Nekadašnji SDP-ov kandidat za premijera Ljubo Jurčić, danas čelnik Nadzornog odbora Podravke, koji je to postao na poziv premijerke Jadranke Kosor, za Vjesnik komentira temeljne razlike gospodarskog programa koji je nedavno predstavio SDP i Programa gospodarskog oporavka Vlade, te iznosi dosadašnje mane gospodarskih politika.

• SDP je na konvenciji predstavio temelj svog gospodarskog programa. Koja je temeljna razlika između tog i Vladinog Programa gospodarskog oporavka?
- Osobno nisam sudjelovao u njegovoj izvedbi nego kolega Branko Grčić koji je prije bio moj suradnik, a danas se gotovo svakodnevno čujemo. No taj je program okvir koji će se idućih godinu dana do izbora nadograđivati. Što će izbori biti bliži, to će rješenja morati biti konkretnija. S druge strane, postoji Program gospodarskog oporavka Vlade koja djeluje operativno. Razlika je u tome što njihov program mora biti konkretan u provođenju politike, a oporba tek priprema politiku za provođenje. Vlada ima i sve institucije potrebne da bi se izradio cjeloviti program, od ministarstava do agencija. Zbog toga se za svaki detalj, od ekonomske, socijalne i svake druge politike, može i mora ići do konačnog rješenja. Oporba sad može samo naglašavati svoj smjer i okvir u kojem bi tražila rješenja kad dođe na vlast.
 

• No oporba već sad ističe konkretne mjere koje se razlikuju od stava Vlade. Primjerice, rasterećenje cijene rada i oporezivanje dobiti.
- To su samo naznake da bi u konačnici opterećenje rada moglo biti manje. SDP time šalje poruku potencijalnim biračima, bilo da su to poslodavci, radnici ili umirovljenici. SDP kao oporba niti treba, niti je još vrijeme da daje konkretna rješenja. No dosad je kod svake politike u Hrvatskoj nedostajao cjeloviti program stranke koja dolazi na vlast. Tek kad stranka dođe na vlast, počinje tražiti što će se raditi. Nadam se da će za SDP to ispasti cjeloviti program.
 

• Kakav gospodarski program treba Hrvatskoj?
- Hrvatska ima ekonomski i socijalni sustav koji se ne može popraviti nego se mora potpuno mijenjati. To sam osobno govorio i prijašnjem premijeru jer popravak samo pojedinih dijelova u sustavu, koji proizvode gubitke i deficite, apsolutno nema uspjeha. Ni jedna reforma pojedinačno, bila to mirovinska, zdravstvena, industrijska ili koja druga, ne može uspjeti sama za sebe nego se čitav sustav mora presložiti. Hrvatska treba veliku transformaciju. Tražiti spas u jednoj mjeri, bio to neki porez ili rasterećivanje cijene rada, nema efekta jer treba mijenjati sustav. No to se ne vidi ni u jednom od ova dva programa.

• Hoće li nam ulaskom u EU gospodarstvo uzletiti?
- To je zabluda jer Rumunjska i Bugarska sedam godina nakon ulaska u EU moraju spašavati stanje snižavanjem standarda za 20 i 30 posto. I Mađarska je bila perjanica tranzicije i EU pa je 2006. njen standard svejedno pao za 30 do 40 posto. Ni Grčku nije spasilo što je u Uniji, a probleme imaju i Španjolska i Italija. Hrvati još nisu naučili da ulazak u EU nije dovoljan, nego samo nužan uvjet za bolji život. Neće nas spasiti ni strane investicije jer one nikoga nisu razvile. Njihov učinak u povećanju zaposlenosti je prvotan, no nakon druge ili treće faze, njihov se kapital iznosi vani. No, na primjeru Irske se vidjelo da taj isti kapital bježi kad dođe kriza. Sve te dokaze imamo pred vlastitim očima, ali i dalje ustrajemo u politici da deficit mora biti nula, da će tržište i strane investicije te EU sve riješiti. Zabluda je također da će tržište sve riješiti i pokazalo se da su i najliberalističnije zemlje, kao što su to SAD i Engleska, u krizi intervenirale kad je bila ugrožena njihova proizvodnja i zaposlenost. Cilj je bio da se zaposli svoje građane i zadrži proizvodnja i to su učinili bez dvojbe čim im je dohodak počeo padati. Više nije bila bitna ni ravnoteža u proračunu u tim zemljama.

• Gdje je Hrvatska sutra?
- Po svemu sudeći, temeljem svih mjera koje se predlažu, bilo da dolaze iz pozicije ili opozicije, i iduće ćemo godine biti u krizi ili u najboljoj mjeri u stagnaciji, jer zasad ne postoji ni jedna mjera koja bi djelovala u godinu dana. To znači stagnaciju u 2011. Još sam lani rekao da ćemo 2010. biti sretni ako budemo imali pad gospodarstva od dva posto, a sada smo jedina zemlja u Europi koja će uz Grčku i Mađarsku imati negativni rast u odnosu na 2009. Dok su svi zaustavili pad zaposlenosti, u Hrvatskoj ona i dalje pada. Nažalost, slijedi još značajniji rast nezaposlenosti. Možda iduće godine pad neće biti jedan posto nego nula, no standard građana će biti za pet posto manji nego ove godine, odnosno živjet ćemo pet posto lošije. Da to tako ne bude, moramo imati čvršće i sistematičnije mjere koje sad nema ni u jednom ni i u drugom programu. Opozicija, doduše, još ima vremena da napravi program jer još nije na vlasti.

• Spomenuli ste još veći porast nezaposlenosti. Koliki bi mogao biti?
- Bez posla će ostati 50.000 ljudi do kraja godine ili početka iduće godine. To je razdoblje najbolji pokazatelj realne nezaposlenosti jer se tržište čisti od sezonskih radnika.

• SDP je imenovao koordinatore izbornih jedinica, među njima nema nekih od prepoznatljivih, uvjetno rečeno starih lica stranke, a i vi ste ekonomski program prepustili mlađem kolegi. Prepuštate li prve redove i zašto mlađoj generaciji?
- Hrvatskoj su potrebni ljudi koji imaju energiju, a to su mladi ljudi koji će nekad skočiti u nešto što ne poznaju do kraja. Starijima se to više ne da prolaziti. Osobno sam uvijek bio spreman podržati politiku koja ima izgleda za uspjeh. Sjetite se da sam o industriji pričao prije deset godina, napisao sam i radove o kojima se pričalo u predizbornoj kampanji pa su me napadali da su komunistički i to u vrijeme kad je Europa tražila industrijsku politiku. Govorio sam i o uvođenju poreza na kapitalnu dobit kad je to bilo aktualno i kad bi nešto značilo. Istaknuo sam probleme da je Hrvatska suočena s vanjskim dugom koji će nas potopiti i deindustrijalizacijom. Nedavno sam i kod rebalansa proračuna rekao da ne vidim koji je naš izvor rasta osim po Duhu Svetom. No on će ti pomoći samo ako si posadio krumpire. Ako ih ne posadiš, krumpiri neće ni izrasti. Kroz moje teoretsko i praktičko iskustvo ne da mi se trošiti energiju za propale stvari i kad ne vidim uspjeh. Nikad nisam ni trošio energiju za poziciju u stranci. Zbog svojeg iskustva i godina jednostavno više nemam potrebe uključiti se u nešto ako mislim da ne mogu pomoći. No kolega Branko Grčić je napravio korektan program koji u idućih godinu dana treba razraditi. Tu nema ni čarobnjaka ni čarobnih rješenja nego to mora biti sustav koji prati situaciju, koji kreira mjere i politika ih treba provoditi. Ukratko, potrebni su jasni ciljevi pa onda mjere, instrumenti, organizacija i procedure za ostvarivanje tih ciljeva. Potrebni su ljudi sa znanjem, energijom i željom da ostvare te ciljeve. A prije svega potrebna je politika koja ima takav pristup i kojoj je cilj društvena, a ne osobna korist.

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš