Dražen Budiša |
|---|
 |
O svojemu susretu s predsjednikom Tuđmanom Madeleine Albright nam je rekla tek primjedbu kako je njegova definicija demokracije malo neobična l Ne bih nikako želio reći da je današnji položaj Hrvata u BiH isključivo posljedica politike HDZ-a i Franje Tuđmana, ali svakako jednim dijelom, i to dobrim dijelom, jest l Moje izjave pogrešno su interpretirane kao poistovjećivanje s nacionalističkim i konzervativnim. Napokon, ja nacionalist nikada nisam bio l Načelo suradnje s drugim oporbenim strankama jest da nema uvjeta. Mi drugima uvjete ne postavljamo, niti bismo dopustili da ih drugi postavljaju nama “Neumjesno je da Tuđman sada govori da Srbi imaju Republiku Srpsku, da imaju svoju televiziju, jer nisam ja potpisao Daytonski sporazum, nego on.” “Čini se da Vlado Gotovac ima potrebu svoj liberalni profil izgrađivati lijepljenjem neliberalnih etiketa onima s kojima se sukobio.”
“U Šibeniku sam rekao da nisam ni stvarao lokalne koalicije i da ih neću ni razvrgavati, i kod toga ostajem.”
tekst
*Zašto ste se ovaj put odlučili sudjelovati u razgovoru šestorice oporbenih čelnika s američkom državnom tajnicom Madeleine Albright? Što se to bitno promijenilo u proteklih nekoliko mjeseci otkad ste odbili otići na isti takav razgovor u Washington?
- Nije se ništa bitno promijenilo, jer sam se i do sada redovito odazivao pozivima ministara vanjskih poslova koji bi posjećivali Hrvatsku i koji su pozivali na razgovor predsjednike, odnosno predstavnike oporbenih stranaka. Nisam ni jednom izostao s takvih sastanaka. Primjerice, takav je jedan susret nedavno održan s ministrima Kinkelom i Vedrineom. Odazivljući se pozivu iz američkog veleposlanstva, postupio sam jednako kao i do sada. Ali ostajem kod ocjene da je odlazak predsjednikâ svih važnih oporbenih stranaka u Washington bio politički presedan. Pritom me ne zanima što se takva moja politička ocjena podudara s ocjenama koje su izricali predstavnici HDZ-a. Inače, moram reći kako činjenica da nisam bio u Washingtonu nije bila ni spomenuta u razgovorima s gospođom Albright; nitko me od Amerikanaca nije pitao zašto nisam bio u Washingtonu.
ZABRINUTA GOŠĆA
* Zajedno s petoricom oporbenih čelnika razgovarali ste s američkom državnom tajnicom nakon njezina razgovora s predsjednikom Tuđmanom, koji je, i po službenim ocjenama, protekao u nesuglasicama o hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini i dosegnutom stupnju demokracije u Hrvatskoj. Je li vam gospođa Albright prenijela svoje dojmove i ocjene sa susreta s predsjednikom Tuđmanom?
- Gospođu Albright do sada nisam vidio uživo, ali sam na početku našega razgovora, koji je inače kasnio, stekao dojam da je zabrinuta i nezadovoljna te sam zaključio da razgovor s predsjednikom Tuđmanom nije baš dobro prošao. I prije nego što smo dobili bilo kakvu informaciju, moglo se to iščitati na licu gospođe Albright. Ona je dala samo jednu primjedbu na taj sastanak, rekavši da je definicija demokracije predsjednika Tuđmana malo neobična. U tom trenutku nismo znali o čemu se radi, ali na temelju naknadnih informacija pretpostavljam da se to odnosilo na Tuđmanov stav kako demokracija ima jedan opći sadržaj, ali da se uvijek prilagođuje konkretnim uvjetima u svakoj zemlji. Jedino je ta njezina primjedba izrečena u razgovoru s nama bila povezana s njezinim sastankom s Tuđmanom. Dakako, državna tajnica je i nama ponovila tri američka stava: daytonska Bosna i Hercegovina, odnosno poštivanje Daytonskog sporazuma, pravo raseljenih osoba da se vrate na svoja ognjišta i demokratizacija političkog života u Hrvatskoj.
* I po Tuđmanovoj ocjeni SAD su najkritičnije u odnosu na hrvatsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Što mislite o američkim ocjenama i zahtjevima?
- Mislim da se ne mogu osporiti podaci koje je iznio Tuđman o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini; ni u pogledu demografske strukture pučanstva u BiH u razdoblju od Prvog svjetskog rata do danas, pa ni činjenica da danas tri naroda u BiH nisu ravnopravna u ustavno-pravnom i faktičnom položaju. No, postavlja se pitanje tko je sve suodgovoran za takvo rješenje u Bosni i Hercegovini i za stanje i položaj Hrvata u njoj. Neumjesno je da Tuđman sada govori kako Srbi imaju Republiku Srpsku, kako imaju svoju televiziju, jer nisam ja potpisao Daytonski sporazum, nego on.
DAYTONSKI NESPORAZUM
* Jesu li podaci i ocjene koje je izrekao u razgovoru s gospođom Albright bili uzrokom Tuđmanove politike proteklih godina u Bosni i Hercegovini, ili su oni posljedica politike koju su provodili hrvatski predsjednik i HDZ?
- Između ostaloga su posljedica i njegove politike u Bosni i Hercegovini, ali ne isključivo njegove politike. Ne bih nikako želio reći da je današnji položaj Hrvata u BiH isključivo posljedica politike HDZ-a i Franje Tuđmana, ali svakako jednim dijelom, i to dobrim dijelom, jest.
* Mislite li da je potpisivanjem Daytonskog sporazuma hrvatski narod doveden u neravnopravni ustavno-pravni položaj u BiH, o kojemu i Tuđman danas govori?
- Točno. Smatram da je osnovna slabost Daytona da tri naroda u Bosni i Hercegovini ulaze u izgradnju nove bosanskohercegovačke države s ustavnopravno različitih pozicija: jedan narod sa svojom republikom i dva naroda kao konstitutivni dio federacije. I sada tu postoje silne dvojbe, tako da Daytonski sporazum i neki njegovi supotpisnici danas interpretiraju na različite načine. Tako, recimo, možete čuti izjavu Zubaka da je hrvatski narod konstitutivan na cijelom području BiH, te odmah osporavanje iz redova HDZ-a, da su to besmislice. Očito je da postoje različite interpretacije Daytonskog sporazuma, ali mislim da su Hrvati, s obzirom na položaj u kojemu se nalaze, zadnja strana u Bosni i Hercegovini koja danas treba čeprkati po tom sporazumu. On će u ovom obliku dugo biti na snazi; SAD će uložiti i dodatni trud i sredstva da se daytonska Bosna i Hercegovina očuva i tim okolnostima treba prilagođivati hrvatsku politiku spram BiH. Dugoročno gledano, mislim da će neki elementi Daytonskog sporazuma s vremenom doći na dnevni red kao nešto što se mora mijenjati. Nadam se da će to biti u smjeru definiranja Bosne i Hercegovine kao federacije triju naroda sa jednakopravnim ustavnim statusom. Dakle, bez Republike Srpske.
SLONOVI U STAKLARNICI
* I mimo razgovora s gospođom Albright i kontakata s američkom administracijom, šest parlamentarnih oporbenih stranaka ovog je ljeta dinamiziralo svoje međusobne odnose. Čini se da su sustavnije nego do sada pristupile osmišljavanju alternative koju će ponuditi biračkome tijelu. Te je procese osobito potaknuo vaš i Račanov, odnosno HSLS-ov i SDP-ov, splitski sporazum. Taj ste sporazum ocijenili povijesnim kompromisom. Zbog čega?
- Ne želeći ni precjenjivati, ali ni podcjenjivati značenje tog Račanovog i mojeg susreta, mogu reći kako je reakcija oporbene javnosti pokazala da je taj susret doista bio važan politički događaj. Moram reći, potpuno iskreno, da u trenutku dok smo Račan i ja razgovarali, nisam predmnijevao da će razgovor imati tako veliki odjek. Politička činjenica je da se on dogodio, ali je vrlo bitna politička činjenica i percepcija toga susreta – to je bio važan politički događaj. Može se, onda, razumjeti moja rečenica, koju su neki dočekali na nož, da ja to doživljavam kao nešto što se može nazvati povijesnim kompromisom. I s obzirom na tu percepciju u javnosti i s obzirom na sudionike tog sporazuma. Račan i ja smo ljudi gotovo istih godina, potpuno različitih životnih putova i sada smo zaključili da bismo trebali ići skupa u izgradnju moderne demokratske hrvatske države. To ima, svakako, tu povijesnu dimenziju. Kad govorim o toj povijesnoj dimenziji, ne mislim da smo mi nekakve povijesne veličine, ali susret ljudi tako različitih biografija, kada i nisu poznate političke osobe, ima nešto od te povijesne dimenzije. Nadalje, taj je susret bio vrlo bitan političko-psihološki poticaj za objedinjavanje oporbe. Neki su ga pokušali na jedan nespretan način, kao slonovi u oporbenoj staklarskoj radionici, dovesti u pitanje. Umjesto da se uključe u tu novu političku atmosferu, pokazali su prilično veliku dozu zlovolje, pa možda čak i očitovali jedan politički stav, da im je važnije izolirati HSLS negoli da svi zajedno pobijedimo HDZ. No, čini mi se da smo susretom šestorice predsjednika stranaka tu zlovolju ipak prevladali. Mi iz HSLS-a bili smo prilično suzdržani nakon tih nepovoljnih reakcija, jer smo bili svjesni da ako sad uđemo u polemiku, neće biti ništa od ovoga što smo Račan i ja pokrenuli. Mogu reći da smo danas u HSLS-u prilično zadovoljni i da procjenjujemo da je počeo ozbiljan proces umrežavanja oporbe. On neće biti lak, brz i spektakularan, u njemu će biti silnih političkih i psiholoških problema, programatskih razlika, animoziteta prema pojedinim osobama, ali što se HSLS-a tiče, mi psihološka ograničenja možemo lako nadvladati, a držimo da ne postoje bitna politička ograničenja. Možda sa IDS-om, ali ne bih to, za sada, dalje eksplicirao.
NEPRAVEDNE OCJENE
* Zašto ste se odlučili na potez koji se u javnosti doživljava kao iznenađenje i kao radikalan zaokret u odnosu na politiku koju ste vodili poglavito od sukoba u HSLS-u koji je rezultirao raskolom u stranci?
- Kažete da je u javnosti razgovor s SDP-om doživljen kao politički potez koji je iznenađujući, a možda ću ja vas iznenaditi kada kažem kako mi se čini da je stupanj suradnje koji je HSLS uspostavio sa SDP-om u ovih nekoliko godina viši nego s bilo kojom drugom oporbenom strankom. U svakom slučaju, povijest odnosa HSLS-a i SDP-a ne daje pravo na zaključak kako se radi o nekom velikom iznenađenju, poglavito ako se uzme u obzir da sam načela suradnje i potencijalne partnere HSLS-a spominjao na našem 7. saboru, nakon kojega je osnovana Liberalna stranka, i da je SDP bio na prvome mjestu. To sam ponovio i na 8. saboru, prije nekoliko mjeseci, i opet je SDP bio u prvom planu. No, očito je da i vi imate pravo, jer je ocjena o našem iznenađujućem potezu prilično raširena interpretacija, samo što ja smatram da je ona neobjektivna i prema HSLS-u nepravedna.
* Je li, ipak, to bio zaokret u vašoj politici?
- Iz naše perspektive to se ne čini nikakvim zaokretom, ali takva percepcija našega poteza pokazuje da smo posljednjih godina HSLS i ja osobno sustavno bili žrtvama dezinformacija. Ni Feral nije u tomu bez svoje uloge. Primjerice, prije nekoliko brojeva napisali ste kako je Mladen Schwartz prijatelj Dražena Budiše, a ja sam s tim čovjekom u posljednjih dvadesetak godina, onako s nogu, progovorio najviše četiri-pet rečenica. Hoću reći da se sustavno i stvarala ta slika o HSLS-u, da su iza toga stajali određeni politički interesi i kalkulacije, da se HSLS denuncirao i da će HSLS i danas partneri vrlo lako nazvati nacionalističkom i konzervativnom strankom. I to dojučerašnji naši kolege koji su godinama s nama bili. A ja se pitam što je to HSLS učinio nakon što su ga oni napustili što bi se moglo označiti konzervativnim i nacionalističkim? Apsurdno je da Vlado Gotovac, koji je trideset godina nazivan nacionalistom, kojega i danas iz krugova ekstremnih ljevičara nazivaju nacionalistom, i to ridikuloznim nacionalistom, tako lako istu tu etiketu dodijeli drugima. Kao da ima potrebu da svoj liberalni profil izgrađuje lijepljenjem neliberalnih etiketa onima s kojima se sukobio.
ZAČUĐEN BROJEM ZAČUĐENIH
* Niste li svojom definicijom HSLS-a kao građanske stranke s naglašenom nacionalnom notom, koja ima natruha konzervativizma, pa i nacionalizma, i sami pridonijeli takvim i sličnim ocjenama?
- Da, bilo je svakakvih interpretacija te moje rečenice. Čak je i vaš kolega Marinko Čulić u Feralu ustvrdio da je Budiša hrabro priznao konzervativnost i nacionalizam vlastite stranke. Neće to biti tako, jer nije tako ni rečeno. Ja u toj rečenici nisam govorio o HSLS-u i SDP-u, nego o povijesnom kompromisu jedne građanske političke koncepcije s jakom nacionalnom notom i jedne lijeve političke koncepcije koja je odbacila komunističko naslijeđe. Samo politički dogmatici misle da u politici postoje idealno-tipski čisti modeli političkih stranaka i orijentacija.
Toga u životu nema. Nema političkih stranaka, pa ni političkih koncepcija koje bi bile u tom smislu idealno čiste, da ne postoji lepeza različitih opredjeljenja i stavova. Ako sam pritom izričito rekao da postoje natruhe, onda držim da je to za onu koncepciju koju mi nosimo nešto što je marginalno, a ne esencijalno i određujuće. Zato se ta rečenica ne može nikako interpretirati kao moje poistovjećivanje s konzervativnim i nacionalističkim. Napokon, ja nacionalist nikada nisam bio. Ako pod nacionalizmom podrazumijevamo jednu političku filozofiju ili stav koji bi trebao biti odgovor na pitanja čovjeka i njegovoga položaja u svijetu, ja to nisam nikada bio. Nikada nisam nosio takav svjetonazor, a to što sam, otkad politički razmišljam, bio za ideju stvaranja samostalne hrvatske države, to nije politička koncepcija koja je odredila moj životni ili filozofski svjetonazor. Radi se o političkoj koncepciji, koja je, doduše, dobrim dijelom odredila moj život i život moje obitelji, ali ne i moj svjetonazor. Svjetonazor je uvijek puno širi od političkog stava ili uvjerenja. Iz moje perspektive, dakle, i dogovor sa SDP-om nije iznenađenje, nego je njime srušena jedna politička promidžba koja protiv HSLS-a traje dvije godine. Pritom, moram reći da nam je u demantiranju svih laži koje su napisane o HSLS-u više pomogao ovaj susret s Račanom nego svi naši demantiji do sada. Znam da ni ljudi ni stranke nisu ono što oni o sebi misle, ali nisu ni samo ono što drugi o njima misle. Zato se u HSLS-u i čudimo zašto toliko čuđenja zbog toga što smo se Račan i ja susreli u Splitu i razgovarali o mogućoj suradnji.
PROTIV OPORBENOG DOGMATIZMA
* Jeste li zagovaranjem suradnje makar s dijelom HDZ-a i sami pridonijeli tome da se dogovor o suradnji sa SDP-om doživljava kao iznenađenje i zaokret u vašoj politici?
- Trebalo bi vidjeti moje izjave kao predsjednika HSLS-a da biste ustanovili je li vaš zaključak utemeljen na onome što sam govorio. No, sigurno je da HSLS na državnoj razini nije surađivao s HDZ-om osim u Vladi demokratskog jedinstva: HSLS je u vrijeme krize u HDZ-u, kada su Mesić i Manolić napustili stranku, odbio partnerski odnos s HDZ-om kojim bi se dogovorno podijelila hrvatska politička scena i nama dodijelila uloga jedine relevantne oporbene stranke u Hrvatskoj; HSLS je samo jednom krenuo u razgovore o mogućoj koaliciji s HDZ-om, koje ja nisam vodio. Da se sada ne vraćamo na to, rekao bih samo da je nakon prvoga razgovora Gotovac-Tuđman, Gotovac imao suglasnost Maloga vijeća HSLS-a i moju da sutradan prekine te razgovore. To je povijest suradnje, odnosno nesuradnje HSLS-a s HDZ-om. Činjenica je i da HSLS nije često prihvaćao klišeje iz oporbenih redova o HDZ-u i njegovoj politici i da smo znali izići sa stavom koji je ponešto odudarao od drugih oporbenih stranaka. HSLS je vodio svoju politiku, koja se često iz perspektive nekih drugih opozicijskih i medijskih krugova mogla činiti oportunističkom zato što se nismo dali uhvatiti na nekakav oporbeni dogmatizam da o svakom potezu HDZ-a moramo svi jednako suditi. Ali uvijek smo naglašavali da nikakva prijeizborna suradnja s HDZ-om ne dolazi u obzir. Kad su me prvi put upitali kako ćemo se postaviti nakon izbora, odgovorio sam da ćemo s ostalim oporbenim strankama formirati vladu. Do tog intervjua u Jutarnjem listu nikad mi nitko nije postavio to pitanje, a svi su donosili zaključke.
UVAŽAVANJE RAZLIKA
* Vjerojatno su to činili na osnovi vašega koaliranja s HDZ-om na lokalnim razinama vlasti. Hoćete li odustati od tih koalicija?
- Mi ostajemo kod našeg načela o autonomiji ogranaka HSLS-a. U Šibeniku sam rekao da nisam ni stvarao lokalne koalicije i da ih neću ni razvrgavati, niti mogu, niti hoću. I kod toga ostajem. Hoće li se one razvrgavati? Možda i hoće. No, sigurno neće pod pritiskom središnjice HSLS-a, a sasvim je sigurno da ni središnjica HSLS-a ne bi trpjela nikakve pritiske iz drugih oporbenih stranaka, jer je načelo suradnje – nema uvjeta. Mi drugima uvjete ne postavljamo, niti bismo dopustili da ih drugi postavljaju nama. To sam rekao na 7. saboru HSLS-a, a to sam ponovio i prije sastanka s Račanom u Splitu i zapravo sam SDP apostrofirao kao stranku koja u tom pogledu uvjete nije postavljala. Ima izjava - kakve su primjerice Tomčeva i Bandićeva - da ćemo mi trebati preispitati naše lokalne suradnje s HDZ-om. Na to mogu odgovoriti da u načelima suradnje oporbenih stranaka dogovorenima na sastanku šestorice predsjednika nitko to nije spominjao. Definirana su načela o međusobnom respektiranju, o poštivanju veza koje su uspostavljene i koje će biti uspostavljene s drugim strankama, pritom se ponajprije misli na oporbene stranke, ali nikakvih drugih uvjeta o suradnji nije bilo. I to je dobro. Prema tome, nema uvjetovanja kad je HSLS u pitanju, niti ćemo mi drugima postavljati uvjete. Oni koji to ističu ne razumiju smisao dogovora između Račana i mene, jer on počiva na međusobnom uvažavanju političkih razlika koje postoje među našim strankama. A kada naša suradnja dođe u tu fazu da ćemo moći potpisivati izborne i poslijeizborne sporazume, HSLS će ih se sigurno držati.
BAUK LOKALNIH KOALICIJA
* Zbog čega vam suradnja na lokalnoj razini toliko znači?
- Najviše zbog autonomije lokalnih organizacija. Štoviše, mislim da je načelo o autonomiji lokalnih organizacija počelo pobjeđivati i izvan HSLS-a. Sama činjenica da SDP na lokalnoj razini razvrgava sve koalicije s IDS-om, ali poziva IDS na razgovore o suradnji na državnoj razini, pobjeda je načela koje je zastupao HSLS. Sutra će pogotovo to biti slučaj u Hrvatskoj. Treba, međutim, reći da i o suradnji HSLS-a na lokalnoj razini u javnosti postoji iskrivljena slika. Kada bi se napravio katalog suradnje u općinskim, gradskim i županijskim poglavarstvima, onda bi hrvatska javnost bila iznenađena kako to da je HSLS-u uspješno nabačen taj odijum suradnje na lokalnoj razini, a da svi drugi u tom pogledu izgledaju nevino. Takav jedan katalog čak bi pokazao da egzistira koalicija HDZ-a i IDS-a na Cresu, da ih ponegdje ima i između SDP-a i HDZ-a, da i ne govorim o onima između HSS-a i HDZ-a. Toga će na lokalnoj razini biti još više, jer je počela prevladavati svijest o tomu kako je smisao lokalnih koalicija da se s oskudnim sredstvima lokalne samouprave raspolaže na najbolji i najdjelotvorniji način, a da lokalnu samoupravu treba lišiti velikih nacionalnih tema oko kojih se pojedine političke stranke ujedinjuju, ili se ne ujedinjuju. I mi u HSLS-u u tom dijelu ne mislimo mijenjati svoju politiku, ali ako, primjerice, HSLS u Zadru sutra zaključi da neće poštivati sporazum o suradnji, pa istupi iz koalicije s HDZ-om, kao što je to učinila naša zagrebačka organizacija, neka to i učini. Središnjica ih na to neće poticati, ali ih neće u tome ni sprječavati.
PORAZ NIJE TRAGEDIJA
* Zbog splitskog sporazuma s Račanom i SDP-om kritizira vas se i napada i iz HDZ-a te iz krugova ljudi s kojima ste dijelili političku sudbinu u vrijeme socijalističke Hrvatske. Ocjene se kreću od toga da ste pristali na suradnju sa svojim progoniteljima i krvnicima, pa do tvrdnji da ste se na to odlučili kako biste bili izabrani za predsjednika Hrvatske. Što mislite o tim ocjenama?
- Malo vam se čudim da Ivkošića i Šošića uzimate ozbiljno, jer ih ja ne uzimam ozbiljno. No, što se mojih političkih ambicija tiče, ako ih ostvarim, bit će dobro, a ako ih ne ostvarim, opet će biti dobro. Držim da je moja prednost lakoća s kojom mogu prihvatiti i pobjedu i poraz. Ima puno stvari koje su tragične u ljudskom životu, ali politički poraz ne smatram osobnom i ljudskom tragedijom. A što se tiče mojih ambicija da budem predsjednik Hrvatske, moram reći da se moje dosadašnje kandidiranje za tu dužnost manje-više slučajno dogodilo. Kada su 1991. godine prvi put raspisani izbori za predsjednika Republike, prevladalo je mišljenje da stranka koja drži do sebe mora imati predsjedničkog kandidata. Nisam baš imao veliku volju da sudjelujem u tim izborima, što mogu potvrditi kolege iz tadašnjeg vodstva HSLS-a. Polučio sam relativno dobar izborni rezultat i vjerojatno zbog toga ostao, da tako kažem, vječiti potencijalni kandidat za predsjednika. No, iako su me neki oporbeni lideri, koji su kasnije stali iza Gotovčeve kandidature, nagovarali da uz Gotovca trčim tu utrku, nije mi na kraj pameti palo da sudjelujem na predsjedničkim izborima ’95. Mislim da su ti izbori iz ’95. i zadnji predsjednički izbori. Teško mogu zamisliti situaciju u kojoj će doći do novih predsjedničkih izbora pod današnjim uvjetima i s današnjim ustavnim položajem predsjednika države. Realnija je pretpostavka da će, kako se Tuđmanov mandat bude približavao kraju, na ovaj ili onaj način, svi relevantniji čimbenici, uključujući i vladajuću stranku, biti zagovaratelji solucije parlamentarne države s bitnim ograničenjem ovlasti predsjednika. U takvim okolnostima važnija će biti bitka, pa i za mene osobno, za poziciju HSLS-a u parlamentu nego bitka za reprezentativnu funkciju predsjednika države. Zato su procjene o mojim motivima za suradnju sa SDP-om potpuno neutemeljene i nerealne, jer su moje procjene da predsjedničkih izbora ovoga tipa više neće biti. No, posve je sigurno da ću učiniti sve da HSLS stekne što veću političku moć u hrvatskom parlamentu.
IZDAJICE IDEALA
* Što je s kritikom da ste suradnjom sa svojim progoniteljima izdali svoje ideale s početka sedamdesetih godina?
- Postavlja se zapravo pitanje tko je izdao ideale iz ’71. godine. Oni koji su u ime lažnog domoljublja pokrali Hrvatsku, ili oni koji imaju političke snage, u suverenoj hrvatskoj državi, dati ruku i onima koji su suodgovorni za naše političke sudbine u bivšem sustavu? Promijenile su se okolnosti, pa je za onoga tko je zarobljen vlastitom biografijom i ne može prepoznati što novo vrijeme traži, zapravo bolje i da se ne bavi ovim poslom. Napokon, na prvoj oporbenoj tribini u Stuttgartu ja sam svjedoku optužbe u mom procesu pred nekoliko stotina ljudi pružio ruku i rekao da je za mene to razdoblje završilo. Bilo je to prije gotovo deset godina i zašto se sada neki iščuđavaju što s Račanom normalno komuniciram, i to, mogu reći, bolje nego s predsjednicima drugih stranaka, jer se puno brže i lakše dogovorimo nego ostali.
Zoran Daskalović - 677
|
|||||||
