto milijuna kuna. Važno je da i izdavači shvate da se osim ulaganja u izdavanje mora ulagati i u promidžbu izdanja, ali i u promociju autora kao što se to radi u gotovo svim europskim zemljama. Skrenuli smo pozornost izdavačima da obave razgovore i  s Ministarstvom gospodastva, raspitaju se o kreditima za male poduzetnike jer u Ministartvu gospodarstva ima raznih stimuliranja. I tamo su vrata otvorena i treba na njih pokucati.  Kada je riječ o poboljšanju europskog prosjeka uvjeren sam da će nam u tome  pomoći i bolja gospodarska situacija, što znači i veća kupovna moć.

NOVA POLITIKA PREMA KNJIZI • udvostručavanje potpore autorima • uvođenje jedinstvene cijene knjige • preporuka nakladnicima da dižu kredite • poticanje nakladnika prema slobodnom tržištu • preporuka knjižnicama da knjige otkupljuju od knjižara • potpomaganje prijevoda

• Pozivate se na cip. A oznaka cip je preliminarna oznaka koju izdanja dobivaju prije tiskanja, dodjeljuje se i brošurama i iniim izdanjima koja nisu namjenjena tržištu.

- Cip se dodjeljuje knjigama. Podaci koje sam vam predočio dio su službenog izvješća koje je NSK podastrjela Vladi RH sredinom ove godine.

•Uzmimo onda popis knjiga kojima Ministarstvo daje potporu. Zar ne vidite da se u Hrvatskoj izdaje sve manje knjiga iz oblasti teorije, stručne knjige i kvalitetne strane proze te da Ministarstvo kulture nije učinilo gotovo ništa kako bi zaštitilo knjige koje se u ovoj zemlji svrstavaju u kategoriju teško profitabilnih i za čije se izdavanje država mora skrbiti?

- Prema vama ispada da smo mi izbrisali sve što je bilo dosad. To je nihilistički pristup, ili barem pesimistički. Nismo zanemarili vrijedne knjige. Vijeće za knjigu Ministarstva kulture čine sposobni  ljudi koji znaju procijeniti vrijednost knjige, kako domaćih tako i stranih autora-rade svoj posao vrlo kvalitetno. Imamo vrlo aktivan odnos prema sufinanciranju prevođenja domaćih knjiga na strane jezike, pomažemo novim mjerama autore, učinili smo pomake i prema knjizi i prema autoru. Već iduće godine udvostručujemo potporu prema autorima, znači pomoći ćemo pedesetrorici autora. Ne možete me uvjeriti da se ništa ne čini, i pisci i izdavači i svi dobronamjerni ljudi vide koliko i što smo učinili u ove dvije i pol godine mandata.

• Spomenuli ste probleme sa knjižarstvom. U proteklih godinu dana zatvoreno je 26 knjižara, gotovo pola od ukupnog broja knjižara u Hrvatskoj. Koje konkretne mjere planirate napraviti da bi se poboljšala knjižarska mreža te koji je vaš odgovor na tezu da su se za Vujićeva mandata knjižare otvarale, dok se u doba vašeg mandata zatvaraju?

- Mislim da vam podaci nisu točni, jer upravo se ovih dana u samom središtu Zagreba otvorila nova knjižara Vuković-Runjić. Knjižarstvo je i gospodarska djelatnost.  Ako bi se uvela jedinstvena cijena knjige, knjižnice bi izravno kupovale knjige od knjižara,umjesto od nakladnika  čime bi se potpomoglo knjižarstvo. Mnoga bi gradska poglavarstva trebala pozitivno promišljati o mogućnostima kako bi i ona dala doprinos očuvanju knjižarske mreže .Preporučamo izdavačima da se jave u Ministarstvo gopodarstva na natječaje za povoljne kredite. Ministar Vukelić spreman je pomoći, a mi preporučamo.

• Svjesni ste da u Hrvatskoj preko devedeset posto knjižara drži pet velikih izdavačkih kuća, koje nerijetko ne plaćaju nakladnicima i da se preporukom da se knjige kupuju od njih neće potpomoći uništeno nezavisno knjižarstvo, nego samo veliki nakladnici? 

- Ne možemo kriviti velike izdavače što su iskoristili priliku i po uzoru na svoje kolege na zapadu osnovali snažne centre za prodaju knjige. Npr. mogu osobno  žaliti što je zatvorena Znanstvena knjižara u centru Zagreba, ali je zato otvoren Profil megastore svega 100 metara dalje koji  očito zadovoljava potrebe građana. Na žalost, jedan dio knjižara ne ispunjava svoje obveze i ne plaća izdavačima i tu se stvorio jedan zid nepovjerenja. Ukoliko bi krenuo sustav jedinstvene cijene knjige i nabava knjižnog fonda za knjižnice preko knjižara vjerujem da bi i ovaj zid nepovjerenja bio srušen.

• Dakle, ne preuzimate niti dio odgovornosi za zatvaranje knjižara? Zašto se prije nije reagiralo na taj problem?

- Ovaj problem je višeslojan. S jedne strane pet godina Domovinskog rata, s druge strane novi tržišni odnosi, konkurencija, ponekad i nelojalna postavljanje štandova pred vrata tuđih knjižara s damping cijenama, nedostatna kupovna moć građanstva, sve su to čimbenici koji su pridonjeli teškom stanju knjižarstva.  Nastojanja Ministarstva kulture su pozitivna.. Po prvi put se okrećemo prema piscu i prevoditelju. Financiramo nastupe hrvatskih izdavača u svijetu, pripremamo veliki nastup Hrvatske kao zemlje partnera u Leipzigu 2008...

• Taj je nastup u Leipzigu 2008. prije je rezultat spleta okolnosti nego hrvatskih napora. Kad ste ga spomenuli, hoće li isti sastav ljudi raditi organizaciju nastupa 2008. godine? 

 - Da, možda je to splet okolnosti no bez hrvatskih napora ne bi značio ništa. Nastup organizira Zajednica nakladnika i knjižara, a angažirana je  Hrvatica koja živi u Njemačkoj gđa.Alida Bremer sa suradnicima. Ministarstvo kulture pak u organizaciju uključuje  i  načelnicu gđu.Dubravku Đurić Nemec.

• Dakle isti ljudi će organizirati nastup. Ako je suditi po dosadašnjim nastupima nećemo se baš proslaviti. Unatoč znatnim sredstvima koja se izdvajaju za te nastupe na dosadašnjim nastupima nismo imali čak ni pristojan katalog kojim bi zainteresirali potencijalne strane izdavače, da o izgledu štanda i promocijama ne govorimo? Mislite da je taj sastav ljudi u stanju kvalitetno odraditi taj nastup?

- Izgled štanda posao je zajednice izdavača. To se odnosi i na promidžbeni materijal. Organizatorima sam sugerirao da prihvate suradnju  svih ljudi koji imaju dobre kontakte u Leipzigu i Njemačkoj.

• U Leipzigu baš i nema smisla nastupati, ako nemamo objavljene prijevode.

- Svjestan sam činjenice da moramo imati prijevode.  Razgovarao sam s nekoliko stranih izdavača ovih dana (npr. Austrijski izdavač g. Wieser posjetio me u uredu i spomenuo mi je da želi izdati  prijevod  Krležinih “Zastava”, obećao sam mu potporu za prijevod). Projekt  sa Styriom koja će izdati prijevode 10 suvremenih pisaca će konačno u realizaciju, nakon niza problema koje smo premostili. Zbog Leipziga planiramo pojačati sufinancirati prijevode na njemački jezik. Ovih dana imao sam sastanak sa savjetnicima za kulturu pri veleposlanstvima i pozvao sam ih da se još više potrude oko promocije hrvatske književnosti u svijetu.

• Početkom svibnja objavili ste listu nakladnika koji nisu podmirili dugove prema Ministarstvu. Koliko je prozvanih nakladnika podmirilo dug?

- Nije ovdje riječ o prozvanim nakladnicima jer mi nikoga ne prozivamo, premda su se neki, koji su u bivšem mandatu ugrabili daleko više od drugih, našli pogođenim i organiziraju “kojekakve skupove o zaštiti knjige”, misleći  pritom samo na svoje interese. Točno je da po natječaju iz 2004. godine 71 nakladnik nije ispunio obveze, ali nakon naše intervencije 18 ih je ispunilo ugovor i njima je dodijeljena potpora za 2006. godinu

• Teško se othrvati dojmu da priče o dugovima izvlačite tek nakon što vas netko prozove, tako je ovom slučaju prethodio istup Zdenka Ljevak koji je upozorio na probleme vezane uz knjigu?

 - Nije istina da to radim, samo u slučaju kad me netko prozove. Dužnost je Ministarstva kulture da poštuje zakone. Dužnost je Ministarstva kulture da šalje opomene svim korisnicima proračunskihj sredstava koji ne ispunjavaju obveze. Ima izdavača koji nisu ispunili obveze još iz 2002. godine i to su činjenice. Gotovo ni jedan izdavač nakon višekratnih traženja nije se odazivao i objasnio razloge kašnjenja. Što sam trebao napraviti? Zar ih i vi nakon toga ne biste opomenuli ? Zdenko Ljevak  nije  korektno postupio. Napao je politiku prema knjizi i rad Ministarstva, pretpostavljam jer više ne sjedi u Vijeći i nije u prilici da si dodjeljuje sredstva za vlastita izdanja, a dok je bio član Vijeća bio je najveći korisnik proračunskih sredstava.

• A zašto tek sada spominjete dug bivšeg ministra Antuna Vujića?

- Spominjem zato što izgleda nije bio ni svjestan ili je zaboravio da mi je ostavio toliki dug pa ga ponekad dobronamjerno podsjećam. On je dobar čovjek, koji tvrdi da u mom mandatu u ove dvije i pol godine nisam učinio ništa, a ja pak tvrdim da je on u četiri godine učinio nešto - ostavio mi je dugove nešto veće od 70 milijuna kuna. 

• Zvonko Maković prigovorio vam je da sami prikupljate umjetnine za budući Muzej suvremene umjetnosti.  Spada li to u opseg vašeg posla i kako znate da Muzej želi i treba te umjetnine?

 - Radit ću to i dalje. Nagovarat ću svakog tko ima novaca i mogućnosti da pomogne muzeju u popuni i nabavi muzejske građe. Ovo nije muzej Makovićevih želja već hrvatske i svjetske umjetnosti i nije ničija privatna prčija. Molio sam dosad one koji imaju neka doniraju iz svojih fondova djela ukoliko ona ispunjvaju kriterije muzeja. Svi su veliki muzeji u svijetu nastali i donacijama. Što je loše u tome da se  Muzeju donira  Murtić, Picelj, Knifer ili Richter?  Muzej ima stručno vijeće koje će odlučiti o tome hoće li te donacije prihvatiti ili ne. Vjerujem da se isplati pokucati na mnoga vrata.

• Nije li to posao ravnateljice MSU Snježane Pintarić?

- Naravno to je i njezin posao, ali je i posao ministra kulture koji se godinama trudio na izgradanji novog muzeja i posrećilo mu se što će u novom mandatu imati tu čast biti na njegovu otvorenju. Bi li ja trebao pitati Makovića i njemu slične smijem li lobirati za muzej čiji je fond deseteljećima zapuštan na uštrb nekih fondova , danas iz susjednih država?

• Kako komentirate prigovore da vam je do kulture malo stalo te da vam je važnija uloga ministra vanjskih poslova u sjeni?

- Prigovori koji idu u tom smjeru su neosnovani i zlonamjerni.

• Kako vi obavljate poslove ministra kulture kad pratite premijera po svijetu?

- Sva su ta putovanja vezana uz promicanje hrvatske kulture, nikada nisam propustio razgovarati s ministrima kulture u zemljama koje sam posjetio o razmjeni programa, o plasmanu hrvatskog kulturnog proizvoda u te zemlje. Ponekad sam prateći predsjednika Vlade Ivu Sanadera bio i u prilici govoriti o hrvatskoj kulturi i s predsjednicima drugih vlada, sve to na dobrobit hrvatske kulture.

• Možete li nabrojiti barem neke od dogovorenih programa?

- Dogovorili smo brojne bilateralne programe, koje je Ministarstvo potpisalo. Spomenit ću samo izložbu “Suvremeni hrvatski crtež” koja je gostovala u brojnim gradovima kao i izložba Hrvatskih lokaliteta na UNESCO-voj listi svjetske baštine. U programima suradnje nalaze se i brojna glazbena gostovanja ili npr. razmjene stručnjaka. Pripremamo veliki projekt  izložbe “Suvremene hrvatske skulpture”, kao i cjelovito predstavljanje hrvatske kulture u državama članicama  EU.

• Kako komentirate nedavnu izjavu Igora Zidića da su hrvatske kulturne ustanove ugrožene?

- Imamo svoju državu i nema više opasnosti i ugroze. Strahovi od globalizacije ili gubitka kulturnog identiteta nisu opravdani. Upravo suprotno, moderna Europa se zalaže za očuvanje kulturnih posebnosti i njihove vrijednosti, jer su one važan doprinos jedinstvu u raznolikosti. O očuvanju kulturnog identiteta treba promišljati primjereno današnjem vremenu i stoga ću još jednom ponoviti: imamo svoju državu.

• Zidić je istaknuo i da podržava Sanaderovu ideju kršćanske Europe. Podržavate li vi tu tezu, uzevši u obzir da se Europa ipak razvila kao prostor sekularnog pluralizma? U tom kontekstu, je li  vaša reakcija kao ministra kulture u svjetovnoj državi, na tekstove objavljene u Zarezu o Blaženoj Djevici Mariji, bila primjerena?

- U potpunosti podržavam tezu premijera Ive Sanadera. Premda se Europa danas razvila kao prostor sekularnog pluralizma, htjeli to neki priznati ili ne, ipak je kršćanstvo u njezinim temeljima. Premijer je izjavu dao u kontekstu donošenja Ustava EU u kojem je, nažalost, izostavljeno kršćanstvo te je njegovo zalaganje potpuno opravdano. Moja reakcija na tekstove u Zarezu je bila opravdana i primjerena.

•Zašto niste tako reagirali na šovinističke tekstove u Hrvatskom slovu u kojima se napadalo i vašeg pomoćnika Višnjića po nacionalnoj osnovi?

- Ja sam puno puta reagirao, samo vi to možda niste pročitali.

 •  Za vrijeme vašeg novog mandata ih nitko nije pročitao. Zašto niste reagirali na takve tekstove?

- Tekstovi koje spominjete u Zarezu nisu bili dostojni jednog  časopisa za kulturu. To ne znači da vodim uređivačku politiku, niti da se u nju  miješam, ali imam kao građanim i kao ministar pravo reagirati. Višnjić uživa moju punu podršku. On je stručnjak koji vrlo odgovorno radi svoj posao. Nisam reagirao na napade na njega jer je on želio sam rješaviti taj problem. Tolerantan sam čovjek koji izvrsno surađuje i poštuje sve ljude koji rade u ovom Ministarstvu.

Maković nije nikad radio u muzeju, pa neće raditi ni postav MSU •Najnoviji kulturni skandal vezan je uz Muzej suvremene umjetnosti, dogodio se netom nakon što vas je Zvonko Maković prozvao zbog politike prema knjizi?   - U mnogo čemu Maković je samozvani arbitar, konfliktna osoba i veliki majstor izvrtanja činjenica, čak je postao i samozvani postavljač Muzeja suvemene umjetnosti, odnosno izmanipulirao je da ga Gradski ured imenuje za autora postava bez dogovora s Ministarstvom i Muzejskim vijećem, naravno osiguravši si pri tom honorar od 123.000 kuna, koji istinskoj autorici postava gđi Leonidi Kovač nije bio odobren od istog ureda. Moramo biti vrlo jasni, gđu.Leonidu Kovač, kao što smo čuli na Muzejskom vijeću ovih dana , u cijelosti podržava stručno vijeće, dakle kolege koji dobro poznaju njezin dvanaestogodišnji rad, kolege koji s njom rade, kao i Hrvatsko muzejsko vijeće Ministarstva kulture, a tu su podršku iskazali  i donošenjem čak dvije takve odluke i to 2002. i 2006. godine. Već dvije odluke Muzejskog vijeća 1998. i 1999.  bile su da Muzej trebaju postaviti djelatnici koji u njemu rade.I posljednja odluka Muzejskog vijeća govori u prilog tomu da postav od tako iznimne važnosti za hrvatsku kulturu trebaju raditi ljudi iz muzeja koji građu  najbolje poznaju, godinama o njoj skrbe - u njih stručnjaci muzealci imaju puno povjerenje. Trebalo bi  kazati Veliki Meštar......, ali Maković ne zaslužuje toliku pažnju. Maković, naime, nikada nije radio u muzeju, a nikada nije bio autor ni jednog stalnog postava muzeja, dakle riječ bi bila o skupom  pokušaju.  • Zašto bi Maković lagao da radi na postavu Muzeja suvremene od 2003.? - Osobno nemam nikakvih zamjerki prema Makoviću i s njim nisam u lošim odnosima na osobnoj razini,osim što ne bih želio da muzej koji je hrvatska kulturna javnost tako dugo željela bude poligon za vježbanje. Maković je naprosto kontroverzna osoba, on je već jednom učinio sličan potez kojim  je izmanipulirao tadašnjeg ministra Vujića i redovno imenovanu izbornicu za Venecijanski biijenale 2000. godine gđu. Vesnu Kusin uspio na nedostojan način potjerati i izbornikom imenovati sebe. Ovo je već drugi slučaj manipulacije poznat javnosti, ovaj put s Gradskim uredom što je evidentno iz dokumenata predočenih članovima Hrvatskog muzejskog vijeća.  Kontroverznost i  njegov unutrašnji nemir mu ne daju za pravo da na sve oko sebe pljucka, a da da ga nitko ne opomene.