U intervju u novom broju madeIN-a predsjednik Josipović osvrnu se na posljednje sukobe s Vladom, ali i komentirao situaciju u Hrvatskoj, zahtjeve prosvjednika te odnose sa Srbijom. Govoreći o slučaju Purda Josipović je istaknuo kako je ključnu ulogu u njegovu oslobađanju imao državni odvjetnik Mladen Bajić.

madeIN: Pozivanje stranaka na konzultacije nije uobičajena praksa iako Vam je Ustav itekako dozvoljava, dapače nalaže u kriznim trenucima. Što je presudilo da pozovete parlamentarne stranke na konzultacije?

Institucija Predsjednika Republike je državna, pravna i politička funkcija. Ustav to vrlo jasno govori kada u članku 93. stavak 2. govori kako se predsjednik brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

MI: Procijenili ste da Hrvatska nije stabilna ili...

Procijenio sam da je stabilnost na kušnji zbog ozbiljne gospodarske krize, nezadovoljstva građana, pada potpore građana državnim institucijama- posebno Vladi, zbog potrebe da se konačno odlučno privedu pregovori s EU kraju, pa i zbog zastoja u dijalogu na našoj političkoj sceni. Želio sam čuti od stranaka što misle o gospodarskoj krizi, pregovorima s EU i nadolazećim izborima. Moji prethodnici nisu koristili ovaj oblik djelovanja. Inače, i na početku mandata sam imao konzultacije sa strankama. Takve su konzultacije vrlo efikasne. Neposredno, a ne iz medija saznajem što misle i planiraju najvažniji čimbenici političkog života. Pozvao sam ih sve u isti dan upravo zato da se u ovim turbulentnim vremenima ne bi dobio dojam da nekoga preferiram.

MI: Premijerka Jadranka Kosor s negodovanjem je dočekala ovu Vašu inicijativu iako se stječe dojam da ste joj davali vrlo pristojnu podršku cijelo vrijeme. Prije bi oporba mogla biti nezadovoljna nego HDZ-ova Vlada.

Mislim da javnost, što se vidi i u ispitivanjima javnog mijenja, prepoznaje moju neovisnost i nepristranost. Ali, kako to Ustav traži, jesam nepristran u odnosu na stranke, ali ne i u odnosu na vrijednosti. Obećao sam građanima da ću bdjeti nad kvalitetom vlasti, da ću braniti njihove interese, da ću čuvati stabilnost države. I tu nema kompromisa. Ni sa vlašću, ni sa oporbom. Vladu sam podržavao i podržavat ću u dobrim potezima, kritizirati u lošim. Inicijativa jest uz skladu s time, u skladu je s Ustavom i poručujem i sadašnjoj vlasti, premijerki, i svakom budućem premijeru ili premijerki, namjeravam koristiti sva moguća politička sredstva, pa i konzultacije, radi ostvarenja zadaća koje imam kao predsjednik. Onaj tko ne želi, ne mora doći na takve konzultacije. Uvjeren sam da će to građani ispravno vrednovati. Kao što sam ja kao predsjednik partner Vladi u ostvarenju njenih zadaća, tako i Vlada mora biti partner meni u ostvarivanju mojih. Odnos prema opoziciji je analogan, naravno nešto drukčiji zbog prirode oporbenog položaja u sustavu državne vlasti. Mudra Vlada iz ovih konzultacija može prepoznati korist za sebe, kao što to može i oporba.

MI: Iako živimo u zemlji u kojoj je na snazi parlamentarni sustav premijerka uporno odbija na poziv zastupnika doći u Sabor. Kakva je to poruka zastupnicima ali i građanima?

Sabor je predstavničko tijelo građana i najviše tijelo državne vlasti i siguran sam da će se premijerka prema njemu odnositi na odgovarajući način. Građani gledaju......

MI: Podržali ste prosvjede rečenicom kao ljudi hodaju ulicama jer nemaju posla i što jesti? Imaju li prosvjedi smisla s obzirom da su izbori pred vratima?

Svatko od nas ocjenjuje što mu je racionalno učiniti radi ostvarenja političkih i drugih ciljeva. Očito, velik broj građana je nezadovoljan i želi protestirati. To je njihovo pravo i to bi iz politike imao pravo propitivati smisao prosvjeda. To mogu činiti analitičari, znanstvenici.... Protesti su dio demokracije. Budite sigurni da građani u ovom broju, širom zemlje, ne demonstriraju iz zabave.

MI: No prosvjednici koji sada već danima hodaju po ulicama ne napadaju samo Vladu već i oporbu tvrdeći da su svi isti. Zašto?

Očito, u dijelu građana je nastupilo je razočarenje politikom i institucijama. Iako prosvjednici kritiziraju mnoge institucije i pojedince, s vrlo različitih političkih pozicija, glavna im je meta Vlada i vladajuća stranka. Ali, moram reći da na političkoj sceni, naravno, ni u vladajućim, ni u oporbenim krugovima nisu svi isti. U politici i u institucijama ima časnih ljudi koji žele dobro svojoj zemlji. Odlučan odmak od onih koji su zašli u kriminal, koji ne znaju raditi svoj posao, doprinijet će da se u javnosti prepoznaju političari, bez obzira jesu li vlast ili oporba, koji su drukčiji od sadašnjeg stereotipa političara. Očito, hrvatska politika mora tražiti novi kredibilitet u narodu, mora pokazati kako zaista želi raditi na dobrobit Hrvatske.

MI: Na udaru su se našale i neke institucije poput HTV-e, SSSH-a, EPH-a, pa i Crkve. Kako komentirate nezadovoljstvo i njima?

Rekao sam, prosvjede čine ljudi vrlo različitih političkih opredjeljenja, različitih društvenih skupina. Oni imaju različita, često opravdana očekivanja prema najširem spektru institucija. Zato, za ovakvu vrstu prosvjeda u kojima su sudionici različita svjetonazora, prosvjeda koji nisu osmišljeni stranački, sindikalno ili prema nekom specifičnom interesu, jest za očekivati široko disperzirano nezadovoljstvo. Posebno ako i objektivno mnoge institucije ne rade u skladu s očekivanjima većeg broja građana.

MI: Iako je „svet cilj" velike većine političara pa i Vaš ulazak Hrvatske u Europsku uniju na prosvjedima se posebno ističu transparenti protiv EU

Euroskepticizam je legitiman i ne čudi da se javlja u ovako raznorodnoj koaliciji prosvjednika. Među transparentima se znaju prepoznati i kontradiktorne poruke. Poruka euroskepticizma nije među mnogim porukama prosvjednika, posebno onima o socijalnoj i drugoj pravdi, koje mi jesu bliske.

MI: Je li Hrvatska spremna za ulazak u EU? Tu prije svega mislim na gospodarstvo?

Mislim da je Hrvatskoj odavno mjesto u EU. Pregovore smo trebali odavno dovršiti. Zato i njihov mogući završetak u lipnju smatram dovršenjem nenapravljene domaće zadaće, manje spekularnim uspjehom. Hrvatska je mogla i puno bolje!

MI: Postoji strah kako će nespremne hrvatske tvrtke ali i prezaduženi i osiromašeni građani postati laka meta na bogatom EU tržištu. Je li taj strah opravdan?

Sigurno, u tržišnoj utakmici siromašniji lošije stoje. Ali, vjerujem da je Hrvatska dovoljno vitalna da se uspješno uključi u EU utakmicu i da njeni građani ostvare uspjehe kakve su ostvarili i mnogi drugi u novoprimljenim članicama. Pogledajte koliko je danas uspjeha u Češkoj ili Slovačkoj! Zašto i naše tvrtke i građani ne bi mogli isto. Uostalom, i danas, kada nismo članovi EU mnogi građani su žrtve tržišta i nepravednih gospodarskih odnosa. Dapače, vjerujem da će mnoge od nepravdi, prihvaćanjem europskih pravila igre, biti manje.

MI: Ima li po Vama Hrvatska uopće alternativu ne ulasku u EU i što bi ona bila ali i značila?

Ako ne uđemo u EU, dugoročno smo osuđeni na izolaciju, gospodarsko i svako drugo nazadovanje. Neki kažu, vidi, Švicarska ili Norveška mogu i bez EU. Zaboravljaju ogromnu razliku koja nas dijeli od tih zemalja, posebno kada govorimo o stupnju razvijenosti i kvaliteti gospodarstva. Osim toga, te zemlje, bez obzira što nisu članice EU, posebnim su ugovorima svoja gospodarstva potpuno harmonizirala s EU, gotovo integrirala. Nije samo gospodarstvo u pitanju. Sigurnost, uklopljenost u europski obrazovni i kulturni prostor, vrijednosti...., tek su neke od kvaliteta koje donosi članstvo u EU.

MI: Seljaci su svako malo na ulicama. Što za njih znači ulazak EU? Ne daje li Hrvatska previše poticaja poljoprivrednicima koji u konačnici na tržištu nisu konkurentni? Zašto bi pekar kupovao skuplje žito i na kraju građani plaćali skuplji kruh?

Hrvatska je svoje poticaje uskladila s pravilima EU. Sve zemlje EU potiču vlastitu poljoprivredu, čini to i činit će i Hrvatska. Za današnju nekonkurentnost postoji puno razloga, za mnoge je odgovorna država, ali ne za sve. I sektor poljoprivrede ima što za učiniti.

MI: O izlasku iz gospodarske krize se jako puno govori i Vi ste osobno bezbroj puta o tome pričali. Unatoč podršci i Vladinim obećanjima građani još ne osjećaju pomak prema boljem životu.

O tome sam jako puno govorio. Zato samo kratko: program gospodarskog oporavka je i od struke ocijenjen kao kvalitetan. Ali, rezultati izostaju. Raste nezaposlenost, pada BDP, kopni industrijska proizvodnja. Ima i nekih pozitivnih pokazatelja, poput veće pokrivenosti uvoza izvozom. Ipak, očekivanja su bila veća. Smatram da je problem u nedovoljnoj brzini reformi. Posebno, neke koje smatram važnim, poput reorganizacije državne uprave i lokalne samouprave, poreznog sustava ili odlučnog poticanja investicija, izostaju.

MI: Na što Vam se žale gospodarstvenici?

Dnevno dobivam poruke i dopise gospodarstvenika koji su očajni. Reći ću jedan od zadnjih primjera s kojim sam upoznao i ministricu financija. Država kroz povrat poreza duguje nezanemarive iznose malim tvrtkama ili obrtnicima. S druge strane, oni duguju manje iznose poreza i doprinosa. Država, ne samo da ne dozvoljava prijeboj i uskraćuje poticaje, već blokira te tvrtke ili obrtnike, tjera ih u stečaj, iako je riječ uglavnom o zdravim tvrtkama, i time gasi radna mjesta. Čuo sam desetke i desetke takvih priča......

MI: Neki se gospodarstvenici žale kako u strahu od Državnog odvjetništva većina direktora u državnim firmama ne želi donositi nikakve odluke i tako blokiraju bilo kakav posao. Neki od njih sve ugovore šalju na pregled u Državno odvjetništvo.

Nema razloga za strah. Državno odvjetništvo progoni kriminal, ne poslovne odluke, čak ni kada su pogrešne ili donesu gubitak. Nije svaka pogrešna odluka ili gubitak kriminal. Onaj tko se ne osjeća sposobnim donijeti odluku, tko ne može razlučiti nezakonito i kriminalno od političke ili gospodarske odluke, neka svoje mjesto prepusti drugima. Državno odvjetništvo nije tu da pregledava ugovore. Ako su nesigurni, postoje stručnjaci, neka ih konzultiraju. Isto tako, ako ima nejasnoća u pravnim propisima i njihovoj primjeni, postoji mogućnost edukacije, savjetovanja......

MI: Stječe se dojam da unatoč svim Vašim nastojanjima da se u potpunosti normaliziraju odnosi sa Srbijom da Vam konstantno bacaju klipove pod noge. Podsjetit ću: nakon Tadićeve isprike u Vukovaru Stanimirović je dao intervju u kojem je skoro pa izjednačio krivnju u Vukovaru, nakon toga na zahtjev Srbije je uhićen Purda. Je li to slučajno?

I ovdje i u Srbiji postoje ljudi koji namjerno ili nehotice odmažu procesu pomirenja. Ali, svi ti klipovi, namjerni ili slučajni, iako štete procesu pomirenja i Hrvatskoj, ne mogu omesti jasan trend i perspektivu. Politika pomirenja, ne i zaborava, u najboljem je sigurnosnom, gospodarskom i svakom drugom hrvatskom interesu. Ona je sastavni dio europske politike i vidjeli ste kako je ministar Jandroković s ponosom iz SAD donio pohvale našoj regionalnoj politici.

MI: Kod slučaja Purde bili ste podosta rezervirani, čuo sam bezbroj komentara kako ste trebali žešće reagirati prema Srbiji.

Žestina o kojoj govorite bila bi kontraproduktivna. Politika pomirenja i suradnja državnih odvjetništava Hrvatske i Srbije, posebno stručne i hrabre odluke glavnog državnog odvjetnika Bajića, omogućili su oslobađanje g. Purde. Da je po onima koji bi žestoko, možda bi kome bilo lakše oko srca, ali bi, vjerojatno, g. Purda još sjedio u zatvoru. Uostalom, vidjeli ste u anketi TV NOVE da su građani ispravno prepoznali tko je zaslužan za njegovo oslobođenje.

MI: Mogu li se normalizirati odnosi ako se Srbija ne suoči sa zločinima koji su počinili u Hrvatskoj? Hrvatska se teško ali ipak suočila sa vlastitim zločinima dok s druge strane, kako pokazuju istraživanja srpski građani negiraju i napad na Dubrovnik, Vukovar.....

Normalizacija i pomirenje su proces koji će trajati, možda i kroz cijelu generaciju. Možemo i moramo više očekivati u suočavanju s prošlošću sa srpske strane. Uspoređujući stanje danas i prije pet ili deset godina, moramo konstatirati da je ipak došlo do značajnog napretka. Tko je, uostalom, mogao tada misliti da će se predsjednik Srbije doći pokloniti žrtvama Ovčare i razgovarati s rodbinom ubijenih i nestalih!? Naravno, proces suočavanja s prošlošću, posebno sa zločinima, ni kod nas nije završen. Iako i povijest možemo u izvjesnoj mjeri različito promatrati i vrednovati, ipak je sasvim jasno: Hrvatska je vodila obrambeni rat i junaštvom branitelja sačuvala je svoju neovisnost.

MI: Ni Vama kao ni Vašem prethodniku Mesiću nije se svidjelo Karamarkovo procesuiranje partizanskih zločina. Što je tu po Vama problematično?

Zločin je zločin, osobno ne vidim problema da se svaki kazni. Ali, problem je kada se od procesuiranja zločina radi politički projekt i kada se kroz medije, radi političkih razloga bez dokaza optužuju pojedini ljudi. Uostalom, gdje su te kaznene prijave koje su se nagoviještale čak i u Saboru!? Slažem se s tezom kako „nije vrijeme" ne predstavlja razlog za izbjegavanje suočavanja sa zločinom. Uostalom, podsjetit ću, jedini sam predsjednik koji je bio na Teznom i u Bleiburgu. I to ne sam, pratili su me antifašisti. Kud ćete veći doprinos suočavanju s prošlošću!? Ali, za optužbe bez dokaza, procesuiranje u novinama umjesto na sudu, posebno ako je politika motiv, nisam. Ni kod ratnih, ni kod drugih zločina. Ponajmanje kada je riječ o ljudima koji su u čak dva rata, II. svjetskom i Domovinskom, bili na pravoj strani: u partizanima i u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije.

MI: Nedavno ste posjetili Njemačku koja traži bolju suradnju hrvatskih vlasti kada su u pitanju likvidacije UDBA-e. Ponovno se spominje zahtjev za izručenjem Josipa Perkovića. Jeli Vama se s njemačke strane netko žalio na nesuradnju?

Ne. Cijela priča o Josipu Perkoviću napuhuje se u Hrvatskoj, ne u Njemačkoj i to iz jasnih političkih razloga. Svima je jasno da Hrvatska u skladu s Ustavom ne izručuje svoje državljane. Ako postoje dokazi protiv bilo koga, pa i protiv g. Perkovića, postupak treba provesti u Hrvatskoj. Nisam primijetio da je Njemačka tako što zatražila od Hrvatske.