Bivši potpredsjednik Vlade i ministar obnove i razvitka Jure Radić jedini je živući hrvatski dužnosnik kojega je haški sudac Alphonse Orte istaknuo kao osobu koja je sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem protjerivanja Srba iz Hrvatske.
Kako ste se osjećali kad ste čuli da se u presudi generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču spominje Vaše ime?
- Nisam bio iznenađen, jer ako je Tuđman bio prozvan, logično je da smo prozvani i mi koji smo bili dio njegova tima. Nije me bilo strah za mene, ali osjećao sam tada, kao i sada, golemu nepravdu napravljenu našim generalima. Nadam se da će biti ispravljena u drugostupanjskom postupku. Oni su u ovom trenutku osuđeni da čame u zatvoru za nešto što je nelogična, kriva i ispolitizirana konstrukcija.
Mirno spavam
Razmišljate li o mogućnosti da na inicijativu Haškog suda protiv Vas bude pokrenut postupak u Hrvatskoj?
- Znam da to na Haškom sudu nije moguće, a u Hrvatskoj bi bilo teško da se nađe neka vlast koja bi podigla optužnicu protiv Hrvatske.
Premijerka igra odlično
Što mislite o politici premijerke Kosor?
- Mislim da se odlično usmjerila da odradi jedan zadatak, to je EU. Sve što je u funkciji toga, poput borbe protiv korupcije, odlično je. Međutim, gospodarska politika nema rezultata. Možda je to zbog toga što je u Vladi nedorastao tim. Nedavno sam joj rekao da je odlično što je među razvojne projekte na prvo mjesto stavljena željeznička pruga Mađarska - Zagreb - Rijeka. To je ključni gospodarski projekt i, da sam ja u Vladi, već bi pola bilo sagrađeno. Ali, podvala je kad joj netko u razradi toga projekta stavi na prvo mjesto popravak željezničke pruge Koprivnica - Križevci. Ili zagrebački aerodrom, već je trebao biti sagrađen umjesto što se to rasteže godinama.
Nudio mi je ministarstvo
Kakvi su bili Vaši odnosi sa Sanaderom dok je bio premijer? Je li IGH od toga imao koristi?
- Kad je Sanader postao predsjednik HDZ-a i išao na izbore 2003., nudio mi je ministarsko mjesto. To sam odbio rekavši da sam s politikom završio. Kad je postao premijer, nismo često komunicirali, ali kad je podnio ostavku, pozvao sam ga na ručak. Tada nam je probao lobistički pomoći za posao u Crnoj Gori. Imao je volju da pomogne. Dok je bio premijer, dva ili tri puta smo se sastali i razgovarali.
Nisam se nimalo radovao
Je li Vam bilo drago kad ste vidjeli kolonu Srba kako napušta Hrvatsku?
- Nije mi bilo drago. Ne volim ničiju patnju. Sjećam se uvijek slike djece s erdutske lađe kako bježe iz svog Erduta. I kad sam vidio sliku Srba kako odlaze iz Hrvatske, razmišljao sam da bi bilo puno bolje da ostanu i prihvate hrvatsku državu kao svoju. Ja u životu nikad ni jedan dom nisam srušio, a mislim da nema čovjeka koji ih je više od mene sagradio.
Bit ću protiv ulaska u EU jer neće dugo potrajati. Uz to su mi neka načela EU moralno neprihvatljiva. Na primjer, da se dva muškarca mogu vjenčati, ili dvije žene
Imam loše mišljenje o srpskim političarima, ali često im treba skinuti kapu. Tadić se, recimo, ne želi sastati s Obamom jer je priznavanje Kosova protiv interesa Srbija
|
Zašto bi optužnica protiv Vas bila optužnica protiv Hrvatske?
- Ja se spominjem samo u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata. Ako hrvatska vlast prihvati da je postojao udruženi zločinački pothvat, rezultat kojeg je bilo stvaranje hrvatske države, jasno je da bi to bila optužnica protiv Hrvatske. Ne vjerujem da su veliki izgledi da se takvo što dogodi. Koliko god iskrivljena, loša i podanička politika bila ili bi mogla biti, toliko morbidnosti teško da bi mogla imati u sebi. S druge strane, ako bi se takvo što dogodilo, onda bih, kao što sam časno sudjelovao u stvaranju države, rado sudjelovao i u obrani njezina lica pred takvim iskrivljenim sudom. Kako bilo, pravda na kraju pobjeđuje. Kardinal Stepinac je 50 godina bio najteži zločinac za ispolitiziranu komunističku javnost, a danas je svetac. Radije bih bio osuđen za dobro nego odlikovan za zlo.
Hrvatska će biti pod monitoringom do ulaska u EU, pa uopće nije isključeno da EU zatraži Vaše procesuiranje.
- Svašta je moguće. Mnoge su vlade u Hrvatskoj prihvaćale razne diktate izvana. No, tako velik i negativno usmjeren diktat koji bi se ticao istine o Hrvatskoj ne vjerujem da bi bilo moguće da netko prihvati. Što se tiče moje uloge, mirno i ponosno spavam.
Kako komentirate kad Vas zovu Tuđmanovim arhitektom etničkog čišćenja?
- Komentiram da to nije istina. Stvarajući hrvatsku državu mi smo imali pravo, odgovornost i obvezu obraniti je i postaviti temelje sigurne budućnosti. U Hrvatskoj se nije dogodilo etničko čišćenje. Bio sam uvjeren da je i u Haagu jasno da Srbi iz Hrvatske nisu otišli zato što ih je netko potjerao, nego zato što su ih oni koji su pokrenuli zlo rata izmanipulirali da odu. No, mnoge se činjenice iskrivljavaju. Kažu da smo mi u srpske kuće u Kninu uselili Hrvate iz BiH. Ali koje su to bile srpske kuće u Kninu? U Kninu je bilo mnogo stanova JNA, koje su stanari napustili. Čija je to bila imovina? Pa države Hrvatske. Postojali su i stanovi Hrvatskih željeznica, Hrvatskih šuma... Sve su njih stanari napustili. Budući da nisu bili njihovo vlasništvo, postali su vlasništvo RH. U tu smo imovinu smjestili ljude koje je srpska agresija potjerala iz BiH.
Hrvati su Srbima samo čuvali kuće
Zašto ste dio ljudi smjestili u privatne kuće?
- Učinili smo to, ali ni jednu kuću nismo trajno dodijelili u vlasništvo. One su i dalje bile privatno vlasništvo građana koji su ih napustili. Time smo ih zaštitili od propadanja i uništavanja. Na primjeru Kistanja pokazali smo našu politiku. Kad smo sagradili nove kuće, za koje je ključeve stanarima zajedno sa mnom dijelio i američki veleposlanik Montgomery, ljude smo preselili u njih i oni su oslobodili kuće koje su privremeno čuvali za Srbe povratnike. Osim toga, Hrvatska je imala pravo smjestiti stanovništvo tamo gdje joj je nacionalni interes.
Jeste li nakon Oluje mogli napraviti nešto drugo oko napuštene imovine?
- Ništa drugo osim onoga što se učinilo. Pozvali smo one koji su otišli da se vrate i jave za povrat i obnovu imovine. Prvi uvjet je bio da prihvate hrvatsko državljanstvo, ali u tom trenutku ti ljudi to nisu htjeli. Oni nisu priznavali hrvatsku državu. Osim toga, dio je ljudi samo privremeno živio u Kninu, na primjer, kao pripadnici vojnih garnizona koji su se ondje nalazili. Logično je da su se, kao agresori na Hrvatsku, oni na kraju povukli zajedno sa svojim obiteljima. Ne generaliziram stvari, naravno, bilo je ljudi koji su poslije prihvatili Hrvatsku, i koji su se i vratili.
Vama se na teret stavlja i Zakon o privremenom oduzimanju imovine. Zašto je u njemu bio rok od 15 dana da se ljudi jave za povrat imovine kad je bilo jasno da je to prekratko?
- I to je konstrukcija. Taj je zakon predložilo Ministarstvo uprave, a ne moje ministarstvo. Taj smo rok stavili da se može početi raditi, jer smo htjeli da se ljudi počnu što prije vraćati da im lopovi ne počnu pljačkati imovinu. Poslije smo taj rok produžili na još 15 dana, pa na 30 dana, pa tako bezbroj puta.
Jeste li tada imali podatke o broju spaljenih kuća i ubijenih ljudi? HHO govori o 600 ubijenih i 22.000 kuća.
- Rekli su mi dobro informirani ljudi da je ključno za to da Haag ne podigne optužnicu protiv mene bio razgovor koji smo Tuđman i ja vodili 22. kolovoza 1995., kad sam rekao da sam prošao cestom od Sinja do Knina i vidio da kuće gore i da to moramo spriječiti. Predsjednik je tada rekao da to moramo spriječiti i pitao je tko to radi. Rekao sam mu da to rade lopovi i probisvijeti, a ne Hrvatska vojska. Ne znam koliko je srpskih kuća spaljeno, ali znam da je u Hrvatskoj ukupno uništeno 220.000 kuća.
Presude su otvorile raspravu o odgovornosti bivšeg predsjednika Mesića za servisiranje Haškog suda transkriptima iz Tuđmanova ureda. Držite li ga odgovornim?
- Koliko god ja imao dobro mišljenje o predsjedniku Tuđmanu, kojega smatram povijesnim velikanom, imao je i pogreške. Jedna od njih je bila što je snimao sve naše razgovore, pa i osobne. Druga je pogreška bila što su ljudi koji su nakon njegove smrti bili zaduženi za te materijale uklonili samo neke, a nisu sve, pa ćete vidjeti da nekih ljudi nema u transkriptima. Treća je pogreška to što je ostalo poslije neselektivno dilano na različite načine, novinarima, haškim istražiteljima... Ja ne znam tko je to radio.
Neću glasovati za ulazak u EU!
Je li se to moglo događati bez odobrenja predsjednika države?
- Mislim da će to utvrditi neka istraga. Srbija je, na primjer, od Haaga dobila odobrenje da u dokumentima koje su predavali izbriše ili skrije ono što bi im, po njihovu mišljenju, moglo štetiti. Hrvatska takvo što nije ni tražila. Na temelju mojih bilješki sa sastanaka s Tuđmanom imam dojam da su neki od tih transkripata prekrajani.
U kojoj mjeri na sve te stvari utječu europki procesi?
- Ambicija da Hrvatska postane članica EU logična je i nije od jučer. I predsjednik je Tuđman Hrvatsku vidio u EU. Važno je samo da imate principe ispod kojih se ne ide. Dakle, da u EU, ali ne pod svaku cijenu. Još od 2000. vlast nema snage za to. Koliko god ja imao loše mišljenje o srpskim političarima, često im treba skinuti kapu. Kad Boris Tadić kaže da se neće sastati s Obamom jer je priznavanje Kosova protiv interesa Srbija, premda ne cijenim Tadića, silno poštujem njegov stav.
Kako ćete glasovati na referendumu o članstvu u EU?
- Bit ću protiv ulaska u EU. Mislim da EU neće dugo potrajati. A i Hrvatska je kroz povijest loše prošla u svim udruživanjima. Uz to, neka su mi načela EU moralno neprihvatljiva. Na primjer, da se dva muškarca mogu vjenčati, ili dvije žene. Kad bi to bilo prirodno, nestalo bi čovječanstvo. Ne prihvaćam načela EU po kojima je njima nešto dopušteno što drugima nije. Što bi jedna Nizozemska, koja se danas javlja, trebala reći o ulozi svojih vojnika u Srebrenici? Kad bi ona završila Poglavlje 23 za ulazak u EU? Treće je što su najrazvijenije europske zemlje one koje nisu u EU. Znam koje su hrvatske vrijednosti i potencijali, znam da smo sposoban narod i da se možemo sami razvijati. Neprestano sam u svijetu i znam da je od 27 članica EU bar 13 u svakom smislu lošije od Hrvatske.
No, mislite li da bi borba protiv korupcije bila pokrenuta da nije pregovora s EU?
- A kad će početi borba protiv korupcije u Grčkoj, u Portugalu, Bugarskoj?
Malim ljudima Hrvatska je malena
Važno je da to bude u Hrvatskoj, jer je neprihvatljivo da netko tko je na čelu vlade krade.
- Tako je, i taj je posao odlično napravljen. To je načelo dobro, ali neka ga gospoda Europljani provedu u svojim zemljama. Ja sam često zbog posla u članicama EU i uvjerio sam se da u nekima ima toliko barijera da bi se uopće predala molba za posao, a mi pljujemo po sebi. Govori se da je Hrvatska mala zemlja, a ne zna se da je više od pola zemalja EU manje od Hrvatske. Samo mali ljudi govore da je Hrvatska mala zemlja. Znajući snagu hrvatskog čovjeka, uvjeren sam da bismo mi, dobro vođeni, mogli u kratkom roku doći do prosjeka koji ima Švicarska i ostati svoji.
Je li vama hadezeovcima dopušteno širiti ovakav euroskepticizam?
- Ja nisam u vodstvu stranke, ne obvezuje me stranačka stega i onaj tko me je primio, a to je predsjednik Tuđman, mogao bi me na neki način isključiti, a njega danas nema.
Stjepan Mesić Vas je često napadao zbog poslova koje je IGH imao s državom.
- Sad se vidi i zašto. Kad je prestao biti predsjednik države, odmah je postao predsjednik Nadzornog odbora Ingre, kojoj je IGH konkurentska tvrtka. No, IGH i danas opstaje i radi mnogo poslova na stranim tržištima.
Mladenka ŠARIĆ |
