Bilo je sjajnih iskustava u radu s političarima, ali i velikih razočaranja, kaže dr. sc. Božo Skoko, voditelj smjera odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je kao stručnjak za imidž u politici proteklih godina bio angažiran u desetak predizbornih kampanja te radio za gotovo sve relevenatne stranke.

Za Vjesnik Skoko govori o tome što sadržajno treba mijenjati u kampanjama, a analizira i startne pozicije glavnih političkih igrača uoči parlamentarnih izbora.

Ove se godine navršava 21 godina od prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Jesu li se za to vrijeme kampanje u bitnome promijenile?
- Bojim se da nismo puno uznapredovali u stilu i sadržaju vođenja predizbornih kampanja unatoč golemu razvoju komunikacijskih tehnologija, kreativne industrije, pa i političkog marketinga i odnosa s javnošću. Mislim da je problem u političarima, jer su se oni najmanje promijenili. Štoviše, neka lica gledamo punih 20 godina na nacionalnoj i lokalnoj razini i nikako da odu... Ima, doduše, i mladih političara, no oni umjesto da unesu novi duh na političku scenu, kopiraju starije kolege. Kad se promijene ljudi, mentalitet, odnos prema biračima, ali i prema državi, promijenit će se i kampanje. Stručnjaci ionako ne mogu silom nametnuti nova rješenja.

Kampanje su se možda modernizirale u formi, ali ne i sadržajno. Kakve bi sadržajno trebale biti?
- Točno je da su se promijenile forme kampanja, iako smo na zadnjim izborima u nekim segmentima, poput dizajna i pakiranja, također nazadovali. Kampanje ne bi smjele biti toliko isprazne i prepune floskula. Građani su umorni od toga, oni traže jasnu viziju budućnosti, konkretna rješenja, zdrave ideje, suradnju čak i s protivnicima, veću ljubav i odgovornost prema ovoj zemlji. Traže nove stručnjake, a ne političare opće prakse. Stranka ili lista koja to pokaže i ponudi imat će veliku šansu i bez pretjeranog pakiranja. To je ionako dodana vrijednost. Pakiranje bez sadržaja ljudi brzo dešifriraju.

Kako regulirati medijsko tržište koje podivlja prije izbora? Treba li zakonom urediti ne samo oglašavanje nego i sadržaj predizbornih kampanja?
- To je iznimno teško. Medijima predizborne kampanje predstavljaju dodatni izvor prihoda od oglašavanja, ali i priliku da dodatno pozicioniraju u politici svoje ljubimce o kojima na neki način ovise. Kad je riječ o privatnim medijima, to donekle smatram i njihovim pravom. Ali, kad su u pitanju javni mediji, posebice HRT, trebalo bi radikalno izmijeniti način praćenja kandidata i predizbornih kampanja. Jednak tretman svih mogućih stranaka i lista pretvara izbornu utrku u čistu dosadu. Mnogi koji to objektivno ne zaslužuju i nemaju nikakve izborne šanse uzurpiraju besplatno javni prostor.

Bi li i novinarima trebalo odrediti jasna pravila u praćenju izbora? Bi li bilo poštenije da se na početku kampanje izjasne o tome koju stranku podupiru?
- Svima nam je jasno koji medij za koga navija i tko se tijekom kampanje prestrojava na ovu ili onu stranu. Do takvih zaključaka naši studenti na fakultetu dolaze čistom vježbom - analizom objavljenih medijskih sadržaja. Lako se može vidjeti tko koga preferira, koga se redovito kritizira a koga tek iznimno, koga se citira a koga ne, čije su fotografije čista umjetnost a koga se prikazuje u smiješnim situacijama... Mislim da to uočavaju i čitatelji i da ih se ne može prevariti. Zato bi bilo korektno da pojedini mediji, pa ako hoćete i utjecajniji komentatori, prije kampanje javno objave svoje političke preferencije. To Amerikanci rade godinama.

Što će po Vašem mišljenju odlučiti ove izbore? Velika apatija građana i neodlučni birači?
- Gotovo polovica građana među svim ponuđenim političkim opcijama ne vidi kvalitetno rješenje za Hrvatsku. Ta bi činjenica morala zabrinuti cjelokupnu stranačku scenu. Hoće li neodlučni ostati doma na dan izbora ili će ipak glasati, ovisi isključivo o tome hoće li se u međuvremenu pojaviti neka nova opcija koja će im dati barem malo nade, odnosno hoće li neka od postojećih opcija promijeniti politički kurs i vratiti njihovo povjerenje. Na ovim će izborima građani nagraditi one koji pokažu da su drukčiji, koji ih uvjere da imaju rješenje za Hrvatsku, a morat će i dokazati da imaju sposobne i poštene ljude.

Što bi političari trebali poručiti biračima? Dodatno ih otrijezniti podsjećanjem na krizu ili im se nastojati svidjeti obećanjima o skorim rješenjima?
- Mislim da ne bi trebali ići ni u jednu od tih krajnosti. Ljudi su svjesni krize, osjećaju je na vlastitoj koži, ali opet ne vole slušati apokaliptične poruke. S druge strane, zasitili su se slatkorječivih obećanja i ne vjeruju više ni onima kojima su donedavno vjerovali. Treba biti realan u procjeni situacije, ali i imati viziju i kredibilitet te uspjeti uvjeriti ljude da ste sposobni ostvariti tu viziju. Unatoč svemu, Hrvatska ima dovoljno potencijala i neiskorištenih komparativnih prednosti. Ima razloga za optimizam, ali nam trebaju kvalitetni lideri koji će vratiti utemeljenu nadu ovom narodu.

Što HDZ-u može biti dobitna karta? Ima li je uopće s obzirom na krizu, korupcijske afere u koje su umiješani HDZ-ovi dužnosnici, nisku popularnost Vlade?
- HDZ je u vrlo teškoj situaciji. Zapravo, dobiti izbore treći put zaredom teško je i popularnijim strankama. Trenutačno im je najveća prednost nesnalaženje i loš rejting konkurencije. S druge strane, ono što im se na prvi pogled čini otegotnom okolnosti, mogu uz dobro pakiranje pretvoriti u prednost. Primjerice, Jadranka Kosor stvarno je imala snage i odlučnosti provesti ozbiljnu borbu protiv korupcije. Pritom nikoga nije štedjela niti se ustručavala zavesti reda i u stranačkim redovima. To je prednost njezina mandata. Druga velika karta na koju će sigurno moći zaigrati je uspješno privođenje kraju mukotrpnih pregovora s EU-om. Sjetimo se kako je to izgledalo beznadno kad je preuzela Vladu nakon odbjeglog Sanadera. Međutim, na pokretanju gospodarstva malo je učinjeno, jer ni poduzetnici ni građani ne osjećaju neke promjene.

Čime SDP može dobiti izbore? Samo nabrajanjem HDZ-ovih grijeha i promašaja?
- Na ruku SDP-u ide činjenica da su ljudi nezadovoljni gospodarskom i socijalnom situacijom u zemlji te su otvoreni za promjene. No, otegotna im je okolnost što značajan dio građana ni u njima ne vidi baš neko rješenje. Kako bi zadobili povjerenje birača, moraju pokazati da su ozbiljna stranka kojoj je uistinu stalo do budućnosti ove zemlje. To se ne postiže efektnim, a zapravo prizemnim svađama s političkim rivalima, nego jasnijom vizijom i rješenjima te sposobnijim i popularnijim kandidatima za najodgovornije dužnosti u zemlji. Na ruku SDP-u ne ide to što većina građana misli da su svi političari isti. Ali, umjesto da pokažu da su drukčiji, odgovorniji, sposobniji, u SDP-u se često gube u bezidejnosti i prosječnosti. Time se ne mogu motivirati birači umorni od politikantstva, međusobnih svađa i nebrige za nacionalne interese.

Hoće li u Kukuriku koaliciji uspjeti uskladiti liderske ambicije Milanovića i Čačića? Treba li uopće koalicija u kampanji imati jednog lidera?
- Koalicija mora pokazati da ima sposoban i složan tim, ali se isto tako mora znati tko je lider. Sjetimo se zadnjih izbora kad je SDP zbunio birače nudeći tandem Milanović-Jurčić, da bi potom iznenada Jurčića, na vrhu popularnosti, gurnuo u drugi plan. Trenutačna je percepcija da je liderima u Kukuriku koaliciji važnija podjela fotelja nego budućnost Hrvatske. Trebali bi poraditi na promjeni te percepcije.

Čini se da će u sastavljanju buduće vlade važan segment biti i koalicijski potencijal. Tko je tu u prednosti?
- Zasad je teško procijeniti može li HDZ nakon izbora računati na potporu desnih stranaka, a SDP na potporu Hrvatskih laburista ili HSLS-a. Iako bi to bilo prirodno, pitanje je kakav će uspjeh postići. Nepoznanica ostaju i neke nove snage koje tek stasaju na stranačkoj sceni, a možda one mogu biti taj jezičac na vagi. Kad je riječ o nekim budućim koalicijama, i SDP i HDZ trebali bi biti oprezni i upitati se što dobivaju u sadržajnom i kredibilnom smislu, a što gube potencijalnim partnerstvima. Tom utrkom za mogućim partnerima dosad su uglavnom podizali cijenu mandata, odnosno ruku u Saboru malih 'trgovačkih' stranaka i lista, koje svaku ozbiljniju potporu uvjetuju kojekakvim benefitima, glumeći borbu za nacionalne interese. Birače takvo ponašanje na političkom tržištu pomalo nervira, pa makar se radilo i o manjinama. Bolje je ostati dosljedan u zastupanju svoje politike i ne gubiti vjerodostojnost na kompromisima, nego umjetno sastaviti vladu ili je održavati na životu.

Očekuje li nas negativna, pa i prljava kampanja?
- Nema nikakve dvojbe u to da će kampanja biti prljava. Jedni će pokušati po svaku cijenu očuvati stečene pozicije, a drugi dokopati se vlasti nakon osam godina iščekivanja. Bit će to bespoštedna borba.

IVKA BAČIĆ