Dr. IVO JOSIPOVIĆ, PROFESOR MEĐUNARODNOG KAZNENOG PRAVA

Profesor međunarodnog prava dr. Ivo Josipović govori o izgledima da se počiniteljima ratnih zločna u Drugom zaljevskom ratu, prije svega Saddamu Husseinu, sudi pred Međunarodnim sudom za ratne zločine.

Vidite li elemente kršenja Ženevskih konvencija u američko-britanskoj vojnoj akciji na Irak, posebice iračkomg medijskom tretiranju ratnih zarobljenika, na što je javno upozoreno kao na čin kršenja spomenutih konvencija?

— Samu akciju većina pravnika smatra protivnom međunarodnom pravu. Nedavno je skupina najistaknutijih britanskih međunarodnih pravnika u pismu objavljenom u Guardianu na to upozorila svoju vladu. Ali, Ženevske konvencije ne uređuju legalnost vojne akcije, nego ponašanje u njoj, posebice odnos prema ranjenicima i bolesnicima, ratnim zarobljenicima i civilima. Za sada je premalo informacija na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo tvrditi o kršenjima Ženevskih konvencija. Jedino, javno je upozoreno na medijsko izlaganje ratnih zarobljenika, što su, koliko sam vidio, činile obje strane. Na žalost, međunarodno ratno i humanitarno pravo mnoga stradanja ne tretira kao protupravna. Opći je moral i humanistički pogled na svijet tu daleko ispred prava, pa toliko i određena nerazumijevanja koja se u dijelu javnosti javljaju kada se govori o ratnim stradanjima.

Prati li, prema Vašim procjenama, Međunarodni kazneni sud događaje u Iraku i može li se očekivati poslijeratna pravna akcija, prije svega protiv Saddama Husseina ako preživi rat? I dakako, mogu li prema statutu Suda odgovarati američki i britanski zapovjednici?

— Irak, kao ni SAD, nije stranka Međunarodnog kaznenog suda i po redovitom slijedu događaja taj sud ne bi mogao suditi za zločine iz rata u Iraku državljanima država koje nisu stranke statuta. Velika Britanija to jest, ali za slučaj da netko od njezinih državljana počini zločin, prema članku 18. Statuta, Međunarodni bi sud morao dati priliku da se slučaj riješi pred nacionalnim sudom. Tek ako se to ne dogodi, dolazi do suđenja pred Međunarodnim sudom. Inače, ratni zločini su predviđeni kao kaznena djela, na ovaj ili onaj način, u svim državama, i njihovi bi počinitelji morali odgovarati pred nacionalnim pravosuđem. Osim toga, mnoge države za te zločine imaju tzv. univerzalnu jurisdikciju, prema kojoj njihovi sudovi sude za te zločine bez obzira na državljanstvo počinitelja i mjesto počinjenja zločina.

Hoće li se upravo na Drugom zaljevskom ratu testirati smisao osnivanja međunarodnog stalnog kaznenoga suda?

- Ne mislim da će to biti test uspjeha Suda. Naime, Sud je još na početku djelovanja, njegovi se mehanizmi tek trebaju pokrenuti, a osim toga, većina sudionika rata ionako nije pod njegovom jurisdikcijom, jer njihove države nisu članice Statuta.

Kako nakon iračkog rata vidite budućnost međunarodnog pravnog poretka?

- Niti svjetski poredak, pa ni međunarodno pravo nakon iračkog rata neće biti isto. UN je očito veliki gubitnik i trebat će mnogo napora da vrati i unaprijedi svoj autoritet, ili da se izgrade neki drugi regulativni mehanizmi. Ipak, očekujem da će međunarodna zajednica, posebno velike sile, jako angažirati da se obnove stari ili profiliraju novi mehanizmi za očuvanje međunarodnog poretka i mira. Ako u tome ne uspiju, posljedice su teško predvidive.

Silva STAZIĆ - prijenos sa: http://www.hsp1861.hr/vijesti3/030327ss.htm