Predsjednici Hrvatske i Italije, dviju susjednih država, danas će se prvi put poslije rata, zajedno obratiti velikom broju istarskih i riječkih Talijana, u pulskoj Areni. Skup u Areni bit će povijesno i dosad najveće pojedinačno okupljanje pripadnika talijanske zajednice u Hrvatskoj.

Dok je za mandata vašeg prethodnika stalno iskrilo na relaciji između Pantovčaka i rimskog Kvirinala – sjetimo se samo polemike o »krvoločnim i neprijateljskim Slavenima« iz 2007. godine – sada svađa više nema. Kako vam je to pošlo za rukom?

– Iskrenje, svađe i polemike zbivaju se među određenim protagonistima u određenim povijesnim i političkim okolnostima. Danas su drukčija vremena nego jučer i nema puno smisla vraćati se na stare, danas kontraproduktivne polemike. Ističem, od 2007. mnogo se toga promijenilo, i to ne samo u Hrvatskoj. U okolnostima hrvatsko-talijanskih političkih odnosa, najvažnije što se u međuvremenu dogodilo jest proces pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji. Kroz proces pristupanja stvoren je novi, kvalitetniji okvir naših međudržavnih odnosa i suživota naših naroda i građana na političkom, gospodarskom i kulturnom planu.

Povijest je, naravno, učiteljica života. Ali, besplodne svađe o njoj mute pogled u budućnost. Danas tragamo za načinima unapređenja su-života i su-djelovanja. Takvo opredjeljenje posebno je važno jer živimo u vremenima gospodarske i, usuđujem se reći, europske i globalne političke krize. Mi, kao ni naši susjedi Talijani, u to ne smijemo ući s besplodnim iskrenjem i međusobnim napetostima. Prošlost nas je formirala onakvim kakvi jesmo, ali od prošlosti se slabo živi. Moramo se hrabro okrenuti budućnosti i izazovima koje ona nosi. Okrenuti se sličnostima, prevladati razlike. Budućnost moramo rasteretiti od prošlosti. To ipak u samom polazištu podrazumijeva prepoznavanje i osudu onoga lošeg u prošlosti na obje strane. To je proces uzajamnosti, proces uzajamnog poštivanja koji smo u posljednjih godinu razvijali talijanski predsjednik Napolitano i ja. Osnovno što nas povezuje kad govorimo o prošlosti jest antifašizam i sućut za sve nevine žrtve. Kada govorimo o budućnosti, to je spremnost da zajedno radimo na afirmaciji europskih vrijednosti, gospodarskoj, kulturnoj, političkoj i svakoj drugoj suradnji.

Iako se o sastanku pomirenja predsjednika Hrvatske, Italije i Slovenije govorilo godinama, nijedna inicijativa o trojnom hrvatsko-slovensko-talijanskom susretu na vrhu, na kojem bi se zatvorilo poglavlje zločina fašizma i komunizma, nije uspjela, sve do lanjskog trojnog susreta u Trstu. Je li vašim susretom u Trstu s predsjednicima Türkom i Napolitanom to poglavlje zatvoreno?

– Trojni sastanak pomirenja, kako su ga mnogi nazvali, bio je važan, ne i konačan akt suočavanja s prošlošću. Potpuno zatvaranje povijesnih prijepora možda i nije moguće. Ali, bitno je da u najvećem dijelu naših nacionalnih korpusa prihvatimo zajedničke temeljne vrijednosti, da prihvatimo pomirenje i objektivnost u proučavanju povijesnih događaja. Važno je da povijesne teme zatvorimo za dnevnu politiku i preporučimo ozbiljnoj i objektivnoj znanosti da ih izučavaju. Političari ne mogu biti arbitri povijesnih prijepora, ali mogu biti katalizator dobre volje, razumijevanja i povjerenja. Radi se o tome da mi trebamo postaviti prioritete u našim međusobnim odnosima. Boljitak, suradnja, zajednički interesi i bolja budućnost za nas i našu djecu; to su za nas prioriteti. Ako odnose postavimo na tim osnovama, onda ćemo iz toga lakše doći do razrješenja iz prošlosti još uvijek otvorenih pitanja. Tada ćemo našim vladama stvoriti okvir dubljega povjerenja za njihovo rješavanje.

Kada će talijanski predsjednik napokon odati počast žrtvama fašizma na nekom od brojnih mjesta fašističkih zločina? Smatrate li taj čin potrebnim?

– Odavanje počasti žrtvama fašizma, baš kao i svakoj drugoj vrsti neopravdanih žrtava prije svega je pitanje temeljne humanosti i političke civiliziranosti. Ne vidim da bi predsjednik Napolitano kao osvjedočeni antifašist imao ikakvih problema odati počast žrtvama talijanskoga fašizma u Hrvatskoj. Poslušajte pažljivo našu zajedničku izjavu danas u Areni. U njoj se nalazi odgovor na vaše pitanje. Ne jednom, predsjednik Napolitano je govorio o žrtvama fašizma. Sjetimo se i njegova govora u Hrvatskom saboru koji je bio potpuno jasan u osudi fašizma.

Lani ste u Trstu položili vijenac na spomenik esulima, zajedno s predsjednicima Türkom i Napolitanom, a predsjednik Talijanske Republike položio je i vijenac na slovenski Narodni dom, simbol slovenskog stradalništva u Trstu. Kad su na redu hrvatske žrtve pod talijanskim fašizmom?

– Događanje u Trstu drugačije je naravi od ovoga što će se događati u Puli. U Puli ćemo se zajednički susresti i s udrugama esula iz Italije i s predstavnicima hrvatskih antifašista. U Puli će biti manje simboličkih gesta, više dubokih izričaja koji obvezuju. Govor koji ćemo izreći u Areni može se smatrati više nego snažnom političkom gestom, moralnim stavom i opredjeljenjem. Nakon toga, pitanje simbolizma gesta postaje doista manje relevantno. Ipak, mala napomena. Slovenski dom u Trstu mjesto je koje je povezano i s hrvatskim stradalništvom od fašizma, istina, ne na način kako je to slučaj sa slovenskim stradanjem. Naš poklon u Slovenskom domu, bio je poklon i žrtvama Hrvatima.

Kada je talijanski predsjednik Napolitano u srpnju bio u posjetu Hrvatskoj, nakon razgovora s njim izjavili ste da je Italija prihvatila plaćanje odštete od strane Hrvatske prema Osimskim sporazumima. Je li ta isplata realizirana?

– Nije još. Ali ne dvojim da su naši odnosi sada došli do razine s koje taj problem može biti vrlo lako i brzo riješen. Uostalom, ima li ijednog razloga da sumnjamo u riječi našeg osvjedočenog prijatelja, predsjednika Napolitana?

Znamo da je to pitanje u nadležnosti dviju vlada, no bez rješavanja problema isplate duga od 35 milijuna eura Italiji pitanje Osimskog sporazuma ostaje otvoreno, što onda omogućava i politizaciju tog pitanja, na jednoj ili drugoj strani. Što valja učiniti kako bi se taj problem zaključio?

– Dvije stvari. Ono što činimo predsjednik Napolitano i ja, tj. oslobađati suvremene odnose od opterećenja prošlosti i drugo: poštivati sporazume. Osobno, posebno nakon posjete predsjednika Napolitana Zagrebu, smatram da pitanje Osimskih i Rimskih sporazuma nije više politički prijepor. No za ispravljanje povijesnih nepravdi puno je važnija simbolika nego novac. Naravno da ni esuli ne očekuju da će im njihova imovina koju su napustili biti vraćena, no na koji način Hrvatska treba odgovoriti na njih

Zajedništvo Hrvata i Talijana u ujedinjenoj EU-ove zahtjeve i potrebe?

– Da novac u ovom problemskom okviru nije najvažniji, znamo odavna. Zato je, uostalom, Italija i odbijala primiti novac koji su Hrvatska i Slovenija, prije Jugoslavija, nudile. Međutim, postoje sporazumi koji su pravno valjani i obvezuju sve strane. Politički, ni jedna od država ne dovodi njihovo ispunjavanje u pitanje. No, rekao bih da se do sada nisu bili stekli politički, ili ako hoćete civilizacijski uvjeti za finalizaciju aranžmana predviđenih sporazumima. Danas, kada su Slovenci, Hrvati i Talijani, kao narodi-protagonisti povijesnih prijepora, izišli iz ranijih različitih ideologijskih tabora, lakše možemo pogledati u prošlost i vidjeti da je zlo zlo. Zlo nema naciju, može biti bilo koje. Zlo treba osuditi.

I ne manje važno, moramo moći uzajamno priznati onima drugima, onima koji nisu Hrvati, ili Slovenci, ili koji nisu Talijani, pravo na spomen patnje zbog žrtava, zbog gubitka, pravo na tugu i poštovanje. Smisao u mojem i Türkovu polaganja vijenca na spomenik esulima u Trstu jest u odavanju počasti ljudima koji su patili, ljudima koji su bili izgubili zavičaj, jedini zavičaj koji su poznavali. Smisao nije revizija povijesti, relativizacija fašističkih zločina ili automatsko priznavanje brojki sa spomenika koje govore o žrtvama. Istinu će utvrditi o dnevnoj politici neovisni povjesničari, kada za to dođe vrijeme. Mi takvo vrijeme pomažemo stvoriti.

Autor: Denis Romac