Bivši ministar gospodarstva i donedavni SDP-ov, a sad nezavisni zastupnik Ljubo Jurčić kaže kako se, otkako se oslobodio stranačkih stega, osjeća malo slobodnije iako ulazimo u predizborno vrijeme i priprema se za parlamentarne izbore. Pojašnjavajući zašto je napustio SDP ističe kako je to bilo prije svega zato da ne zbunjuje birače jer je često javno istupao i kao stručnjak i kao političar, ali ne i u ime SDP-a.

- Da ne bilo - što to sad Ljubo Jurčić priča kad smo od SDP-a čuli drukčije? Razlog je i to što ne sudjelujem u izradi SDP-ovih programa i strategija, dok sam na prethodnim izborima bio većim dijelom nositelj tih strategija.

Kad se dogodilo to razmimoilaženje?
- Nema razmimoilaženja, to su zapravo različiti projekti. S Ivicom Račanom dugo sam dogovarao usklađenje političkog okvira i sadržaja politike i mi smo od 2005. do 2007. bili jako aktivni, stalno na političkoj sceni s različitim prijedlozima. Bilo je dobrih, bilo je možda i loših, ali nakon izbora na kojima smo dobili mnogo glasova, a nismo uspjeli formirati vlast, taj moj posao je bio završen. Novo stranačko rukovodstvo imalo je drukčiji pristup politici.

Niste nikad uspjeli sa Zoranom Milanovićem pronaći neki zajednički jezik?
- On razumije vjerojatno mene, ja razumijem njega, ali nismo se mogli naći u pristupu, definiranju strategije. On je prema mome mišljenju više otišao na opću politiku ili retoriku, a ja sam više zastupnik kreiranja strategija iz kojih će se onda definirati političke poruke i komunikacija.

Koje će biti osnovne razlike u onome što SDP nudi biračima od onoga što ćete vi na izborima ponuditi?
- Zapravo ne znam što oni nude, zasad to ne vidim, možda će izaći s tim neposredno prije službene kampanje. Ono što je bilo na stranačkoj konvenciji kao gospodarsko - politički program, to je opći pristup, koji je korektan. On se vjerojatno ne bi mnogo razlikovao ni kod bilo koje druge stranke i to je Branko Grčić korektno napravio. Nakon toga je ipak trebalo razraditi posebne dijelove jer svaki čovjek želi vidjeti što će biti s njegovim krajem i njegovom djelatnošću. U svakom od tih segmenata treba se primaknuti građanima.

Jeste li o tome razgovarali s donedavnim stranačkim šefom?
- Pa razgovarali smo mi mnogo puta, poznajemo se, ali ja već posljednje dvije, tri godine ne sudjelujem u kreacijama SDP-a.

Čini li vam se uopće da je građanima jasno što im koja politička opcija nudi i da znaju što mogu očekivati ako za nekog glasaju?
- Ne, ne. U dosadašnjim je kampanjama uvijek težište prebacivano na nešto drugo, primjerice prošlost. Ili na čisto politikantstvo koje je išlo na intimne osjećaje ljudi, tko što sluša, za koji klub navija, koje je vjere. Tu ne vidim kreativni smisao politike jer to spada u pitanje ljudskih prava i sloboda. Politika bi trebala rješavati nacionalne probleme i ostvarivati nacionalne ciljeve. Ja sam uvijek za rješavanje praktičnih životnih problema. Zasad nisam vidio da ijedna stranka ima takav pristup. Što su izbori bliže, više se vraćaju u prošlost, da je naprave onakvom kakva nekoj društvenoj skupini odgovara, a pritom nema prijedloga za bolju budućnost.

Jeste li odlučili kako će se zvati savez ili stranka s kojom izlazite pred birače?
- Neće biti stranka, bit će unutra možda manjih stranaka koje su dobivale na dosadašnjim lokalnim izborima. Zasad se najbliže čini naziv Nova Hrvatska zato jer trebamo novi sustav, novi pristup politici... Trenutačno smo zapljusnuti aferama, korupcijom i svakodnevnim uhićenjima. To je sve rezultat toga što nismo izgradili sustav koji ima automatizam protiv takvih pojava. Eto, i trenutačno imamo slučaj dva visoka dužnosnika koji razgovaraju putem medija o pogrešnom funkcioniranju sustava. Upravo to bi sustav trebao riješiti unutar sebe, da ne blati državu i ne stvara loš imidž. Mi u Hrvatskoj nismo napravili taj minimum, da nam sustav ima automatsku samokontrolu i da rješava stvari ne čekajući da dođe policija i državno odvjetništvo. Imamo sve institucije i formalno-pravno sve je u redu, ali ipak stvari loše funkcioniraju. Nemamo izgrađen učinkovit sustav. Možemo reći da imamo domovinu, ali nismo izgradili suvremenu državu.

Kad ćete izaći sa svojim programom?
- Pa on je već zapravo objavljen na stručnim i znanstvenim skupovima. Temelj svega će biti velika transformacija jer to je upravo ono što Hrvatskoj treba. Dakle, treba nam transformacija iz ovog atipičnog gospodarskog modela u tipični gospodarski model. Naš sadašnji model potiče potrošnju, zaduživanje i uvoz, dok su tipični modeli orjentirani na proizvodnju, investicije, izvoz i zapošljavanje. Tu nisu krivi ljudi nego politika koja stvara situaciju da je jeftinije uvoziti nego proizvoditi. Uz to, ljudi su izgubili samopouzdanje i čini se kao da su Hrvati nesposobni. No hrvatski građani su sve ove tvornice, turističke komplekse i sve što imamo sami stvorili i to u jednom ne baš prijateljskom okruženju, u Jugoslaviji. Sad odjednom, u demokraciji i tržišnoj ekonomiji, hrvatski građani nisu sposobni time upravljati i graditi novo. Nameću nam se kompleksi nesposobnosti. Drugi su sposobniji pa sad idemo sve prodati. Zato građanima treba vratiti samopoštovanje i samopouzdanje, i to je jedan od temeljnih problema. Osim toga, mi moramo odrediti što su naši nacionalni ciljevi. Danas smo ovisni o stranoj energiji, hrani i financijama i glavni je cilj postizanje neovisnosti na tim područjima. Ako tu ne postignemo neovisnost, nećemo uopće imati temelje za stabilnost, razvoj i stvaranje radnih mjesta.

Sve što se nabrojali zvuči dobro i prihvatljivo, ali kako predlažete da se to ostvari?
- Postoje politike kojima se ostvaruju ciljevi. Mi se sad njima bavimo na pogrešan način i pogrešnim pristupom – fiskalnom i monetarnom politikom. Pritom, monetarna politka se gotovo izolirala iz zbivanja u gospodarstvu i čak ni minimalno ne surađuje s fiskalnom, osim u pojedinim trenucima. Fiskalna politka je pak robovala nultom deficitu, a to je proizvodilo sve veći deficit i sad imamo jedan od najvećih deficita. No ne zbog proizvodnje nego zbog potrošnje. Uz to, nikad se nismo bavili industrijskom politikom i odlučili čime se želimo baviti, kako iskoristiti šume, vode, zemlju, rudna bogatstva, kako zaposliti ljude. Nemamo ni regionalnu politku, a gotovo svake godine imamo reformu zdravstva. Dakle, na pravo mjesto moramo staviti industrijsku politiku te što, kako, gdje proizvoditi i za koga. Hrvatskoj, nažalost, u proteklih 50 godina nedostaje oko 500 tisuća radnih mjesta, a Hrvatska dosad nije otkrila tajnu kako ih stvoriti.

Na koje biračko tijelo računate?
- Prije svega na neodlučne kojih ima dosta. Pitanje je samo kako im približiti naša rješenja. Moja opcija nema ideološki predznak jer više od 95 posto posla koji treba obaviti u Hrvatskoj nije ideološki posao nego praktično rješavanje životnih problema.

Kako biste ocijenili poteze koje ste povlačili u Račanovoj vladi?
- Ja sam se bavio uglavnom industrijskom politikom, rješavanjem problema željezara, Đure Đakovića, IPK Osijek, ACI-ja... Zapravo sam bio operativni ministar i nisam sudjelovao u kreiranju politike. Bavio sam se time kako spasiti i restrukturirati poduzeća.

Mislite li da će vas birači prepoznati?
- Značajan broj da. Problem je u Hrvatskoj što je politka dosta odgurnula ljude od politike. Teško je pridobiti kvalitetne ljude jer svi shvaćaju politku prema onom kako su se dosad političari ponašali – lažu i kradu, a stranke se međusobno svađaju. Dosadašnja je politka odgojila ljude da misle kako je dobar političar onaj koji napada protivnika.

Govorka se da ćete na izbore s Bandićem, Kerumom, Mesićem...?
- S nikim od poznatih imena iz prijašnjeg razdoblja sigurno ne.

S kime ćete eventualno u koaliciju nakon izbora?
- U koaliciju s onima s kojima će se moći realizirati naši programi. Ako takvih ne bude, ostajemo oporba u Saboru. Ja sam zainteresiran za politiku ako možemo nešto napraviti, ako ne možemo, onda me pozicija ne zanima.

No ako budete oporba u Saboru, opet ne možete ništa.
- Da, ali ako odete u vladu u kojoj ne možete ništa, niste ništa dobili.

Što zamjerate SDP-u?
- Mislim da se previše ponaša kao oporbena stranka i ne izlazi iz tih okvira. Ne grade državnički imidž. Morali bi biti mnogo agresivniji jer kao oporbena stranka imaju mnogo mogućnosti i trebali bi nuditi puno više idealniju državu. Ne govoriti - mi smo bolji, mi ćemo to riješiti - nego crtati narodu slike kako ćete to učiniti.

Je li HDZ bio bolja oporba?
- Da, on nije ništa opraštao. Sjetite se samo splitske rive i demonstracija na Trgu bana Jelačića. HDZ je uspio dignuti narod i bio mnogo oštrija oporba. I Račan je kao premijer morao svako malo polagati neke račune u Saboru, a sad oporba nema mogućnost ni da dovede premijerku u Sabor. I nakon toga nikom ništa, današnja oporba ni to ne iskoristi da kaže narodu - eto vidite, a mi smo spremni voditi državu i polagati račune.

IVANA KNEŽEVIĆ