Malo je političara u Hrvatskoj o kojima nećete čuti ništa loše ni od najljućih protivnika. Prof. dr. Branko Grčić, dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu i ekonomski strateg SDP-a, svakako je jedan od takvih. Netko će možda pritom primijetiti da je Grčić u politici zapravo još novi, odnosno da je prekratko na političkoj sceni, no neosporno je da ovaj 47-godišnji saborski zastupnik predstavlja dobrodošlu novinu na domaćoj političkoj sceni, jer su mu znanje i stručnost ispred politikantstva i ambicije da se po svaku cijenu svidi biračima.

Neki ga već vide na mjestu budućeg ministra gospodarstva, a budući da je jedan od glavnih autora nedavno predstavljenog oporbenog gospodarskog programa, to je bio i povod za ovaj razgovor.

» Što mislite, je li naše biračko tijelo došlo do toga da stranke ocjenjuje po kvaliteti ekonomskog programa?

- Bilo bi vrijeme jer je stanje u gospodarstvu prilično dramatično! Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja lani nije imala pozitivnu stopu gospodarskog rasta. Nezaposlenost je nastavila rasti, a proizvodnja u ovih nekoliko mjeseci nastavila pad od 4,5 do 5 posto. Sve je to dramatično. Ostaje nam jedino izvoz, a on je toliko malen da i ozbiljnije stope rasta neće značiti puno. Otud oprez svih koji procjenjuju izglede za oporavak.

» Ne postoji strategija gospodarskog razvoja. Do kada će svaka vlast kretati ispočetka?

- Nažalost, mi već dugo imamo pogrešan model, koji je prepoznatljiv po intenzivnom zaduživanju svih, od stanovništva, preko poduzeća i posebno države. A to vodi k uvozu svakakvih roba koje su uništile domaću proizvodnju. Dakle, proizvodnja je na niskim granama, a tu je i element tehnološkog zaostajanja.

U takvoj situaciji, desetak industrijskih grana ostvaruje tek negdje 5-6 tisuća kuna bruto dodane vrijednosti po zaposlenom mjesečno. A u to trebaju stati neto plaće, svi porezi i doprinosi, amortizacija, eventualna dobit i porez na dobit... To je nemoguće. Naime, 55 posto proizvoda mi danas uvozimo, a samo 30 posto od naše jadne proizvodnje izvozimo. Oblikovali smo strategiju kojom ćemo pokušati najveći problem pretvoriti u najveću šansu.

» Koje su ključne odrednice te strategije?

- Dvije su strategije: jedna je uvozna i znači razvijanje domaće proizvodnje kako bi se supstituirao barem dio od ovih 55 posto proizvoda; a druga je izvozna strategija. Cilj nam je ovih 30 posto koliko izvozimo, povećati barem na 50 posto. A to je pitanje restrukturiranja tradicionalnih industrija. Ako ih potpuno zapustimo, u kratkom roku ćemo biti u još većoj “banani”.

Paralelno, poreznim olakšicama i drugim mjerama treba poticati razvoj novih industrija. Treba smanjiti kamatne stope za izvoznike. Nakana je potaknuti industriju i njezin udio u izvoznoj bilanci. Dakako, uz turizam koji donekle spašava platnu bilancu, iako stalno funkcionira s minusom.

» Što još moramo učiniti?

- Imamo oranice koje treba bolje iskoristiti, loše razvijenu industriju i turizam koji ima ogroman potencijal. Naravno, tu je i energetika koja je jedan od prioriteta SDP-a. Naime, mislimo da imamo potencijala za supstituciju čak 40 do 50 posto današnjeg uvoza električne energije.

» CROMA je istaknula nužnost povratka industriji, ali i da će podržati stranke kod kojih vide programske sličnosti. U kojoj mjeri se vaš program podudara s vizijom hrvatskim menadžera?

- Naš se program u velikoj mjeri naslanja na to što je CROMA prezentirala. Cijeli set mjera koje mi predlažemo, a idu prema jačanju poslovne klime i jačanju tzv. troškovne konkurentnosti, primarno je usmjeren jačanju proizvodnje i izvoza. Mi smo za potpore, ali selektivno, tj. prema proizvodnji i izvozu. Ne trebamo stimuliranje trgovine. Ali, industrija, poljoprivreda i turizam zaslužuju potporu države.

» Analitičari primjećuju da vaš program zapravo donosi i veću ulogu države u gospodarstvu?

- Izvanredne situacije traže i izvanredne mjere! To su prepoznali i neoliberalni tržišni sustavi cijele zapadne hemisfere, ali mi na tom području nismo ništa napravili. I to je moj glavni prigovor Vladi. Jest, ona je smanjila povlaštene mirovine, pokrenula dugoročnu reformu mirovinskog sustava, ali to je sve ništa u kratkoročnom kontekstu borbe s krizom.

» A deficit je rastao?

- Umjesto direktnih mjera za poticanje gospodarstva, novo zapošljavanje, investicije, mi smo imali rast deficita jer smo morali financirati tekuću potrošnju. Prihodi su nam naglo pali, rashodna je strana ostala ista jer nitko nije provodio reforme, nikakve uštede nisu napravljene, i onda je deficit naravno eksplodirao. A zaduživanje i deficit su išli u tekuću potrošnju. Plus kamate. U dvije godine rasle su po milijardu kuna godišnje.

» Često smo slušali pozive na rezanje javne potrošnje? Koliko je to spasonosna mjera?

- U krizi nije mudro rezati javnu potrošnju. Jer, ako pada osobna potrošnja i investicije, onda javna potrošnja mora ostati na višoj razini, ali ključno je pitanje koja je njezina struktura. I tu je napravljena greška jer smo zadržali neproduktivnu strukturu, umjesto da smo ostvarili uštede na rashodnoj strani i taj novac prebacili u produktivnu potrošnju. To je moja najveća zamjerka Vladi. Kad kažem “državna intervencija”, mislim na to.

» Donedavno je to bila svojevrsna tabu-tema neoliberalnog shvaćanja tržišne ekonomije?

- Hrvatsku je ovih dana posjetio Dani Rodrik, jedan od najpoznatijih ekonomista na svijetu, koji se zalaže za kombinaciju tržišta i intervencije države. Hoću reći da je i na razini globalne ekonomske misli sazrelo mišljenje da to nije tabu tema. Tržište naprosto nije perfektno i ne može samo izregulirati sve odnose. Tržište bez regulacije može dovesti do kriza.

» Na što bi se odnosila intervencija države?

- Na povećanje konkurentnosti. Ne slažem se s MMF-om koji tvrdi da su kod nas plaće previsoke, jer troškovi koje ima, recimo, četveročlana obitelj demantiraju takve tvrdnje. Dakle, mi nemamo prostora za smanjivanje radničkih plaća, ali imamo prostora za smanjivanje nameta, poreza i doprinosa na plaće. I zato je naš cilj postupno smanjiti porezne namete za oko osam postotnih poena.

Jedan dio toga išao bi za jačanje drugog mirovinskog stupa, a drugi bi bio izravna potpora gospodarstvu. Svaki postotni poen značio bi oko 1,3 milijarde kuna ostavljenih gospodarstvu ili za nove investicije ili za stimuliranje radnika preko povećanja plaća. Želimo potaknuti nove investicije smanjenjem poreznog opterećenja na reinvestiranu dobit, to je naš forte. Treća velika stvar su direktne potpore novom zapošljavanju, slično primjerima iz susjedstva.

Stopostotno oslobađanje od doprinosa u prvoj godini i 50 posto u drugoj godini zaposlenja. U prvoj godini bi to iznosilo oko 4000 eura po novom zaposlenom, na razini prosječne plaće od nekih 5500 kuna, plus oko 2000 u drugoj godini, pa bi svaki poduzetnik dobio oko 6000 eura potpora po zaposlenom. Za to ne treba osigurati veliki novac.

» Jedan od prvih prigovora na oporbeni program kaže da ne predviđa radikalne rezove; plaće u javnom sektoru se zamrzavaju, a proračunski rashodi se preraspodjeljuju, dakle, nema kresanja. Je li to strah od reakcije javnosti?

- Ne, nego čista ekonomska logika! Nema potrebe za velikim kresanjima rashoda. Zadnja linija obrane će biti mirovine koje su nikakve, jer je preko 50 posto mirovina ispod granice siromaštva od 2060 kuna, što ne smijemo dirati. Eventualno možemo povlaštene mirovine još korigirati. Mogu najaviti da će se to sigurno dogoditi sa dužnosničkim mirovinama.

» Neki analitičari se već klade da će nova vlast biti prisiljena zvati MMF u pomoć?

- Ovi zadnji kontakti s MMF-om su jasno pokazali da je situacija ozbiljna, a da je ta ozbiljnost najviše definirana činjenicom da imamo dvije izgubljene godine u kojima nismo proveli nužne reforme u javnom sektoru. Nečinjenje i odgađanje nužnih reformi apsolutno povećava vjerojatnost da će u jednom trenutku aranžman s MMF-om možda biti jedino rješenje. Neki su to na vrijeme napravili pa su danas na 3 do 5 posto rasta.

» Pitanje brodogradnje je jedno od onih zbog kojega novoj vlasti nitko ne bi volio biti u koži...

- Učinjen je određeni napor da se dobije privatne partnere i volio bih da taj proces uspije. Ali, očigledno je da kod tih privatnih partnera postoje još uvijek određene rezerve, jer znaju što moraju ostvariti da bi barem bili na nuli. Sve informacije ukazuju na to da bi netko i dalje morao pokrivati onu razliku u cijeni broda koja bi omogućila da kalkulacija gradnje bude održiva. Što se tiče “Brodosplita”, davno sam izrazio skepsu u odnosu na snagu malog DIV-a da restrukturira i isfinancira sve troškove restrukturiranja velikog splitskog škvera.

» Je li vam malo jedan mandat za pokretanje Hrvatske iz ekonomskog gliba?

- Postoje problemi koji se mogu rješavati u kratkom roku. Isto tako, postoje potrebe za ozbiljnim reformama. Prvi rezultati bit će vidljivi u drugoj polovici mandata Vlade. Za dostizanje uvjerljivijih stopa rasta trebat će čekati kraj mandata.

Hrvoje Prnjak