Od 1. listopada na snazi je novi zakon o zaštiti tržišnog natjecanja koji Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja daje široke ovlasti. O najčešćim oblicima kršenja tog zakona o zaštiti, kontroli državnih potpora, željezarama i brodogradilištima, ali i HRT-u, razgovarali smo s ravnateljicom Agencije i predsjednicom Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Olgicom Spevec.

• Što donosi Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja?
- Zakon je zapravo u cijelosti novi, ali ono što je najbitnije i na što se treba koncentrirati jest da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, koja utvrđuje povrede zakona, dobila ovlast da i kažnjava one koji ih krše, za razliku od situacije koju smo imali zadnjih 13 godina - da je Agencija utvrđivala povrede, donosila rješenja, a prekršajni sudovi su prema sjedištu poduzetnika odlučivali o kaznama za učinjene povrede. Taj sustav se pokazao nedovoljno učinkovitim, jer se isti postupak zapravo vodio dva puta, u Agenciji i na sudovima, koji su se s tom problematikom rijetko susretali pa stoga nije bilo neobično da su bili vrlo blagi u odmjeravanju kazni. Stoga su sankcije za povrede zakona kao što su zloporaba vladajućeg položaja na tržištu, dogovori o cijenama i slično izostale u cijelosti ili su bile vrlo blage. Na taj je način izostala i prevencija.
Kazne su usklađene s onima koje vrijede u Europi i kreću se do 10 posto ukupnog godišnjeg prihoda poduzetnika ostvarenog u godini koja prethodi povredi. Takav sustav kažnjavanja, u relativnom, a ne u apsolutnom iznosu i u rasponu od nula do 10 posto omogućava da se u svakom pojedinom slučaju kršenja zakona procijene učinci povrede na tržištu, te utvrde olakotne ili otegotne okolnosti i tek onda odredi iznos kazne. Dakle, kazne mogu biti vrlo visoke, a određuju se ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, oduzima se ono što je na tržištu zarađeno nezakonito, a s druge strane, imaju preventivni učinak, odvraćaju od budućih povreda zakona poduzetnike koji moraju znatno više pozornosti usmjeriti na svoje ponašanje na tržištu. Naravno da Agencija ne želi biti gospodar života i smrti poduzetnika, ali se pravila tržišnog natjecanja, odnosno zakon, moraju poštovati.
 

• Što se postiže nagodbom, odnosno statusom pokajnika?
- Novi zakon uvodi niz novih instituta, među njima i mogućnost stranci protiv koje se vodi postupak da već tijekom postupka, dakle prije donošenja odluke Agencije, sama odluči ispraviti svoje ponašanje na tržištu i predloži Agenciji preuzimanje određenih obveza kojima bi se otklonili negativni učinci takvog tržišnog ponašanja. Pojednostavljeno, tada - opet ovisno o konkretnom slučaju, vrsti povrede i predloženim mjerama - Agencija može prihvatiti nagodbu s takvim poduzetnikom, ali i ne mora. O pokajnicima govorimo kada sudionik kartela, odnosno zabranjenog sporazuma među konkurentima na određenom tržištu Agenciji dostavi nedvojbene dokaze o njegovu postojanju, omogući njegovo otkrivanje i na taj nam način pomogne u otkrivanju i sankcioniranju kartela kao najtežih oblika kršenja zakonitosti tržišta. Tada takva osoba ili pokajnik, kako ga nazivate, može biti oslobođen upravno kaznene mjere ili ona može biti umanjena.

• Kako se može steći status pokajnika?
- Upravo se ovih dana donosi posebna Vladina uredba kojom će se detaljno urediti način i uvjeti za oslobađanje, odnosno umanjenje upravno-kaznene mjere onom sudioniku kartela koji prvi obavijesti Agenciju o kartelu i dostavi joj podatke, činjenice i dokaze koji joj omogućavaju otkrivanje kartela. Dakle, prijava mora biti upućena Agenciji na vrijeme, već prije nego što je ona pokrenula postupak, ili pak ako je postupak već u tijeku. Dokazi koje dostavi pokajnik moraju biti dovoljni za završetak postupka.

• Kako je Agencija ekipirana za učinkovito provođenje zakona?
- Trenutačno je u Agenciji zaposleno pedesetak ljudi. Ako govorimo o broju ljudi koji se izravno bave primjenom Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, njih je nešto više od dvadeset, ostali se bave problematikom državnih potpora, međunarodnom suradnjom... I s ovim brojem ljudi možemo osigurati primjenu zakona, ali da je to dovoljno, nije. Želimo i moramo biti prisutniji na tržištu. Stoga upravo ovih dana očekujemo da će u proračunu za sljedeću godinu biti odobreno malo više novca za Agenciju i novo zapošljavanje.

• Što nam donosi EU u tržišnom natjecanju?
- Nakon stjecanja članstva, Agencija će se uključiti u mrežu europskih agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, gdje ćemo zajedno s tijelima EU-a, ali i nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja svih država članica, surađivati i nastojati unaprijediti tržišno natjecanje u Uniji. Također, kad postanemo članica, istodobno ćemo u Hrvatskoj primjenjivati hrvatske i europske propise s tog područja, a kontrola potpora prijeći će u nadležnost Europske komisije.

• Koji su najčešći oblici kršenja tržišnog natjecanja na domaćem tržištu.
- To je sklapanje zabranjenih sporazuma između distributera i njihovih kupaca, dakle vertikalnih, kako ih nazivamo, kojima se najčešće bavimo na području distribucije motornih vozila. Tu su i zabranjeni horizontalni sporazumi među kojima se najviše borimo protiv dogovaranja o cijenama, podjeli tržišta i slično. Zatim, imamo u našoj praksi mnogo slučajeva zloporaba vladajućeg položaja, ocjena koncentracija i slično. Pod lupom Agencije našli su se gotovo svi veći poduzetnici u Hrvatskoj, od Agrokora, HT-a, Adrisa, Proplina i Zračne luke Zagreb do EPH, Styrije, ali i onih manjih. Primjerice, poduzetnici upravitelji stambenih zgrada u Puli i Splitu su se također ogriješili o zakon, jer su se dogovarali o cijenama, jednako kao i autoškole u Rijeci i drugim mjestima. No, bilo je i drugih aktivnosti, gdje nismo vodili postupke, ali smo ozbiljno opomenuli, primjerice nedavno, Žitozajednicu da se ne bavi aktivnostima koje se odnose na dogovore ili najave povećanja cijena njezinih članica, koordinaciju njihova nastupa na tržištu kada je riječ o cijenama ili osjetljivim informacijama. Isto tako, napokon je naša inicijativa da se u Zagrebu, Rijeci i drugim gradovima pitanje taksi-prijevoza uredi na tržišnim osnovama, naišla na prihvaćanje.

• Što će biti s državnim potporama na putu Hrvatske u EU?
- Potpore se u posljednjih nekoliko godina usklađuju s pravilima EU-a i to je dobro jer ulaskom u EU za nas neće biti iznenađenja, odnosno europski sustav potpora već će biti dio naše prakse. Što se iznosa potpora tiče, postoji trend smanjenja državnih potpora od 2008. godine, osim u poljoprivredi. Također, davatelji potpora uglavnom su usvojili disciplinu prethodne prijave programa potpora Agenciji. Sve do donošenja Zakona o potporama 2003. godine nije bilo kontrole dodjele potpora i trošenja sredstava poreznih obveznika u korist pojedinih poduzeća, a ni propisanih kriterija temeljem kojih su se one dodjeljivale. No, to se promjenilo, potpore su pod kontrolom, osim nekoliko naslijeđenih grana kao što je brodogradnja, ali i to će se riješiti prije članstva u Uniji.

• Zašto su željezare veći problem od brodogradilišta?
- Još je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) Hrvatske EU predvidio da Hrvatska počne s restrukturiranjem željezara, što dosad nije završeno. Riječ je o međunarodnom ugovoru i obvezama koje je potrebno ispunjavati, a sukladno kojima je bilo potrebno izraditi Nacionalni program restrukturiranja. To je i učinjeno, u roku, a temeljem tog programa odobreni su i planovi restrukturiranja za dvije željezare, splitsku i sisačku. Međutim, nakon toga su nastupili problemi sa Zlomrexom, koji već više od godinu i pol nisu riješeni. Kao što vidite, tu su odredbe SSP-a već predvidjele način rješavanja problematike željezara. Za razliku od ovih specifičnih obveza preuzetih na području industrije čelika, brodogradilišta treba sagledavati u kontekstu usklađivanja propisa i programa potpora na isti način kao i sve ostale industrijske ili uslužne sektore. Samo se u tom smislu uvjetno može govoriti o tome da su željezare veći problem.
 

• Koliko je Vladino jamstvo brodogradilištu 3. maj tržišno opravdano?
- U brodogradilištima koja godinama ostvaruju gubitke unatoč subvencijama i državnim jamstvima, ako stvari promatramo isključivo s aspekta tržišta, malo toga je opravdano, ali mi u Hrvatskoj brodogradnju ne doživljavamo samo na taj način pa ni naše ponašanje nije uvijek motivirano samo tržišnim razlozima. Ovdje je riječ o nastavku iste prakse koja se uvriježila već desecima godina, a u međuvremenu je Europa u Zajedničkom stajalištu država članica u poglavlju Tržišno natjecanje od Hrvatske zatražila prestanak preuzimanja novih narudžbi, što podrazumijeva i nove potpore, dok se ne odobre planovi restrukturiranja. Zato će trebati uvjeriti države članice da je riječ o ugovoru između 3. maja i švedskog partnera koji je zaključen prije usvajanja spomenutog stajališta.

Marinko Petković
marinko.petkovic@vjesnik.hr