Jadranka Kosor ponudila je ovih dana Vesni Škare-Ožbolt, predsjednici stranke Demokratskog centra (DC) mogućnost koalicije i zajednički izlazak na izbore. HDZ i DC su 2010. godine potpisali ugovor o političkoj suradnji za borbu protiv korupcije. 'DC se za to zalagao još 2005. godine i bili smo zbog toga izbačeni iz Vlade od strane Ive Sanadera', objasnila je Škare-Ožbolt u razgovoru za PortalOko. 'Upravo je čišćenje od političke korupcije bio na prvom mjestu naše agende. Sada je to konačno pokrenula predsjednica Vlade. I u tome smo dakle, komplementarni s HDZ-om, jer je to i naš primarni cilj. Ništa se u ovoj državi neće promijeniti na bolje, možete osmisliti najbolje programe, možete postaviti najbolje ljude na ključna mjesta, sve to neće promijeniti stanje na bolje, ako se sveprisutna korupcija ne iskorijeni, odnosno, realnije rečeno, svede na minimum. Mislim da je to svima jasno'.

Prije dva mjeseca mogućnost sklapanja koalicije na izborima je DC-u ponudio i šef HSLS-a Darinko Kosor. Kako je završio taj razgovor?

Darinko i ja smo popili kavu, popričali o svemu, a posebno smo i temeljito pretresli mnoge probleme koji muče ovu zemlju. Te, kako ih ja zovem, 'brainstorming kave' su korisne jer u ovim totalno ludim vremenima, kada svako svakoga blati, kada svakodnevno svjedočimo besplodnim prepucavanjima, sigurno je mudrije iskoristiti vrijeme za konstruktivne razgovore koji mogu iznjedriti i kakve dobre ideje. Popila sam kavu i sa drugim političarima. I popit ću ih sigurno još.

S čijim programom stranaka na političkoj sceni mislite da je DC najbliži?

DC je centar, desni centar, ali reformatorski dio te političke grupacije. Što to znači? To znači da nas prije svega zanimaju reforme, promjene stanja na bolje i na tome predano radimo. A kada je riječ o zajedničkim ciljevima, ali i nekim posve novim programima držim da mora doći do političkog okrupnjavanja. Rascjepkanost političke pozornice, stotine stranaka, ne mogu dovesti do konstruktivnih programa za boljitak Hrvatske

Prvi ste otvarali većinu afera: Brodosplit, Sunčani Hvar, Plivu, satove... Zbog takvih stavova i zalaganja za borbu protiv korupcije tada ste izgubili mjesto u Saboru. Prvi ste razotkrili i Sanadera. Kako ste se borili protiv vjetrenjača i kako je ta borba izgledala?

Teška i opasna. Kada prvi probijate led to baš i nije jednostavno a morate u startu računati i s time da možete – i da ćete vjerojatno – izgorjeti. Demokratski centar, pa i ja osobno, na afere Sanadera ukazivali smo još tamo 2006. godine i kasnije, dakle, u vrijeme kada je on bio vrlo moćan i kada su ga se svi – ili, budimo pošteni i recimo, većina - bojali. Malo tko mi je tada vjerovao, još gore, mnogi su mislili da to iz mene progovara osveta jedne bijesne i uvrijeđene bivše ministrica. Međutim, kakve god uvrede trpjela, a vjerujte, nije mi baš uvijek bilo lako, u sebi sam se na sve to smijala, jer, znala sam da će mnoge stvari kad-tad, jednostavno morati doći na vidjelo. To je neminovno, jer, kao što znate, svako kriminalno djelo se prije ili kasnije otkrije pa to vrijedi i u politici. Danas mi mnogi od onih koji su mi se onda smijali, a neki me čak optuživali da govorim i napadam zbog samopromocije odnosno kako bih i dalje bila prisutna na političkoj pozornici, kažu kako sam bila u pravu.
Suradnja s HDZ-om ne znači nužno i slaganje s politikom i sa svim stavovima vladajućih nego znači konačnu provedbu nečega oko čega već odavno postoji konsenzus sviju a to je ulazak u EU.

Smatrate li kako izjave Zorana Milanovića da ne želi dijeliti odgovornost s HDZ-om ako pregovori ne završe zapravo govore o njegovom nerazumijevanju vođenja politike?

Na pitanju EU mora biti konsenzusa a ne nerazumijevanja. Na žalost, i kod pitanja ulaska u EU, opet smo svjedoci one tipične razjedinjenosti Hrvata u ključnim trenucima za našu zemlju a čega je u povijesti, kao što dobro znamo, bilo ne samo jednom. Iako pitanje EU 'pada' u predizborno vrijeme, kada je teško uspostavljati bilo koji oblik političke suradnje, na ovom pitanju i cilju stranačka politika mora prevladati sve svoje frustracije. I tu se nema apsolutno ništa više dodati. Pametnom je jasno.

Kako bi ocijenili transparentnost pregovaranja? Činjenica je da, osim onih koji su direktno bili involvirani u proces pregovaranja, hrvatsko pučanstvo nema pojma što su zatvorili, što otvorili, i kako su pregovori završili.

Istina, hrvatski građani nisu dovoljno informirani o tome što nam ulazak u EU donosi. Držim da iduća vlada, koja god bila, obavezno treba ili bolje organizirati odjele koji se bave EU fondovima pri relevantnim ministarstvima ili čak možda uspostaviti posebno ministarstvo za pretpristupne fondove i sva povezana pitanja povezana s financiranjem iz EU fondova, uključujući i davanje naputaka i stručne pomoći fizičkim i pravnim osobama, kako povući novce iz pretpristupnih fondova. Osim toga, mislim da ne bi bilo loše i da svaki veći grad ima svoju specijaliziranu službu za pretpristupne fondove Recimo, Poljska je toliko dobro organizirala svoje službe na svim razinama da je uspjela povući preko 80 posto namijenjenih EU sredstava. Mislim da je i Slovenija taj zadatak više nego izvrsno odradila jer su se počeli pripremati daleko prije nego su uopće započeli pristupne pregovore. Kod nas to nije bio slučaj i držim to velikim, velikim propustom. Blokade, na našem putu u EU a kojih je, kao što znamo bilo, nisu nikakav izgovor za to što se nismo na vrijeme pripremili..

Zar ne bi trebale biti organizirane tematske javne tribine, na primjer, na temu poljoprivrede gdje bi se seljacima objasnilo na konkretnim primjerima, da li će manje obiteljske farme moći opstati ili će se ići na okrupnjavanja, koje kulture EU podržava, za koje daje subvencije...

Još tamo negdje 2007. godine, u petoj izbornoj jedinici, DC je organizirao informativne prezentacije i radionice za naše poljoprivrednike na kojima smo ih informirali o EU standardima u poljoprivrednom sektoru. Od tih naših informativnih 'radionica' prošlo je pet godina, no Hrvatska nije daleko odmakla u procesu okrupnjavanja i mislim da će zbog toga, kada uđemo u EU, velik broj malih seoskih gospodarstava od jedan ili dva ha ili propasti ili pak jako teško funkcionirati na EU tržištu.

Kako procjenjujete EU skepticizam u Hrvata i mogućnost da referendum ne uspije? Što nakon toga?

Ne bih podcijenjivala Hrvate, nisu oni istinski euroskeptici, oni su samo jako ljuti i razočarani zbog svega što se događa u Hrvatskoj. Prije svega su razočarani političarima svih boja koji se nisu baš pokazali dorasli zadatku vođenja države, no Hrvati isto tako znaju i vide da ni na Zapadu ne cvjetaju ruže i dovoljno su pametni da ne očekuju da će im EU riješiti probleme. Dakle, oni, ili većina bar, nisu protiv EU, njima je samo dosta Balkana i njegove mračne, mučne a dijelom i nerazjašnjene prošlosti.
Strateški i povijesni cilj, a to je konačni ulazak u EU, predstavlja i završetak kruga koji je započeo devedeset i prve godine borbom za međunarodno priznanje. Konačno, nakon punih dvadeset godina taj krug se zatvara. I toga je svaki prosječan, dobronamjeran i dobromisleći, hrvatski građanin negdje duboko svjestan. Ja sam u to uvjerena i zato tvrdim da su ovakvi spinovi, da će građani na referendumu za ulazak u EU, ako on bude prije izbora, glasati 'protiv', promašeni. Ulazak u EU nema veze s HDZ. Zaboga, hoćemo li više jednom prestati podcjenjivati hrvatske građane i njihovu pamet!

Koje je po vama najrelevantnije vrijeme izbora? Mnoge reforme se na mogu napraviti preko noći.

Pa mislim da je to kraj godine. Mogu se reforme napraviti ako ste odlučni i predani i puno brže nego se misli. Ako imate jasan cilj, dobar tim, ako radite dan i noć, mnogo toga bi se moglo pokrenuti dovoljno brzo da barem djelomično kompenziramo propušteno vrijeme.

Je li kasno za sređivanje biračkih popisa?

Popis birača apsolutno treba srediti, to se još uvijek stigne napraviti.

Koje bi strukturne promjene vlasti odredili?

Prioriteti su: novi teritorijalni ustroj smanjenjem broja općina, ekonomska regionalizacija, informatizacija državne i lokalne uprave iubrzanje procesa izdavanja svih dozvola. Zatim bih odredila strateške proizvodne ciljeve zemlje. Hrvatska se mora vratiti proizvodnji i početi stvarati dodanu vrijednost. Za to potencijale još uvijek imamo, nije, hvala bogu, sve rasprodano. Isto tako, ulaganje u R&D i nove tehnologije je uvjet da uopće možemo opstati, odnosno biti koliko-toliko konkurentni na EU i svjetskom tržištu.

Zatim, ono što sam već nebrojeno puta rekla, ali ću svejedno ponoviti: inzistirala bih na očuvanju i prirodnim resursima, konkretno voda i zemlja. Valjda ne moramo posebno naglašavati kako je u svijetu sve manje pitke vode i sve manje kvalitetne obradive zemlje a Hrvatska ima dovoljno i jednog i drugog. No, čini se da se to još uvijek dovoljno ne cijeni, pa bi valjalo intenzivno raditi na podizanju ekološke osviještenosti. A onima koji možda i jesu ekološki osviješteni, ali više kroz prizmu potencijalnog profita, treba jednostavno onemogućiti bilo kakve manipulacije prirodnim resursima.

Kakva je sada situacija s Poglavljem 23? Pravosuđe je najveća rak-rana hrvatskog društva, a kazneni zakon je jedini koji je preuzeo hrpu toga iz socijalističkih zakona i nije se uskladio s zakonima u EU.

Kao ministrica pravosuđa još sam 2004 i 2005. godine izradila nacrt Zakona o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom, a na bazi pravne prakse Europske unije, posebice one u Velikoj Britaniji, jer njihov zakon ponajbolje regulira to kompleksno područje. Međutim, nisam naišla na razumijevanje bivšeg premijera. Prijedlog Zakona nikad nije ni predložen u Saboru, da bi se sada, nedavno, ipak usvojio. U međuvremenu, Srbija je taj isti zakon uredno prepisala i od 2008. godine, od kada je stupio na snagu pa do konca 2010.

Srbija je zaplijenila imovine u vrijednosti od oko 250 milijuna eura, i ne samo to, nego od iznajmljivanja dijela oduzete imovine država mjesečno zarađuje oko 15.000 eura, a novac se koristi za financiranje ustanova socijalne i zdravstvene zaštite i borbe protiv kriminala. S druge strane, Hrvatska za sada ima tek jednu nepravomoćnu presudu u kojoj je oduzeto oko 3,5 milijuna kuna a u 2010. godine od početka procesuiranja poznatih afera Spice, Maestro, Bankomat, Nesklad, i ostalih, trenutačno je blokirano nekoliko stotina milijuna kuna. Također, predložila sam i antikorupcijsku strategiju u kojoj je borba protiv političke korupcije bila na prvom mjestu, međutim niti to nije prošlo. No, s obzirom na gore nabrojene afere, koje su tek nedavno otvorene, a u kojima su involvirani igrači s „vrha“ nije čudo da te moje inicijative tada nisu mogle proći.

Je li uopće bilo političke volje da se to riješi?

Sanader tada nije pokazao ni političku volju a još manje interes da uopće podrobnije sasluša neke moje prijedloge. Za razliku od njega Jadranka Kosor je shvatila važnost borbe protiv korupcije i neizbježnost poduzimanja određenih radikalnih poteza. Omogućivši nesmetano otvaranje tih nekih procesa pokazala je da ima petlju, iako je od samog početka jako dobro znala da to i njoj može naštetiti. Za tako nešto ipak treba imati hrabrosti i to je ono što kod nje najviše cijenim i jednako bih postupila da sam na njenom mjestu, bez obzira na cijenu pa i na posljedice po mene osobno. Na koncu konca, ako radite nešto što je ispravno i što znate da morate učiniti, ma koliko to bilo nepopularno, čak ako u prvoj rundi i 'izgubite' to ne znači da je sudac svirao kraj. Kod pitanja rješavanja korupcije problem je što je to proces koji zahtijeva vrijeme, rezultati se ne vide uvijek brzo kao što bi to mnogi htjeli. Najlakše je samo kritizirati i 'vrebati' greške, u tome smo mi, Hrvati, svjetski majstori.....

Procesi u gospodarskom kriminalu u EU traju od tri do pet godina, a kod nas u nedogled jer još nije postavljena pravna osnova. Mislite li da će se promjenom vlasti, postaviti zakonski okviri?

To je kod nas već regulirano. Dok sam još bila ministrica, 2004. godine sam uvela u zakon o sudovima odredbu 'suđenja u razumnom roku', po kojoj svi predmeti na sudovima trebaju biti riješeni unutar tri godine, a oni složeniji do pet godina. To se odnosi na sve predmete, ne samo na gospodarske. Druga je sad stvar što se to ne provodi, odnosno, ne poštuje u praksi. No, vjerujem da će i u tom segmentu doći do promjena, jer ćemo se morati ravnati prema EU praksi.

Kako reakcije na presudu hrvatskim generalima u Haagu mogu ugroziti dovršetak pregovora i zatvaranje poglavlja Pravosuđe? Očekujete li neke snažnije reakcije?

Odluka suda je prvostupanjska presuda, dakle, odluka nije konačna. Eventualno nezadovoljstvo odlukom suda, a na koje, naravno, imamo svi mi pravo, posebno branitelji, sigurno nitko neće izražavati na neprimjeren način. Mi smo ipak jedan dostojanstven narod, sporadični incidenti kojih eventualno može biti ništa u tome ne mogu promijeniti. Usuđujem se reći da su Hrvati veći „europljani“ nego što to pojedini predstavnici međunarodne zajednice misle, pa nas, kako ovih dana možemo čitati u tisku, zabrinuto upozoravaju, da 'pripazimo' kako ćemo se ponašati u svezi s odlukom Haga. Potpuno nepotrebno. Jednako su tako nepotrebna i „upozoravanja“ na domaćem terenu nekih udruga, koje, kao pozivaju na mirno prihvaćanje odluke suda, a da bi odmah u istoj rečenici podsjetile na sporadične ratne zločine s naše strane nakon Oluje, na nedovoljan broj procesuiranih slučajeva, itd. Sam general Gotovina poručio je preko svojih odvjetnika da to ne želi pa ne bi li onda bilo pristojno od svih nas, i političara, i branitelja i raznoraznih udruga poštivati njegovu i volju njegove obitelji? To je najmanje što od svih nas zaslužuje.

Što mislite o izjavi šefa oporbe Zorana Milanovića kako je haška optužnica protiv hrvatskih generala potpuno neprihvatljiva i da je riječ o političkoj inkriminaciji koju u Banskim dvorima smatraju 'jeftinim prikupljanjem političkih poena'?

Hrvatska je puna onih koji pokušavaju prikupiti političke poene. No, 'prihvatljivost' ili 'neprihvatljivost' neke optužnice pobija se isključivo na sudu. Ta je činjenica dobro poznata i najvećim pravnim laicima. Legitimno je pravi sviju diskutirati o nedostacima Haškog suda, kojih nedvojbeno ima, propitkivati njegovu neovisnost od politike, jer i oko toga postoje neke dvojbe, no, ne možemo ne poštivati njegove odluke, kakve god one bile. Napokon, valja podsjetiti da još nitko od ljudi koji su osuđeni ili pušteni nije osporio pravnost i pravednost postupaka koji su vođeni u Hagu, pa niti jedan general Tihomir Blaškić.

Razgovarala: Sanja Živković / PortalOko.hr