S nekadašnjim dopisnikom hrvatskih medija iz Pariza, a danas veleposlanikom Republike Hrvatske u Francuskoj Mirkom Galićem razgovaramo o francusko-hrvatskim političkim, gospodarskim i kulturnim odnosima, o ugledu Hrvatske u Francuskoj i povećanom interesu francuskih gostiju za našu zemlju, mogućnostima francuskoga konzorcija za dobivanje gradnje i upravljanja zagrebačkom zračnom lukom, francuskim reakcijama na presudu Anti Gotovini te ulozi te zemlje u završetku hrvatskih pristupnih pregovora o članstvu u Europskoj uniji.

Kakav ugled Hrvatska danas ima u Francuskoj?
U odnosu na stanje kakvo je bilo prije 20 godina - a spominjem to jer smo u razdoblju obilježavanja 20. obljetnice neovisnosti Hrvatske i spominjem, jer sam tada bio dopisnik hrvatskih medija u Parizu - današnje je neusporedivo. Tada je Hrvatska bila zemlja u koju se sumnjalo, kojoj se nije vjerovalo. Smatralo se da u njoj prevladava politički primitivizam, nekakav balkanski sindrom kojemu je do toga da se »tuče« i da ratuje. Ništa od ovoga pozitivnoga što je danas na djelu nije postojalo prije 20 godina. U ta dva desetljeća napravljen je dug put od nepovjerenja prema povjerenju, od sumnji do poštovanja, od poniženja do izrazitog vrednovanja. Danas je Hrvatska na dobrom glasu i zbog toga što daje primjer političke stabilnosti u regiji. Hrvatska je na dobrom glasu zbog svojih prirodnih ljepota te povijesne i kulturne baštine i bogatstva. Nije slučajno da Francuzi »tuku« po Hrvatskoj, dakle idu na dulji ili kraći izlet, i da se poslije toga natječu u dokazivanju kome je bilo ljepše. Hrvatska je zemlja u modi i Francuzima nešto znači. Vrlo je sretna okolnost za veleposlanika koji predstavlja svoju državu da je njegova država jako dobro viđena u zemlji gdje obavlja svoju diplomatsku dužnost.

Što se promijenilo u Francuskoj i Hrvatskoj da su danas odnosi dviju država bitno drukčiji, bolji nego prije 20 godina?
Najprije, promijenile su se okolnosti. Prije dva desetljeća europski je kontinent bio izložen silnoj tektonici koja je mijenjala poredak proizašao iz Drugog svjetskog rata. Tadašnja Jugoslavija, odnosno Hrvatska kao jedna od njezinih republika, bila je u epicentru tektonskih promjena u Europi. Glavne europske države nisi imale ni iste interese ni iste analize tadašnje situacije: Mitterandova je Francuska bila bliža Beogradu nego Zagrebu u ime nekih prenaglašenih i prolaznih povijesnih savezništava. To više nije tako, današnja Francuska vodi realističnu politiku prema regiji i tretira nove države u skladu s njihovim vrijednostima i opredjeljenjima. Promijenili su se, zatim, protagonisti, s političke su scene otišle ličnosti koje su formirane u II. svjetskom ratu ili pod njegovim utjecajem i opterećenjima. Novi lideri u Francuskoj, kao i šire u Europi, nemaju opterećenja prošlosti te u proširenoj ujedinjenoj Europi gledaju na Hrvatsku kao na partnera i saveznika.

Poznato je da je Francuska pokušavala svojedobno »pritisnuti« Sloveniju da prekine blokadu hrvatskih pristupnih pregovora. Kakvu je ulogu prema vašim saznanjima Francuska odigrala u završnici pregovora?
Francuska je prva dala ideju da se uvede neka vrsta monitoringa, što je izazivalo različite komentare, pa i u Hrvatskoj, o tome vraća li se opet stari francuski sindrom sumnje u Hrvatsku, stara francuska politička praksa podržavanja Srbije nauštrb sviju drugih. Ništa od toga nije točno. Francuska danas nije prohrvatska da bismo smatrali da nije istodobno i za druge države i narode u toj regiji. Francuska nije ništa više prosrpska, štoviše, onaj stari solunski refleks više ne postoji. Danas se na sve zemlje u regiji, i na Hrvatsku, gleda prema tome kakve su one, što one znače, kakve su vrijednosti koje brane i zastupaju te kakvi su ciljevi prema kojima se kreću. Hrvatska je pokazala da ide prema europskim ciljevima. Francuska je to honorirala procjenjujući da među 27 zemalja članica postoje zemlje koje mogu postavljati pitanje je li Hrvatska u svemu spremna i može li se još jednom odgoditi datum završetka pregovora. Francuska je izašla s idejom i inicijativom monitoringa koja se pokazala kao dobra kompromisna formula. Na toj su se formuli našli svi, i zemlje koje u Hrvatsku sumnjaju i nemaju baš pozitivno mišljenje o njoj, a možda nemaju interese kakve ima Francuska, i one zemlje koje su Hrvatsku podržavale s obje ruke. Našlo se srednje i sretno rješenje, monitoring. On Hrvatsku ne stoji ništa, a čak je u određenom smislu i dobar, jer ne prejudicira ništa, ne zaustavlja i ne koči te čini hrvatske vlasti odgovornim da nastave postupak i proces reformi, jer Hrvatska nije to činila da se svidi nekoj europskoj državi već svojim građanima, da se njima osigura da žive slobodno i dobro te da sutra mogu biti ne samo dobri Hrvati već i dobri Europljani. To je smisao europske politike. Francuska je od početka pregovaranja strastveno podržavala hrvatski europski cilj. U vrijeme slovenske blokade predsjedavala je EU-om i učinila sve što je mogla, davala je nekoliko inicijativa, pravila nevidljivi pritisak na Sloveniju da ne »guši« svojeg susjeda zbog otvorenih međusobnih problema, ali Slovenija je bila u prednosti, jer je bila u EU, a Hrvatska nije. Francuska nije uspjela »slomiti« Sloveniju, ali je pokušavala na različite načine, a to znam iz prve ruke, da Slovenija odustane od blokade. Na kraju je pronađeno rješenje u sinergiji s više vanjskih i domaćih čimbenika, prije svega hrvatskih i slovenskih.

Kako danas možemo ukratko opisati gospodarsku suradnju Francuske i Hrvatske? Gdje su naglasci i ima li mogućnosti njezina širenja?
Možemo reći da se gospodarska suradnja u posljednjih deset godina širi kao i svi drugi oblici suradnje. U Hrvatsku je došao Societe Generale, jedna od vodećih banaka, zatim Lactalis, mliječna industrija koja je u Dukatu, a kasnije u KIM-u, formirala novi koncern važan ne samo za hrvatsko tržište nego za šire tržište jugoistoka Europe. Ušlo je i mnogo manjih francuski tvrtki i postoji veliki interes, ali gospodarska suradnja nije na razini dobrih političkih odnosa. Politički odnosi su prijateljski, saveznički i vrlo plodni. Gospodarska suradnja ima svoj zastoj, kriza je u svijetu, u Francuskoj i Hrvatskoj. Ta je kriza zastoj učinila trajnijim, ali siguran sam da će se otvaranjem europskih granica i ulaskom Hrvatske u EU otvoriti ne samo prostor nego i interes, ne samo s hrvatske nego i s francuske strane. U Francuskoj postoji veliki interes za uvoz te izvoz iz Hrvatske u Francusku, ne samo za izvoz robe kapitala, usluga i projekata. Postoji teren koji još nije dovoljno iskorišten. Nadajmo se da će se to u idućim godinama više iskoristiti, kada će Hrvatska djelovati pod istim uvjetima kao i Francuska.

Koju ulogu može odigrati francuska ponuda za zagrebačku zračnu luku i što bi značilo kada bi francuska tvrtka dobila posao u Hrvatskoj?
To bi značilo puno za prisutnost Francuske u Hrvatskoj, jer to nije samo gospodarski projekt nego pomalo i socijalni i kulturni. Tu se natječu arhitekti i projektanti. To nije obična zgrada, to je zgrada koja se ponekad prva vidi u jednoj zemlji. Bilo bi to za francuski ugled i odnose Francuske i Hrvatske te za francusku poziciju u Hrvatskoj »pun pogodak«. Ali moja profesionalna distanca i odgovornost tjeraju me i vežu da budem oprezan. Osim toga, ne poznajem nijedan projekt, ali možemo samo sportskim riječima poželjeti da najbolji pobijedi. Što se mene tiče, kao veleposlanika, volio bih da ta ponuda dođe iz Francuske i da najbolja pobijedi.

Pred nama je i turistička sezona. Kakav je interes Francuza za ovogodišnju turističku ponudu u Hrvatskoj i kakav ugled ima Hrvatska kao turističko odredište?
Kriza se odražava i na francuski truizam. Ove će godine prema projekcijama gospodarskih i turističkih vlasti tri milijuna Francuza manje ljetovati izvan Francuske. Dijelom zbog krize, a dijelom zbog krize u sjevernoj Africi, prije svega u Tunisu koji je bio tradicionalno francusko odredište. U situaciji kada tri milijuna Francuza ide manje u inozemstvo, računa se da će ih oko 15 posto više ljetovati u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj ih je bilo 400.000. Hrvatska je u modi i tražena je. Ova će sezona potvrditi da je to tržište za francuske goste vrlo zanimljivo i motivirajuće. Treba pohvaliti tu činjenicu, jer francuski su turisti najbolji prijenosnici prave slike o Hrvatskoj. Oni su vidjeli ljepote i gostoprimstvo, oni svjedoče o stabilnosti zemlje i nasuprot onoj slici iz devedesetih, kada se mislilo da su to divljaci, primitivci i horde, sada se vidi da je to civiliziran i kulturan narod koji prima i daje te jamči sigurnost svojim gostima. Zato kažem, turizam je najbolji promotor države.

Vratimo se dva i pol mjeseca unatrag. Je li bilo kakvih reakcija, i ako da kojih, na presudu generalu Gotovini koji je, ako se ne varam, i francuski državljanin?
Da, general Gotovina bio je u Legiji stranaca i ima francusko državljanstvo. Reakcije su bile vrlo umjerene. Vlasti su blago istaknule činjenicu da je u Haagu izrečena presuda dvojici generala, a treći je oslobođen. Nisu ulazile u velike komentare, a najmanje moguće spekulacije. U medijima nije bilo ni velikih jubileja ni rizika. Istaknuo bih komentar u Le Mondeu koji je odudarao od prosjeka ostalih komentara. Ostale su reakcije bile vrlo smirene te su hvalile i isticale smirenost hrvatskih službenih reakcija: »Smireno, možete biti nezadovoljni, ali sud je sud, posebice sud koji ostavlja drugu šansu da se presuda korigira novim činjenicama i novim argumentima tužiteljstva i obrane«.

Francuska je na početku predsjedničke kampanje. Kakvu kampanju očekujete i može li se dogoditi da se ponovi situacija iz 2002. kada su u drugom krugu imali jednoga kandidata iz tabora ekstremne desnice, a drugoga s desnog centra?
Moje su procjene dvostruko oprezne, jer sam se jednom opekao kada sam šest mjeseci prije izbora proglasio pobjednika. Moj mi status ne dopušta prognozu. Načelno, izbori su kao i sportska utakmica, neizvjesni bez obzira tko je prvi, a tko na začelju. Ni favoriti uvijek ne pobjeđuju. Još se i ne zna tko su favoriti, jer nije završila ni kandidacijska procedura. Pretpostavlja se da će se aktualni predsjednik Nicolas Sarkozy ponovo natjecati, ali službeno još nije kandidat. Socijalistička stranka ulazi u prethodne izbore u kojima će članovi i simpatizeri stranke glasovanjem odrediti tko će zastupati stranku nakon već sigurnoga kandidata i pobjednika Dominiquea Strauss-Kahna koji se »nasukao« na nekim svojim drugim slabostima koje nisu političke prirode. Izbori su neizvjesni, potvrdit će se tradicija Pete republike da čak ni favoriti ne pobjeđuju. U Francuskoj nikad nitko nije pobijedio u prvom krugu, čak ni De Gaulle protiv Mitteranda 1965. De Gaulle je dobio u prvom krugu tek 40 posto. Svi kasniji predsjednici pobjeđuju u drugom krugu. S 10 mjeseci preuranjenosti može se reći da će biti dva kruga predsjedničkih izbora. Može li se ponoviti situacija iz 2002., koju i Jacques Chirac u svojim nedavno objavljenim memoarima naziva udarom i porazom cijele politike, ne može se isključiti. Ono što se zove nacionalna ekstremna desnica koja se nastoji osloboditi etikete ekstremne desnice i sve više funkcionirati kao nacionalna desnica, njezine pozicije rastu kako rastu razmjeri krize. Radništvo koje je nekad tražilo mjesto azila u Komunističkoj partiji sada to isto mjesto traži u Nacionalnoj fronti koja je oslobođena nekih kompromitirajućih teza svoga osnivača Jean Marie Le Pena o plinskim komorama kao detalja II. svjetskog rata, nema više udvaranja toj nacističkoj ikonografiji, terminologiji i retorici. Marine Le Pen želi se predstaviti kao respektabilna stranka izrazitog desnog i nacionalnog profila. Sadašnje ankete daju joj 20 do 25 posto i nije isključeno da poremeti klasične odnose desnice i ljevice i postavi se ne samo kao arbitar nego možda i kao akter. Ne treba plesati prije muzike ili ići pred rudo. Nastala je velika promjena od odlaska i odustajanja Dominiquea Strauss-Kahna. Možda se u tom nepoznatom prostoru pojavi neka nova neočekivana činjenica ili događaj i još jednom potrese i poremeti inače stresni i turbulentni politički proces kakvi su izbori. Budimo realni, nema pobjednika unaprijed. Moguća su iznenađenja premda su republikanske stranke, tu mislim na UMP kao i socijalističku stranka, favoriti u parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

ALEN LEGOVIĆ