savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=2260&general-ivo-jelic-domovinski-rat=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=2260&general-ivo-jelic-domovinski-rat=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=2260&general-ivo-jelic-domovinski-rat=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=2260&general-ivo-jelic-domovinski-rat=

Ivo  Jelić

../intervjui/intervjui.php?osoba=47&ivo-jelic

Jelić Ivo
Datum:
09.05.2010
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Ivo Jelić, utemeljitelj i prvi zapovjednik legendarne 4. brigade, koja je nedavno obilježila 19. godišnjicu od svog osnutka, nedavno je Ivi Josipoviću poslao vrlo kritično pismo o stanju u društvu, upozoravajući predsjednika na ‘piramidu zla’ stvorenu u prošla dva desetljeća. Od vrha do dna, ta piramida zla, piše general u mirovini, uključuje interesno povezane grupacije beskrupuloznih ljudi u politici, gospodarstvu, vojsci, policiji, tajnim službama, medijima, sportu, ali i u sferi zdravstva, obrazovanja i kulture. U razgovoru za ‘Vrime’, zapovjednik ‘Četvrte’ od 28. travnja 1991. do 3. lipnja 1992. govori o stvaranju Hrvatske vojske i svom ‘hitnom’ umirovljenju, gubljenju suvereniteta Hrvatske, registru branitelja, pravim junacima Domovinskog rata, suđenju generalu Anti Gotovini
 
 S odmakom od dva desetljeća, kako danas gledate na početak rata u Hrvatskoj?
- Prije odgovora na ovo pitanje želio bih izraziti želju da se kvalificirani povjesničari, odnosno odgovorni povjesničari, konačno prihvate pisanja povijesti Domovinskog rata. Apeliram općenito, ali i zbog toga što su mnogi sudionici tog rata još živi, od onih koji su bili kreatori rata iz političkog kompleksa, kao i oni koji su donosili vojničke odluke. Pri ovome mislim prije svega na prvog hrvatskog vojnika, njenog prvog ministra obrane, velikog čovjeka i najkvalificiranijeg našega generala Martina Špegelja, zatim isto tako velikog čovjeka, prvog načelnika glavnog stožera, generala Antona Tusa, pa tu je vrstan čovjek i vojnik general Petar Stipetić. Imali bi što reći iz tih početaka rata i generali Karl Gorinšek, Božo Budimir i mnogi drugi. Osobno, nakon toliko vremena i prikupljenih saznanja, razumijem zašto se struka ne hvata tog posla, tih raznih misterija koje još nitko nema hrabrosti razotkriti. Govori se rekla-kazala o pojmovima ‘dogovoreni rat’, ‘velika Srbija’ i ‘velika Hrvatska’ te sličnim, spominje se sudbina Vukovara i Bosanske Posavine, zatim priča o salveti na kojoj su se crtale granice, ali nitko se ne usudi sve stručno istražiti. Naš predsjednik prof. dr. Ivo Josipović samo je ‘piknuo’ u tu slabost u Sarajevu i vidjeli smo reakcije. Predsjednik Josipović nije šarlatan i nije bubnuo ‘glupost’, međutim narod ne želi čuti istinu i zato se narodima od nastanka civilizacije ‘prodaju’ misterije, a narodi tu svoju zaglupljenost plaćaju stradavanjima i tada i sada... Tu zaglupljenost najbolje je opisao Konrad Paul Liessman u svojoj knjizi ‘Teorija neobrazovanosti – zablude društva znanja’. U ovom rečenom nalazi se i dio mog odgovora na ovo pitanje, a dio bi se mogao naći u naslovu u ‘Slobodnoj Dalmaciji’ od nedjelje 21. veljače ove godine: ‘Rothschildovi krivi za raspad Jugoslavije?’. Trenutačno se bavim pisanjem knjige o globalizaciji, pojmovima ‘novi svjetski poredak’, ‘svjetska vlada’ i sličnima o čemu običan puk, ali i mnogi građani i akademske razine, nemaju pojma… A sada da odgovorim na pitanje o mom pogledu na početak rata u Hrvatskoj: svaki, pa i ovaj rat je izrežiran negdje u krugovima zločestih ljudi, uvijek s istim ciljem - stjecanja moći i materijalne koristi, a ovaj rat nije nikakva iznimka. Povjesničari trebaju objasniti sva pitanja, pa i ovo koje ste mi postavili, međutim za sada sve zaraćene strane zaobilaze odgovore na najvažnija pitanja. Osobni motiv mog ulaska u vojno organiziranje hrvatskog naroda bila je želja da uradim sve što je u mojim mogućnostima da ne dođe do rata, polazeći od jednostavne istine da rat proizvodi mnogo jada, stradanja i razaranja, a na kraju se nakon toga sve redovno završava razgovorom za stolom.
 
Koje su bile vaše ključne odluke u stvaranju vojske i vođenju brigade? Žalite li za nekim potezima?
- Najvažnije odluke donio je general Martin Špegelj u svojstvu ministra obrane i to kroz postavljene kriterije za ustroj brigade i način popune vojničkim i zapovjednim kadrom kao i materijalno-tehničkim sredstvima, prije svega oružjem. To naoružavanje bilo je uglavnom vršeno po sistemu ‘snađi se, druže’, a svodilo se na uzimanje potrebnog ondje gdje ga ima, a bilo ga je kod tadašnje JNA. Dakle, trebalo ga je otimati. Imali smo strašnu grupu otimača u zrakoplovnom vodu 4. brigade pod zapovjedništvom Matka Raosa i njegovih pomoćnika Gorana Kovačevića i Miljenka Jelića, a bilo je i drugih, kao što je Đuro Župan, tada zapovjednik bojne specijalne policije PU Zadar, a pod zapovjedništvom 4. brigade. Uspješni su također bili Vinko Barbarić, Stanko Čelar i drugi. Prvi otimači bili smo Jakov Miletić i ja, još polovinom listopada 1990. oteli smo oružje čete Vojne policije Sekretarijata obrane za Dalmaciju u Splitu, u čemu je sudjelovao i Ante Prlić. Ukupno je 4. brigada otela pješačkog oružja za naoružavanje četiri brigade, što je sve opisano u mojoj knjizi ‘Čovjek i rat – 4. brigada ZNG’. Žalim što nisam odlučio poduzeti otimanje oružja iz skladišta u Segetu Donjem, jer bi s tim (8000 cijevi i drugim) oružjem došao u približno ravnopravnu vojničku sposobnost s Ratkom Mladićem. Teško oružje zamjenjivao je izuzetan moral naših vojnika.
 
Smatrate li da se mogao rat prije završiti? U knjizi ‘Čovjek i rat’ naveli ste da su se političari miješali u vojničke zadaće, zadavali vam probleme.
- I otimanje oružja iz Segeta Donjeg je zabranjeno ‘odozgo’, a da nije bilo tog i još mnogo sličnih slučajeva naš narod bi izbalansirao snagu s agresorom, što bi neminovno utjecalo na početak, odnosno općenito na odluku o upotrebi JNA u ratu u Hrvatskoj, a svakako i na dužinu rata. Krajem 1990. godine u MORH-u, nakon mog prijedloga za akciju Seget Donji, osobno mi je general Špegelj rekao: ‘Neće trebati jer je 90 posto konfederalnog ugovora završeno’. Osim toga, poznato je i točno postojanje poznate ‘dvostruke linije zapovijedanja’. To iskustvo imali smo ja i moji suradnici u brigadi, ali najviše su to osjetili branitelji Vukovara.
 
Kako danas gledate na vaše umirovljenje, navodno su vam preporučili da ste prestar u 51. godini. Imali ste poslije problema s regulacijom statusa branitelja?
- Umirovljen sam vrlo brzo odlukom vrhovnog zapovjednika od 9. listopada 1992. godine i to vrlo zasluženo, jer sam od ljeta 1992. počeo izražavati neslaganje s nekim pojavama u Hrvatskoj, prije svega u gospodarstvu (privatizacijska pljačka) kao i nekim aspektima rata u Bosni i Hercegovini. Ali, pokazalo se da sam u pravu, jer danas je hrvatsko gospodarstvo u kolapsu, ne funkcionira pravna država, caruju privilegije i beneficije, laži, manipulacije, korupcija, huliganstvo, poroci i ne mogu navesti ni jedan državni sustav koji dobro funkcionira. Moje i slična umirovljenja politika je opravdavala pomlađivanjem kadra, ali sve je jasno: ja sam tada imao 51 godinu, Gorinšek 49, Božo Budimir 54, a nas je zamijenio 73-godišnji Bobetko, od kojeg je i Martin Špegelj mlađi devet godina, a Anton Tus čak 15. Nadomjestili su nas generalšoferi i generalkonobari. Zbog reguliranja braniteljskog statusa pokrenuo sam konačno tužbu protiv države, a o mom statusu dovoljno vam govori pogled na objavljeni Registar branitelja, po kojemu sam samo nešto ‘prčkao’ u HRM-u.
 
Što mislite o prijedlogu dodjeljivanja spomenice Junak Domovinskog rata? Koja bi po vama imena trebali pamtiti?
- Čestitam Davoru Joviću na proglašenju Junakom Domovinskog rata. On je još jedan dokaz da je 4. brigada bila najbolja brigada u Hrvatskoj vojsci. Upravo prije 20-ak dana, na razradi Monografije 4. gardijske brigade, potaknut upravo Davorom Jovićem, predložio sam rukovodstvu Udruge veterana 4. GBr. da osnuje Odbor za određivanje Junaka Domovinskog rata, ali prethodno da izradi kriterije. Dao sam i početni prijedlog za one koji su dali život za Hrvatsku: od Andrije Matijaša, Gorana Kliškića, Franka Zagorčića, Andrije Bartulića, Šilje, Bibinjca, ma  ima ih još mnogo, njih preko 190, ali ima ih mnogo i među živima koje sam predložio za tu počast. Takvi prijedlozi su vrlo osjetljive prirode, jer se izlažete opasnosti da nekog izostavite a da je zaslužio naći se na popisu iznimno hrabrih vojnika, dočasnika i časnika, ali zato naglašavam da je to početni, inicijalni prijedlog, uostalom, ja sam bio zapovjednik u prvoj godini, a rat se nastavio još četiri godine. Dakle, počeo sam s imenima: Jozo Šerić, Mirko Klarić, Nediljko Grubišić, Boris Klapirić, Miljenko Jelić, Miro Ušljebrka, Stipe Nižić, Vinko Barbarić iz razine zapovjednika vodova-satnija, zatim uvrstio sam Milana Perkovića, Slavena Zdilara, pok. Genta Međugorca, pok. Zlatka Radovnikovića, Ivana Zelića, Bogdana Šušnjaru, Vicka Mardešića, Ivicu Tolića, Radolfa Barrija Saavedru, pa Zdravka Škarpu, Zdravka Bakovića i obvezno Damira Krstičevića s razine zapovjednika bojni-diviziona. Iz zapovjedništva brigade istaknuo bih Ivana Benetu, Miroslava Skoku i Stanka Čelara. Uvjeren sam da je 4. brigada zaslužila proglasiti do 200 Junaka Domovinskog rata, a sve je lako dokazati njihovim hrabrim i stručnim učinkom. Rekao sam već da je Četvrta bila najbolja brigada ne samo u Hrvatskoj vojsci već kod svih zaraćenih strana na Balkanu. To na prvi pogled zvuči nestvarno, ali kada se analiziraju bitke koje je 4. brigada uspješno vodila u travnju, svibnju i lipnju 1992., istovremeno na tri bojišnice: Južnoj, Mostarskoj i Livanjskoj, onda nema dvojbi. Na Južnoj bojišnici JNA (ne četnici) imala je više brigada nego mi bojni, zatim imali su preko 120 topova-haubica težeg kalibra (4. brigada ni jedan), neprijatelj je imao preko 100 tenkova (4. brigada ni jednog), a osim toga JNA je imala na raspolaganju 106 aviona (Orlova, Galebova, Supergalebova i Jastrebova) i još eskadrilu MIG-ova. U travnju je efektno slomljen neprijateljski napad, a u svibnju u protunapadu Četvrta na glavnom pravcu napada je zbrisala tog snažnog neprijatelja u napadnoj zoni od Ravnog do Zavale. Na Mostarskoj bojišnici pobjedu je ostvarila 4. bojna na čelu s Damirom Krstičevićem:  JNA je odbačena prema Nevesinju, a 5. bojna zapovjednika Radolfa Saavedre uspješno je primijenila aktivnu obranu na Livanjskoj bojišnici. Sve te zadaće mogla je izvršiti samo vrlo moćna brigada hrabrih momaka i djevojaka te sposobnih zapovjednika. Četvrta je bila inferiorna samo prvih 45 dana, a od prve pobjede u obrani Zadra, neprestano je kroz narednih sedam mjeseci jačala i postala superiorna ‘snažnoj’ JNA. Inače, ta bitka za Zadar trebala bi ući u anale bitaka u vojnoj povijesti. Naime, Ratko Mladić je raspolagao pješadijom u oklopnim transporterima, podržanom s više desetina tenkova, topovima, haubicama, VBR-ovima, ratnim zrakoplovstvom, a zadnjeg i odlučujućeg dana i s mora s tri raketne topovnjače. U isto vrijeme u samom gradu Zadru postojao je snažan vojnički kompleks u vojarnama, nama iza leđa. Dakle, bili smo u sendviču i uspjeli smo obraniti Zadar. Bitka se vodila od 4. do 6. listopada 1991. i taj dan, 6. listopada, Zadrani slave kao dan grada, ali bez da spomenu 4. brigadu. Jedino veće priznanje odajem braniteljima Vukovara koji su uništili doslovno fizički cijelu jednu diviziju (preko 400 oklopa, oko 10.000 vojnika i desetine zrakoplova). Obranu Vukovara vjerujem da proučavaju u vojnim akademijama svijeta, ali bih preporučio i bitku za Zadar, kao i ostale bitke iz travnja i svibnja 1992. godine.
 
Registar branitelja – objaviti ga ili ne?
- Bezrezervno – da!
 
 TOPNIČKI DNEVNICI SU GLUPOST
Ja sam topnik. Topnički dnevnici, kao i pojam ‘prekomjerno granatiranje’ su gluposti koje spadaju u rubriku ‘vjerovali ili ne’. Nadam se da će na sljedećoj obljetnici brigade među nama biti i Ante Gotovina u što duboko vjerujem. General Gotovina je žrtva mnogih gluposti hrvatske politike.
 
BRANITELJA JE BILO NAJVIŠE 200.000
Branitelja je bilo do 200.000. General Petar Šimac u svojoj knjizi napisao je 40.000 u Dalmaciji i to krajem 1991., kada je bilo najviše angažiranih branitelja. Ako tu brojku pomnožimo sa četiri dobit ćemo 160.000. Ostalih 40.000 mogu prihvatiti, recimo da su to oni mladi koji su zamjenjivali starije u narednim godinama. Možda malo pretjerujem, prije će biti koji manje od 200.000 rečenih.
 
‘Dalmacijacement’ je imao satniju koju je utemeljio Nadan Vidošević i bio njen zapovjednik, zbog čega nisam morao slati postrojbu za obranu ‘Dalmacijacementa’, kao što sam morao slati za obranu INA-ina skladišta-rezervoara u Solinu.
 
SLUŽIMO OLOŠU KAPITALIZMA
Odluke na planu obrane Hrvatske su za mene užasno problematične. Države su nastale s temeljnom zadaćom obrane prostora i naroda na tom prostoru. Država bez svoje obrane, bez svoje vojske, je kao čovjek bez ruku. Ukidanje vojnog roka je proizvod politike neoliberalnog, nakaznog kapitalizma, a ono malo što imamo vojske treba tom korporacijskom, bogatom ološu da našim i sličnim sudjelovanjem opravdaju svoje zločinačke pohode kao što su Afganistan i Irak. Ovim postupkom izgubili smo državni suverenitet, a gubimo i gospodarski. Časnički kadar školovat će Anglosaksonci, a nisam siguran kako će onda taj časnik upotrijebiti oružje kada bude potrebno Hrvatskoj. Po ovom pitanju sam tvrdi tradicionalist i ne mogu prihvatiti da Hrvatskom vojskom zapovijeda nekakav admiral iz Napulja. Svakog vojnika strane vojske na teritoriju Hrvatske smatram okupatorom. Dakle, što je ostalo od ‘hrvatske puške na hrvatskom ramenu’ ili ‘hrvatske lisnice u hrvatskom džepu’? Pitam se što ćemo ostaviti u nasljedstvo našim unucima. Svaku politiku rasprodaje prirodnih i stvorenih bogatstava građana Hrvatske smatram protupravnom, opasnom i izdajničkom.
 
 
 Piše: Mate Prlić
       
       


 

..
/intervjui/intervju.php?intervju=2905&dosta-sam-sutio-kandidirat-cu-se-za-predsjednika

Jedan od osnivača HDZ-a, bivši zamjenik ministra MUP-a i saborski zastupnik otkrio nam je pozadinu i planove predsjedničke kampanje. Portal  ...
11.12.2017
/intervjui/intervju.php?intervju=2904&drago-prahin-milanoviceva-vlada-nije-odredila-prioritete-i-radi-protiv-poduzetnika

HDZ- ov  GRADONAČELNIK SVETE NEDELJE  za Nacional otkriva kako je taj grad postao jedan od rijetkih uspješnih gradova u Hrvatskoj, ...
10.12.2017
/intervjui/intervju.php?intervju=2903&generali-tolj-zagorec-rojs-crnjac-i-kakarigi-stanove-nisu-dobili-od-mene-nego-od-suska

Branko Primužak, sadašnji gradonačelnik Duge Rese, krajem 1993. postavljen je za predsjednika Stambene vojne komisije MORH-a, a potom za pomoćnika ...
09.12.2017
/intervjui/intervju.php?intervju=2902&zoran-cikatic-u-politiku-sam-se-vratio-zbog-prijatelja-pera

Već dva mandata je na Nezavisnoj listi Pera Vićana . Ugledni je ginekolog, uvršten među najbolje liječnike Hrvatske. Bio je ...
02.12.2017
/intervjui/intervju.php?intervju=2900&informatici-je-potrebno-dati-prostora-i-povjerenja-a-maknuti-one-koji-ne-znaju-razliku-izmedu-tipke-delete-i-korektora

S pomoćnikom ravnatelja za informatiku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Dejanom Vukelićem porazgovarali smo o problemima informatizacije HZMO-a, korištenju redomata,
14.11.2017
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


11.12.1976  Ćelić Ivan
11.12.1971  Pandek Draženko
11.12.1964  Dujmović-Vuković Marina
11.12.1962  Škvarić Marijan
11.12.1962  Rončević Zdravko
11.12.1958  Cek Spomenka
11.12.1957  Didović Mirjana
11.12.1957  Belir Marijan
11.12.1953  Uljan Miroslav
11.12.1940  Đukan Petar