ŠEMSO TANKOVIĆ, PREDSJEDNIK SDA HRVATSKE, O SUĐENJU MLADIĆU,REPUBLICI SRPSKOJ, ISLAMSKOM FUNDAMENTALIZMU, BUDUĆNOSTI BOSNE, ODNOSIMA S HRVATSKOM...

Na uhićenje i suđenje ratnom zločincu Ratku Mladiću čekalo se predugo. Sada je, međutim vrlo upitno hoće li taj proces donijeti pravdu žrtvama. Zašto je tako govori Šemso Tanković, predsjednik SDA Hrvatske.

Kako ste Vi kao pripadnik Bošnjaka koji su najviše stradali od krvološtva Ratka Mladića doživjeli sve što se događa od njegova uhićenja do danas?
- Moj osjećaj nije jednodimenzionalan. Predugo je trajalo. Očito je da je u srbijanskoj politici postojao određeni broj ljudi koji su ga skrivali i koji su sad zaključili da je trenutak povoljan za njegovo uhićenje. Mladić je bolestan čovjek i njegova smrt prije kraja postupka realna je mogućnost. To bi srpskoj politici omogućilo da bude pošteđena određenih trauma koje bi sigurno imala da je Mladić pred Haški sud stigao ranije i boljeg zdravlja. Ovako, ne vjerujem da će dočekati kraj suđenja živ.

Zločin bez kazne

Što znači da će kao i u slučaju Slobodana Miloševića zločin ostati bez kazne?
-Tako je. To je najžalosnije od svega. Majke iz Srebrenice rekle su da svakodnevno doživljavaju onaj strašni čin ubijanja njihovih najdražih.

Haški tužitelj Brammertz smatra da će suđenje Ratku Mladiću biti snažan poticaj pomirenju među narodima. Dijelite li njegov entuzijazam?
- Narodi se nisu svađali, ovdje je riječ o velikosrpskoj politici koja je gradila temelje za zločin. Bio je to sukob agresivne politike, koja traje više od jednoga stoljeća, s onima koji su se toj politici suprotstavljali. Uostalom, Radovan Karadžić poručio je Bošnjacima da ne streme samostalnosti BiH jer će zbog toga nestati kao narod. Dakle, ta je politika bila jasna. Zločini nisu bili eksces nego sustav koji je imao za cilj stvoriti baš ono što danas u BiH imamo, dva entiteta - Republiku Srpsku i Federaciju BiH.

Je li postojanje Republike Srpske nagrada politici koju je operativno provodio Ratko Mladić?
-Upravo tako. Mladić može biti i osuđen, jednako tako i Radovan Karadžić, ali bez ukidanja Republike Srpske njihovi zločini će živjeti zauvijek. Srebrenica i Žepa su bile zaštićene zone, pa je ipak uz nazočnost i blagoslov međunarodnih snaga, konkretno nizozemskih mirovnjaka, počinjen strahovit zločin. No, još je veći zločin to što su Srebrenica i Žepa danas dio Republike Srpske. To je još jedno silovanje žrtve. No,unatoč svemu, ja duboko vjerujem da će jednom BiH funkcionirati kao normalna država na cijelom svom teritoriju.

Je li to realno? Danas gledamo da je cijeli svijet prihvatio Republiku Srpsku kao zadano stanje i da je tretira kao državu u državi.
- U današnjem svijetu punom nesavršenosti to nije nenormalno. Takve su se stvari događale u povijesti. Poljska je u Drugom svjetskom ratu nestala, ali su Poljaci uspjeli vratiti svoj suverenitet. Važno je reći da narodi u BiH nisu zavađeni. Građani BiH nisu zadovoljni stanjem u svojoj državi i u sve većem je broju napuštaju i traže sreću negdje drugdje. To se događa i na teritoriju Republike Srpske. Ljudi shvaćaju da ovakva BiH nije održiva. Mnogi Srbi iz istočne Bosne, primjerice, zbog nezadovoljstva sele, prodaju sve što imaju... Ako se to nastavi, BiH će ostati zemlja bez ljudi. No, nadam se da će ljudi koji vode politiku sva tri naroda shvatiti da je za BiH imperativna samo jedna politika, a to je politika za sve građane.

Zašto međunarodna zajednica pristaje da postoji tvorevina nastala na genocidu? Zašto trpe Milorada Dodika koji huškačkim izjavama može samo produbiti mržnju, a ne donijeti povjerenje?
-I ja se to pitam. Možda odgovor leži u tome što su u bivšoj državi Jugoslaviji srpski političari bili najprisutniji i najutjecajniji i u međunarodnim odnosima. Srbija je izgradila čvrste veze u Francuskoj, Velikoj Britaniji, a u SAD-u postoje i spomenici Draži Mihajloviću, zato što su četnici, iako su bili ratni zločinci, spasili neke američke vojnike.

Muslimani nisu ekstremisti

Što mislite o tezi da se razvijene europske zemlje boje islamizacije i radikalizacije BiH pa zato toleriraju Republiku Srpsku kao protutežu?
- Više sam sklon vjerovati da Republiku Srpsku toleriraju radi stvaranja određene ravnoteže i kompenzacije zbog činjenice da Srbi doživljavaju odcjepljenje Kosova kao tragediju. No, ne može se ništa kompenzirati na račun BiH. I dalje tvrdim da će BiH biti normalna država zato što to žele njezini građani, ali za to treba vremena. Priče o bošnjačkom radikalizmu nisu istinite. Među muslimanima u BiH nema više ekstremizma nego u bilo kojoj drugoj zajednici ili skupini. Sve te priče doživljavam kao novu vrstu antisemitizma koju nazivam islamofobijom. Ona je prisutna i izrežirana iz nekih krugova, među kojima su najjači neokonzervativci iz SAD-a koji plasiraju priču o muslimanima kao skupini koja destabilizira područje na kojemu živi. Mislim da Europa zna da među muslimanima u BiH nema ozbiljnijeg ekstremizma.

Zbog čega je srbijanskoj politici odgovaralo da Mladića isporuči Haškom sudu baš u ovom trenutku?
-Jedan je razlog što je Ratko Mladić oronuo i bolestan čovjek, a drugi što Srbija želi otvoriti pregovore s EU.

Kako izjave o tome da je Mladić u Srebrenici samo razdvajao žene, djecu i ranjenike od muškaraca te da nije naredio ničije ubojstvo, nego da su se Turci poubijali između sebe mogu djelovati na žrtve?
-To je ponižavanje i cinizam koji se izruguje žrtvama.
U ovom se trenutku u Haagu dovršava suđenje šestorici Hrvata iz BiH. Ako sud prihvati tužiteljevu tezu, Republika Hrvatska bit će označena kao država koja je izvršila agresiju na BiH. Kako će se to odraziti na odnose dviju država?
-Kad su se u ratu dogodili sukobi između hrvatskih i bošnjačkih snaga, mi Bošnjaci u Hrvatskoj bili smo taoci te situacije. Ne možete se odreći svojih korijena, ali s druge strane, mi smo Hrvatsku izabrali kao svoju praktičnu domovinu. No, kasnije smo pokazali zajedno s Hrvatima da u obje zemlje postoje snage koje se nisu mirile s postojećom situacijom. Sud će procijeniti stupanj krivnje. Nisu samo Hrvati u Haagu, ima i Bošnjaka.

Izetbegović i Tuđman u vicu

No, Hrvatska može biti osuđena za agresiju na BiH.
-Ta opasnost postoji, ali meni je kao Bošnjaku u Hrvatskoj najbitnije da se to neće odraziti na odnose među Hrvatima i Bošnjacima. Ne vjerujem ni da će poremetiti odnose među državama.

No, može se dogoditi da BiH na temelju takve presude traži ratnu odštetu od Hrvatske.
-Mislim da BiH ima prečih problema za rješavanje od toga. Ne smije se zaboraviti da za sve odluke u BiH treba osigurati konsenzus između hrvatske, bošnjačke i srpske politike. Takvi su zahtjevi, čini mi se, nemogući jer oko toga ne može doći do konsenzusa.

Što Vi mislite o ulozi RH u ratu i BiH? Je li to bio jedan oblik agresije?
- Poslužit ću se jednim vicem. Ulazi novinar kod Alije Izetbegovića i pita ga: “Predsjedniče, može li jedno pitanje?” Alija samo diže glavu i kaže: “Pitaj!”. Novinar upita: “U kakvim ste odnosima s Franjom Tuđmanom?” Alija odgovara: “Ne pitaj!”. Odnosi BiH i Hrvatske bili su složeni. No, u najtežim trenucima obje su države tražile model suradnje. Kad je bilo ratnih sukoba, bilo je paralelno i aktivnosti koje su gradile suradnju. Za mene je najbitnije bilo da je nakon potpisivanja Bečkog sporazuma u roku od 24 sata uspostavljena komunikacija kao da sukoba nije bilo. Što se politike tiče, ministar Gojko Šušak i neki ljudi iz njegova kruga u to su vrijeme zagovarali politiku podjele BiH i pripajanja jednoga dijela Hrvatskoj.

Je li to bila službena državna politika?
-Te će se stvari vidjeti tek kad svi dokumenti budu na raspolaganju nekim budućim generacijama. Tada će se vidjeti i koliko su interesi nekih stranih zemalja, koje su bile sklone velikosprskoj politici, tjerali Tuđmana u takvu politiku. Prije svega mislim na Veliku Britaniju i Francusku, dvije zemlje koje su bile sklone Srbiji i čiji su vojnici, prema nekim informacijama, sudjelovali u pokretanju prvih sukoba između HVO-a i Bošnjaka. Te se zemlje ne boje islamizacije BiH nego sebe i jakih islamskih zajednica na svom teritoriju.

Mladenka ŠARIĆ