U eksluzivnom intervjuu za PortalOko, predsjednik Ivo Josipović ne bavi se ratom priopćenjima s premijerkom Jadrankom Kosor, koji je otvoren oko datuma izbora i Europske unije. Jadranka Kosor mu, naime, zamjera što stanje u zemlji, potresenoj prosvjedima, smatra nestabilnim, što sumnja u uspješni ishod pristupnih pregovora u lipnju, dok je predsjednik na kraju uzvratio da za svoje neuspjehe prestane optuživati druge stranke.

'U priopćenju sam rekao sve što sam imao reći, bio sam potpuno jasan, to je za mene gotova priča i više za mene nije tema', rezolutan je Ivo Josipović u uvodu razgovora za PortalOko. Premda ne nastavlja, dakle, polemiku s premijerkom, Josipović analizira rezultate i dosege prošlotjednih konzultacija na koje je pozvao čelnike parlamentarnih stranaka da se dogovore oko datuma izbora

Prošlog ste tjedna, nakon konzultacija sa svim parlamentarnim strankama ocijenili da je stabilnost sustava ugrožena, na što je premijerka Kosor uzvratila kako je stanje stabilno, jer sva tri stupa vlasti funkcioniraju. Ostajete li i dalje pri svojoj ocjeni?

• Čim tisuće ljudi protestiraju po ulicama, to je znak da društvo nije u najboljem stanju. Svojom sam reakcijom htio upozoriti na postojeće probleme i potaknuti Vladu da oštrije krene provoditi reforme. Uostalom, svima nam je cilj, i vlasti i oporbi, da se do lipnja završe pregovori s EU, a i konzultacije su pokazale da sve stranke žele da se pregovori završe što prije. Naravno, premijerka ima pravo na svoje viđenje situacije.

Što bitno mijenja na stvari hoće li se pregovori zaključiti u lipnju ili u listopadu?

• Tom logikom bismo mogli reći da je svejedno u listopadu ili u prosincu. Društvo mora sebi zadati neke ciljeve i njihovo provođenje smatrati obvezujućim. Mislim da je posebno važno da se pregovori završe u lipnju, jer nas nakon toga čeka sastavljanje ugovora, potpisivanje, referendum i proces ratifikacije, a na njega baš ne možemo utjecati. Taj proces ovisi o mnogim faktorima u 27 zemalja, a kako je naša želja ući u članstvo 01. 01. 2013., to znači da sve poslove moramo obaviti do tada. Polako ulazimo u vrijeme u kojem ćemo taj datum teško dostići ako u lipnju ne završimo pregovore. Osim toga, važan je i psihološki moment, i zbog naših unutarnjih prilika važno je pregovore završiti u lipnju, i da u kriznoj situaciji možemo reći da smo ostvarili jedan važan cilj. To je dobra motivacija za društvo, može biti otponac nekih dobrih promjena, a investitorima će sigurno biti poticaj za dolazak činjenica da je riječ o zemlji s potpuno jasnom budućnošću.

Što će se dogoditi ako pregovore ipak ne zatvorimo u lipnju?

• Ništa, svijet će ići dalje. Osim što je moguće da naši problemi i tenzije budu veći.

Onda ćemo opet u lipnju imati dramu kakvu sada imamo?

• Sada smo u 'drami' kada govorimo o zaključenju pregovora u lipnju, jer je svima jasno da odugovlačenje umanjuje naše izglede da 01. 01. 2013. uđemo u Uniju. Dodatna je dimenzija to što bi u sadašnjoj situaciji, u kojoj u društvu nema puno optimizma, to ipak bio značajan korak za državu. Završetak tog posla u lipnju donio bi nam veliki pozitivni impuls, i zato mislim da je to od velikog značenja. Bez obzira na to što i sam kažem kako je pregovore trebalo dovršiti odavno i da je riječ o domaćoj zadaći koju je trebalo napisati pred više godina.

Čini se da javnost ne dijeli Vaš optimizam, jer sve relevantne ankete govore da bi referendum o ulasku u EU u ovom trenutku pao, ili bi u najboljem slučaju bio na samoj granici prolaska?

• Točno je da je referendum na granici prolaska jer se društveni optimizam ozbiljno spustio, i vlada veliki pesimizam, ne samo kada je riječ o EU, nego i o svim drugim pitanjima. Zato se nadam da bi završetak pregovora u lipnju mogao biti i psihološka prekretnica u društvu. Cijela moja politička filozofija utemeljena je na buđenju optimizma i sada smo došli do trenutka, kada optimizam iz raznih razloga nije na razini koja bi jamčila razvoj društva, a bez optimizma nema razvoja.

Govorite o dugoročnom procesu, a nekome tko godinama ne može naći posao, iz njegove osobne perspektive malo će značiti EU i eventualni pozitivni impuls i optimizam koji bi s njom mogli doći?

• Naravno da je to važno i za nezaposlene, jer će se možda naći neki ulagač i otvoriti radno mjesto na kojem će se zaposliti. Jasno je da priču treba gledati malo globalnije i da je ne treba banalizirati na način da će potpisivanje pristupnog pregovora značiti da će odmah sutra netko dobiti posao pa da, ako se to ne dogodi, pregovori i EU nemaju smisla.

Ne čini li Vam se da ste, kao i svi ostali državni dužnosnici koji ste se rastrčali po Europi i lobirate za ulazak Hrvatske, preskočili bitnu stepenicu, lobiranje među vlastitim građanima, kojima nitko ne objašnjava zašto je za njih dobro i važno članstvo u EU, zbog čega i ankete pokazuju loše raspoloženje prema Uniji?

• Slažem se s tim, i krajnje je vrijeme da krenemo s ozbiljnim pristupom promociji EU među građanima. O tome sam govorio više puta. To se mora osmisliti i provesti na razini države. Mi to radimo i sada, nema nijednog govora u kojemu svi ne spominjemo EU, ali to nije dovoljno, jer iz sfere političkog govora moramo prijeći u drugi tip promocije. Nije dovoljna samo negativna argumentacija koja ističe da ćemo ostati izolirani otok ako ne uđemo u članstvo i da će investicije otići negdje drugdje, nego trebamo uvesti i pozitivnu argumentaciju o podizanju kvalitete života, ali i ekonomije i tehnologije, za koje ćemo imati na raspolaganju izdašna sredstva iz europskih fondova.

Prošlog ste tjedna održali konzultacije sa svim parlamentarnim strankama zbog stanja u državi. Ocijenili ste ih kvalitetnim i uspješnim, mada izmiče smisao njihova sazivanja, jer nisu donijele nikakvu promjenu?

• Uspjeh vidim u tome što su se svi izjasnili za što brži završetak pregovora, za davanje prilike Vladi da dovši pregovore do lipnja. Eto, čak i HSP, koji je jasno protiv članstva u EU, želi završetak pregovora vjerujući da će članstvo propasti na referendumu. Uz to, konačno je javno izrečeno stajalište svake stranke o tome što očekuje od pregovora i kada očekuje izbore. Važna je i jasno iskazana svijest o tome da nije dobro spajati izbore i referendum. Zapravo, smatram da su konzultacije bile vrlo uspješne.

Pa ni prije konzultacija nije bilo sporno da su svi za što brži završetak pregovora…

• Je, bilo je sporno, pogotovo su u dnevnopolitičkim prepucavanjima stranke jedna drugu optuživale da nisu za EU i za držanje figa u džepu. To će se i dalje pojavljivati kao spor u stranačkom životu. Osim toga, sve relevantne stranke su se izjasnile i artikuliralo se da najjača oporba ne želi izbore sutra, jer se stvaralo javno mnijenje i pritisak da se izbori moraju raspisati odmah.

Najnoviji je stav SDP-a da bi održavanje izbora u rujnu bilo prekasno, s aspekta pripreme kvalitetnog proračuna za 2012. godinu?

• Ne znam što sada govore, pustimo tu retoriku, ali meni su na konzultacijama kao službeni stav rekli da nisu za izbore do lipnja dok se ne vidi kako će završiti priča s pregovorima. To je na neki način bila i poruka Vladi da je sigurna kako joj od sada pa do završetka pregovora nitko neće drmati stolicu i pokušavati je srušiti. Dakle, oporba nije sada za izbore, nego za stabilnost kako bi se završili pregovori na vrijeme. Naravno, sve pod pretpostavkom da ne dođe do daljnjeg zaoštravanja gospodarske i političke krize.

Onda su 'dobitnici' konzultacija Vlada i premijerka Kosor koji su dobili mir do lipnja?

• Ja mislim da je u ovoj priči država dobitnik, i ne može se mjeriti tko je od stranaka dobitnik zato što su oporbene stranke rekle da podržavaju pregovore i završetak do lipnja. Nije mi jasno zašto uvijek netko mora biti dobitnik, jer ovdje su svi dobitnici. Potpuno su pogrešna i promašena očekivanja onih koji su mislili da će se na konzultacijama dogovoriti datum izbora. Nisam ih pozvao da dogovaramo datum, nego da bistrimo stajališta u trenutku kada je politička klima nejasna, kako bi se prema javnosti precizirale političke pozicije. Uostalom, konzultacije su bile odvojene i nije ni bilo mogućnosti pregovora vladajućih i oporbe. Ako to smatraju potrebnim, učinit će to neovisno o mojim inicijativama.

'Jasno mi je zašto većina građana želi izbore što prije'Kod Vas je postignuta suglasnost da se pričeka završetak pregovora, pa do kraja lipnja raspišu izbori za jesen, ali je ostalo nejasno u čemu bi bio pomak i kvalitativna razlika održavanja izbora u listopadu ili prosincu? Razliku bi predstavljalo samo sazivanje izbora prije ljeta.

• Nije točno. Naša unutarnja događanja ovise o tajmingu EU, i kod stranaka sam nastojao potaknuti da posložimo stvari tako da 01. 01. 2013. budemo u Uniji. Važno je bilo jasno istaknuti i razdvajanje izborne od referendumske kampanje.

U čemu je problem da se izbori održe prije zaključenja pregovora, i druge države su ih imale neposredno pred kraj pregovora pa su ušle u Uniju?

• Sve stranke misle, a i ja se slažem, kako još ima dosta toga za napraviti, a ako bismo išli na izbore, imali bismo neko vrijeme rupu u funkcioniranju vlasti i pitanje je bismo li mogli odraditi ono što se od nas očekuje. Naravno, eventualni izbori nisu tragedija i pregovori bi, uz dodatni napor, ali s određenom neizvjesnošću, ipak bili dovršeni, u lipnju ili kasnije.

I tehnička vlada ima ovlasti donositi uredbe koje imaju zakonsku snagu, a može donositi i financijske odluke.

• Ima, ali opća je procjena kako je bez izbora do ljeta bolja klima za završetak pregovora. Točno je da tzv. tehnička vlada, ona koja djeluje nakon raspisivanja izbora, ima pravna ograničenja, ali njih je moguće i otkloniti za odluke vezane uz EU.

Stav o izborima ujesen u priličnoj koliziji s građanima koji prosvjeduju, i koji ne traže određivanje datuma izbora tko zna kad, nego izlazak na birališta odmah?

• Veliki dio građana zaista želi što prije izbore. Ima drugačijih stavova. Javna okupljanja, protesti i zahtjevi su demokratska stečevina. Svakako su ozbiljan putokaz politici. Ali, naš politički sustav živi kroz parlament, stranke i druge institucije i tamo se donose odluke. Na kraju, ljudi koji u institucijama procjenjuju što je potrebno učiniti, sami snose odgovornost za odluke.

Dojam je u javnosti kako je jedini rezultat konzultacija prepucavanje Vas i premijerke oko toga tko je veća faca u državi?

• Reagirao sam priopćenjem zato što je premijerka naknadno dovela u pitanje ustavnost konzultacija. Dojam je takav zato što je to tako naglašeno u nekim medijima. Eventualni sukob premijerke i predsjednika uvijek je atraktivna tema za medije…..

Strahujete li od daljnjeg jačanja socijalnih nemira?

• Naravno da strahujem, i sigurno je da mogu biti i veći nego do sada. Prosvjedi građana su apsolutno legitimni, i sigurno je da ljudi nisu iz zabave na cesti. Moguće je da nezadovoljstvo dodatno raste, jer dio građana očito misli kako nema drugog načina za rješenje njihovih problema. Uostalom, i sam sam više puta upozoravao na jačanje socijalnih tenzija i sve većeg broja ljudi koji ostaju bez posla, zbog čega će i ekonomska i politička polarizacija postati sve vidljivija.

I u toj situaciji mislite da Vladi koja generira nezadovoljstvo, tenzije i polarizaciju treba dati poštedu?

• Očito, na političkoj sceni prevladava stajalište kako treba sve učiniti da se završe pregovori i da bi to donijelo smanjenje tenzija i omogućilo lakše ostvarenje članstva u EU. Promjena vlasti ne znači nužno i smirivanje stanja u društvu. Mislim da nova vlast, koja god to bude, mora biti svjesna da neće imati ni dana, a ne sto dana mira, i odmah će morati krenuti oštro. Međutim, nova vlast, bez obzira da li dosadašnja ili promijenjena, donosi, barem privremeno, neku novu stranicu, pa i otvaranje novog optimizma…

Osim protiv HDZ-a, prosvjedi su usmjereni i protiv oporbenih stranaka, prvenstveno SDP-a. Zašto u SDP-u ne vide alternativu?

• Neću otkriti Ameriku ako konstatiram da su prosvjedi ipak daleko više upereni protiv HDZ-a. Daleko manje, oni su upereni i prema SDP-u. Osim toga, sastav prosvjednika vrlo je heterogen, i u tako šarenom spektru onih koji prosvjeduju, normalno je da ima i onih koji problem vide i u ljevici. Sigurno, ti prosvjednici ne vide SDP kao alternativu. Vidjeli smo, javlja se i koncept 'neposredne demokracije', teza kako za upravljanje društvom ne trebaju ni stranke, ni institucije. Dakle, cijeli je spektar vrlo različitih ideologija, od krajnje desnice, ljevice, anarhizma...., koje su prepoznatljive među ljudima koji protestiraju. Ipak, mislim da je najveći dio onih koji naprosto žele normalno društvo u kojem svojim radom mogu osigurati pristojan život za sebe i obitelj.

Zabrinjava li veliki broj neodlučnih birača, koji ili ne znaju za koga će glasati ili neće izaći na izbore?

• Ogromni broj neodlučnih pokazuje apatiju i pesimizam koji vlada u društvu, što s obzirom na sadašnje stanje nije neočekivano. To je jednaki problem za sve političke opcije, jer ne znamo čiji će birači apstinirati. Ne bih vagao za koju političku opciju je to loše, jer je to loše za cijeli politički milje. U situaciji u kojoj ne postoji povjerenje u postojeće političke opcije, uvijek se može pojaviti neka nova varijanta, ali iskustvo u Hrvatskoj pokazuje da su birači, bez obzira na skepsu, uvijek ostajali pri postojećoj političkoj skali, a nove opcije nisu imale osobitog uspjeha.

Razgovarala: Sandra Bartolović