Dražen Budiša |
|---|
 |
Za Vjesnik Dražen Budiša govori o razlozima povratka u politiku, a otkriva i neke manje poznate detalje iz vremena koalicijske suradnje sa SDP-om i Ivicom Račanom, kada su se žestoko sukobljavali zbog Haaga i transkripata Dražen Budiša, bivši karizmatski lider liberala koji se povukao iz politike nakon poraza na parlamentarnim izborima prije osam godina, ponovo će, predvodeći HSLS-ovu listu u IX. jedinici, okušati izbornu sreću. Budišin povratak u politiku neki su zdušno pozdravili, neki pak zlobno komentirali, no primjetno je da ni politički protivnici, kojih nikad nije bilo malo, ni danas ne dovode u pitanje njegov moralni integritet. I za njih je nekadašnji vođa studentskog pokreta u Hrvatskoj neupitnog morala, što bi mnogi hrvatski političari voljeli čuti za sebe. Za Vjesnik Dražen Budiša govori o razlozima povratka u politiku, a otkriva i neke manje poznate detalje iz vremena koalicijske suradnje sa SDP-om i Ivicom Račanom, kada su se žestoko sukobljavali zbog Haaga i transkripata, što je i danas u Hrvatskoj predmet velikih političkih sporenja.
Mnoge ste iznenadili odlukom da se vratite u politiku. Je li se to politički nerv u vama opet probudio?
- Nije mi bilo lako šutjeti s obzirom na sve što se događa u Hrvatskoj, pa sam počeo govoriti, a kad sam počeo govoriti, učinilo mi se da to, zapravo, i nije vjerodostojna pozicija za nekoga tko je već bio djelatan u politici. Zato sam se odazvao pozivu HSLS-ova vodstva i predsjednika Darinka Kosora, koji su htjeli da poduprem stranku ne samo na simboličnoj razini, nego da uzmem i aktivniju ulogu te da se kandidiram i na izborima.
Vjerujete da ćete donijeti HSLS-u mandat. Čime mislite pridobiti birače?
- Prošao sam već puno izbora; moglo bi se reći da i nema živog političara koji ih je toliko prošao. Prvi su mi bili još prije 40 godina kad sam izabran za predsjednika studentske organizacije. Uvijek sam, osim 2003., postizao dobre rezultate. Čini mi se da su zadnjih nekoliko godina mnoge maske u hrvatskoj politici pale i da je došlo do nekog otrežnjenja i prema političkim koncepcijama, i prema osobama i strankama. Stoga vjerujem da ću barem dio potpore koju sam nekad imao, dobiti i na ovim izborima, i to u jedinici iz koje potječem. Za mene je jedina nepoznanica raspoloženje mladih koji su u ovih osam godina stekli biračko pravo. Oni me, zapravo, ne znaju.
Neki kažu da su se vremena jako promijenila i da vaš povratak neće izazvati poseban odaziv birača. Recimo, za Vesnu Pusić ste vi »zatvorena knjiga«.
- Mislim da je pozitivno biti zatvorena knjiga jer to znači kako sa mnom u političkom smislu nema iznenađenja. Ostao sam na istim političkim pozicijama na kojima sam uvijek bio otkako sam se prije 43 godine počeo baviti politikom. Ako je Vesna Pusić mislila nešto loše s tom »zatvorenom knjigom», onda ja za nju mogu pozitivno reći da ona nije do kraja pročitana.
l bivši stranački kolega Jozo Radoš smatra da su česti povratci i odlasci najslabija karika vaše političke karijere.
- Može se i tako reći, ali se ne smiju zanemariti brojne pretumbacije na političkoj sceni, cik-cak hod i veliki politički i moralni obrati koji su nesumnjivo utjecali na moje odluke. Odlazio sam i vraćao se, uvijek suočen s posebnim okolnostima, ali i s vlastitim shvaćanjem morala u politici. Ako je to nedostatak, za mnoge bih mogao reći kako bi bolje bilo da nisu ni ulazili u politiku. Kad spominjete Radoša, koji je dosad promijenio četiri stranke, reći ću da sam jednom dao ostavku zato što je vodstvo HSLS-a bilo jednoglasno u osudi optužnice protiv generala Gotovine, dok je većina liberala u izvršnoj vlasti, pa i neki zastupnici, stranci tad okrenula leđa. Tad sam, zapravo, izgubio dio zastupnika i naših članova Vlade. Nekad sam snosio posljedice i zbog svog stava o političkoj kulturi kad je riječ o izbornom neuspjehu stranke. Na jednim je izborima HSLS dobio samo 12,5 posto glasova, što je bio pad u odnosu na ranijih 18 posto. Za mene je bilo logično da se povučem. U drugim strankama toga nije bilo, ni kad su se gubili izbori i vlast. Nisam se 2003. povukao zato što sam želio otići iz politike, nego zato što su mi tada birači rekli - ne trebaš nam više. Tada me je, s golemom razlikom, u X. jedinici pobijedio Ivo Sanader, no vjerujem da je danas došlo do otrežnjenja. U političkom smislu, ja se nisam promijenio, no promijenile se mnoge okolnosti.
Jeste li spremni na novo razočaranje ne prođete li u Sabor? Zanima me i zašto su vas birači kaznili 2003. Je li zato što ste koalirali sa SDP-om ili zato što ste na pola mandata napustili koaliciju?
- Teško mi je reći da je razlog bila koalicija sa SDP-om, jer je ta koalicija postigla sinergijski učinak koji je nadmašio i broj glasovao koji je dobivao SDP i onih koje je dobivao HSLS. Rekao bih da je kazna na izborima dobrim dijelom posljedica toga što su me ljudi iz te koalicije i svi mediji koje su oni tada kontrolirali prikazivali kao osobu koja stalno stvara probleme partnerima. Protiv HSLS-a i mene vođena je nesmiljena medijsko-politička hajka zato što smo pokazali subjektivitet u toj koaliciji. A sve je počelo kad je, nakon pobjede koalicije, HDZ u anketama počeo dobivati šest posto glasova. Bio je to apsurd, potpuno nerealno, kao što su nerealni rezultati jedne nedavne ankete u kojoj HDZ prolazi slično. No, tad je naš glavni partner SDP zaključio kako je HDZ gotov, a da mu je potencijalno najveći konkurent HSLS, koji je tad dobivao 18 posto glasova, odnosno dvaput više nego što je bila naša snaga prije izbora. Cijeli taj posao ruženja i HSLS-a i mene odrađen je jako dobro, a tragovi toga još se vide u našim medijima. Radilo se, dakle, o velikoj političko-medijskoj manipulaciji kojoj je cilj bio prikazati me kao osobu s kojom je nemoguće surađivati.
Vjerujete da se time htjelo oslabiti HSLS?
- Dakako, cilj je bio oslabiti HSLS, što smo stranka i ja platili vrlo lošim izbornim rezultatom. Dan ili dva prije izborne šutnje 2003. objavljena je na HTV-u tobožnja anketa po kojoj ne prelazim prag u X. jedinici. Bio je to jasan signal svima onima koji su htjeli glasati za mene da glas daju drugim strankama, jer da je to ionako izgubljen glas. No, bez obzira na sve to, snosio sam posljedice izbornog poraza. Vjerujem da će, nakon svega što je zadnjih godina zapljusnulo našu politiku, građani na idućim izborima biti imuni na te političko-medijske manipulacije. A kad je riječ o razočaranju ne uspijem li ući u Sabor, više ne mogu biti razočaran, tu sam fazu prevladao. Jednom mi je biskup Đuro Kokša rekao: »Mi u Hrvatskoj nemamo pravo biti razočarani, to je vrlo komotna pozicija biti razočaran«.
Razočarala vas je SDP-ova politika dok ste bili u koaliciji. Kakvi su bili vaši odnosi s Ivicom Račanom?
- S Račanom sam bio uspostavio dobre odnose, no dva, tri mjeseca nakon izborne pobjede počeo sam osjećati da u koaliciji zaziru od mene te da me se kao predsjednika HSLS-a ignorira. Iako ja tad nisam imao nikakvu figu u džepu u odnosu na koaliciju sa SDP-om, počele su mi stizati poruke putem medija o tome da »Budiša nije HSLS«. Takvu mi je poruku odaslala i tadašnja potpredsjednica Vlade i SDP-a Željka Antunović. Možete li zamisliti da danas netko iz vrha HDZ-a, recimo Vladimir Šeks, za svoga glavnog koalicijskog partnera kaže »Josip Friščić nije HSS»? Govorilo je to rječito o SDP-ovu odnosu prema meni, ali bili su to i znakovi da se dio naših ljudi iz izvršne vlasti otklanja od HSLS-a i priklanja SDP-u. A onda je buknuo veliki sukob zbog optužnice protiv Gotovine, što je, zapravo, bio i početak našeg razlaza.
No, koaliciju ste napustili kasnije, i to zbog NE Krško.
- Činilo se da smo nekako zakrpali prve nesuglasice, no bio je to samo privid. Zbog Haaga su buknuli veliki sukobi. Najprije zbog optužnice protiv Gotovine, o kojoj ništa nisam znao. Od mene su to krili; štoviše, i kad je objavljeno da je stigla, nisam je vidio, nego sam za njezin sadržaj saznao tek slušajući Račana dok je čitao svoje pismo Carli del Ponte. Pokazalo se da je tim pismom, napisanim za domaće potrebe, propušteno u pravnom pogledu učiniti ono što se moglo. Hrvatska nije Žalbenom vijeću Haaškog suda uputila žalbu na optužnicu, niti se obratila Vijeću sigurnosti UN-a, s obzirom da je optužnica u prvoj verziji bila suprotna rezolucijama UN-a koje su govorile o karakteru sukoba na tlu bivše Jugoslavije. Također, institut udruženog zločinačkog pothvata nije bio predviđen statutom Suda, nego je uveden kasnije. Umjesto da se na to upozori, Račan je pisao haaškoj tužiteljici, a rokovi za pravne postupke su istjecali.
Mislite li da je to bio samo Račanov manevar?
- Kad je kasnije stigla optužnica protiv generala Bobetka, Žalbenom je vijeću upućena žalba. Za Gotovinu to nije učinjeno! Do novog je sukoba došlo nakon što su odvjetnici generala Gotovine tužili Vladu jer je opskrbljivala haaško tužiteljstvo dokumentima, a njima ih je uskratila. Sud je presudio u njihovu korist i obvezao Vladu na davanje dokumenata. Sjećam se sjednice Vlade kad je ta presuda stigla Goranu Graniću, tada zaduženom za suradnju s Haagom. Letimično ju je pogledao i rekao: »Vlada je dobila spor s odvjetnicima«. Gurnuo je presudu prema meni, a ja sam je pomno pročitao i kazao: »Vlada je izgubila spor. Pročitaj još jednom«. No, ni nakon te presude Vlada nije odvjetnicima dala tražene dokumente.
Danas je opet aktualno pitanje autentičnosti pojedinih transkripata dostavljenih Haagu. Je li se Račanova vlada time bavila?
- Drugi je sukob i izbio zbog toga. Račan i Granić su mi uoči jedne sjednice Vlade rekli da će u dnevni red uvrstiti i deklasifikaciju dokumenata za Haag. Iskreno, nisam znao što u tom kontekstu to znači, pa su mi objasnili da treba potvrditi autentičnosti dokumenata koje Haag već ima. Pitao sam o kojim je dokumentima riječ, na što su mi dali jednu knjigu s popisom nekoliko stotina dokumenata. Otvorio sam je baš na stranici na kojoj su bili navedeni transkripti mojih razgovora s Franjom Tuđmanom. Možete zamisliti moje iznenađenje nad time što u Haag šalju i moje razgovore s Tuđmanom, a da mi prethodno ništa nisu rekli. Bili su to transkripti iz Predsjedničkog ureda već dostavljeni Haagu, a Vlada je deklasifikacijom sada službeno trebala potvrditi da ih i ona šalje. Rekao sam Račanu da ni ja ni drugi iz HSLS-a za tu deklasifikaciju nećemo dići ruku. Tako je i bilo.
Ispada da je Haag bio presudan u vašem razlazu sa SDP-om.
- Razišli smo se zbog NE Krško, ali koalicija se već ranije bila raspala, i to zato što nije bilo ni minimalnog povjerenja među partnerima. Na primjeru odnosa prema Haagu se, zapravo, očitavaju svi naši promašaji, naš odnos prema državi i suverenitetu, prema funkcioniranju države i moralu u javnim poslovima. Mogu spomenuti nekoliko slika, recimo onu na kojoj se vide snimatelji britanske televizije kako ulaze u zapečaćeni trezor Predsjedničkog ureda; ili onu koja govori o tome kako premijer Račan s britanskom tajnom službom i s nekoliko naših policajaca stvara tim za hvatanje Gotovine, a da o tome ništa ne znam ni ja kao potpredsjednik Vlade ni drugi članovi Vlade. O tome ništa nisu znale ni naše obavještajne službe! To je slika o Hrvatskoj, to je tema za suočavanje svih nas sa samima sobom.
|
||||||
