S predsjednikom Ivom Josipovićem razgovarali smo u Bijeloj vili na Brijunima nakon njegova posjeta Korčuli usred vrlo aktivnog tjedna. Josipović u hrvatskoj politici, kako to sada izgleda, želi otvoriti novu stranicu, vrijeme u kojem će se cijeniti stručnost i rezultati bez velikih riječi i nemogućih obećanja. Uostalom, na naše pitanje kada ćemo izaći iz krize kazao je da ne želi nuditi lake odgovore i dodao: »Toga nema, iz krize se neće izaći za dva, četiri ili šest mjeseci. To je projekt koji će trajati godinu, dvije, možda i tri. Uz uvjet jakog, predanog i odgovornog rada.«

• Obišli ste zemlje u regiji, naše susjede. Bilo je mnogo reakcija nakon poruka koje ste uputili. Je li ono što ste željeli reći na pravi način prepoznato?
- Mislim da jest. S jedne su strane te inicijative koristile Hrvatskoj na njezinu putu u EU, a s druge su otvorile neke nove mogućnosti suradnje sa svim zemljama u regiji, pogotovo na političko-psihološkom planu. Mislim da su poruke ispravno shvaćene i u tim zemljama i u Hrvatskoj. Istina, ima i onih kojima se to ne sviđa. To su oni koji ne razumiju da je rat odavno završio i da se moramo okrenuti prema suradnji, gospodarskoj, kulturnoj i svakoj drugoj, posebice borbi za nova tržišta. To Hrvatskoj samo može koristiti. Da većina hrvatskih građana prihvaća takvu politiku, govore i rezultati ispitivanja javnog mnijenja koji su nedvojbeni.
 

• Mogu li ipak zarobljenici prošlosti zaustaviti procese koji se danas događaju na jugoistoku Europe, a koje ste velikim dijelom pokrenuli i vi?
- Proces uspostavljanja normalnih, dobrih odnosa i rješavanja otvorenih pitanja, proces europeizacije cijele regije nezaustavljiv je. On će sigurno imati svojih uspona i manjih padova, ali globalno gledajući, trend je nezaustavljiv. • Najprije Hrvatska, a zatim i druge zemlje, naći će se u europskom okružju.

• U zadnje ste se vrijeme dosta susretali i s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Je li došlo vrijeme hrvatsko-srpske pomirbe?
- Apsolutno! To je interes za obje države. Uostalom, najbolji signal da je došlo vrijeme pomirbe i rješavanja ozbiljnih problema koje još uvijek imamo, raspoloženje je građana. Sve ih više putuje iz jedne zemlje u drugu, posluje se, kulturna razmjena je u uzletu. Osim toga, Fred Matić je usred Beograda predsjedniku Srbije darovao knjigu o stradanjima u logorima u Srbiji. I to je dokaz jedne nove otvorenosti s jedne i s druge strane.

• Prošlost još opterećuje ove prostore. Ne znam slažete li se, ali važan susret u Trstu između vas i predsjednika Giorgija Napolitana i Danila Türka nije dobio prevelik publicitet kod nas. Zašto?
- Točno, slažem se. Na žalost, često vrlo ozbiljne teme iz unutarnje i vanjske politike ostanu u sjeni nekih ekscesa ili efemerija. To možda pokazuje i stanje u medijima. Vidjeli ste da je i moj rekao bih važan posjet Srbiji, koji je rezultirao i predajom dokumenata vezanih uz Vukovarsku bolnicu, i povratom kulturnog blaga, i otvaranjem brojnih procesa suradnje i brige za Hrvate u Srbiji, ostao u sjeni jednog pada niza stepenice, koji je bio bez ikakvih posljedica. Očito, osjetljivost medija na ozbiljne političke teme nije uvijek na visokoj razini.

• Talijanski premijer Silvio Berlusconi trebao bi uskoro doći u Hrvatsku. Može li se očekivati da će zatražiti povrat imovine esula?
- Mislim da je ta stvar riješena. Imamo Osimske sporazume, imamo sve one dogovore koji to uređuju i ne očekujem da će se to pitanje ponovo otvarati.

• Kakva je vaša suradnja u vanjskoj politici s Banskim dvorima i premijerkom Jadrankom Kosor?
- Sve je bolja. Onaj moj prvi put u Sarajevo izazvao je određene tenzije, možda ne osobno s premijerkom nego s nekima iz njezine stranke. Kada se pokazalo koliko je to dobro i korisno za Hrvatsku, našli smo se na istom putu. To je i gospođa Kosor izjavila u Sarajevu. Osim toga, zajedno smo radili na registraciji Hrvata za izbore u BiH i ostvarili vrlo dobar rezultat. Možemo se razlikovati u nekim nijansama, ali je globalni pogled na vanjsku politiku s »jednog i drugog brda«, kako se to od milja kaže, isti.

• Na redu je imenovanje većeg broja hrvatskih veleposlanika. Jeste li o tome razgovarali s premijerkom i kada će popis biti usuglašen?
- Taj je posao tek na početku. Postupak je takav da Vlada izlazi s prijedlogom nakon čega ga predsjednik prihvaća ili ne prihvaća. Naravno da se razgovara o najboljim mogućim rješenjima. Do sada nisam dobio prijedlog. Čuo sam iz Vlade da se prijedlog priprema i vjerujem da će to biti vrlo skoro.

• Je li realno da pregovori Hrvatske i EU-a završe početkom sljedeće godine?
- Sigurno je da je realno. Znam koliki se napori ulažu u popravljanje stanja u pravosuđu i javnoj upravi, oko slobode tržišta, tamo gdje smo imali najvećih problema. Očekujem da će to donijeti rezultate i da ćemo zaista, kako je planirano, mjesec prije ili poslije, ostvariti taj naš cilj i ući u EU negdje 2012. godine.

• Time bi svi vanjskopolitički ciljevi bili ostvareni.
- Tako je. Vanjsko politički ciljevi nisu, naravno, samo moji ciljevi. Vlada i predsjednik Republike kreiraju vanjsku politiku, ali cilj ulaska u EU nije samo naš, nego je to opći cilj svih relevantnih političkih snaga u Hrvatskoj. Podsjećam, oporba također snažno zagovara ulazak u EU i svojim vezama u Uniji podupire naše buduće članstvo. Svi ćemo zajedno to proslaviti, bez obzira tko je u Vladi, a tko u oporbi. To će biti razlog za ozbiljno slavlje.

• U našoj unutarnjoj politici sve je usmjereno na prevladavanje krize. Očekujete li »vruću političku jesen«?
- Sigurno je da će gospodarska kriza i reforme, koje će za neke građane značiti i određeni teret, predstavljati izazov. Koliko će to biti vruće ili neće biti vruće u prvom redu ovisi o tome hoće li Vlada pronaći odgovarajuću formulu koja s jedne strane za mene znači efikasno rješavanje problema, a s druge da treba puno mudrosti da se teret krize pravedno raspodijeli. O tome ovisi hoće li građani prihvatiti rješenja kao nešto pravedno i prihvatljivo. Ako se takva formula ne pronađe, naravno da je za očekivati nezadovoljstvo građana.

• Jesu li dosadašnje mjere pogodile cilj?
- Načelno govoreći, mjere idu u dobrom pravcu. To su rekli i ekonomski stručnjaci. Možda je šteta da se ne provode brže. Kako vrijeme ide, potrebno je razmišljati i o nekim dopunama i novim mjerama. Moja je preporuka da se stalno prati efekt svake pojedine mjere, ne samo po državnu blagajnu, nego i sa društvenog, socijalnog aspekta. Da se vidi kakve su posljedice za hrvatsko društvo. Tu očekujem da se rade i korekcije, dopune, da se neke mjere po potrebi mijenjaju ili prilagođavaju poželjnim učincima tih mjera.

• Možete li pred izbore vidjeti suradnju između Jadranke Kosor i Zorana Milanovića?
- Stranački je život, naravno, nadmetanje i to nadmetanje sigurno ne može i neće prestati. Zamislivo mi je, međutim, da se, recimo, postigne sporazum o tome kako će izgledati energetski razvitak Hrvatske idućih 10 godina. To ne bi umanjilo onu pozitivnu političku borbu i konkurenciju između stranaka.

• Još u predizbornoj kampanji mnogo ste govorili o načelu pravednosti pa tako i nužnosti revizije pretvorbe. Što se u tom smislu čini danas?
- Napravljen je temelj, a to je promjena Ustava, prije svega u tome da nema zastarijevanja kaznenih djela vezanih uz pretvorbu, privatizaciju, ratno profiterstvo. Sada je stvar na policiji, Državnom odvjetništvu i reviziji. Podsjećam da je državna revizija još 2004. godine predala završno izvješće i da tamo ima jako puno materijala zbog kojih bi policija i Državno odvjetništvo morali biti zainteresirani. Što se tiče politike, ona je napravila svoje promjenom Ustava. Još ostaje zadaća stvarati političku klimu koja će ići u prilog spremnosti da se one najteže stvari iz pretvorbe razmotre.

• Tko bi sada trebao stupiti na scenu?
- Oni koji provode Ustav i zakone. Čuo sam tezu, koja je posve pogrešna, da još treba mijenjati zakone kako bi se provela pravna i politička poruka promjene Ustava. Oni se mogu popravljati, ali nisu odlučni za daljnji posao u kažnjavanju pretvorbenoga kriminala.

• Treba li u tom smislu gledati i na napore da se pronađu odgovori na pitanja o privatizaciji Ine?
- Taj proces je otvoren i istražno povjerenstvo radi svoj posao. Pozvali su i istaknute političare iz različitih vlada. Vrlo je važno znati kako je došlo do privatizacije Ine. To ne znači nužno da je privatizacija bila kriminalne naravi, ali s obzirom na to da je riječ o velikom zalogaju, jednom od temelja našega gospodarstva, važno je da se stvari raščiste. Ako nema povrede zakona i kriminala, to treba biti jasno najširoj javnosti. Ako je bilo kriminala, za to treba odgovarati.

• Tako je i s »aferom Daimler« i sličnima?
- Apsolutno. Tu ne smije biti nikakve kalkulacije utemeljene na stranačkoj pripadnosti. Za koga se utvrdi da se bavio kriminalnim aktivnostima, mora odgovarati. Važno je da se iz politike ne šalju signali da je netko nedodirljiv, ali ni da politika diktira koga treba kazneno progoniti.

• Bili ste u Jasenovcu, Bleiburgu, između ostaloga i s ciljem da se povijest ostavi povjesničarima. Hoće li se to stvarno i dogoditi?
- Došlo je vrijeme za to. Sada se diglo nešto buke vezane uz ovaj zadnji događaj u Srbu. To je dobar primjer koji pokazuje da neprihvaćanje ustavnih odredbi o antifašizmu kao temelju hrvatske državnosti neki zloupotrebljavaju za dnevnopolitičke svrhe. Najbolji primjer toga je nastup gospodina Đakića koji je meni zamjerio da sam otišao u Srb. Znajući njegov politički profil, to me ne čudi, ali je zanimljivo da je napao mene, a ne i Vladu koja je financirala taj spomenik, a ni predsjednika Sabora koji je bio pokrovitelj proslave. Dakle, riječ je o licemjerju, politikantstvu. Da je na isti stup srama nastojao pribiti i mene, i gospođu Kosor i gospodina Bebića, rekao bih da se ne slažem s njim, ali da je principijelan. Ali, ovdje je on očito kalkulirao, koristio svoju udrugu za politikantske svrhe.

• A kako su se ponijeli premijerka i predsjednik Sabora?
- Čestitam i gospođi Kosor i gospodinu Bebiću, jer su spremnošću da se i oni angažiraju na očuvanju antifašističke tradicije učinili još jedan važan doprinos za europsku Hrvatsku.

• Ipak, za taj dan koji se slavi u Srbu vežu se i neki prijepori?
- Jedan dio događaja za vrijeme ustanka nije bio dio ustaničkih aktivnosti koje danas slavimo. Riječ je o zločinu u Borićevcima, ali i na nekim drugim mjestima. Mi to, međutim, ne slavimo, mi ne slavimo zločine koje je počinilo četništvo, nego slavimo otpor fašizmu, onaj dio koji su poveli partizani, antifašisti. Time se ne dovodi u pitanje ni službeni datum obilježavanja Dana antifašističke borbe, 22. lipnja, ali sjetili smo se jednog dana važnog za Hrvatsku, kada je došlo do značajnijeg otpora. Rekli smo i »ne« praksi rušenja spomenika. U tom kontekstu posebno cijenim ulogu koju je Vlada odigrala financirajući obnovu tog spomenika.

• Kada ste bili izabrani za predsjednika Republike neki su kalkulirali da ćete ostati bliski SDP-u, na neki način mu i pomagati. To se nije dogodilo. Hoće li tako ostati i u mjesecima pred izbore?
- Odmah sam rekao da funkciju predsjednika Republika shvaćam ozbiljno i poštujem ustavne odredbe koje predsjednika određuju kao nestranačku osobu. One ne dopuštaju predsjedniku Republike da bude član stranke, a to znači da se neću stranački svrstavati ni na koju stranu. Ali, politika često od predsjednika traži izjašnjavanje. S moje strane to izjašnjavanje nikad neće biti stranačko. Ipak, i ja kao predsjednik imam svoj politički afinitet i sustav vrijednosti. Šalim se i kažem da mi je srce na lijevoj strani. To znači da inzistiram na socijalnoj pravdi i pravednosti i kod Vlade, i kod oporbe. Nisam tu nikad bio isključiv. Želim na jednak način surađivati sa svim strankama, neovisno jesu li na vlasti ili u oporbi. Naravno, ta će suradnja ovisiti o tome koja stranka što zagovara u nekom konkretnom slučaju. Uostalom, građani su me i izabrali temeljem programa koji je sadržavao određene političke vrijednosti.

• Vaša je suradnja s Vladom, kako se čini, zadovoljavajuća?
- Točno. U početku je zaista bilo burno i bilo je nekih problema. Možda su ti problemi bili generirani strahom da ću se stranački svrstavati. Sada se valjda prepoznalo da toga nema. Dužnost mi je, međutim, surađivati i s oporbom. I prema njoj imam dio odgovornosti.

• Imate li sada kada radite na brdu iznad Zagreba pravu sliku života građana?
- Naravno da imam. Susrećem se s ljudima, vrlo često odem u grad, na tržnicu, kupim kruh, mlijeko. Često putujem Hrvatskom i razgovaram s ljudima. Znam da ljudi teško žive. Na kraju krajeva, i moja šira obitelj su ljudi koji žive prosječnim životom i znam da teško žive, da su zabrinuti za svoju budućnost. Nama je u politici zadatak pomoći da tako ne bude, pa i ja nastojim izlaziti s inicijativama koje mogu pomoći kvaliteti života. Nadam se da će i u tome moja suradnja s Vladom biti sve bolja, da ćemo implementirati i neke dobre ideje koje dođu i izvan Vlade.

• Što kao predsjednik možete u tom smislu još predlagati, inicirati.
- Vrlo je važno da u teškim vremenima, a ovo jesu teška vremena, postoji potrebna doza optimizma, vjere da se može izaći iz poteškoća. Nastojim da se potiče kreativnost i pobudi optimizam i kod onih kojima je najteže. To nije uvijek lako, ali komparativna iskustva iz drugih zemalja pokazuju da su iz krize izlazili samo oni koji su vjerovali da je to moguće.

• Reagirali ste u slučaju Varšavske u Zagrebu.
- Važno je ne ulijevati ulje na vatru. Neki su mislili da bih trebao malo i doliti ulja, ali tako ne vidim funkciju predsjednika. Zalažem se za to da se do kraja preispita sve oko dozvola u Varšavskoj. Posebno valja provjeriti je li bilo nezakonitoga pogodovanja privatnom interesu na račun javnoga. Pa tako i pitanje odgovornosti ako je bilo nezakonitosti ili pogodovanja. Uz to, apsolutno sam za to da se građanima omogući izražavanje nezadovoljstva, da legitimni protest bude takav da ne ugrožava treće osobe. Prva su uhićenja po mome sudu bila dobrim dijelom nepotrebna, pa sam o tome i javno progovorio. Mislim da je to dovelo do puno opreznijeg funkcioniranja policije.

Jurica Körbler
jurica.körbler@vjesnik.hr