Ivo Josipović najveća je turistička atrakcija ovog ljeta u Baškoj Vodi. Predsjedniku države u njegovom rodnom mjestu na odmoru svakodnevno prilazi na desetke turista koji ga mole za fotografiju kao uspomenu.

Većinu tih fotografija snimi njegov diskretni tjelohranitelj.

- To je i malo promoviranje mog rodnog mjesta - našalit će se Josipović koji većinu dana provodi na rivi u razgovorima s prijateljima, poznanicima, ali i novinarima i drugim političarima poput Mate Granića ili načelnika Baške Vode.

No najviše se, priznaje, na godišnjem veseli druženju s roditeljima koje nije vidio otkako je postao predsjednik i maminoj kuhinji.

Kao da je među političarima postala neka moda po medijima govoriti da nije vrijeme za godišnje odmore. Prvo je to godinama radio Milan Bandić, a onda je to cijeloj Vladi umalo naredila i premijerka Kosor. Od vas takve izjave nismo čuli. Zar ne treba i političarima ljetni odmor?

- Pretpostavljam da će oni kao i ja poluradno iskoristiti svoj godišnji. Ja sam u ovih sedam dana koliko sam na godišnjem dva dana potpuno proveo službeno u Kninu i Sinju, a ostale dane sam imao sastanke s načelnikom Baške Vode, gradonačelnikom Makarske, obišao sam jedno gradilište tunela, turističke tvrtke. Dakle, nije to samo odmor. Ležernije je utoliko što sam tu kod roditelja i što se ležernije odjevam. A uz to sam i na maminoj kuhinji, a to je najbolja kuhinja.

Što mama sprema sinu predsjedniku?

- Danas je bila pečena riba.

A, što najviše volite iz njezine kuhinje?

- Sve što mama spremi je najbolje.

Čitate li neku knjigu na odmoru?

- Pripremio sam mnogo knjiga, ali nisam stigao još ništa pročitati. Ali, bit će prilika.

No, neki tvrde da bi bilo jeftinije da ste se odlučili za ljetovanje na Brijunima u rezidenciji, nego ovdje u Baškoj Vodi.

- To se zove: "Idemo tražiti skandal iako ga nema". Neusporedivo je jeftinije biti ovdje. Ali, u konačnici nije ni to kriterij. Želim i imam pravo odmor provesti sa svojom obitelji, pogotovo roditeljima.

Idete li se i kupati?

- Ne, ako nisam ovdje na rivi, onda sam u kući za računalom.

Jedan dan proveli ste i u Kninu na proslavi oslobođenja grada. Gdje ste bili prije 15 godina kada se odvijala Oluja?

- Bio sam ovdje u Baškoj Vodi i slušao sam i pratio što se događa. Nakon toga sam otišao za Zagreb.

Nakon proslave u Kninu održana je i ona u Čavoglavima gdje je prevladavala ustaška ikonografija i gdje su se napadali novinari. Jedini političar koji se tamo pojavio je bio Milan Bandić.

- Proslava u Čavoglavima nije sama po sebi problem u smislu da ljudi odu tamo, provesele se, malo ispeku roštilj. Sve je to pozitivno osim govora mržnje, loših poruka, nasilja prema novinarima, ustaškog znakovlja i sličnih i za Hrvatsku štetnih stvari. Dakle, da toga nema sve bi bilo u redu. No, ako je riječ o jednom događaju koji je velika šamarčina civiliziranoj Hrvatskoj onda naravno da nisam pristaša toga. Tamo je zloupotrebljeno domoljublje mnogih ljudi.

Znam da ne volite komentirati politiku u Zagrebu obzirom da je tu više riječ o lokalnim pitanjima. No, ovo ljeto svjedoci smo dviju priča koje su prerasle lokalni značaj i postale pitanje visoke politike. Jedno od toga je sukob oko spajanja bolnica. Kako vi gledate na taj slučaj?

- Kao prvo treba pogledati pitanje stručne naravi gdje čujem različite ocjene. Međutim, očito je da Grad Zagreb, i to je po Ustavu legitimno, ima pravo na svoje viđenje organizacije bolničkog sustava. S druge strane mora se voditi računa o cjelini i troškovima, ali ako Grad Zagreb misli da to može bolje i jeftinije učiniti nego da je to utopljeno u mrežu kakvu je vidi država, držim da bi to trebalo respektirati.

Politizacija je stalno prisutna u našoj svakodnevnici, ali ovdje se ona događa po pitanju zdravlja. Kako se građani mogu tu osjećati?

- Ne treba to pitanje izdvajati od ostalih, obzirom da se u poltici o svemu raspravlja. Građani samo sa pravom očekuju da se u što skorije vrijeme donese određena odluka i da stvari funkcioniraju.

U Varšavskoj su se ponovno dogodila uhićenja, istina ne masovna kao posljednji put. Kako gledate na posljednja događanja?

- Zna se da sam protivnik primjene sile, ali ako se zatvara promet onda policija mora uspostaviti red. No, s druge strane prosvjed je legitiman, protivnici projekta imaju pravo protestirati i ne samo to da ih policija ne smije u tome spriječavati nego ih policija ih mora štititi u legitimnom i legalnom prosvjedu. Ali on mora biti organiziran tako da ne krši prava treće osobe. Kada su bila prva uhićenja, ja sam i tada, a i danas smatram da se, obzirom na okolnosti, pretjerano i nepotrebno išlo u uhićenja. O tome sam vrlo jasno dao svoj iskaz i vidjeli ste da se promijenila praksa.

U čemu kada su oba slučaja bila uhićenja?

- Razlika je u ta dva prosvjeda. U ovom posljednjem su ljudi ležali na prometnicama.

Koje ste druge mogućnosti osim javnog istupa imali u prvotnim uhićenjima?

- Nema predsjednik nikakve neposredne ovlasti prema policiji, već može samo u političkom smislu djelovati.

Jeste li vi promijenili svoj stav o Varšavskoj i projektu Cvjetni?

- Ne, nisam promjenio stav. Uvijek ističem da ne želim ulaziti u arhitektonsko stanovište, je li to estetski dobro ili nije. To je nešto za što ja nisam stručnjak. Ja sam tada bio suzdržan, de facto protiv i to iz razloga jer mi se činilo da se na račun javnog interesa favorizira jedan privatni interes.

Obzirom da je vaš stav jasan, pretpostavljam da se nećete pojaviti na otvaranju tog zdanja ili da vas, recimo, vidimo kako tamo ispijate kavu.

- Vrlo teško je to očekivati. Prvo želim da projekt sa dozvolama u granicama zakona i u granicama onih gabarita koji su prihvatljivi bude što prije gotov. Zagreb ne može bez investicija i investicije treba podržati. Ali investitori moraju znati gdje su granice.

Nedavno smo radili rekonstrukciju tog dana kada se glasalo u Skupštini oko spornog projekta i saznali smo da je jedan zastupnik SDP-a, koji je i danas Skupštini, tražio da se još jednom unutar kluba zastupnika, daleko od javnosti glasa o tome i da tada taj stav zauzmu svi zastupnici. Kako biste tamo glasali?

- Isto kao što sam i sada. Uvijek sam glasao, i u Saboru i u Skupštini, onako kako sam mislio da treba glasati i uvijek sam imao dobar položaj da mogu autonomno donijeti svoju odluku.

Osjećate li se vi kao jedan od zastupnika tadašnjeg saziva Skupštine odgovornim za događaje u Cvjetnom?

- Ne, ne osjećam se odgovornim. Zašto bih se osjećao odgovornim?

Pa, gradonačelnik Bandić je na izvanrednoj sjednici Skupštine rekao da je Skupština odgovorna jer je ona donijela tu odluku, a ne on.

- To je licemjena izjava. Zna se da je gradonačelnik taj koji u pravilu predlaže odluku, a Skupština ga slijedi. To je bit parlamentarne demokracije na razini grada. U ovom slučaju, dio Skupštine se pobunio, odbio podržati gradonačelnika. No, to nije bilo dovoljno i odluka je donesena. Da je Bandiću zaista stalo do Skupštine, sada bi poštivao novo stanovište Skupštine. Treba jasno reći: tadašnja odluka Skupštine je Bandićeva odluka, bez obzira kakvom je smatrali.

Zbog slučaja Varšavska naglo se počeo spominjati referendum za opoziv gradonačelnika Bandića.

- To je po mom sudu mogući razlog referenduma. Ali, ostavimo gradskoj politici da donese odluku treba li referendum ili ne.

Ukoliko Skupština na idućoj sjednici u rujnu ne izglasa raspisivanje referenduma za Bandićev opoziv, s mnogih strana najavljuju prikupljanje potpisa za raspisivanje tog referenduma. Hoćete li se i vi pridružiti potpisivanju?

- Ne, isto ću postupiti kao i kod skupljanja potpisa za Zakon o radu. Mislim da predsjednik ne smije biti agitator u takvim stvarima. Ali, ako do referenduma dođe, svakako ću glasati!

NK Dinamo kao Udruga građana nije platio niti lipu za bilo koji transfer igrača u inozemstvo. Kako to komentirate?

- To je problem svih klubova, ne samo NK Dinama. No, dovoljno sam dobar pravnik da ne prihvaćam tumačenja po kojima nam je potreban neki novi Zakon da bi se pobrao porez. To nije točno. I prema tome, očito je neka politička volja utjecala na to da se porez ne naplaćuje. Ali, još nije kasno jer porezna zastara za mnoge od tih transfera nije nastupila i upravo zato je moj poziv poreznoj upravi da ubere porez koji pripada državi.

Od kluba ili igrača?

- Od oboje. Ne odnosi se zakon samo na klub, nego i na igrače. Oni su svi u statusu poreznih obveznika i većina je više od 180 dana u tekućoj godini bili sa prebivalištem u Hrvatskoj.

Trebaju li se svi klubovi privatizirati?

- Do privatizacije može doći, ali moraju biti čisti računi u privatizaciji. I mora biti jasno da je danas vrhunski sport u profesionalnom rangu biznis. Država ga može pomagati na određene načine, ali ne da servisira privatni biznis i dobit.

Ali o kakvom vrhunskom sportu mi govorimo? Jer kada spominjemo te dvije riječi onda na temelju njih jedan klub, konkretno Dinamo, dobiva novac poreznih obveznika za pripreme u Turskoj u hotelu od šest zvjezdica ili u Salzburgu u hotelu od pet.

- Dobro, prvo trebamo vidjeti imamo li mi tu resurse za takve pripreme. Ako imamo, naravno da nije pametno ići u Tursku. S druge strane kao turistička zemlja ne možemo zabranjivati odlazak negdje, a očekivati da će nama dolaziti iz cijelog svijeta ljudi na pripreme, kongrese i sastanke ovdje u Hrvatsku. Prema tome mi moramo biti konkurentni, a ne zabranama nastojati kanalizirati sredstva iz politike. A naš vrhunski sport je u dobroj mjeri iselio u druge europske zemlje, naš vrhunski sport je na neki način dijaspora, posebno kada govorimo o nogometu.

Treba li onda novac namijenjen za nogomet ići u omladinske pogone ili ga raspodijeliti pa da više drugi sportovi dobivaju?

- Ja sasvim sigurno ne bih lopatama novca šopao naše nogometne klubove. Treba davati neki poticaj ako grad ima realnog interesa, ali da sam ja vlasnik neke banke onda bih rađe financirao neki amaterski klub, a ne profesionalni nogometni.

U Zagrebu se najavljuje promjena imena ulice Gojka Šuška. Kakav je vaš stav oko toga?

- U Gojka Šuška se vežu kontroverze. S jedne strane on je bio ministar obrane u vrijeme pobjede. No, sa druge strane neki kontakti, veze i događaji vrlo negativne prirode se vežu uz njegovo ime. Kada bih bio u Skupštini grada Zagreba ne bih glasao da ulica nosi njegovo ime, pričekao bih da povijesna distanca omogući realno vrednovanje njegove uloge u hrvatskoj povijesti.

Gradski HDZ traži pak da se u Zagrebu konačno postavi spomenik Franje Tuđmana.

- Apsolutno sam za to, kao i za uređenje Trga Franje Tuđmana. On je prvi hrvatski predsjednik, vijence mu stavljamo na grob i ne znam čemu sada licemjere da ga istodobno i slavimo kao prvog predsjednika, ali i da mu ne dajemo spomenik. Uostalom u Hrvatskoj ima jako puno spomenika prvom hrvatskom predsjedniku.

Kad god nekog od političara, za koje postoje realne naznake da imaju ambiciju biti nasljednici Milana Bandića na mjestu gradonačelnika, pitamo hoće li se kandidirati, dobivamo jedan te isti odgovor: "To će stranka odlučiti". Vi niste tako postupili, već ste odmah izrekli ambiciju. Zašto mnogi, i u HDZ-u i u SDP-u traže alibi s takvim, jednim te istim odgovorom?

- To su različiti stilovi političkog komuniciranja, nekada ovisni i o osobnim afinitetima. Naravno da mnoge stvari ne možete napraviti bez stranke. Ni moja kandidatura ne bi bila moguća da nije podržana od stranke, SDP-a, kada sam u siječnju rekao svoju ambiciju i zatražio na unutarstranačkim izborima podršku stranke.

Razgovarao i snimio: Sanjin Španović