Pančić Ivica

16.09.2000

Feral

Tweet

IVICA PANČIĆ, MINISTAR BRANITELJA, KOMENTIRA PRIJETNJE DRAGOVOLJAČKIH UDRUGA

 

Kad vidim tko govori o uzimanju oružja u ruke, kad čujem tko u ovoj zemlji prijeti i tko se pokušava staviti na čelo pobune, mene uopće nije strah. Ja u te prijetnje jednostavno ne mogu vjerovati. Naime, radi se o skupini običnih kokošara, radi se o sitnim i krupnim kriminalcima, koji su to bili i u vrijeme rata, pa su sasvim logično kokošari i kriminalci ostali i nakon rata

 

 tekst

    * Splitski braniteljski krizni stožer ultimativno je zatražio ostavku Vlade, inače će se poslužiti svim, istina, legalnim sredstvima za njezino rušenje. Kako ćete na ultimatum odgovoriti?

     - Svaka, pa i ova, neformalna skupina građana ima pravo na izražavanje svoga mišljenja, pa i na traženje smjene Vlade. Ali mislim da je ova vlada ipak dovoljno ozbiljna da bi uzimala u razmatranje takve ultimatume, postavljene od takvih ljudi. Dakle, o zahtjevu ove skupine građana nećemo raspravljati.

     * Marinko Liović je zavapio da njemu i njegovim članovima ne gurate oružje u ruke hapseći branitelje po Hrvatskoj...

     - Nisam previše zabrinut ni zbog takvih vapaja, ni zbog najava da će ti ljudi zgrabiti oružje. Mislim da je ovo jedna od posljednjih prilika da oni takve stvari govore i da je riječ o jednom od posljednjih njihovih poteza uopće. Ta grupacija je sve vrijeme u posljednjih sedam-osam godina bila u službi režima i bivše vladajuće stranke i danas jasno vide kako njihova vremena polako, ali neumitno prolaze. Vlada je u posljednjih osam mjeseci ipak postigla određene rezultate koji po njih djeluju vrlo bolno i sigurno je da je Vlada učinila više nego što su Liović i njegovi očekivali. Oni svojim očajničkim trzajima pokušavaju srušiti ovu vlast, ali to im iz različitih razloga neće poći za rukom. Kada vidim tko govori o uzimanju oružja u ruke, kada čujem tko u ovoj zemlji prijeti i tko se pokušava staviti na čelo pobune, mene uopće nije strah. Ja u te prijetnje jednostavno ne mogu vjerovati. Naime, radi se o skupini običnih kokošara, radi se o sitnim i krupnim kriminalcima koji su to bili i u vrijeme rata, pa su sasvim logično kokošari i kriminalci ostali i nakon rata. HDZ im je dao apanaže, živjeli su od različitih beneficija i stvorili su sebi i svojim obiteljima ugodan život, istodobno se prikazujući nacionalnim tribunima i zaštitnicima interesa braniteljske populacije. Ali nisu njima branitelji nikada bili na pameti, nego su sve vrijeme vodili računa samo o vlastitim interesima.

 

 

     - Uvjeravam vas da oni nikoga ne mogu povesti za sobom, ali se nadam da je njihovo ponašanje i držanje dobra opomena i nekima u ovoj vlasti koji do sada nisu radili svoj posao. Vrijeme je da se raščisti s prošlošću i da se liovićevskoj gospodi ultimativno da do znanja da se njihovo ponašanje neće dalje trpjeti. Premda te prijetnje ne predstavljaju realnu opasnost za ustavni poredak i sigurnost građana, ja sam siguran da bi se one morale sankcionirati prema postojećim zakonima. Ako netko uporno poziva na oružanu pobunu, tada više nije važno kakvi argumenti iza njegovih poziva stoje, nego bi tužiteljstvo konačno moralo reagirati. Isto tako, državni dužnosnici koji su se benevolentno stavili na raspolaganje tim ljudima, morali bi snositi odgovornost. To, recimo, znači da splitskodalmatinski župan Branimir Lukšić ne bi dalje smio biti županom. Ni u jednom normalnoj demokratskoj državi on to više ne bi mogao biti.

     * Gdje su razlozi za tako izraženo solidariziranje s tipovima kakvi su Orešković, Koštroman ili Andabak?

     - Ma svi su oni ispod istoga šinjela izašli. Ja ne znam u čemu se sastojalo sudioništvo u ratu svih tih ljudi, ali su u političkom smislu svi oni najrigidniji predstavnici hrvatskog nacionalizma. Ti koji pružaju podršku osobama koje spominjete vjerojatno u ratu nisu počinili neke zločine, i to zato što ni za takvo što nisu bili sposobni, niti su imali hrabrosti. Ti sitni pljačkaši i palikuće uhljebili su se u kojekakvim udrugama i iz njih crpili veliki novac, a dobro su znali, kao što i danas znaju, kome trebaju dati podršku.

     - To je tužno pitanje. A još je tužnije kada se vidi kako pojedinci iz hrvatskog političkog života licitiraju s Levarovom smrću i govore kako on baš i nije bio neka značajna politička figura. I, kao, ne znaju zbog čega sva ova frka koja je nastala! Ali da budem sasvim izravan i jasan: da je Hrvatska pravna država i da svi segmenti vlasti normalno funkcioniraju, do tog ubojstva nikada ne bi ni došlo! Ali kad je već Milan Levar ubijen, onda barem moramo spriječiti svaki budući zločin te vrste. Levar je tužan, ali dobar povod da se u ovoj državi naprave neki pozitivni pomaci. Posljednja uhićenja su korak k tome i otvaranje odstupnice ove vlasti od onoga što se događalo u prošlosti.

     * Nisam siguran da i slanje ahmićkih osumnjičenika u Haag vodi baš tome. Podržavate li vi osobno taj potez vlasti?

     - Kamo sreće da je hrvatsko pravosuđe bilo sposobno prvi takav slučaj sankcionirati. Da je to učinjeno, ni do zločina u Ahmićima možda ne bi došlo. Danas je manje važno tko će suditi tim ljudima. Ja bih intimno bio sretan kada bi hrvatsko pravosuđe bilo dovoljno sposobno i odlučno za takvo što.

 

 

     - Možda tragovi solidarnosti postoje u dubokoj provinciji, ali nakon proteklih osam mjeseci mislim da njih po gradovima nema. Ljudi se bave time kako preživjeti, a rat polako pada u drugi plan. Prijašnjih godina bilo je po mom mišljenju suprotno, zbog djelovanja medija. Hrvatska televizija dnevno je proizvodila solidariziranje sa zločincima. Pokušajte zamisliti kako bi onaj HTV prikazao ova hapšenja i druge poteze vlasti koji vode u tom pravcu? Osim što je animirala ljude na podršku mržnji i zločinu, Televizija je stvarala i lažnu sliku o raspoloženju naroda. Da je bilo po HTV-u, svi bi u ovoj zemlji, recimo, podržavali podjelu Bosne. Ali čak je i u to vrijeme jedno istraživanje bilo pokazalo da je većina građana protiv.

     * Zbog čega se stječe dojam kako gotovo svi branitelji podržavaju Liovića i njemu slične? Naime, oni koji drukčije misle, jednostavno šute...

     - Branitelji koji se ne slažu s Liovićem i kompanijom previše su pristojni i tihi, pa u toj galami ne mogu doći do riječi. Osim toga, ljudi se plaše harange koja se vodi od nekolicine dobro organiziranih braniteljskih udruga koje, istina, nemaju jako brojno članstvo, ali su mehanizmi njihovog funkcioniranja godinama stvarani. Osim toga, medijski su atraktivniji oni koji prijete blokadama cesta i koji pozivaju na oružje. Takvi će uvijek dobiti naslovne stranice novina. Ali ja sam potpuno siguran da velika većina branitelja ne podržava te ljude.