O vizijama Karlovca, potezima aktualne gradske vlasti, razlazu s bivšim stranačkim kolegama Radimirom Čačićem i Vesnom Pusić i drugim temama porazgovarali smo s Nikolom Vuljanićem. Ovaj poznati karlovački profesor engleskog jezika, bloger, izdavač, borac za očuvanje okoliša i bivši saborski zastupnik, jedan je od osnivača Hrvatskih laburista.

Kako po vašem mišljenju izgleda Karlovac kao mjesto ugodnog življenja?

- Sumnjam da će Karlovac ikad više biti industrijsko središte kao u bivšoj državi. Mnogi blizinu Zagreba ističu kao nedostatak, ali ja mislim da upravo tu činjenicu treba maksimalno iskoristiti kao prednost. U Zagrebu je lijepo raditi, a u Karlovcu se lijepo živi. Svu snagu trebalo bi usmjeriti k opremanju i izgradnji škola. Trebalo bi urediti Zvijezdu i Koranu da blistaju. Izgraditi zgrade sa stanovima za mlade obitelji. Bila bi to jedna široka i dugotrajna akcija, gdje bi se uz dobar marketing privukle mlade obitelji, ali i starije osobe. Takva strategija trebala bi biti jedinstveni konsenzus svih političkih snaga u Karlovcu. Trebamo svi sjesti zajedno za stol, predstaviti svoje vizije i izraditi strategiju koja će trajati bez obzira na to tko je danas ili sutra na vlasti.

Što najviše zamjerate aktualnoj gradskoj vlasti i kako gledate na njihov rad?

-Zabrinjava me činjenica da ne znaju što žele od grada. Karlovac, kao nijedna druga sredina, ima šansu da se profilira kao zaokružena urbana cjelina. Hoćemo li mi biti grad čipova, proizvodnje paradajza ili metalurgije, nitko ne zna reći, jer nema vizije. Tri puta sam aktualnom gradonačelniku Damiru Jeliću predlagao da po tom pitanju svi zajedno nešto poduzmemo. Načelno se složio da nam strategija razvoja treba, ali do realizacije nikada nije došlo. Rezultat tog lutanja su i greške poput činjenice da je u gradu u pet godina broj zaposlenih narastao sa 91 na 132. Trenutno imate suludu situaciju da se ukidaju odjeli uz obrazloženje da se radi o racionalizaciji, a broj službenika se ne smanjuje. Sav višak ljudi u gradskoj upravi zaposlen je isključivo po direktivi Branka Vukelića. I dok Zadar doista ima svojeg ministra koji je od toga grada napravio čudo, Karlovac svojeg ministra ima samo za ovakve stvari i eventualno mostove koji nikuda ne vode. Pogledajte kamp na Korani. Stručnjaci su utvrdili kako je kamp neki ekocid, kulturocid i što ti ja znam kakav «cid», a nakon što je Grad platio milijune Lori Elektro i nakon što je kamp postao vlasništvo Karlovca više i nije baš tako ružan. Sada je glavno pitanje hoće li kamp postati restoran nogometnog kluba i hoće li ga voditi „brat i šogorica“ ili netko treći. Ta nevjerojatna arogancija srušila je HDZ 2000. godine, a nadam se da će se to dogoditi i 2011.

Osim politike, aktivni ste i u borbi za očuvanje okoliša. Kako gledate na pitanje budućeg odlagališta u Karlovačkoj županiji?

- Smeta me i zabrinjava činjenica da da će na Babinoj Gori zapravo niknuti obično smetlište poput onog na Ilovcu. Imamo «zelene otoke» koji su sprdačina jer se smeće ne sortira već sve završava u istim kamionima. Reciklažna dvorišta zapela su jer bi to iziskivalo nova zapošljavanja.

Zbog čega ste se razišli s HNS-om i bivšim stranačkim kolegama Radomirom Čačićem i Vesnom Pusić?

-Formalni razlog bilo je moje isključenje jer sam se prije dvije godine grubim riječima obratio predsjedniku stranke Radimiru Čačiću. Što je i istina. Namjerno sam to napravio i znao sam koje su posljedice. Zašto sam to napravio? Nakon izvjesnog vremena, nakon što je Savka Dabčević – Kučar otišla, postalo mi je jasno da se smanjuje razlika između stranaka. Fokus je prebačen na dvojicu – trojicu vođa kojima se podređuju svi stranački kapaciteti. Nestala je suštinska razlika između HDZ-a, HNS-a, HSLS -a i ostalih. Vesnu i Radimira pokušao sam nagovoriti da aktiviraju desetak ljudi koji će bti svojevrsni gromobrani, koji će kritizirati, polemizirati i javno istupati. Taj prijedlog nije prihvaćen. Nekoliko puta sam o tome pokušavao razgovarati na Središnjem odboru stranke sve do trenutka kada mi je Čačić kazao da su to bedastoće i nije mi dozvolio nastaviti. Čašu je prelilo micanje Dragutina Lesara s mjesta predsjednika Kluba zastupnika.

Zašto mislite da će Hrvatski laburisti «preživjeti» za razliku od stranaka poput DC-a ili LS-a?

- Istina je, nitko od novosnovanih stranaka nije preživio. Točnije, HNS je posljednja stranka koja je naknadno osnovana i još uvijek postoji. To je rizik. Međutim, u odnosu na neko prijašnje vrijeme sada je drugačije stanje na političkom nebu. Ljudi očekuju nešto novo i nešto drugačije. Vrijeme je drugačije, urušavaju se neke stare vrijednosti, a komitetski sustav više ne pali. To se traži od nove stranke i to je ono zbog čega će laburisti uspjeti. Od svih naših članova jedino smo Lesar i ja doista bili politički aktivni. Sve ostalo ljudi su koji se u politiku uključili sada, iz želje za nečim drugačijim.

Biste li ikad koalirali s HDZ-om?

-HDZ je stranka koja je napravljena sa zločestim ciljem. Klijentelistička organizacija poput komiteta. S jednom razlikom da su ovi prije prvo odradili posao pa se onda uhljebljavali. Dakle, nikada ne bi koalirali s tom strankom. S drugima da, ali pod određenim uvjetima. Koaliranje samo s onima koji će pristati stopirati privatizaciju dok ovako izgleda Država, s onima koji će pristati nacionalizirati sve ono što u privatizaciji nije plaćeno kešom. To su neke polazne pretpostavke.

KAportal.hr