U proljeće 2001. godine vlada Ivice Račana podnosi potrebnu dokumentaciju za početak pristupnih pregovora Hrvatske s Europskom unijom, a Tužiteljstvo Haaškoga suda počinje pisati prve optužnice za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata. Potpredsjednik u Račanovoj vladi Goran Granić pokrivao je i suradnju s Haaškim sudom, preciznije s Tužiteljstvom, još preciznije - s Carlom del Ponte. Sada, za Vjesnik, prvi put progovara o tom dijelu svoje političke karijere i svojevrsnom ratu koji je on, inače energetičar i doktor prirodnih znanosti, vodio s glavnom haaškom tužiteljicom.

Kad je 2001. stigla optužnica protiv Gotovine je li Vlada bila spremna za njenu težinu?

- Da, bili smo spremni. I za sadržaj i za obveze Vlade koje iz nje proizlaze. Iz nekih ranijih optužnica s potpisom Carle del Ponte pretpostavljali smo da bi i ova za Gotovinu mogla biti 'pecaroška': naširoko baci političku mrežu, što grubljim rječnikom opiše stanje u vremenu i prostoru u kojem je optuženik djelovao kako bi se što manje obvezala da dokazuje njegovu osobnu kaznenu odgovornost za djela koja mu se stavljaju na teret.

Carla del Ponte tvrdila je da ste vi u Vladi omogućili Gotovini da pobjegne.

- Optužnica je došla 12. lipnja 2001. Na hitnom sastanku u Vladi utvrđujemo da je dokument pun formulacija koje s događajima i s pravom nemaju veze. Tražimo povlačenje takve optužnice i prilažemo pisano tumačenje. Dok čekamo odgovor, događa se spektakularno hapšenje Miloševića u Beogradu i njegov hitni transport u Haag. Znali smo da će to imati veze i s našim slučajem. I stvarno, 5. srpnja Del Ponte nam odgovara: »Ne odustajem od optužnice«.

Što je Vlada poduzela kad je postalo jasno da je Gotovina pobjegao?

- Jedino što je mogla. Raspisali smo tjeralicu, odlučili o nagradi za informaciju o njegovu boravku. Znali smo da time ulazimo u rat s raznim podzemljima. Sve je bilo na stolu, a stalno je bila neka komedija oko naših odluka, njihovo osporavanje, sumnja. S vremenom je postalo jasno da se sve to događa s ciljem, vanjskim i unutarnjim, da se Račanova vlada destabilizira.

Jeste li u Vladi tada razgovarali o cijeni koja se plaća na pregovaračkom planu zbog Gotovinina bijega?

- Ne. Zašto? Svatko tko je tada tvrdio da mi u Vladi znamo gdje je Gotovina, a nećemo to ni reći ni uhvatiti ga, mogao je javno reći: Evo, bjegunac je tu i tu. U redu, gospodo, vidjeli ste ga, a gdje, kada, zašto ga niste uhvatili? Nema odgovora. A što se tiče 'cijene', vjerojatno mislite na pregovore s Unijom. Reći ću vam ovako. Ni danas jedan dio javnosti ne želi Hrvatsku u EU. Ni onda dobar dio 'najbližih generalu' uopće nije bio blizak s njim niti su radili u njegovu korist. Danas, kad je Gotovina već sedam godina u Scheveningenu, vidite što se zbiva s pregovorima, datumima ulaska, taktikom oko kvalitete hrvatskih reformi.

Hrvatska je zbog Haaga, a na tu cijenu sam mislio, dva-tri puta bila pred sub poenom.

- Imali smo dva takva slučaja. I oba puta se radilo o izravnom atakiranju Tužiteljstva na hrvatski institucionalni i pravni poredak. Dobili smo oba spora, čak smo uspjeli dokazati da Tužiteljstvo obmanjuje Sud.

Bilo je nekoliko vaših izravnih sukoba s Del Ponte. Posebno jer je svoje izvještaje temeljila na činjenicama koje nikad nije dokazala.

- Prvi sloj u vašem pitanju je sama Carla del Ponte. Mnogo toga što je radila bilo je radi njezine osobne koristi. Tražila je, na žalost i dobivala, previše političke podrške za postupke koji s pravom nisu imali nikakve veze. Tamo gdje su nedostajale činjenice nastupala je agresivnost. Hrvatska tome nije mogla parirati. Mi za stolovima gdje se o tim stvarima razgovaralo nismo sjedili. Bilo bi, međutim, loše sve fokusirati na nju. Koliko sam uspio spoznati, Carla del Ponte bila je samo spiker slojevitih obavještajnih, političkih, gospodarskih, interesnih skupina moći. Zato kažem, Carla del Ponte nije naš jedini, posebno ne najveći razlog što nismo neke poslove obavili u rokovima koji su primjereniji od ovog pregovaračkog maratona. Što se tiče mojih osobnih sukoba s Del Ponte, bio sam povrijeđen njezinim nastupom koji je gotovo redovito bio podcjenjivački, omalovažavajući.

 Vlado RAJIĆ