VESNA PUSIĆ, PREDSJEDNICA NACIONALNOG ODBORA ZA PRAĆENJE PREGOVORA S EUROPSKOM UNIJOM, O ZAVRŠETKU PREGOVORA, PRESUDI GENERALIMA, REFERENDUMU...

Hrvatska odbrojava posljednje dane prije odluke hoće li završiti pregovarački proces u lipnju i postati 28. članica Europske unije 1. siječnja 2013. ili će se sve odgoditi za dvije, možda i tri godine. U tom povijesnom procesu Vesna Pusić igra jednu od glavnih uloga...

- Više nije pitanje hoće li Hrvatska ući u EU ili ne, nego je samo pitanje kada. Prije dva tjedna mogućnost da se pregovori dovrše u lipnju bila je samo teorijska. Ovom posljednjom aktivnošću uspjeli smo Hrvatsku vratiti u fokus zanimanja i sada se završetak pregovora u lipnju čini mnogo izvjesniji. Ukratko, naše šanse da završimo pregovore u lipnju bitno su se povećale u ova dva tjedna.

Loša reputacija

Nakon posljednjih kontakata koje ste imali, vjerujete li u lipanj ove godine ili će to ipak biti lipanj 2012., kao što se počelo špekulirati?
- U svibnju ćemo znati što su preduvjeti i ako bi izvještaj o ispunjavanju mjerila bio negativan, to će biti siguran znak da nećemo zatvoriti pregovore u lipnju. Ako bude pozitivan, onda su šanse da zatvorimo pregovore vrlo velike. Prema mom mišljenju, taj izvještaj neće biti ni potpuno negativan ni potpuno pozitivan, zato što uz ocjenu o ispunjavanju mjerila na kraju uvijek ide i politička odluka. Ocjena koju ćemo čuti u svibnju vjerojatno će glasiti kako smo na dobrom putu, da je postignut napredak, ali da ima još nekih elemenata koje treba napraviti. I zato mislim da će se politička odluka donositi u zadnji trenutak. Dakle, do zadnjeg trenutka mi u ovoj diplomatskoj akciji trebamo raditi jer na kraju će odluka biti donesena najvjerojatnije u noći između 20. i 21. lipnja.

Stvara se dojam da će ta politička odluka ovisiti o jednoj, najviše dvije države. Koliko u toj političkoj odluci može biti presudan stav jedne države?
- Odluka o proširenju, za razliku od nekih drugih koje se donose različitim vrstama kvalificirane većine, donosi se jednoglasno. Jasno je da se u takvim odlukama neke velike i utjecajne zemlje unutar EU-a ne daju nagovoriti, za razliku od nekih drugih koje to ne smatraju posebno važnom temom. Iako postoje ključne zemlje ni jednu ne treba zanemariti jer samo jedan glas protiv, čiji god on bio, bit će dovoljan da ne završimo pregovore.

Ali sigurno nas Slovenija neće zaustaviti, ma kako se odnosila prema Hrvatskoj, dok bi Velika Britanija to ipak mogla napraviti?
- Slovenija nas je već dosta zaustavila pa ne treba podcjenjivati ničiji utjecaj. Što se tiče Velike Britanije, ona se često kod nas percipira kao zemlja koja ima nešto protiv ulaska Hrvatske u EU iako je službeni britanski stav uvijek bio da podržavaju ulazak RH u EU. Osobno mislim da se vodeći britanski političari nisu posebno bavili Hrvatskom. Za nas je zato bio dragocjen nedavni posjet britanskog ministra pravosuđa. Nakon što smo ga obavijestiti o svemu što smo napravili, on je bio vrlo impresioniran promjenama.

Zar naša diplomacija nije sve ove godine lobirala za hrvatske interese?
- U nas se to famozno lobiranje na žalost vrlo često shvaća kao pristojna riječ za laganje. Politika u nas ima jednu lošu reputaciju jer se nerijetko smatra kao djelatnost u kojoj je laganje instrument svakodnevnog posla. To je vrlo kratkovidno i u ozbiljnim stvarima strašno štetno. Nije potrebno stvari prikazivati drugačije od onih kakve jesu jer je Hrvatska napravila dovoljno dobrih stvari. Daleko je to od idealnog, ali funkcija okončanja pregovora je osiguravanje jedne koliko-toliko pristojne početne pozicije iz koje će se onda kroz godine članstva razvijati pristojna europska država. Nismo najbolji na svijetu, imamo mnogo problema i nismo napravili sve što smo željeli, ali smo napravili dovoljno da završimo pregovore. Taj se argument prema mojem mišljenju može čista obraza braniti.

Moguć je monitoring

Je li za Vas prihvatljiva ideja monitoringa prema kojoj bi završili pregovore u lipnju, ali bi ostali u nekoj fazi promatranja?
- Do sada nitko nije službeno predložio takvo nešto. O tome se samo govori u kuloarima. To ne bi bio monitoring kakav su imale Rumunjska i Bugarska, jer one su ga dobile kao punopravne članice. Naš bi se ticao pravosuđa i temeljnih prava u razdoblju između tehničkog okončanja pregovora (potencijalno u lipnju) i završetka potvrđivanja našeg pristupnog ugovora u parlamentima zemalja članica. U pristupnom ugovoru koji će se potpisati pet-šest mjeseci nakon tehničkog okončanja pregovora, morao bi pisati datum kada ćemo postati punopravnom članicom. Recimo 1. siječnja 2013. I to bi onda bio ujedno i datum do kojeg se mora završiti ratifikacija. Po tome to bi bio monitoring između lipnja i recimo 1.1.2013. To je svakako povoljnije od onog što se dogodilo s Rumunjskom i Bugarskom. Međutim, naša je situacija drukčija jer smo mi i pregovarali na drukčiji način. Rumunjska i Bugarska uopće nisu imale posebno poglavlje pravosuđa i temeljna prava, oni su pregovarali bez mjerila, a mi smo imali mjerila i za otvaranje i za zatvaranje pregovora. I na kraju, mi dandanas šaljemo izvješća o napretku u poglavljima koja su privremeno zatvorena, dakle svih trideset poglavlja koje smo do sada zatvorili. Iskreno rečeno, meni se čini da bi bilo racionalno donijeti odluku jesmo li spremni ili nismo.

Referendum će proći

Sad smo suočeni s još jednim ozbiljnim problemom. Čak i da završimo pregovore u lipnju, kako uopće vratiti povjerenje hrvatskih građana u EU nakon presude generalima, jer je potpora ulasku pala na najnižu razinu?
- Nema drugog načina da referendum uspije osim da ljudi znaju o čemu se radi. Zato sam veliki pobornik da se sažeci pregovaračkih poglavlja koja su zatvorena stave na internet, u novine, da se naprave brošurice, da se o tome govori na televiziji, ako treba da se zakupe i posebni programi kako bi ljudi znali što se mijenja primjerice u poljoprivredi. Jer ako tražimo od ljudi da se izjasne na referendumu, onda im treba dati kompletnu informaciju. Što se haške presude tiče, to je jedna neobična situacija. Tajming u kojem se dogodila za nas je jako težak. I broj godina na koje su u prvostupanjskoj presudi generali osuđeni bio je šokantan za sve nas. Naime, presuda na neki način poništava svrhu takvih procesa. Svrha mora biti u povećanju osjećaja pravde i suosjećanja sa žrtvama tih zločina jer nema nikakve dvojbe da je zločina bilo i da su ljudi stradali. Ono što se utvrđivalo u Hagu je jesu li ovi konkretni ljudi za to odgovorni i u kojoj mjeri. I s ovako ekstremnim presudama osjećaj za žrtve je potpuno marginaliziran. Svi su u šoku zbog visine kazne i osjećaj pravde koji bi se time trebao povećati nažalo se nije povećao. Naravno, važno je imati na umu da je to prvostupanjska presuda. Već smo imali jedan takav šokantan slučaj kad se radilo o Tihomiru Blaškiću, pa je moguće da se u drugostupanjskom postupku donese posve drugačija odluka.

Što ako euroskepticizam u Hrvatskoj potraje, jer vrlo izvjesno referendum će biti prije izricanja pravomoćne presude?
- Ne treba zaboraviti da smo pregovore trebali početi u ožujku 2005., ali su oni odgođeni zbog slučaja generala Gotovine koji je bio u bijegu. Potpora članstvu u EU kod hrvatskih građana u dva je tjedna pala za 20 postotnih poena. U jesen kad smo ih ipak započeli potpora je u deset dana porasla za 18 postotnih poena, što govori da ljudi uvijek ne izražavaju samo svoj stav o onome što ih pitate, nego procjenjuju koliko smo tamo dobrodošli, koliko su oni pravedni u svom stavu prema nama i slično. Postoji taj snažni socijalno-psihološki moment. Do našeg referenduma od danas u najboljem slučaju ima desetak mjeseci. On svakako neće biti prije siječnja 2012. Zato smatram da će na kraju kada budu suočeni s pitanjem misle li da je Hrvatska i politički dio Europe kao što je zemljopisno i povijesno oduvijek bila, većina ljudi u ovoj zemlji ipak reći DA.

Može li Hrvatska preživjeti ako pregovori ne budu završeni u lipnju, odnosno ako se naš ulazak odgodi na neko vrijeme?
- Nema sumnje da ćemo preživjeti ako se pregovori ne završe u lipnju, ali ćemo baciti kroz prozor desetke milijardi kuna. A za Hrvatsku svaka milijarda eura godišnje znači nova radna mjesta, vrtiće, škole, mirovine, plaće u javnom sektoru, obrazovanje, razvojne projekte... Bilo bi apsolutno šteta propustiti ovu priliku. Nama se već dovoljno štetnih stvari dogodilo u ovih 20 godina i sada bi bilo dobro umjesto štete imati i malo koristi.

Dražen BOROŠ