Dok Hrvatska vrišti zbog neuspjeha dvaju obrana, postoji jedna uspješna, doduše, nepravomoćna. Pero Kovačević, pravnik, poznatiji kao nekadašnji saborski zastupnik, dao je svoj obol haaškom oslobađanja Ivana Čermaka, jednom od trojice generala kojima se sudilo u Haagu. Nakon tolikoga iskustva, koje malo koga zanima u Hrvatskoj, za PortalOko dragocjeni je svjedok o zapravo slabo poznatom postupku.

Da najprije razjasnimo te ekspertize: jedna je Feldijeva, druga vaša? Ili je riječ o zajedničkoj?

Ne, Franjo Feldi je bio vojni ekspert i napravio je svoju ekspertizu, napravio je rekonstrukciju HV-a i zapovjednih nadležnosti s naglaskom na zborno mjesto. Ja sam, kao pravni ekspert, autor i suator svih temeljnih propisa iz područja obrane, vojske, vojnih sudova i vojnih tužiteljstava, načinio analizu hrvatskoga zakonodavstva. Pozicionirao ulogu i zadaću Čermaka i to 'de iure', 'de facto' i efektivno. Bila su još dva britanska eksperta, jedan britanski general s četiri zvjezdice i jedan vrhunski irski policajac, koji je stekao značajno iskustvo kao sudionik mnogih međunarodnih misija, tako i u Bosni i na Kosovu. Tako su u korist Čermakove obrane napravljene zapravo četiri ekspertize. Moja je, na engleskom jeziku, uz dozvolu sudskoga Vijeća već javno objavljena na stranicama Haaškoga suda, na traženje međunarodnih institucija i medija.

Naknadni komentari kažu da je Ivan Čermak oslobođen, jer nije sudjelovao na brijunskom sastanku, pa time nije mogao niti biti sudionik tzv. udruženog zločinačkog pothvata. Koliko je poznato vi mislite drukčije.

Razni pravni stručnjaci, koji u Hrvatskoj sada komentiraju presudu, očito nemaju cjelovitog i pravog uvida u predmet, neki čak niti pojma o predmetu. Ja, kao pravni ekspert, za razliku od timova obrane, ne znam sve, a oni - stručnjaci - pogotovo. Zato zaboravljaju da je u optužnici Čermak bio proglašen sudionikom zločinačkog pothvata, premda tužitelji nisu tvrdili da je bio na brijunskom sastanku. Uostalom, doista nije bio. Dakle, činjenica da je netko bio, ili nije bio, na tom sastanku, uopće nije presudna za kvalifikaciju 'udruženi zločinački pothvat'. Presudno je pitanje, je li netko na terenu, po mišljenju haaškoga tužiteljstva, pa kasnije sudskoga vijeća, sudjelovao i na koji način u tom udruženom zločinačkom pothvatu, odnosno 'izvršavao odluke brijunskog sastanka, koje su ocijenjene kao naputak za etničko čišćenje'.

Hoćete reći da je ipak u pitanju prioritet zapovjedne odgovornosti u Oluji? Veza između onoga što je rečeno na brijunskom sastanku, njihovih dužnosti i posljedica za srpske civile?

Da. Na teret se Gotovini i Markaču stavljaju svi propusti zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, sve ono što civilno i vojno pravosuđe nije procesuiralo na oslobođenom području. Zato sam ja u svojoj ekspertizi pokazivao pravni položaj i ulogu Ivana Čermaka, kao zapovjednika Zbornoga mjesta Knin. Bilo je bitno Čermaka pozicionirati u odnosu na Zakon o kaznenom postupku i u odnosu na Kazneni zakon i Stegovnik oružanih snaga.

Možete li biti malo konkretniji?

Obradio sam slučaj po slučaj ubojstva i paleži, pet najznačajnijih slučajeva, sadražnih u optužnici. Iz njih se vidi da je Čermak cijelo vrijeme poduzimao mjere, u okviru svojih stvarnih mogućnosti. Istina, imao je titulu generala, ali u samom Kninu nije obavljao nikakvu funkciju vojnog i civilnog upravitelja odnosno guvernera, kako je to tvrdilo Tužiteljstvo i njihov ekspert. Objašnjavali smo da nije imao nikakve ovlasti nad vojnom policijom, civilnom policijom, nad tužiteljstvom i svim ostalim institucijama pravosudne, vojne ili civilne vlasti, kontrole i kaznenoga progona. Ono što je Čermak mogao učiniti, to je i učinio, kako nalažu hrvatski zakoni: kao građanin prijavio je zločin u Gruborima posredstvom osobe koju je uputio u Grubore da vidi što se tamo dogodilo, policijskoj postaji Knin. Po zaključcima sudskoga vijeća, Mladenu Markaču se spočitava što nije prijavio slučaj Grubora i Ramljana.

Kninska policijska postaje bila je pod MUP-om?

Da, bila je pod MUP-om, odnosno PU Zadarsko-kninskoj, lokalna civilna vlast. Čermak, niti bilo tko od vojske, nije imao nikakve ovlasti nad policijom.

GENERAL LAUŠIĆ LAGAO NA SUDU?

A vojna je policija bila pod Matom Laušićem?

Da. Mate Laušić je bio zapovjednik Vojne policije.

A on je svjedočio?

Svjedočio je, tvrdeći da je jedna satnija Vojne policije u Kninu bila podređena Čermaku, a da je cijela bojna Vojne policije bila podređena Gotovini. To nije bilo točno. Ja sam u svojoj ekspertizi svjedočio suprotno, i utvrdio da nema pisanog akta ili zapovijedi da je satnija VP Knin bila podređena Čermak. Takvih dokumenata nema. Postoji li Laušićevu zapovijed kome podređuje te postrojbe? Ne postoji. Da li je Čermak ikada pisao izvješća ili ih dobivao od Satnije ili bojni VP-a. Nije. U početku je on pokušao VP dati neke naloge, vezane uz slobodu kretanja. No, onda je odustao kada je vidio da za to nije ovlašten, a nisu se niti provodile. Na kraju je njemu rečeno da se u to ne miješa. I onda je on odustao, nikakve više zapovijedi nije izdavao u smjeru Vojne policije, civilne policije ili Vojske. Na kraju je ostao samo kontakt osoba s UNCRO-om i međunarodnim organizacijama. Oko Laušića sam ja ušao u veliki okršaj s tužiteljstvom prilikom svjedočenja. Veli meni tužitelj sasvim otvoreno: je li vama jasno da vi meni rušite temelj optužnice protiv Čermaka i Gotovine.

Znači li to da stajalište Tužiteljstva i njihov shvaćanje nominalne zapovjedne titule iz vojnih shema nisu odgovarale realnim ovlastima i kontroli?

Upravo tako, počesto nisu. U slučaju Čermaka to se najbolje vidi. On je iz HV-a bio izašao 1994. Kada je došao u Knin, mnoge su se odredbe izmijenile.

A Gotovina?

Moguće, vjerojatno. Eto, nije imao kontrolu nad kriminalističkim dijelom vojne policije odnosno Vojnom policijom.

Vi i Feldi ste nastupili kao svjedoci. Jeste li samo branili svoju ekspertize?

Svakako, ekspert napiše ekspertizu koja se preda Sudu i svim stranama u postupku i onda je brani na sjednici Suda. Pa morali smo uz ostalo, braniti svoju vjerodostojnost kao stručnjaka, koju tužiteljska strana uvijek nastoji srušiti. Mene su pokušali diskreditirati jer sam bio saborski zastupnik. No, rekao sam jasno i glasno, da moja politička funkcija nema nikakve veze s mojim pravnim poslom. Kao saborski zastupnik stalno sam govorio da vlada treba poduzimati pravne i političke mjere, misleći prije svega da se formira dokumentacijski centar Domovinskoga rata, gdje bi se prikupila sva arhiva. Onda da se država angažira do dobije status prijatelja suda. To je učinjeno tek 2004., znači kasnilo se deset godina. Sada je kasno.

Jeste li koristili tzv. bijelu knjigu?

Pa u Haagu ona ne uživa osobitu vjerodostojnost, jer su je sastavljali ljudi iz sustava, iz pravosuđa, koje nije obavilo posao.

Miroslav Šeparović, tadašnji ministar pravosuđa, danas ustavni sudac, sastavljao je Bijelu Knjigu?

Ne znam da li je on osobno, Vlada - da. Šeparović je u Kninu, odmah nakon Oluje, otvorio Sud u Kninu. Sjećate li se kako je zakucavao tablu Općinskoga suda u Kninu?

U vašoj ekspertizi, koliko vidim, uz ostalo, obrađen je slučaj pljačke UNCRO-a. O čemu je riječ?

Opljačkali su UNCRO-a vozila, sva, pa nekakve bagere i slično.

Zašto je HTV, koja ima najjaču medijsku infrastrukturu, tako loše i površno pratila taj postupak?

Da, jako je loše pratila. Meni je nepojmljivo zašto. Koliko znam u Srbiji je televizija prenosila sve o Miloševiću i Šešelju. O ovom postupku u Hrvatskoj se vrlo malo zna.

Razgovarala: Jasna Babić / PortalOko.hr