‘Nedopustivo je nepravomoćnu presudu iskorištavati u političke svrhe, u EU će pod povećalom pratiti sve što će se u Hrvatskoj događati nakon presude’, upozoravala je dva dana prije izricanja presude čelnica HNS-a i šefica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora, Vesna Pusić. Nakon presude, i sama šokirana visinom zatvorski kazni za Antu Gotovinu i Mladena Markača, pozvala je na fokusiranje na žalbeni postupak, ističući kako je važno da se jasno odvoje legitimne vojne akcije od onoga što se u njima dijelom činilo. U razgovoru za PortalOko, Pusić analizira moguće posljedice presuda na pregovarački proces, te trenutačno stanje u samom finišu pregovora s EU.

S Haagom smo imali probleme za otvaranje pregovora, hoćemo li zbog Haaga i presuda Gotovini i Markaču, i žustrih reakcija politike i javnosti imati problema pri zatvaranju?

Haaški tribunal nema formalno nikakve veze s EU. Razlog tog povezivanja je činjenica da su neke zemlje članice odlučile koristiti izvješća haaškog Tužiteljstva kao kriterij za ocjenu funkcioniranja Hrvatske kao pravne države.

Europska komisija priopćila je nakon presuda da i dalje očekuje punu suradnju Hrvatske s Haaškim sudom, što je uvjet za zatvaranje Poglavlja 23. Mislite li da bi ta suradnja sada mogla posustati obzirom na oštre i ogorčene reakcije službenog Zagreba?

Obzirom na okolnosti, odnosno, visinu kazni izrečenih u nepravomoćnim presudama, smatram da reakcije službenog Zagreba nisu bile niti oštre a niti ogorčene, već upravo obrnuto, poprilično odmjerene. To smatram dobrim, jer je vrlo važno pametno procijeniti što je u ovom trenutku korisno, a što štetno za sve na koje se ovo odnosi. Mislim da je suradnja u zadnjem razdoblju bila dobra, a u vremenu koje je pred nama, u drugostupanjskom postupku, sigurno je svima u interesu da se tako i nastavi.

Može li potvrđivanje teze o udruženom zločinačkom pothvatu državnog i vojnog vrha utjecati na završetak pregovora?

Prvo, radi se o nepravomoćnoj presudi, dakle, presudi koja nije konačna. Drugo, takav stav Suda nema i ne može imati nikakve veze sa samim akcijama Bljesak i Oluja, kojima je Hrvatska oslobađala okupirani teritorij i na njemu uspostavljala svoj ustavno-pravni poredak. Legitimnost tih akcija nije upitna. Čak i u ovakvoj presudi navedena su konkretna imena i to ne može imati nikakvih posljedica na završetak pregovora.

Hoće li presude utjecati na odnos javnosti prema EU, očekujete li jačanje euroskepticizma i nacionalizma?

To još treba vidjeti, no, Haaški tribunal nije institucija EU i nema veze s EU. To je specijalni sud koji je uspostavilo Vijeće sigurnosti UN-a. Dakle, ako išta, to bi moglo imati utjecaja na stav prema Ujedinjenim narodima, a ne prema EU. No, kao što znamo, percepcija je ponekad jača od stvarnosti.

Početak tjedna proveli ste u Berlinu na sastancima i lobiranjima, nakon čega ste razgovarali s britanskim ministrom pravosuđa Kennethom Clarkeom. Jeste li optimističniji po pitanju zatvaranja pregovora u lipnju?

Optimizam se sigurno povećao, još od sastanka svih političkih čimbenika u državi u Nacionalnom odboru, koji je još jednom pokazao da svi zajedno stojimo iza europskog projekta. To je bilo važno pokazati, ali i okupiti se oko predstojećih zadaća. Nakon tih sastanaka, u zadnjih deset dana, među kojima je i razgovor s predsjednikom EK Barrosom, vratili smo mogućnost zaključenja pregovora u lipnju na političku scenu, u stanje realne mogućnosti, kada smo već bili na granici velike izvjesnosti da se to neće dogoditi.

Što ste to konkretno čuli na tim sastancima što Vam je vratilo optimizam?

Važno je što smo pokazali jedinstvo, na što su uslijedile vrlo pozitivne reakcije. Predočili smo detaljne informacije o učinjenom za stvaranje temelja za drugačije i kvalitetno pravosuđe, što nije postojalo do prije pola godine. Danas su ti temelji postavljeni kroz prilično dramatične izmjene Zakona o DSV-u i Zakona o sudovima. Clarke nam je rekao kako je došao u Zagreb vrlo skeptičan, a da odlazi s promijenjenim mišljenjem, te da je duboko impresioniran učinjenim, o čemu će izvijestiti svoju Vladu. Po svim tim reakcijama, i onome što smo čuli u Berlinu, ali i od Barrosa, moj je dojam da je taj lipanj ponovno čvrsto na radaru, pod uvjetom da smo ispunili mjerila. Ne znači da je to sigurno i izvjesno, da treba popustiti dinamiku, nego da i dalje treba intenzivno komunicirati sa zemljama EU, predstavljati što smo učinili i argumentirano objašnjavati zašto je s naše pozicije važno da lipanj bude taj datum. A već u svibnju ćemo znati jesmo li ispunili mjerila.

Postoje li zemlje zbog kojih bismo trebali brinuti, koje bi nam mogle otežati kraj posla? Spominju se Velika Britanija, Francuska, Nizozemska koje imaju rezervu prema Hrvatskoj?

Nema nijedne zemlje koja nije vrlo jasno rekla da je za zaključenje pregovora s Hrvatskom, i da smo 28. članica EU. Razlike postoje samo u procjenama pojedinih zemalja koliko su promjene zakona zaživjele u stvarnom životu. Svi stalno spominju iskustvo EU s primanjem Rumunjske i Bugarske, za što danas kažu da je učinjeno prenaglo, jer te dvije zemlje nisu bile u potpunosti spremne, što im se sada negativno vraća, a to nikako ne bi htjeli da im se ponovi s Hrvatskom. Stvar je u tome što njihova vlastita biračka tijela zbog toga negoduju, i to u njihovim zemljama proizvodi nezadovoljstvo, ponajprije iz financijskih razloga, jer sada moraju spašavati Grčku i Portugal, a to rađa oprez i otpore prema daljnjem proširenju.

S obzirom na loša iskustva EU s Bugarskom i Rumunjskom, može li se dogoditi da Hrvatska bude ‘žrtva’ pa da nam se uvede monitoring?

O opciji monitoringa formalno se ne govori, niti je to tko službeno predložio, ali se neformalno spominje, s tim da nitko ne želi monitoring nakon pristupanja, odnosno, nakon što se provede ratifikacija kao u Rumunjskoj i Bugarskoj, dijelom zato i što to ne funkcionira. Nema tog bruxelleskog činovnika koji može prisiliti neku zemlju da provodi svoje zakone, ako ona to neće. Mi sami moramo stvoriti kritičnu masu ljudi koji žele da naše pravosuđe funkcionira. U našem slučaju, monitoring se spominje kao mjera za razdoblje od tehničkog završetka pregovora do završteka ratifikacije, odnosno, potvrđivanja u parlamentima svih 27 zemalja. Monitoring bi podrazumijevao nadgledanje provode li se zakoni koji su u tom razdoblju donešeni, a sankcije za kršenje preuzetih obveza bile bi odgađanje ulaska u EU. Za nas je taj lipanj neobično važan, jer duboko vjerujem da, ako ne okončamo pregovore u lipnju, listopad koji se spominje nije realan. Nema te Europske komisije koja će zaključivati pregovore sa zemljom koja je u predizbornoj kampanji. Ako ne završimo taj posao u lipnju, onda ćemo ga završiti tek za godinu dana, idućeg proljeća. To znači da smo izgubili dvije milijarde eura za 2013., a što je još i važnije i puno skuplje, izgubili smo šansu da sjedimo za stolom kada se budu odlučivalo o europskim proračunima 2014-2020.

Predsjedavajući EU-om, mađarski premijer Viktor Orban, upozorio je da bi štetno bilo vezati završetak pregovora Hrvatske s davanjem kandidatskog statusa Srbiji. Znači li to da se u Uniji ozbiljno razmišlja o tome i da je teza o regionalnom pristupu ipak aktualna?

O tome ne znam ništa, jer mi to nitko nije spominjao, a kada se o tome u Bruxellesu govorilo, uvijek je isticano kako se ne veže jedna zemlja za drugu. Ne vidim nikakve tendencije forsiranja regionalnog pristupa, osim u smislu da Hrvatska, kada postane članicom, mora biti bitan faktor europeizacije regije. Hrvatska će morati širiti europske standarde, pomoći susjedima i dijeliti svoja iskustva. Svi su u EU mišljenja da zemlje jugoistočne Europe trebaju ući u članstvo, ali kada i kako, o tome postoje vrlo različita mišljenja, tako da vezanje hrvatskog procesa s drugim zemljama nije opcija. Čak i onima najkritičnijima prema nama jasno je da smo mi pri kraju pregovaračkog procesa.

Slažete li se s Lukom Bebićem koji poručuje da bi produljenje pregovora nakon lipnja pojačalo euroskepticizam?

To pokazuju sve ankete još od 2000. godine. Hrvatski građani u tim ispitivanjima ne iskazuju nužno svoj načelni stav o pripadnosti Hrvatske Europi, nego, prirodno, izražavaju svoje negodovanje prema onome što smatraju nepravednim i neujednačenim uvjetima koje moramo ispuniti u odnosu na neke druge zemlje koje su postale članice.

Ankete pokazuju da je građanima, zapravo, potpuno svejedno hoćemo li završiti pregovore u lipnju ili ne. Politika očito nije dovoljno učinila da javnosti objasni zašto je za njih dobar i važan pristup EU?

Imate potpuno pravo, i potpuno mi je neshvatljivo zašto Vlada ne radi na tome. Nema baš nikakvog razloga da se na internetu ne objave stajališta za 28 poglavlja koja smo privremeno zatvorili, ili barem sažetke u kojima bi se objasnilo što se u pojedinim područjima mijenja. Građanima se mora dati samopoštovanje, jer ako se od njih traži da se na referendumu izjasne o članstvu, onda imaju pravo i moraju dobiti punu informaciju.

Vlada je odustala od zakona kojim bi se spriječilo da bilo tko stekne više od 49 posto dionica Ine, i to zbog pritiska EU i Mađara čiji je MOL u suvlasništvu Ine. Odmah su se pojavila tumačenja da Vlada ‘daje’ Inu za završetak pregovora?

Takva su tumačenja neutemeljena, jer bi takva mjera bila direktno kršenje pravila tržišnog natjecanja, i naročito poglavlja Sloboda kretanja kapitala, koje smo privremeno zatvorili. Država u ovom slučaju može sama kupiti sve dionice, ali ne može u okolnostima slobodnog tržišta ograničavati tko smije, a tko ne smije kupovati dionice na burzi.

Čak i kada je riječ o strateškoj nacionalnoj naftnoj kompaniji?

Ta je strateška nacionalna kompanija djelomično prodana MOL-u, i ako su njezine dionice na burzi, onda ih svatko može kupovati. To nema veze s Mađarima, koji su nam puno pomogli i cijelo vrijeme podupiru naše pregovore. Druga je stvar situacija u Ini, koja nije potpuno raščišćena, no, to nema nikakve veze s našim pregovorima.

Ako ipak uhvatimo završetak pregovora u lipnju, tko će politički profitirati – Vlada, kukuriku koalicija ili netko treći?

Moje je mišljenje da je članstvo Hrvatske u EU izuzetno važno za dugoročnu političku i ekonomsku stabilnost zemlje, no, ne mislim da će to biti veliki faktor i bitna tema na ovim izborima. Glavni kriterij na izborima je ‘vlastita koža’, osobni standard i dubina novčanika, i sve ono što ljude trenutačno muči. Pitanje dugoročne stabilnosti i šansi zemlje da bude uspješna na dugi rok, bit će tema na nekim drugim izborima, kada građani u svojim životima osjete praktične posljedice toga. No, kraj u lipnju bi mogao rezultirati, čemu se nadam, malo optimističnijom općom atmosferom, jer svaki zajednički uspjeh donosi pozitivan osjećaj, što nam je također potrebno, jer smo trenutačno društvo u depresiji, u lošoj atmosferi. Zajednički uspjeh možda bi mogao motivirati ljude da izađu na izbore, ali neće utjecati na to kako će glasati.

Razgovarala: Sandra Bartolović / PortalOko.hr